Full text of "Monumenta historica civitatis Zagrabiae"

See other formats

Google 


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 


Usage guidelines 


Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 


+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 


+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 


+ Maintain attribution The Google watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 


+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 


About Google Book Search 


Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 
a[nttp: //books . google. com/] 























*THE MAYOR 


435470 
MONUMENTA HISTORICA 
LIB. REG. CIVITATIS ZAGRABIAE. 


(DIPLOMATA: 1400—1499.) 


=. |. — ———— 2 — I — m  — 





bhh ——_ > ——— ————— —— — — — —— 


POVJESTNI SPOMENICI 


SLOB. KRALJ. GRADA 


Z AGREB A. 





NA SVIET IZDAO 


IVAN KRST. TKALČIĆ. 


ve 


. SVEZAK DRUGI. 


(IZPRAVE: 1400 — 1499.) 


U ZAGREBU 1899. 
TROŠKOM SLOB. I KRALJ. GRADA ZAGRERA. 


BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 


ate! „a 
e. 











= 
in 
<" 
ie) 
co 
Sy 


e 
3 a 
roga 
LU 
Y ? 
n b 
> +2 
LP 
* 
a. 
e? 
u 
uM 
\ 
s... 
^a 
.» 
^" 
e 1 
a * ' 
KJ EEK 
un; n 
X 
. 
». 
aıny 





se. ou 


Z eoitb. 
MONUMENTA HISTORICA 


LIBERAE REGIAE CIVITATIS 


ZAGRABIAE 


METROPOLIS REGNI 


DALMATIAE, CROATIAE ET SLAVONIAE. 





COLLEGIT ET SUMPTIBUS EJUSDEM CIVITATIS 


EDIDIT 


JOANNES BAPT. TKALČIĆ. 


VOLUMEN ‚SECUNDUM. 


DU (DIPLOMATA :' "1400 — 1499.) 


ZAGRABIAE. 
VFLOCIBUS TYPIS C. ALBRECHT 


1894. — 
a 


POVJESIN SPOMENICI 


SLOB. KRALJ. GRADA 


ZAGREBA 


PRIESTOLNICE KRALJEVINE 


DALMATINSKO-HRVATSKO-SLAVONSK E. 


SABRAO I TROSKOM TOGA GRADA 


NA SVIET IZDAO 


IVAN KRST. TKALČIĆ. 


^ vo PI - - . DJ . . 4 —- 
- - , 
ZAK. ORUGL;:.::- 
PJ Tie, 2 -* 
,* 95 "^ a v “rn. 
» fT. 2 * 2 KJ 7» ^ 9 " 


(IZPRAVE: $3o5:— *1499.) 


U ZAGREBU. 
BRZOTISKOM K. ALBRECHTA. 
1894. 


2 


IEW YORK 


= 
49 
=" 
i^ 
> 


O 
z 
« 
x 
O 
z 
ul 
-J 
a 
o 
> 
e 
« 


rm 


* 
= 
. 4 
US 
2,7 
wu 
= 
4 
-— 
>) 
— 
an 


1 
P 


NDA. T:iONS, 


108 


TILDEN F^ 





m 
uno 
A ‘To 
ur 
s... 
Nt? s... 3, 
" e tt » 
9 , - 
... e. 02,8 
.o 
M *. ss. 
. e 
.. « $ 
e .... 1.940. 
= o 
. a a e 
. LP ». 9, 
. 3+... .9 
’. M PL 
. ^ 32. 
L] 4 
» 
..., *..s.4 e , 
e e .a ro. 
“ * * *. e » 
. “u & wa >, 
„eo, * * ^v 
e . 25 
L] 
«e 9, e*" 
2 o.. 
LJ 
* e 
e a 


PREDGOVOR. 


ovom drugom svezku povjestnih spomenikah grada 
Zagreba sabrane su listine, što se odnose na pro- 
šlost Zagreba u XV. vieku. Ako je ovaj svezak 
nešto za prvim zakasnio, to je s toga, što sam sabirući po 
naših arhivih listine za XV. viek ujedno prikupljao i one, 
koje spadaju u prvu četvrt XVI. vieka, t. j. od g. 1500 do 
1526., a objelodanit ću ih u trećem svezku, a tim ću svršiti 
prvu seriju povjestnih spomenikah grada Zagreba i popuniti 
sredovječnu njegovu povjest, u koliko je sadržana u saču- 
vanih i ubranih listinah. 

U ovom su mi se svezku podkrale dvie znatne po- 
grješke, koje ovim izpravljam, na ime: listina pod brojem 45., 
koja je upisana u godinu 1426., ne ide u tu godinu, već 
u godinu 1526. — U izvorniku, iz koga ju prepisah, ubi- 
lježena je doisto godina 1426., ali krivo, jer Ivan knez 
krbavski, koji se u toj histini spominje kao ban, ako li je 
i mogao živjeti godine 1426. (u listini bo, kojom g. 1406. 
kralj Sigismund daje obćini Pribićkoj nekoje povlasti, spo- 
minje se kao kraljevski peharnik: Johannes, dictus grof, 
comes Corbavie); no to ne može biti taj krbavski knez 
Ivan s toga, jer on nikada nije banovao niti je god. 1426. 
mogao imati Medvedgrad, koji je tada držala porodica Al- 
benah, od kojih su ga istom godine 1436. kupili grofovi 





Celjski. Tu dakle mora se razumievati drugi krbavski knez 
Ivan, a to je bio doisto Ivan Torkvat, knez krbavski i ban 
hrvatski, koji je u istinu godine 1526. i banovao i drZao 
Medvedgrad. Ovu je pogrješku učinio prevodilac te listine, 
kada ju s hrvatskoga glagolskoga izvornika prenio na jezik 
latinski, a nastala je tim, jer se u godini (koje se u gla- 
golskom pismu samo pojedinimi slovi označivale) pobrojio, 
te slovo, koje se uzima za brojku 500, uzeo za 400, a tim 
zaveo i mene. 

Druga je pogrješka, što je listina pod br. 214. ubilje- 
žena u godinu 1459., a ta je doslovce jednaka listini pod br. 
147 od god. 1449. — Ova je pogrješka nastala odatle, 
što je na toj poznijoj listini gornji rub pečata upravo oštetio 
pismo, gdje je godina 1449. bila upisana; a pošto je nekoja 
nepoznata ruka u davno već vrieme na hrbtu listine napisala 
god. 1459., ja joj, u prvi hip prepisujuć tu listinu, povje- 
rovah, te ju uvrstih u godinu 1459., ali kasnije kada je 
već tiskana bila, uvidih, da u tu godinu ne spada, a ne 
može spadati za to, jer se u toj listini od godine 1459. 
grof Ulrik Celjski spominje kao živ, dočim je on već go- 
dine 1456. bio u Biogradu ubijen. 

U ostalom pako što se samoga izdanja tiče, upotrebio 
sam najveću točnost, te sam vaviek izpravljao tiskani svoj 
rukopis uz izvornik. Nekoje samo vrlo neznatne pogrješke 
i u samih listinah, i u sadržaju njihovu, koje su se podkrale 
(a to je vrlo lasno, kada jedna i isti osoba djelo piše i 
izpravlja), spominjem na dotičnom mjestu. 


U Zagrebu na badnjak 1894. 


Ivan Tkalčić. 


ZAGREB 


U XV. VIEKU. 


ro3lost bismo grada Zagreba u XV. vieku u kratko mogli ocrtati 
s riečmi „iz vana borbe, iz nutra strah“. — Uz pokret, koji je 
nastao u Hrvatskoj po smrti kralja Ljudevita (1383), nije žalibože 
jednodušno pristao sav narod, pak mu i toga radi kralj Sigismund 
zada prvi smrtni udarac kod Dobora (1394), gdje dobivši izdajom 
živa u ruke glavnoga vodju bana Ivana Horvata, dao ga u Pečuhu 
privezati na konjske repove i povlačiti po gradskih ulicah, a napokon 
na četvero razsjeći i komade tiela na gradska vrata pribiti; a posljednji 
udarac dobije Hrvatska na krvavom križevačkom saboru (1397), gdje 
opet Sigismund po nevjeri dade uglednoga vojvodu Stjepana Lacko- 
vića i drugove u sabornici sasjeći i komade tiela kroz prozore pobacati. 
Kada li Sigismunda dosta velika i naporna truda stojalo svladati ovaj, 
ako i ne jednodusan narodni pokret, s toga uznastoja oslabiti Hrvatsku 
tim, da uvede u nju tudje i njoj neprijatno plemstvo, a to učini, što 
je posjede poginulih pokretačah takovim inostrancem što porazdielio, 
što opet, jer mu vaviek trebalo novacah, založio. Od takovih plemićkih 
porodicah, koje dolaze u doticaj sa zagrebačkom prošlošću, spominju 
se Albeni i grofovi Celjski. 

Grad Zagreb na desnoj obali Medvešćaka založi Sigismund zagre- 
bačkomu biskupu Eberhardu Albenu!. Po Eberhardovoj smrti (1420.) 
držao ga opet u zalogu „titulo pignoris“ njegov brat i nasljednik 
biskup Ivan. Uz Zagreb založio je Sigismund biskupu Eberhardu i 
Medvedgrad, biskupu pak Ivanu Albenu i njegovu bratu Rudolfu uz 
založeni Zagreb i Medvedgrad poklonio i zagrebačka gradska sela: 
Dediće, Črnomerec, Bitek, Novake, Kraljevec, Kobiljak, Cerje, Sviblje 
i Nart,? a tim gradsku obćinu znatno oštetio i povukao ju u dugo- 
trajnu parnicu glede rečenih selah. 

Akoprem je biskup Ivan oporučno na samrtnom času (14. 
marta 1433.) grad Zagreb povratio kralju, odpustivši mu posudjeni 





1 Doc. 9. 
* Doc. 38. 


II Uvod, 


novac,! ipak grad nije ostao za dugo u kraljevskih rukah, jer ga nakon 
smrti kralja Albrehta, zeta Sigismundova, možni tada grofovi Celjski 
Ulrik i Fridrik silom podložili svojoj vlasti. U proljeću g. 1441., kada je 
njihova vojska došla i obsjela zagrebački Gradac, dodjoše joj u ime 
kaptola u susret četiri odličnija kanonika, uvedoše znatni diel njezin 
u kaptol i nastaniše po svojih dvorovih i kućah. Pošto su ju naputili, 
kako li i s koje li će strane jurišati na gradsku tvrdju, nije kaptol 
prigodom navale dozvolio gradjanom, da brane svoj grad s kaptolske 
čvrste kule, prozvane ,Popov turen“, (koja stojaše na sjevernom rtu 
gradske tvrdje); dapače izdajstvom preda tu kulu u neprijateljske 
ruke, rad šta bude grad osvojen, gradjani pohvatani, oplienjeni, a 
gradu nanesena šteta više od 20.000 for.? 

Tužno li bijaše, dok je zagrebački Gradac bio pod vlašću gro- 
fovah Celjskih; Ulrik je na ime otimao gradjanska i gradska selišta, 
kuće, mline, trsja, oranice, sjenokoše, livade itd., te ih porazdjeljivao 
medju svoje ljude, a gradsko poglavarstvo nagnuo je u toliki strah, 
da je ovu otimačinu priznalo zakonitom i dalo novim posjednikom 
gruntovne izprave®. 

I Seboldo četovodja, koga je uz prkos sloboštinah gradskih Ulrik 
Celjski postavio gradskim kapetanom, po primjeru svoga gospodara, 
silomice je oteo u gradskom podgradju u šoštarskoj ulici oko crkve 
sv. Martina četrnaest gradskih zemljištah, te ih što prodao što razpo- 
klonio svojim ljudem pa i obćinu prisilio, da je za oteta zemljišta 
izdala pravovaljana gruntovna pisma*. 

DÀ i isti gradjani, koji stojahu uz grofove Celjske, njihovim se 
okriljem okoristiše na uštrb gradske obćine, kao n. pr. neki Nikola 
zlatar i Pavao Valpot, koji za vrieme celjskoga nasrtaja nanesoše 
gradskoj obćini do 2000 for. Stete.® 

I Medvedgrad nad Zagrebom od porodice Albenah prodje na 
grofove Celjske (1436), te posta strah i trepet obćini zagrebačkoga 
Gradca i njezinih selah, a naročito za medvedgradskih kastelanah 
Niemca Vilima Štamma i njegove njemačke čete „cum suis theuto- 
nicis latronibus*® i iza njega za Srbina Bogavca Milakovića i pri- 
bjegah srbskih „per servitores suos Rascianos“”, 


! Doc. 63. 

* Doc. 131. 238. 

® Doc. 208. 

* Doc. 193. 

5 Doc. 209. 210. 

5 Doc. 109. 110. 113. 116. 
7 Doc. 197. 





- SA" "E URP a zur 


Uvod. III 


— 





Po nasilnoj smrti Ulrika, posljednjega grofa celjskoga (1456) 
držala je jošte Zagreb i Medvedgrad njegova udova Katarina sve do 
godine 1461., kada oba s ostalimi u Hrvatskoj preostalimi celjskimi 
gradovi proda Ivanu Vitovcu i plemićem Sigismundu i Balthasaru 
Weispriachom za 62.000 for.! 

Istom kada bi kralj Matijaš po cieloj Hrvatskoj i Ugarskoj 
priznan za kralja i u Budimu svečano okrunjen (1464.), poče preuzi- 
mati u kraljevske ruke gradove, kojimi su nekoč vladali grofovi celjski, 
i tako se grad Zagreb jedva dovinu slobode, da je bio ovisan samo 
o kralju. 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u kraljevskih rukah, jer ga Ma- 
tijaš založi zagrebačkomu biskupu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu. Pohlepni Tuzi sa svojimi kapetani: Ivanom Buzlom, Matijom 
Olasom i Gjurom Zubalom gradskoj su obćini nanesli pretežke štete, 
svojatajući njezine posjede, a podanike i kmete hvatajući i ubijajući.? 

S plemići susjedgradskimi, najprije Toti, a zatim Heningi, te- 
čajem XV. vieka gradska je obćina vodila silne parnice glede otetih 
joj posjedah: Hrašća, Petrovine i Šiljakovine i glede obrane slobodne 
svoje trgovine. 

I sa najbližim susjedom, kaptolom zagrebačkim, nastavile su se 
u tom vieku stare i krvave borbe, koje su najviše nastale s priepora 
o mojem i tvojem. 

Uz ove nevolje pojavljivala se često i kuga, s koje je grad 
opustio i osiromašio tako, da nije mogao niti svoje zaklonište ili tvrdju 
držati u valjanom stanju. 

Padom srbskoga carstva (1389.) pokuca Turčin i na hrvatska 
vrata, a užasan strah nasta „od onoga vremena, kako je on znameniti 
i dični poglavnički varoš Carigrad (1453.), kršćanske zemlje i k tomu 
Horvacka i ostala mesta i varoši keršćanskoga sveta po nezgovorneh 
Turkeh, križa Kristuša, gospodina našega neprijateljeh i okorneh beštiah 
zavjeti, podloženi i razsipani; i glasovito kraljevstvo naše ze vsemi 
okolu bližnemi zemljami kraljevskemi i orsagmi dičnemi podjednem 
rečenih beštijah vojskovanjem harcuvanja naprav potreno i stišnjeno 
jest na toliko, da vre z vekšega dela porobljenjem i opušćenjem pod- 
loženo, najzadnje skončanje čekati se vidi“. A kakov li istom strah i 
užas morao potresti, kada je došao glas, da je i Bosna pala? 

Ni na lievoj obali potoka Medvešćaka, t. j. u kaptolskoj juris- 
dikciji, gorko li takodjer bijaše u XV. vieku. Od kaptola i njegovih 

! Doc. 219. 


* Doc. 281. 
® Doc. 298. 


IV Uvod. 
podanikah zahtievala se nečuvena, preogromna i sveudiljna izpipanja i 
izsisanja kraljevskih nametah, da je bio prinužden zalagati svoja 
imanja, čak i sveto posudje.! Za osamgodišnje biskupske vakancije 
(1433—1440.) a osobito kašnje za grofovah Celjskih, kada su svje- 
tovnjaci utjecali u naimenovanja kanonikah i biskupah, nastao je spor 
u samom kanoničkom sboru s toga, što su u nj došli ljudi razne na- 
rodnosti, značaja i ćudi; a bilo je i težkih progonah za vremena borbe 
raznih pretendentah za biskupsku stolicu (1440—1465), a kako je 
nizko pao ugled kaptola, svjedoči nam ,krvava zagrebačka sinoda“. 
Napokon sveudiljne borbe o posjedih što sa plemići što sa gradskom 
obćinom silno su štetne bile po kaptol, a u kolikom li je strahu 
živio, žalostno crta sam, kada, da odoli nasrtaju turskom, počeo se 
utvrdjivati i novimi naseljenici jačati. 

Ovo je kratki nacrt prošlosti grada Zagreba u XV. vieku, koji 
želim pojedinimi opisi i popuniti i razbistriti. 


! Doc. 48. 


Gradbeb 


(civitas montis Grecensis iuxta Zagrabiam). 


U prvom svezku ovih historijskih spomenikah (str. V—X) uztvrdio 
sam na podlozi izkopinah, da je na tlu današnjega Zagreba lieva obala 
potoka Cirkvenice ili Međvešćaka najprije, i to za rimsko jošte doba, 
bila naseljena, desna pako nekako početkom XII. vieka, a na toj da 
je bio gradić ili gradec, sielo i stjecište županije zagrebačke, koji je 
na 16. novembra g. 1242. kralj Bela IV. uzvisio na slobodan kr. grad. 

Zagrebački Gradac bijaše već godine 1266. valjano obzidan i 
utvrdjen. Kameni njegov okvir imao je spodobu trokuta, kojemu je 
bio rt prema sjeveru okrenut, a dvie dulje stranice jedna prema iz- 
toku, a druga prema zapadu, dok treća kraća bijaše s juga. Na važ- 
nijih točkah ove tvrdje stojahu kule, njih sedam na broju, po zidu 
pako probušeni su bili mali prozorići ili puškarnice, kroz koje su u 
vrieme obrane izbacivali strjelice. Iz nutra te tvrdje, ali uza sam zid 
podignuta su bila drvena braništa, na kojih su stojale bojne sprave. 

Po kulah danju i noću bila je oružana straža (custodia vigilis),! 
a za vrieme neprijateljskoga nasrtaja ponamjestili se oružani gradjani 
i po gradskih zidovih, da paze na kretanje neprijateljah i da brane 
svoj grad. U onom krvavom sukobu, koji je bio god. 1422. medju 
kaptolom i gradskom obćinom, obranu ove tvrdje morao je grad pri- 
znati samo svojim „hominibus armatis in muro et turribus eiusdem 
civitatis speculantibus et explorantibus* ;* a onom sgodom, kada je u 
prosincu god. 1437. medvedgradski kastelan Vilim iznenada nasrnuo 
na gradsku tvrdju, do na smrt izranio je čuvare ove tvrdje ,custodes 
scilicet portarum predictarum, in eisdem portis ictibus sagittarum de 
ballistris graviter vulnerari et sagittari fecisset*.5 

Uz gradski zid, ali izvana, bijahu gradjanski vrtovi i trsja, pak 
toga radi gradsko je poglavarstvo strogo bdilo, da nitko pod gradskim 

* Doc. 31. 

* Doc. 32 

® Doc. 113. 


VI Grad». Popov turen. 

zidom ne izkapa zemlju ili ilovaču, da tim ne podkopa tvrdje, dapače 
god. 1425. i zakonom odredilo, da takov prestupnik za prvi prekršaj 
plati šestdeset dinarah globe, za drugi tri pense ili sto dvadeset di- 
narah, a zatečen trećom, da se većom globom kazni. Istim zakonom 
odredjuje se, da svinje, koje bi pod gradskim zidom rovale, gradski 
sudac ili onogodišnje gradsko zastupstvo dade pohvatati, i da ih medju 
se podiele.! 

Uzprkos tolike pažnje, da se sačuva gradski zid; ipak tečajem 
XV. vieka, kada je gradska obćina, što radi česte kuge, koja je u 
njoj grozno bjesnila, što radi velikih pripremah za slučaj turske pro- 
vale, tako osiromašila, da svoju tvrdju godimice popravljati nije mogla, 
gradski je zid već do god. 1475. popucao bio u duljini na 96 la- 
katah, a na 150 lakatah tako se razklimao, da se svaki čas mogao i 
srušiti. Da se tomu predusretne, to na silne molbe gradjansiva, na- 
pokon kralj Matijaš na 11. junija 1475. naloži svim plemićem i po- 
sjednikom zagrebačke županije, da, čim im zapovjedi gradski kapetan 
Kristofor ili njegov zamjenik, odašalju svoje ljude, da gradsku tvrdju 
poprave, a uztreba li, da ih osobno nadziru, da su i to učiniti duZni.? 

Ako je već uzdržavanje gradskoga zida bilo potežko za gradsku 
obćinu, a kamo teže je moralo biti onih sedam gradskih krovom po- 
krivenih kulah držati u valjanom stanju. Da se tomu doskoči a one 
da se od razsula spase, gradsko ih poglavarstvo prodavalo, ali uz 
obvezu, da ih kupac posve popravi i da ih u slučaju neprijateljske 
obsade ili navale, budu li za obranu potrebne, ustupi gradu, da u 
njih posadu smjesti. Godine 1462. spominje se, da je lječnik Gjuro 
jednu takovu kulu na zapadnom gradskom zidu, koju je nekoč kupio 
od gradskoga poglavarstva, prodao gradjaninu Martinu literatu, sinu 
Grge Brstečkoga, za 23 for. u zlatu;? a ovaj opet da je istu g. 1473. 
preprodao remetskomu samostanu za 28 for. dakako uz više rečene 
uvjete.* 

Popov turen bila je utvrda na sjevernom rtu gradskih zidinah, 
te je s gradskom tvrdjom sačinjavala jednu cjelinu; a narod ga tako 
prozvao za to, jer ga sagradio kaptol zagrebački. Godine bo 1247. 
na molbu kanonikah zagrebačkih, da se može kaptol za doba neprija- 
teljskih navalah u koje teže pristupno mjesto zakloniti, darovao mu 
Bela IV. u gradskoj obćini prostor od kakovih 50 hvatih, na kojem 
će si tvrdo zaklonište sagraditi (sv. I. str. XI —- XII). Zub je vremena 


! Doc. 40. 

3 Doc. 298. 

® Doc. 228. 

* Doc. 282. 342. 











Gradycd. Popov turen, VII 
i Popov turen znatno oštetio, a nekako druge desetine XV. vieka pre- 
pustio je kaptol svomu sučlanu odvažnomu kanoniku Ladislavu Davoću, 
da ga popravi i brani; u to je ime dao njemu kaptol na doživotno 
uživanje prekosavske neke posjede: Savišće, Otok i Prevlaku. Ali 
pošto je popravak Popova turna i obskrba njegove posade više tro- 
škovah zahtievala, nego li se rečenimi posjedi moglo namiriti, to ih 
god. 1427. kanonik Davoć povrati kaptolu,! neka ga sam popravlja 
i uzdržava. Oko god. 1433. počeo je kaptol popravljati ovu tvrdju, 
t. j. on ju na novo nadkrio, izmienio u njoj trošno svodovlje novim 
i učvrstio vanjske zidove ili platno. Tom sgodom jošte, da taj branik 
bude jači i da odolieva ne samo navali turskoj, već i nasrtaju zagre- 
bačkih gradjanah, koji su mu se po nekom Rotaru zagrozili, da će 
im to zaklonište oteti, to vanjski zid, koji do tada bijaše sa zidom 
gradske tvrdje ravan i uzporedan, počeše nadozidavati i dizati na 
njemu zidana braništa (Erkel). Protiva tomu digla se gradska obćina 
i odaslala kralju Sigismundu, koji se tada u Rimu bavio, poslanike, 
moleći ga, da naloži kaptolu, neka to dogradjivanje obustavi. Gradskim 
izaslanikom odgovori na to kralj, da se on ne protivi tomu, ako 
kaptol valjano nadkrije Popov turen i pojača u njemu svodovlje, ali 
dozvoliti ne može, da dižu viši zid nego li je gradski, kojim bi se ta 
tvrdja odciepila od gradske, a ni na to takodjer da ne može pristati, 
da na tom zidu kaptol nove braniče zida. Gradska obćina doznavši 
za ovu kraljevu izjavu, zabranila je kaptolu svaki i najmanji popravak 
Popova turna. U toj nevolji obrati se kaptol na kralja, te nekako svr- 
šetkom mjeseca novembra god. 1433. odasla dva svoja sučlana: Ivana 
' Bachensteyna, arcidjakona komarničkoga, i Ivana arcidjakona vrbovač- 
koga u Bazileju, gdje se tada nalazio kralj Sigismund. Saslušav kralj 
njihovu tužbu, to pismom od 22. decembra zapovjedi gradskoj obćini, 
da ni u pokrivanju Popova turna ni u zidanju njegova svodovlja (što 
je on davno jur dozvolio) ne smije priečiti kaptol, jedino da gradski 
zid ne smije nadozidavati, niti dizati na njemu kakova kamena braništa.? 
Popov turen bio je u rukama kaptola neprestano sve nekako 
do god. 1441., kada za samosilja grofovah celjskih Friderika i Ulrika, 
koji silom zauzevši gradsku tvrdju osvojiše i Popov turen, a nago- 
voreni od gradjanah zagrebačkih na mnogih ga mjestih i razoriše. 
Istom po smrti Ulrikovoj, toga posljednjega grofa celjskoga, 
odasla početkom maja god. 1457. kaptol u Budim kralju Vladislavu 
Posthumu, Vida, prepozita zagrebačkoga, i kanonike: Klementa s Gorah 
i Tomu Tompu, koji ga smjerno zaprosiše, da kaptolu ovu njegovu 
! Doc. 48. 
* Doc. 69. 


VIII Građaco. Popov turen. Turdjica grofovah Celjskih. 





zakonitu svojinu vrati. Posavjetovavši se kralj s baruni i velikaši, 
izdade na 24. maja pismeni nalog, po kojem se Popov turen sa svim- 
kolikim prostorom, koji mu od starine pripadao, kaptolu mora po- 
vratiti.! Da pako glede te predaje ne bude sa strane gradske obćine 
nikakovih zapriekah, to na 1. juna odasla pismo gradjanom zagre- 
bačkim, u kojem im poručuje, da je uslišao pravednu molbu kaptola 
zagrebačkoga i povratio mu njegovu tvrdju, toga radi da se obćina ne 
usudi smetati kaptolu, da ju opet posjedne, jer učine li što protiv 
toga naloga, da će naložiti svojemu meštru konjušnikah Heningu su- 
sjedgradskomu, da ih, ma i silom, pokori.? 

Pošto medjutim na brzo umrie i kralj Vladislav, to su gradjani 
njegovu strogu zapovied s uma metnuji, te na svaki način sprečavali 
kaptolu, da mirnim putem unidje u svoje,? te je i kralj Matijaš, ope- 
tovano od kaptola uprošen, pismom od 20. juna 1459. gradskoj obćini 
ponovno strogo naložio, da ne samo da ne prieči kaptolu, da uljezne 
u Popov turen, već da i prostor, koji mu nekoč pripadao, ima se 
odmjeriti mu ne običnom (manjom), već kraljevskom mjerom, a iz- 
mjeren, da se znaci ili medjom označi i kaptolu preda.“ 

Ako li usljed toga kaptol zaposio i Popov turen, ali je najviše 
radi svednevnih gradjanskih zadjevicah izgubio napokon volju, da ga 
valjano popravi, te je tako zanemaren počeo i propadati. Ovaj nemar, 
da se uzčuva tvrdja, koja bi za nasrtaja turskoga na grad Zagreb od 
velike potrebe bila, kori kralj Matijaš u pismu od 25. juna g. 1479., 
upravljenom kaptolu, te mu spočituje, što je zanemario tu tvrdju, koja 
se dnevice ruši, a to je velika nesreća za sam grad, jer bi se iz nje 
takodjer uspješno mogao braniti; te strogo zapovieda, da ga odmah 
popravljati mora i da je do polovine mjeseca augusta gotov s po- 
pravkom, a tada da ga providi i valjanom posadom ; ne učini li toga, 
to će mu tu tvrdju oduzeti i dati onomu, koji će ju valjano popraviti i 
posadom ojačati." 

Po svoj prilici, kaptol, bojeći se, da ne izgubi Popova turna, 
odazvao se kraljevoj zapoviedi. 

Tvrdjica grofovah Celjskih. Sa Hermanom Celjskim, tastom 
kralja Sigismunda, dodjoše u Hrvatskoj grofovi Celjski do silnoga 
imućtva i moći, a naročito za unuka Ulrika, kojeg su čete g. 1441., 
obsjednuvši grad Zagreb, zauzele ga, a tim grofovi Celjski njim i za- 


! Doc 187. 
3 Doc. 188. 
? Doc. 211. 
* Doc. 215. 
5 Doc. 318. 








Gradoco. Tvrajica grofovak Celjskih. Gradska vrata. IX 


———— — — —À ——— c m — —— — —— — — — 





gospodarili. U samoj gradskoj tvrdji sagradio je Ulrik Celjski za svoju 
posadu, koja će gradjane u strahu držati, posebnu tvrdjicu (castellum), 
oko koje je izkopao obkop, preko koga se istom mostom na dizanje 
moglo uljezti u nju. Gradjani zagrebački mrkim su okom gledali taj 
kaštel, ali su radi Ulrika morali šutjeti. Istom kada je taj silnik u 
Biogradu ubijen bio (1456.), odlanulo im, te odmah zamoliše kralja 
Ladislava Posthuma, da tu tvrdjicu dade srušiti. 

Na 1. septembra 1457. prema toj molbi naloži kralj banu Ivanu 
Vitovcu, da, pošto je upravu slobodnih gradovah predao u ruke gradskim 
obćinam, to i grad Zagreb neka i od sada, kako je to nekoč bilo, 
upravlja gradsko vieće, pak da je zato i zapovjedio Ulrikovoj udovi 
Katarini Celjskoj, da se odreče svakoga utjecanja u gradsku upravu, 
toga radi da poruši i odstrani ovu tvrdjavicu. Ne pokori li se ona 
toj zapoviedi, da ban gradskoj obćini dade toliku pomoć, da taj kaštel 
razori.! I sama Katarina, videći, da ovoj odredbi prkositi ne može, 
iste jošte godine ustupi taj branik gradskoj ob£ini.? 

Dobivši u ruke gradska obćina ovu tvrdjicu, malo je hajala za 
to, da ju sruši, te je nakon nekoliko godinah kraljevski vratar Ivan 
Tuz smjestio u nju kraljevsku tridesetnicu pod upravom trideseticara 
Ivana Maratija. Kada je nasilje ovoga čovjeka dozlogrdilo gradjanstvu, 
tada istom pokajalo se gradsko poglavarstvo, da ovu tvrdjicu prema 
kraljevoj zapoviedi nije srušilo. Da se pak i to provede, zahtievao je 
mjeseca augusta g. 1465. gradski sudac i zastupstvo od Ivana Mara- 
tija, da prema kraljevoj zapoviedi izruči tvrdjavicu gradskoj obćini, 
da ju sruši. Na diživom mostu toga kaštela, okružen svojimi ljudmi, 
slušao je Marati ovu zapovied, pak mjesto da joj se pokori, golimi 
mačevi nasrnu na sudca i gradske zastupnike, i tom sgodom, da nije 
bilo valjane obrane, mnoge bi ondje na mjestu bio poubio.°® 

Ne zna se točno, kada je i na koji način razorena bila ova 
celjska tvrdjavica. 

Gradska vrata. Gradska tvrdja imala je petera vrata, i to troja 
velika i dvoja mala. Velika bijahu: Mesnička vrata (porta carnificum), 
prozvana radi mesnicah, koje bijahu do njih; a druga, koja postoje 
jošte i danas, bila su Kamenita ili Kamena vrata (porta lapidea), a 
treća u blizini Popovoga turna, nazvana „Nova velika vrata“ (porta 
magna nova), gradjena kao velika istom svršetkom XIV. vieka. Dvoja 
manja vrata bijahu prema jugu medju kraljevskom palačom i gradskom 
kulom, prozvana ,sirove dverce“, a druga, takodjer manja, prozvana 

! Doc. 190. 


* Doc. 194. 
* Doc. 247. 





X Gradoco. Gradska vrata. Ulice. 


„poljska vrata“ (porta campestris) na jugo-zapadnom rtu gradske tvrdje 
iznad Mesničkih vratah. 

Pred Kamenima, Mesničkima i Novima vratima bjehu izkopane 
duboke jame (fossatum), stupovi i pleterom učvrštene, da se ne ruše, 
a povrh njih daščan most (pons), koji su u vrieme navale odmakli 
da neprijatelju preprieče ulaz. Velika vrata bijahu ogromne četvero- 
kutne kule, izpod kojih se ulazilo u gradsku tvrdju, a do manjih ta- 
kodjer bijahu kule, te su jedne i druge služile i Za stražu (custodia) 
i za obranu gradskih vratah ; a nedaleko od svakih velikih vratah, no 
izvan gradskoga zida, bila je obaška manja il zidana il drvena kula, 
prozvana ,habernik“, u kojoj su ponamješteni bili posebni čuvari, pa 
kada bi zaprietila gradu kakova nesreća, bijahu ju dužni oglasiti 
(haber) stražarom po gradskih kulah bilo trubljom, klepetalom ili 
zvoncem, a u kasnija vremena i pucnjavom 

Ključe gradskih vratah čuvali su gradjani i to izmjenice; svaki bo 
gradjanin, imao on jednu ili više kućah, prema odredbi gradskoga po- 
glavarstva od g. 1429. dužan je bio, kada je došao red na njega, čuvati 
mjesec danah ključe onih gradskih vratah, u blizini kojih je sam stanovao.! 

Vrata gradske tvrdje zatvarali su gradjani, čuvari ključevah, u 
ljetno doba u deset, a u zimsko u devet satih noćju. Četvrt sata prije 
zatvaranja zvonjelo je na gradskoj kuli kod ,sirovih dveracah“ zvono 
nloteršćak“ (campana latrunculorum), da opomene gradske stanovnike, 
nalazeće se izvan gradske utvrde, da pospješe kući. 


Ulice. Ne imamo žalibože nikakova nacrta, po kojem bismo 
predočiti mogli tloris zagrebačkoga Gradca u XV. vieku; no ipak 
znamo toliko, da je osim onih kućah, koje bijahu uz gradski zid, po- 
stojala skupina i drugih i to u devet što većih što manjih hrpah. 
Tim hrpam, sačuvanim donekle do danas, bijaše oblik il četverokut, 
il pravokut il nepravilan trokut; a pošto je svaka takova hrpa stojala 
obaška za sebe, kao otočić, zato i bjehu prozvane „insulae“. Takovih 
otočićah ili insulah, kako rekoh, bilo je devet i to, da ih po prilici 
prema današnjemu uličnom razporedjenju označimo: prva obsizala je 
prostor medju današnjom Kamenitom i Jezuitskom ulicom; druga 
insula bila je kod sirovih dveracah i obsezala prostor medju današnjim 
Jezuitskim trgom i sjemeništnom ulicom. Treća bijaše kod Novih 
vratah, te obuhvatala dio tako zvane Opatičke i Pivarske ulice ili 
onaj prostor do Popova turna. Četvrtoj insuli spadaše Mesnička ulica ; 
a petoj, šestoj i sedmoj današnji Kapucinski trg s istoimenom ulicom 
i jednim dielom Gospodske ulice; a napokon medju Markovim trgom 


! Doc, 55. 


Grados, Ulice. Mostovi. Zdenci. XI 


te Županijskom i dielom Opatičke i Kamenite ulice bijaše osma i 
deveta insula. 

Prema spomenutomu gradskomu zaključku (1429.) o čuvanju 
ključevah gradskih vratah spadala je na Kamena vrata: insula osma, 
deveta i prva; na poljska vrata: insula sedma, šesta i peta; na Me- 
snička vrata: insula četvrta; na Nova vrata: insula treća; a napokon 
na sirove dverce insula druga.! 

Te pojedine hrpe kućah ili insule prosječene bjehu ulicami, a 
kojimi su posebnimi imeni bile označene, za to nam ove listine ne 
pružaju osobitih viestih. Jedino u gradskom podgradju (suburbium) 
spominju se šoštarska ili njemačka ulica (vicus Theutonicorum seu 
sutorum) na desnoj obali Medvešćaka (oko današnjega Jelačićeva trga) 
do crkve sv. Margarete; odavde dalje zvala se il lončarska ulica 
(vicus lucifigulorum) ili Ilica od potočića Ilice; a napokon spominje 
se i nekakova blatna ulica, (platea lutosa), koja je takodjer bila izvan 
gradskih vratah. 

U obsegu gradske obćine t. j. u njezinoj tvrdji i podgradju bilo 
je druge polovine XV. vieka do pet stotina kućah, osim majurah, 
kako posvjedočuje pismo kralja Matijaša, kojim na 9. maja g. 1468- 
kori kraljevskoga porezovnika Benedikta Baćana, koji je zemaljski porez 
toj obćini propisao na pet stotinah vratah (razumij vrata, kroz koja 
se vozom siena proći može), jer da jedva ima toliko gradjanskih kućah 
„et tandem dicam prope ad numerum quingentarum portarum in 
medio ipsorum civium relinquisses, cum tamen, uti nobis relatum est, 
nec prope tot inhabitatores domos habentes in ipsa civitate nostra 
habeantur.? 


Mostovi. Dvima se mostima preko potoka Medvešćaka polazilo 
u obćinu gradsku. Ovi mostovi bijahu drveni i tako udešeni, da se i 
teretnimi koli moglo preko njih proći. Jedan bijaše do vrela Man- 
duševca (pons ad fontem Manduševec), a drugi, prozvan pisani most 
(danas krvavi most, pons magnus vulgo piszani mozth, bijaše bo 
crveno obojadisan) do gradskoga kupališta. U gradskih zapisnicih XV. 
vieka taj se most vaviek spominje tim imenom, pa toga radi ne stoji 
tvrdnja onih, koji pišu, da se je prozvao krvavim već od svršetka 
XIII. vieka, jer da je ondje bila tada odlučna bitka medju strankom 
Andrije III. i pristaši anžovinskimi (sv. I. str. XIV). 


Zdenci. Jedan nam je samo javni zdenac poznat, a to je Man- 
duševec (sv. I. str. VIII i XIV); no osim njega bilo je u gradskoj 


1 Doc. 55. 
* Doc 259. 


XII Grad». Zdenci. Crkve. 


obćini i drugih javnih zdenacah, a bilo ih je i u pojedinih kućah; a 
osim zdenacah bilo je i cisternah. 

Nacrtav tako tvrdju zagrebačkoga Gradca i njegovo podgradje, 
spomenuti mi treba i znatnije njegove zgrade, a to su ponajprije crkve. 

Zupna crkva sv. Marka, što se same njezine gradjevine tiče (sv. 
I. str. XIV— XVII) tečajem XV. vieka ostala je u glavnom ista, kakova 
bijaše u XIV. vieku, osim što joj druge polovine XV. vieka na sje- 
vero-zapadnom uglu dozidali neznatnu kapelicu, koja je stojala već 
god. 1472., kako nam svjedoči kameni spomenik, koji te godine stavi 
ondje Martin, župnik sv. Marije u Stenjevcu, svomu prijatelju sveće- 
niku Franji Polaru.! U ovih spomenicih imamo dosta viestih o kugi, 
koja se tečajem XV. vieka u Zagrebu često javljala (assidua pestis), 
te se gradsko poglavarstvo zavjetovalo, da će na čast sv. Fabijana i 
Sebastijana, tih zaštitnikah proti kugi, podići im kapelu s oltarom. 
I doista gradskim troškom godine 1499., srušiv neznatnu kapelicu na 
sjevero-zapadnom uglu župne crkve, podignu novu oveću kapelu na 
čast ovih svetacah. 

U župnoj crkvi sv. Marka, u koliko nam je poznato, bilo je 
tada osam žrtvenikah i to: veliki ili glavni u njezinu svetištu, a u 
desnoj absidi oltar sv. Križa, (na kojem se tada polagale prisege kako 
od novoizabranoga gradskoga sudca i zastupstva, iako od pojedinacah, 
kojim je sud prisegu dosudio)? u lievoj pako bio je oltar blaž. dj. 
Marije. Ostali oltari po crkvenih ladjah spominju se ovi: sv. Nikole, 
sv. apostola Tome, sv. Jelisavete, sv. Doroteje i sv. Laurencija. — 
Samo o oltaru sv. Nikole znamo, da je imao posebnu oltarnu zakladu 
i posebnoga svoga svećenika altaristu, od kojih se u ovih spomenicih 
spominje (1489—1492) neki Gjuro; on bo je god. 1492. od remet- 
skoga samostana kupio za šest for. trsje s kućom i vrtom, bivše nekoč 
Jakoba Copoce, s obvezom, da će tomu samostanu u ime gornice 
plaćati svake godine 14 dinarah bečkih.š — Na oltaru pako sv. Lov- 
rinca čitala se svakoga četvrtka zavjetna misa na čast presv. tiela 
Isusova, koju je gradska obćina plaćala i to na godinu 3 for. u zlatu.“ 
Do glavnoga žrtvenika u malenom u kamenu izradjenom izdubku 
čuvalo se presv. tielo (eucharistia) pred kojim je gorjela svjetiljka 
danju i noćju, a ulje za nju davala je gradska obćina na godinu pol 
centa ili so funtih.5 


! Pag. 532. 

* Doc. 116. 118. 
* Doc. 367. - 

* Doc. 373. 

5 [bid, 


Grad». Crkve. XIII 


Na prostoru oko crkve sy. Marka bio je i obični svakdanji trg, 
a i za sajamsko vrieme tu se kupovalo i prodavalo, te je i radi udob- 
nosti trgovacah na okolo izvanjskoga crkvenoga zida svršetkom XV. 
vieka gradska obćina posagradila dućane, koje je davala u najam.! 

Za dobe nesretnih onih sukobah medju obćinom i kaptolom za- 
grebačkim, a naročito god. 1422. i 1433. i župnom se crkvom po- 
služili gradjani, ili su njezinimi zvoni sazivali na zajedničku provalu, 
ili da nenadano napadnu na kaptol mučke izvjesili na njezinu zvoniku 
crven barjak.? 

Župom sv. Marka upravljahu tri svećenika, koje je gradsko po- 
glavarstvo izabralo, prozvana: ,rectores ili plebani s. Marci“, dočim ih 
gradsko zastupstvo, kao patron, imenuje: ,nostri capellani*. Osim župne, 
najviše zemljištne nadarbine i štolarine kao redovita dohodka pripa- 
dala im u XV. vieku običajna tada crkovna četvrtina (quarta seu ca- 
nonica porcio, quarta testamentarie disposicionis, quarta funeralis), od 
oporučnih zapisah njihovih župljanah, ako li su takovi zapisi izvan 
njihove župe namienjeni bili, bilo crkvam ili crkvenim sborom, u 
koliko su iste ili isti, bilo papinskom ili biskupskom povlasticom, od 
ustupljenja takove četvrtine oprošteni bili. 

Za ovaj prihod župnici sv. Marka odvažno se borili i to više 
putah. Najprije god. 1425. župnici Antun, Pavao i Ivan zahtievahu, 
da im prebendarski sbor stolne crkve ustupi četvrtinu oporučnih za- 
pisah, koje mu zapisali njihovi župljani. Priepor ovaj imao je rießiti 
kanonik lektor Osvaid, kao glava kaptola; no dok je pra u najjačem 
tečaju bila, umrie Osvaldo, neriešiv ju, i tako ciela stvar zape za 
njeko bar vrieme; ali župnici ipak medjutim ne propustiše nagovarati 
svojih umirućih župljanah, da ako li su već i voljni oporučiti što pre- 
bendarskomu sboru, da naročito u oporuci spomenu, da od toga nji- 
hova zapisa mora sbor dati župnikom četvrtinu. Ovakov postupak (jer 
jedna i druga stranka, dok se priepor nije riešio, morala bi mirovati) 
uvriedi prebendarski sbor, te zamoli po svom dekanu Petru kanonika 
kantora Ivana, da pru obnovi i konačnu osudu izreče. Preslušav on 
i tužitelje i obtužene, predloži cieli priepor na presud biskupu Ivanu 
Albenu. Na 4. juna 1428. sakupiv biskup oko sebe vještake u crk- 
venom pravu, te dokaznice i povlastice obtuženih, a naročito onu po- 
vlasticu biskupa Eberharda, kojom prebendarski sbor oprašta od 
ustupljanja župne četvrtine ikojemu župniku, dosudi, da isti sbor prema 
tomu nije dužan ustupati četvrtine ni župnikom sv. Marka, a niti su 
oni vlastni zahtievati ju od sbora; u buduće pako, da se nova kakova 


! Doc. 373. 
® Doc. 32. 68. 120. 


XIV Grado». Crkve. 


pra opet ne zametne, odredi, da Zupnik sv. Marka, ako bi se radi te 
četvrtine s prebendarskim sborom ikada preti hotio, to mora prije, 
nego tužbu preda, položiti petdeset marakah dinarah, od kojih polo- 
vinu da uzme sudac, a polovinu sbor, a ne položi li, a od tužbe ne 
odustane, da se crkvenimi kaznami prisili, da rečenu svotu plati ; 
odredi jošte i to, ako li župljanin sv. Marka, koji bi za ovu odredbu 
. znao, uzprkos njoj ipak u oporuci spomenuo, da od njegova zapisa 
prebendarskomu sboru isti je dužan dati župnu četvrtinu, takovomu 
da se zanieka crkveni pogreb; dočim oporučni zapisi onih župljanah, 
kojim bi ova odredba nepoznata bila, te po neznanju umetnu u pre- 
bendarski zapis stavku o dužnoj četvrtini župnikom sv. Marka, da se 
takova stavka uvažiti ne će.! 

Za četvrt vieka kasnije ili god. 1452. O istoj stvari pred Stje- 
panom, arcidjakonom katedralnim i biskupskim vikarom Leonardom, 
učenjakom crkvenoga prava, tužio je župnik Nikola opata zagrebačkih 
Cistercitah. Ova dvojica na podlozi crkvenih zakonah, usljed kojih 
nisu bili monasi oprošteni od izplaćivanja župne četvrtine, dosudiše 
pravo župniku. Ovoj se osudi opat Matej ne pokori, toga radi župnik 
Nikola prizva na biskupov sud. Na 29. maja u prisuću vještakah pred 
biskupom Benediktom razpravljao se taj prepor, gdje se i opat Matej 
branio tim, jer je red Cistercitah apostolskom povlasticom prost od 
izplaćivanja župne četvrtine, te je i podastro za to nekakovu papinsku 
bullu. Biskup Benedikt, da pravovaljani sud izreče, dađe donieti crkveni 
sbornik, prozvan „Klementina“, u kojem potraživši nadjoše, da su re- 
dovnici od zapisah, bilo za života i na samrti njim namienjenih, dužni 
izplatiti dotičnomu župniku četvrtinu, s toga potvrdiv osudu prvoga 
suda, odsudi iznovice opata Mateja, a ujedno naloži novoveškomu, 
laškouličkomu i drugim bližnjim župnikom, da opomenu opata, neka 
za petnaest danah uplati župniku sv. Marka svu zaostalu njegovu 
župnu četvrtinu, a ne izplati li ju u to vrieme, da ga po nedjeljah 
i svetkovinah u svojih crkvah pred sakupljenim narodom uz zvonenje, 
užegavši svieće i utrnuvši ih i nogami pogazivši izobćenim proglase ; 
ne pokori li se pako ni tada, da mu dojave te će on oružanom rukom 
tada proti njemu postupati.? 

U isto doba, kada se s Cisterciti parbio o župnoj četvrtini župnik 
Nikola, parbio se i sa zagrebačkimi Dominikani. O cielom postupku, 
ako i ne imamo pobližih viestih, ali nagadjamo, da se istim načinom 
i proti njim postupalo kako i proti Cistercitom, i da je Dominikanom 
sudbeno naloženo bilo, da izplate župniku njemu pripadnu četvrtinu 


1 Doc. 53. 54. 
* Doc. 162. 





Grad». Crkve, XV 


od oporučnih zapisah. Ali ovoj osudi Dominikani nisu se pokorili, pa 
ih toga radi na zapovied arcidjakona i biskupskoga vikara kanonika 
Martina na 13. novembra 1453. gradski Zupnici: Toma, sv. Eme- 
rika; Toma, sv. Ivana u Novoj vesi; Valent, sv. Antuna u Laškoj 
ulici i Filip, sv. Martina u podgradju, izobéenimi proglasili u svojih 
crkvah pred sakupljenim narodom.! 

God. 1261. dobila je gradska obćina patronatsko pravo župe 
sv. Marka, te je od tada gradsko zastupstvo imenovalo župnike, koje 
je biskup potvrdjivao, pa su toga radi i ti župnici gradskoj obćini 
nekom zahvalnosti ili dužnošću vezani bili. Na primjer godine 1433. 
župnik Blaž, poslan od gradske obćine, u njezino je ime pred zagre- 
bačkom županijskom skupštinom prosvjedovao proti tomu, što je kralj 
Sigismund gradske posjede Kraljevec, Kobiljak itd. svojevoljno darovao 
plemićem Albenom medvedgradskim.? Godine 1432. župnici Antun i 
Blaž u ime gradske obćine pred kaptolom zagrebačkim sklapaju mir 
sa kanonikom Tomom, koji je na uštrb gradskih pravah izposlovao, 
da je Ladislav Zenčaj dobio neke stvari i novac u cjelokupnoj vried- 
nosti 150 for., ukradene u pokojnoga trgovca Fridrika, koje bi inače 
obćini pripasti morale.) God. 1497. župnik Martin sa gradskim no- 
tarom Emerikom kao gradski izaslanici mole u kaptola zagrebačkoga, 
da im ovjerovi prepis, kojim se Ivan Korvin proglasuje vojvodom 
ciele Slavonije.“ 

Na župnike sv. Marka, kao službene osobe, obraćala se i du- 
hovna vlast, trebala li, da se koji njezin nalog provede. God. 1475. 
naloži biskupski vikar Ilija Sopnički župniku Mateju, da opomene ne- 
koje oporučne ovršitelje, da izplate zapise, namienjene prebendarskomu 
sboru.5 Godine opet 1476. zamoli Eustakij, cistercitski opat pod Belom 
i župnika sv. Marka, da kanonika arcidjakona Pavla pozove pred njega 
na sud radi uvrede nanešene dominikanskomu redu. Godine 1478, 
kanonik i arcidjakon časmanski Ivan Držanić, po kardinalu Gabrielu 
ovlašćeni sudac, zaprosi medju drugimi i župnika sv. Marka, da ka: 
nonika lektora Ivana, koj je oteo Dominikancu Tomi robu i drago- 
cjenosti. namienjene za kraljicu, pozove pred njega na sud.' 

Župnici sv. Marka ako su se i rado pokoravali nalogu više du- 
hovne vlasti, a to im je doista i preteXka i vrlo neugodna bila ona 

1 Doc. 176. 

* Doc. 34. 

* Doc. 59. 

* Doc. 388. 

5 Doc. 294. 

% Doc, 305. 

7 Doc. 316. 


XVI Građace. Crkve. 





zapovied biskupa Ivana Albena, kojom im god. 1432. pod prietnjom 
zatvora i oduzeća župne nadarbine strogo nalaže, da izobće gradsku 
obćinu, da niti u njoj, niti u kojem njezinom mjestu, gdje bi izobćenici 
prisutni mogli biti, ne čitaju ni mise, niti da obavljaju kakove crkvene 
službe, dapače da opominju svakoga pod kaznom izobćenja, da se sa 
izobćenici ne druži, da im uzkrati i vodu i vatru.! 

Župnoj crkvi sv. Marka spadale su ove kapele: 

Kapela sv. Katarine, koja je već god. 1377. stojala u gradskoj 
obćini na istom mjestu, gdje je danas crkva njezina. U XV. vieku, a 
naročito godine 1413., pripadalo je toj kapeli i prostrano gradilište, 
koje bijaše uz nju.š Tečajem XV. vieka predje ova kapela u vlast 
laškouličkoga dominikanskoga samostana, te se god. 1473., pošto su 
na 14. februara Dominikani dobili privolju kralja Matijaša, da se iz 
neutvrdjene Laške ulice u gradsku obćinu do kapele sv. Katarine 
smiju preseliti, a kada je i papa Siksto IV. pristao na to i odredio, da 
do te kapele sagrade novi samostan za sebe sa spavaonicom, trapeza- 
rijom, ogradom i drugimi potrebštinami, da mogu ondje umrle po- 
kapati i kapelu sa malim zvonikom prema potrebi svoga reda pro- . 
širiti itd., godine već 1473. ovamo se doselili.® 

Kapela sv. Jurja, koju je godine 1377. sagradit dao gradjanin 
Ivan Čemer ,izvan gradskih zidinah do kestena“, stojala je na istom 
mjestu, gdje je i današnja; u XV. bo vieku naročito se za nju veli, 
da je „extra Novam portam... prope molendina*.* 

Kapela sv: Ursule u gradskih se zapisnicih god. 1432. spominje 
u blizini Kamenih vratah. 

Zupna crkva sv. Margarete. Davno prve polovine XIV. vieka po- 
stojala je crkva sv. Margarete u gradskom podgradju (na njezinom je 
mjestu danas pravoslavna crkva), a oko nje u XV. vieku bili su 
gradski vrtovi." Počevši od god. 1372. kod ove župne crkve držao 
se ali samo o Margaretinju godišnji sajam, koji je trajao četrnaest 
danah t. j. sedam danah prije svetka, a sedam danah poslie. 

Kapela sv. Duha spadala je župnoj crkvi sv. Margarete, a stojala 
je daleko izvan grada na istom upravo mjestu, gdje i današnja 
stoji. Već u svom osnutku, koji pada u XV. viek, imala je u Črno- 
mercih četiri kmetska napučena selišta, na jednom bio je kmet Domjan, 
na drugom Matko, na trećem Gjurko, a na četvrtom Luka. Silnik grof 


! Doc. 32. 

? Doc. 18. 100. 

3 Doc. 283. 285. 288. 
* Doc. 213. 

* Doc. 85. 


Gradeca Crkve. XVII 


Ulrik Celjski (1440—1456.) ta je selišta oteo i dao ih svomu dvora- 
ninu Pavlu Valpotu. Po Ulrikovoj smrti opet je ista (oko 1472.) 
silomice prisvojio si vlasinik medvedgradski Ivan Tuz i pripojio ih 
medvedgradskomu vlastelinstvu, pod kojim su bila sve do g. 1492. 
Kada je po smrti kralja Matijaša (1490) njegov nezakoniti sin Ivan 
Korvin, postavši vojvodom i banom, preuzeo u vlast neke gradove 
svoga otca, medju ostalimi preuzme i Medvedgrad. Na 13. jula 1492., 
kada se jur Ivan Korvin nastanio bio u kraljevskoj palači u Zagrebu, 
dodje preda nj župnik sv. Margarete Mihalj Gjurgjevčan, i predočiv 
mu nepravedni način, kojim su rečena kmetska selišta došla pod 
upravu medvedgradskoga vlastelinstva, zamoli ga, da ih zakonitomu 
vlastniku, t. j. kapeli sv. Duha, povrati. Osvjedočiv se Korvin o pra- 
vednom zahtjevu, odredi, da se kapeli sv. Duha odmah odstupe. Dobiv 
župnik Mihalj o tom pismen nalog od vojvode, zamoli bana Ladi- 
slava Egervara, da ga, t.j. kapelu sv. Duha, po tadašnjem običaju u 
uživanje tih kmetskih selištah dade uvesti. Ovaj posao na banovu za- 
povied imao je obaviti kaptol zagrebački, kao vjerodostojno mjesto, 
te on sa banovim pristavom Stjepanom Kašnarićem sa Glavnice odasla 
sa svoje strane prebendara Mihalja sa Stjeničnjaka, koji su u utorak 
na 31. jula u Črnomercih u prisuću prebendara Dominika, kao su- 
sjeda i posjednika predija Rudeša, te Sebastijana Nagya-Čakana, za- 
stupnika medvedgradskih kapetanah i Grge, špana Kraljevečkoga, a 
selskih sudacah: Matije u Petrovcih, Stjepana u Mikulićih i Gjure u 
Dedićih, zatim Petra iz Moravčah, dvoranina Heninga susjedgradskoga 
i Ivana iz Topolovca, te Ivana i Grge Perkona, gradjanah zagrebačkih, 
Luke Tropčića, župljana sv. Margarete i napokon Luke i Gjurkona, 
seljakah iz Črnomeracah, predali župniku Mihalju rečena kmetska 
selišta i uveli ga ili po njem, kapelu sv. Duha u zakoniti posjed, čemu 
nitko nije protuslovio.! 


Da se kapeli sv. Duha uživanje ovih selištah i kraljevskom vlasti 
osjegura, to polovinom mjeseca februara god. 1495., kada je kralj 
Vladislav boravio neko vrieme u Virovitici, došavši onamo i župnik 
Mihalj, zaprosio ga, da se na podlozi Korvinova ustupa tih zemljištah, 
novim i po kralju odredjenim uvedjenjem župnik, odnosno kapela sv. 
Duha iznovice u nje uvede. Odrekav se kralj sa svoje strane svakoga 
kraljevskoga prava, koje bi na tih selištih imati mogao, naloži pismeno 
na 19. februara kaptolu zagrebačkomu, da u njegovo ime iznovice 
uvede župnu crkvu sv. Margarete u posjed rečenih zemljištah. Ovaj 
novi uvod iznovično obave: kraljev pristav Petar sa Marenacah i kap: 


! Doc. 364. 


XVIII Gradws. Crkve. Groblja. Sole, 


— —— 








tolski izaslanik prebendar Grga, koji su u prisuću medvedgradskoga 
kastelana Stjepana Nagy-Cakana, Dionizija, kaptolskoga predijaliste u 
Završju, prebendara Dominika, posjednika predija Rudeša, kao susjeda 
i gradjanah zagrebačkih: Mihalja zlatara, Jakoba Beketića i Gjurkona 
uveli župnika Mihalja, odnosno župnu crkvu sv. Margarete u ime 
kapele sv. Duha, u iznovični posjed, a tomu opet nitko nije prigovorio.! 


Župna crkva sv. Martina spominje se već druge polovine XIV. 
vieka, a stojala je na desnoj obali potoka Medveščaka, u sredini 
medju vrelom ili zdencem Manduševcem i gradskim kupalištem, (koje 
je bilo blizu pisanoga, danas krvavoga, mosta); u onom bo nasrtaju, 
kada je god. 1422. oružanom rukom provalio kaptol u gradsko pod- 
gradje, najžešća da je borba bila „prope fontem Manduásevec et eccle- 
siam s. Martini ac domum balnei civitatis*,? sudeć prema tomu bila 
je ona nekako u sredini sjeverne strane današnjega Jelaliceva trga. 
Ovom župnom crkvom upravljao je poseban župnik, te nam od nje- 
zine prošlosti ništa više nije poznato, do imena njezinih župnikah: 
Filipa (g. 1453.) i Gjure (g. 1475.). 

Groblja. Uz crkve najsvetije je mjesto groblje, to je u stara 
vremena i ono bilo tik uz crkvu i okolo nje. U XV. već vieku, što 
radi svakdanjega trga, koji se držao oko crkve sv. Marka, a što opet 
radi velikih sajmovah, koji su trajali četrnaest danah na Markov 
svetak, a toliko opet na Margaretinje, kod župnih crkvah sv. Marka i 
Margarete, prestadoše pokapati mrtvace oko njih, ali opet ne namjestiše 
novo groblje daleko od istih; dočim uz kapelu sv. Katarine, kada su ju 
Dominikani preuzeli, jer je imala obzidano groblje, pokapahu mrtvace. 


Škole. U XV. vieku zagrebačke gradske škole i u polazku mla- 
deži i u samoj poduci znatno su napredovale, čemu je vrlo mnogo 
doprinesla trgovina, koja je iz Zagreba i pokraj Zagreba išla ili na 
Rieku k moru, ili u Zagorje i u Štajersku, ili u Podravinu ili u neka- 
danju Banovinu i u Bosnu. Osim trgovine bilo je i drugih poticalah, 
da se posezalo za knjigom, n. pr. uzvišeno svećeničko zvanje, u XV. bo 
vieku kako u svećeničkom, tako u redovničkom staležu nalazimo liep 
broj zagrebačkih sinovah; a napokon i udobniji život, koji je pismen 
čovjek prije postići mogao od nepismena. I sama školska sgrada, koja 
se u gradskih zapisnicih toga vieka spominje imenom palače (pallacium 
schole), bjelodano nam svjedoči, da se gradska obćina o naobrazbi 
mladeži mnogo brinula. 


I Doc. 376. 378. 379. 
* Doc. 31. 


Gradeca. Škole. XIX 


— —— 





Ako i ne imamo potanjih viestih o samoj naobrazbi, to ju ipak 
donekle bar na podlozi onodobne obuke, kakova je drugdje bila, i u 
Zagrebu možemo nacrtati. Početna obuka, koja se smatrala priprav- 
nicom za više naobraženje, n. pr. za bogoslovlje, pravne znanosti i 
medicinu, obuhvaćala je čitanje, pisanje, računstvo i gramatiku, a nuz- 
gredno uz to i crkveno pjevanje. Da se uči čitanje, rabile su drvene 
pločice, na kojih bijaše priliepljena pergamena sa napisanom na jednoj 
strani abecedom, a na drugoj pojedinimi slovkami i riečmi. Poslije 
dugoga vježbanja u čitanju pristupilo se k pisanju. Prve vježbe u pi- 
sanju počeo je učenik na škriljevnoj ploči sa škriljevcem, a tada perom 
i crnilom na papiru, koji je u XV. već vieku iz obične porabe iz- 
tisnuo skupu pergamenu. Ova vježba duže je trajala, a uz nju malo 
po malo sliedilo je računstvo, t. jJ. prve tako zvane četiri vrsti: sbra- 
janje, odbitba, množenje i dioba. Budi ovdje mimogredce spomenuto, 
ako se opazila u koga učenika vanredna vještina u pisanju, a nije li 
kakovo drugo zvanje htio odabrati, da je nastojao učitelj (magister 
schole) da ga dade pripraviti za krasopisca. U doba prije pronašašća 
tiska ovakovi se krasopisci upotrebljavahu ne samo kod stolnih crkvah 
i u samostanih za prepisivanje bogoslužnih knjigah i bogoslovnih djelah, 
već i u obćinah za pisanje poveljah, a i privatnici, vješti čitanju, dali 
si u njih prepisati kakovo nabožno ili znanstveno djelo. U gradskoj 
obćini vrlo rano u XV. vieku nalazimo takovih krasopisacah, a poi- 
mence spominju nam ovi spomenici (god. 1415—1443.) nekoga Grgu 
„Gregorius, scriptor librorum“. Ovi krasopisci, podpuno vješti latin- 
skomu jeziku, nisu bili samo sgoljni prepisači, već, pošto su mnogo- 
godišnjim prepisivanjem znanstvenih djelah postigli neku višu vrst 
naobrazbe, nju su i svojim učenikom saobćivali. Da je pomenuti pre- 
pisač i krasopisac Grga znanstveno naobrazio nekoga Andriju literata, 
unuka Kojanova, mogli bismo odakle zaključiti, što on, da mu do- 
nekle nagradi trud u obuci, „ob respectum suorum beneficiorum* 
prodao god. 1415. uz neznatnu cienu, šest pensah dinarah, svoje trsje 
u gradskoj obćini.! 

Kada je djak valjano naučio izricati slovke i rieči i napisati ih 
dadoše mu za prvo čitanje psaltir, jer se taj u crkvi najviše rabio, 
a učitelj pazio je, da rieči prema naglasku izgovara, a pročitane redke 
da na pamet nauči. Uz takovo čitanje obučavao se ujedno i u latin- 
skom jeziku, koji bijaše tada u sveobćoj porabi. Kako je učitelj ili 
školastik predavao latinsku sklonitbu i sprezanje, nije nam poznato, 
ali bez dvojbe jest, da je najprije na školskoj drvenoj, crno naličeno 


1 Doc. 22. 


xX Grad»cs. Škole. Bolnice i ubošnice, 





ploči kredom napisao pravilo, odakle ga učenici prepisivali i tako 
na pamet učili; da pako slovnička pravila tako lasno ne zaborave, 
to je mladež vrlo često, najviše poslije podne, morala pojedine rieči 
i sklanjati i sprezati. 

Da učenik razumije što čita ili piše, to mu školastik svaku la- 
tinsku rieč morao protumačiti hrvatskom, a tako protumačene rieči 
upisati si morao učenik, a tim si malo po malo sabrao rukovet riečih 
nuždnih za govor t. j. sastavio si kratki rječnik latinskoga jezika, pro- 
tumačena narodnimi riečmi. 


Ovakova bijaše u XV. vieku obuka u školah ove gradske obćine, 
a svršivši ju valjano učenik, mogao je pristupili k višoj nauci. 

Koliko pako učiteljskih silah bilo je za tada na gradskoj školi, 
ne znamo; nama je samo poznat od god. 1422— 1435. ,SCholasticus 
Matheus“, te mislimo, da je on sam podučavao, no da si obučavanje 
iole bar olahkoti, povjerio bi kojemu starijemu vrstnomu učeniku, da 
uči početnike poznavati slova i izricati slovke. 


Gradski učitelji obavljahu kadkada i službu gradskih magistrat- 
skih bilježnikah. 


Bolnice i ubožnice. U XIII. već vieku (sv. I. str. XIX) na- 
djosmo u gradskoj obćini neki zametak bolnicam i ubožnicam u onoj 
odredbi zlatne bulle Bele IV., kojom se gradskoj sirotinji doznačuje 
trećina imutka onih, koji bi bezoporučno umrli, neostavivši nikakova 
baštinika. Kad li je gradska obćina sagradila posebnu sgradu za njegu 
bolestnikah i dohranu ubogarah, nije nam točno poznato, ali to stoji, 
da je ona već bila u XIV. vieku. Za XV. viek o toj bolnici imamo 
nešto više viestih, naime, da je postojala pod naslovom bl. d. Marije, 
i da je njom i njezinim imutkom u ime gradske obćine upravljao 
poseban svećenik ,rector hospitalis" i to god. 1443. Antun; g. 1451. 
Klement i g. 1489. Antun. Za njegu bolestnikah i obskrbu ubogarah, 
osim trećine neoporučiva imuika, te uz blage darove i zapise pojedi- 
nacah i gradska je obćina doprinosila podporu kadgodj je potreba 
bila, no i bolnica sama imala je tada već i svojih nekretninah n. pr. 
god. 1453. spominje se neka oranica kao njezina vlastitost.! 


Akoprem kršćanstvo toplo preporuča njegu bolestnih i milosrdje 
spram ubogim, a i sama nas i narav donekle nuka na to, bilo je ipak 
i takovih gradjanah i ljudih, koji bilo zapise, bilo darove, namienjene 
bolnici, uztručavahu uručiti joj. Imamo i tomu primjera, kada se go- 
dine 1493. pritužio papi Aleksandru IV. rektor gradske bolnice, da 


! Doc. 177. 


Gradeca. Bolnice 1 ubošnice. Kupalište. . XXI 











Nikola Vesnetić iz Dubrave i njegov sin Gjuro, Martin mesar, gradjan 
Ivan Taljan i drugi jošte svećenici i svjetovnjaci, neće da izplate ni 
novčane svote, niti da uruče nekretnine i druge stvari, koje bolnici 
pripadaju, to na ovu pritužbu pismom od 27. marta naloži papa opatu 
zagrebačkih Cistercitah, da krivce pozove preda se, opomene ih i 
shodna glede izplate odredi, a što odredio bude, da se izvrši, a neće 
li oni s dobra, da je vlastan upotrebiti proti njim i crkvene kazne.! 


Kupalište. U srednjem vieku kupahu se vrlo često i to u toploj 
vođi, mišljahu bo, da se tim najuspješnije lieče priljepčive i bludne 
bolesti. Osim kupanja puštahu u kupalištih i žilu i stavljahu rogove, 
jer se vjerovalo, da puštanje krvi čvrsti zdravlje. 

Gradsko kupalište (sv. I. str. XXIX) kraj pisanoga mosta, kako 
spomenuh, izgubio je njegov vlastnik Stjepan Vrag Prodanić g. 1398. 
radi veleizdaje, pa ga kralj Sigismund darovao svomu viernomu za- 
grebačkomu biskupu Eberhardu Albenu. Po Eberhardovoj smrti na- 
sljedi ovo kupalište porodica Albenah, a kako li ga dugo držala, nije 
nam poznato, znamo ipak, da mu prema prvoj polovini XV. vieka 
gospodarom bio neki Mihalj Sebastijanović, a kada on umrie, prešlo 
je u ruke njegove jedinice Barbare, udate za zlatara Benedikta, a ona 
ga god. 1451. ustupila rečenomu svomu mužu u suvlasiničtvo. 

Kupalište ovo bilo je na najživahnijoj prolaznoj točki izmedju 
jedne obćine u drugu t. j. izmedju gradske obćine i kaptola, to je 
indi i sasvim naravno, da kad li nastali kakovi sukobi medju ovima 
dvjema vlastima, da se na toj točki obadvije najprije srazile. U onom 
krvavom sukobu, koj je bio o Margaretinju god. 1422., kada su kap- 
tolski ljudi jurišali na gradsku obćinu, najveći pokolj bio je kod trih 
prelazah: na mostu kod vrela Manduševca, kod crkve sv. Martina i 
kod gradskoga kupališta, koje je stojalo tik uz pisani most.? 

Za pol vieka kasnije a baš o Margaretinju (1472) prigodom veli- 
koga zagrebačkoga sajma sbio se u ovom kupalištu tužan prizor, 
kojemu se za pravi uzrok ipak nezna; tada bo: Ivan Buzla, Matija 
Olaz i Gjuro Zubalo, kapetani biskupskih slobodnjakah (capetanei 
gencium exercitualium reverendi in Christo patris, domini Osvaldi, 
episcopi zagrabiensis), svojimi oruZanimi ljudi provalivši u gradsko 
kupalište, a našavši ondje Petra, plemića bisaZkoga ; Stjepana Bickela, 
plemića zelinskoga i jošte jednoga gradjana zagrebačkoga; plemića 
Bickela iztukoše i izraniše, a gradjana zagrebačkoga bacivši ga na tlo 
tako izprebiše, da je jedva nešto života u njem ostalo, dočim Petra 


! Doc. 370. 
2 Doc. 31. 


XXII . Gradeca. Kraljevska palača. 
bisažkoga svezaše i povedši ga kao kakovo slavje slaveći kroz kaptol, 
a za tim ga zatvoriše u težku tamnicu.! 


Od važnijih sgradah u obćini zagrebačkoga Gradca bila je doista: 


Kraljevska palača (palacium regis) koja se na naročitu 2a- 
povied kralja Karla Roberta graditi počela godine 1335. (sv. I. str. 
XX—XXI). Tim su ju imenom nazivali jošte i u XV. vieku, a stojala 
je u sredini južnoga zida gradske tvrdje do manjih vratah, prozvanih 
„sirove dverce“. Kraljevska palača bijaše osobito cienjena; gradsko je 
naime poglavarstvo odredilo zakonom od god. 1425., da nijedan čovjek 
ne smije baciti strvine ni do kraljevske palače niti kod poljskih ili 
manjih vratah (ne bijahu bo ova daleko od nje); usudi li se tko, to će 
platiti šestdeset dinarah globe za taj prestupak, a povrh toga šest- 
deset dinarah jošte, da se bačena strvina odande makne.? 


U toj palači stanovao je zadnje desetine XV. vieka vojvoda i 
ban Ivan Korvin, nezakoniti sin kralja Matijaša. U toj je palači on 
na 29. septembra 1491. naložio banu Ladislavu Egervaru, te pod- 
banom i svomu medvedgradskomu kastelanu Antunu Počkiju, pa i 
zagrebačkim gradskim kapetanom Mihalju Orozu i Grgi Benkoviću, 
da, kako mu je otac uzeo kaptol zagrebački pod osobito svoje okrilje, 
da ga tako i oni štite i brane u svih njegovih pravih i na svih mu 
posjedih.”? — U toj je palači na 13. jula 1492. na osobnu prošnju 
župnika sv. Margarete Mihalja Gjurgjevčana povratio ovoj župnoj crkvi 
četiri kmetska selišta u Črnomercih, koja joj nekoč oteo grof Ulrik 
celjski i podčinio medvedgradskomu vlastničtvu.“ Iste mu godine ovdje 
zagrebački gradjanin i trgovac Gal Kudelić predao molbenicu i za- 
molio ga, da gradskomu magistratu naloži, da se njegova zastarjela 
pra, koju vodi proti Valentinu postolaru i Luki Ribariću radi uvrede 
poštenja, čim prije rTieši, a ljaga, upisana mu u gradski zapisnik, iz 
njega briše." Napokon na 6. septembra g. 1495. na molbu izaslanikah 
gradske obćine zapovjedio je isti vojvoda podbanom Ivanu Gjuli i 
Bernardu Turocu i svim plemićem, koji imaju malte, da od gradjanah 
zagrebačkih i njihove robe ne smiju uzimati ni maltarine ni bro- 
darine ; učine li to, da će im malte i brodove zaplieniti za krunsko 
dobro.® 


! Doc. 281. 
* Doc. 40. 

* Doc. 359. 
* Doc. 362. 
5 Doc. 366. 
* Doc. 380. 


Gradoeo. Palače. Kuće. Vrtovi. XXIII 

Palačah t. j. ovećih, ponajviše plemićkih sgradah, bilo je u 
gradskoj obćini već u XIII. i XIV. vieku (sv. I. str. XXII— XXIII). 
U XV. vieku u ovih se spomenicih samo jedna spominje, i to palača 
gradjanina Ivana Perovića,! dočim u gradskih ovovječnih zapisnicih i 
gradska škola zove se palačom (pallacium schole), što je liep dokaz, 
da su tadanje škole imale dostojnu sgradu za obuku. 


Kuće. Gradjanske kuće, toliko u gradskoj tvrdji, koliko u pod- 
gradju, prozvane bijahu i dvori (curia). Kućno zemljište bilo je različita 
obsega, te se dielilo: u cieli dvor (una curia, curia integra), u polu- 
dvor (media curia), u tri četvrti dvora (tres quarte), u cieli dvor sa 
četvrtinom (una curia cum quarta), u cieli dvor manje osminu (una 
curia minus octava), u četvrtinu dvora (una quarta), u četvrtinu 
s osminom dvora (quarta cum octava), napokon u jednu osminu (una 
octava), što bijaše najmanji kućni prostor. Podpuni kućni prostor ili 
grunt imao je 120 lakatah u duljini, a 96 u širini. 

Osim kućah imali su mnogi gradjani u blizini gradskoj i svoje 
majure (curia allodialis), ponajviše izpod mesničkih vratah (ante portam 
carnificum)? t. j. blizu današnjega Tuškanca. 

Kuće su bile ili zidane, ili drvene, ili takove, kojim je prizemlje 
zidano bilo, a sprat na njemu drven, prema tomu kućna gradja bijaše 
kamen ili opeka ili drvo, osobito hrastovo, koje dobavljahu najviše iz 
kaptolskih šumah. Jelovinom trgovahu susjedni Kranjci, te ju na splavih 
Savom dopremali u Zagreb. U kućah običajan bijaše triem i pre- 
dvorje (atrium), jedaća soba, u kojoj se ujedno i radilo (stuba), spa- 
vaća soba (camera) i kuhinja. Krovovi im bijahu ili slamnati ili 
drveni, a nekojim i od criepa. Pod kućami su obično bili izkopani 
podrumi ili pivnice. Na uglovih onih zidanih kućah, koje bijahu uza 
gradski zid, dozidani su bili mali braniči, prozvani: Erkel. 

Gradsko poglavarstvo, kako ćemo niže spomenuti, brinulo se o 
valjanu gradjenju i uzdržavanju kućah; pred njim se one prodavale 
ili zamjenjivale, ono je osobito bdilo o sigurnosti proti požaru itd. 


Vrtovi. U samoj gradskoj tvrdji mnogo baš vrtovah nije bilo, 
ovdje bijahu većinom vrtići (hortulus)*; dočim su bili najviše u pod- 
gradju* i po obronku gradskoga briega čak do zidinah gradske tvrdje.® 
Vrtovi bijahu ogradjeni koljem ili prostci (preztecze).® 


Doc. 329. 
Doc. 192. 
Doc. 342. 

. 21. 85. 
Doc. 1. 
Doc. 85. 


aa M Q 8 ^» 
i) 
e 
(0 


XXIV Gradeca. Trsja. Mlinovi. 


—— — ————— —— —À—— —— —— ———- 





Trsja. Okolica gradske obćine svojim položajem vrlo je sgodna 
za vinograde, te već davno ima spomena o njih (sv. I str. XXV —XXVII). 
U XV. vieku dosta ima viestih o gradjanskih vinogradih u blizini 
gradske tvrdje!; ali osim njih imali su gradjani svoja trsja i klieti 
u Gračanih?, a nekoji i u Bukovcu.? Pokraj valjano obradjenih trsjah 
bilo je i zapuštenih, kako nam svjedoče nazivi: ,vinea deserta, info- 
resta, in silvam conversa“. 


Obćina zagrebačkoga Gradca imala je takodjer vlastite vinograde, 
ali ih nije sama obradjivala, većinom ih ustupala gradjanom uz go- 
dišnji činž, pa se toga radi takova irsja zvala ,činžena trsja“ (vinea 
censualistica). God. 1428. odstupila je obćina svoje zapušteno trsje 
mlinaru Frani, da ga valjano obradjuje i godimice plaća od njega 
šestdeset dinarah.* Takovih činženih trsjah bilo je više, jer kada je 
god. 1494. iznajmila obćina dohodak gradskoga trga ili tako zvanu 
»knežiju“, naročito je odredila, da najamnici ili uživatelji gradskih 
trsjah ne smiju u njih brati groždje, dok se nisu prije zakupniku 
knežije oglasili." 

I pojedine obrtničke zadruge ili bratovštine imale su vlastita 
trsja, koja obradjivahu zajedničkim troškom, pa su toga radi i prirod 
zajednički dielile. 

Bilo je napokon u gradskoj obćini trsjah, koja su pripadala ili 
crkvenim redovom ili župam, koje su bile izvan gradskoga obsega; 
od takovih trsjah davala se vlastniku gornica. God. 1445. prodao je 
trgovac Ambrozij svoje trsje gradjanom Leonardu i Emeriku, ali uz 
dužnost, da davaju od njega laškouličkomu župniku šest kablovah 
mošta u ime gornice.® 


Svako trsje imalo je i posebno ime; u ovih spomenicih samo 
se dvoje poimence spominje i to: Korito i Mindavščak. 


Mlinovi. Rano već u XIII. vieku i gradska obćina i kaptol za- 
grebački upotriebiše potok Medveščak, tu zajedničku medju, u svoju 
korist, izkopavši prekope i svedši njimi vođu na svoje mlinove. Kakovi 
su o tom izmedju jedne i druge oblasti nastali do XV. vieka priepori 
i kako se svršili, spomenuo sam jurve (sv. I. str. XXVIII—XXIX). 
Od mlinah i od mlinišćah, koja su nagodbom od god. 1392. medju 


! Doc. 139. 158. 159. 208, 
* Doc. 109. 116. 197. 

® Doc. 223. 367. 

* Doc. 52. 

5 Doc. 373. 

* Doc. 139. 








uvoz 


Gradeca. Mlinovi, . XXV 
kaptolom i gradskom obćinom pripala istoj, imala je i ona nekoje 
vlastite mline (molendina civitatis),! a nekoje su imali pojedini vlastnici, 
medju kojimi se u XV. vieku naročito spominje franjevački samostan.? 


U XV. vieku u prieporih medju gradskom obćinom i kaptolom 
bio je spor i o potoku Medveščaku, ali jednom samo s njega i to g. 1475. 
imali su gradjanski mlinovi neku dosta bar znatnu štetu. Ove bo go- 
dine, da se _ kaptol osveti obćini, oborio je gradsku splavnicu pod 
Popovim turnom, a tim je presjekao potok Medveščak, da nije proteći 
mogao prekopom, kojim (t. j. od te splavnice do pisanoga mosta), njegov 
je tok okretao kolesa gradjanskih mlinah. Gradska je obćina izviestila 
odmah o tom kralja Matijaša, koji na 8. juna strogo naloži kaptolu, 
da čim prije splavnicu uzpostavi, da potok Medveščak opet pre- 
kopom proteče i na gradjanske mline.? 


1 Doc. 109. 158. 208. 
2 Doc. 42 166. 
* Doc. 296. 


Gradski posjedi i borba za nje. 


O posjedih, koje obćina zagrebačkoga Gradca posjedovala u XIII. 
i XIV. vieku, i kakove je za njih borbe imala, spomenuo sam u I. 
svezku ovih spomenikah na str. XXIX—LII; a sada mi je nacrtati 
njihovu povjest u XV. vieku. 

Dedict, Bitek, Crnomerci i Novaci bijahu od vajkada gradski po- 
sjedi, koje su mu darovali ugarski kralji „per divos reges Hungarie 
graciose date“, no god. 1420., kada je kralj Sigismund zagrebačkomu 
biskupu Ivanu Albenu za 14.000 zlatnih forintih založio grad Zagreb 
sa gradom Kalnikom, ustupio i njemu i bratu mu Rudolfu gradske po- 
sjede: Dediće, Bitek, Črnomerce i Novake sa kraljevskim brodom na 
Savi. Proti tomu nezakonitomu činu gradska je obćina na zagrebačkoj 
županijskoj skupštini, držanoj svršetkom maja g. 1423., odaslavši na 
nju svoga župnika i punomoćnika Blaža, svečano prosvjedovala, jer 
da Kralj nije bio vlastan toga učiniti, a ni biskup Ivan Alben, kao 
ni njegov brat Rudolfo, vlastnik medvedgradski, primiti ih.! Sličan pro- 
svjed uložio je takodjer u ime gradske obćine i pred kaptolom stolno- 
biogradskom na 3. decembra rečene godine i drugi gradski izaslanik 
Farkaš, sin Egidija Klokočana.? 


Oba prosvjeda ostadoše bezuspješna, i rečeni posjedi, dok je 
obitelj Albenah držala Medvedgrad, podpadali su u njegovo vlast- 
ničtvo. Kada je god. 1436. Rudolf Alben prodao rodjakom kralja 
Sigismunda Frideriku i Ulriku, grofom Celjskim, tvrdi Medvedgrad, 
to su tim i pomenuti gradski posjedi prešli na te nove gospodare, prema 
kojim možnim velikašem, u čijih rukuh malo po malo bijahu gotovo 
svi gradovi zagrebačke i varaždinske županije, pošto bi svaki prosvjed 
uzalud bio, gradska je obćina morala mirovati. 

Po silovitoj smrti Ulrika, zadnjega grofa Celjskoga (1456), nje- 
gova udova Katarina prodala je god. 1461. banu Ivanu Vitovcu i 


! Doc. 34. 
2 Doc. 38 


Gradski posjedi: Dedici 1, Bitek, Crnomerci i Novaci. XXVII 


= — — + 9 - — - —- — — - — + > — —— - — 9 - — — —- - oo .— — 


njegovim svakom Sigismundu i Baltazaru Veyspriachu za 62.000 for. 
čistoga zlata preostale u Hrvatskoj gradove grofovah Celjskih, a medju 
njimi grad Zagreb i Medvedgrad,! i tako opet Dedići, Bitek, Črno- 
merci i Novaci s kraljevskim brodom ostadoše pod vlastničtvom novih 
ovih gospodarah. 


Istom kada je kralj Matijaš Korvin priznan bio kraljem po cieloj 
Hrvatskoj i Ugarskoj i godine 1464. svečano u Budimu okrunjen, 
svojom kraljevskom moći dobio je u svoju vlast sve gradove, što su ih 
nekoč grofovi Celjski u Hrvatskoj imali, a medju njimi i Zagreb i 
Medvedgrad. 

Gradska je obćina kralju Matijašu, kada je Turcima otimao 
Bosnu (1463—1465), i novcem i vojnici pomagala, a i znamenitu 
svotu donosila za uzdržavanje bosanskih tvrdjah „non parvas ex- 
pensas... pro conservandis castris regni nostri Bozne... liberaliter 
et copiose fecerunt“,? za sve to da joj se blagonaklonim pokaže, na 
20. maja god. 1472. povratio joj Dedice, Bitek, Crnomerce i Novake 
sa kraljevskim brodom, i naložio kaptolu stolnobiogradskomu, da 
kraljevomu pristavu, bilo Iveku sa Brezovice, ili Mihalju Bencekoviću, 
ili Petru sa Kojenika, ili Valentu iz Črnkovca, ili Martinu iz Šćitar- 
jeva, ili napokon Stjepanu sa Adamovaca, pridieli svoga čovjeka, koji 
će gradsku obćinu uvesti u zakonito uživanje rečenih posjedah, a 
onoga, tko bi tomu protuslovio, da pozovu pred banski sud.š 


Nekoju godinu prije toga darovanja založio je bio kralj Matijaš 
biskupu zagrebačkomu Osvaldu Tuzu i njegovomu bratu Ivanu Medved- 
grad s Lukavcem i Rakovcem za 12.000 for. u zlatu, a tim si ova 
dvojica prisvajala pravo vlastničtva na Dediće, Bitek, Črnomerce i 
Novake i na kraljevski brod, toga radi, kada su: kraljev pristav sa 
izaslanikom kaptola stolnobiogradskoga gradsku obćinu htjeli uvesti 
u uživanje ovih posjedah, to se tomu snažno opro medvedgradski go- 
spodar Ivan Tuz. 


Gradjani zagrebački imajući u rukah dva kraljeva pisma, jedno, 
kojim se kaptolu stolnobiogradskomu nalaže, da uruči rečene posjede 
gradskoj obćini, a drugo, kojim radi osobitih uslugah o zauzeću Bosne 
spomenute posjede kralj im dariva, za koje pismo, pošto naročito veli : da će, 
bude li potrebno, izdati ga u slici posebna privilegija, ,quas in formam 
nostri privilegii redigi faciemus, cum nobis in specie fuerint reportate“, 
pritužili se kralju na drzoviti postupak Ivana Tuza. 


! Doc. 219. 
* Doc. 274. 
3 Doc. 273. 


XXVIII Gradski posjedi: Dedići, Bitek, Crnomerci i Novaci. 

Da se gradska obćina umiri, naloži kralj na 15. jula banu 
Damjanu Horvatu, podbanom i županom zagrebačke županije, da štite 
ovu obćinu u njezinih pomenutih posjedih proti svakomu napadaču, 
a naročito proti Ivanu Tuzu i njegovim medvedgradskim kastelanom.! 


S ovoga kraljeva naloga braća Tuzi razjare se preko mjere, te 
biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivši medvedgradske, vrbovačke 
i rakovačke slobodnjake i kmete, nasrnuše oružani u nedjelju 2. au- 
gusta na Dediće, Črnomerce, Bitek i Novake, pak ove posjede opeta po- 
svojiše, a krenuvši odavde na kraljevski brod na Savi, zauzeše i njega, 
a u tom pohvataše i mnoge kmete, koji su na tih posjedih bili, te 
nekoje pobacaše u Savu, a nekoje svezanih straga rukuh odagnaše u 
Medvedgrad i baciše u tamnicu i tako ih dugo zatvorene držali, dok 
se nisu novcem odkupili. Ne počasiv časa gradska je obćina ovu oti- 
mačinu svojih posjedah, te ubojstvo i zasužnjenje kmetovah doglasila 
kralju, koji opet pismom od 10. augusta naloži banu Damjanu Hor- 
vatu, podbanom i županom županije zagrebačke, da iznovice uvedu 
obćinu u posjedovanje otetih selah i broda i da ju štite proti Osvaldu 
i Ivanu Tuzom, uzprkos tomu, ako bi biskup Osvald pokazao i kakovo 
kraljevo pismo, koje bi sprama tim posjedom išlo njemu u prilog, 
jer neka znadu, da je ono bez njegova znanja izdano mu bilo.? 

Braća Tuzi osim ovoga nasilja u isto su doba počinila i drugih na 
štetu gradske obćine, pak s toga je i ona zahtievala, da se proti njima 
sudbeno postupa. Iztragu u tom vodila su dva velika sudca: Martin iz 
Šćitarjeva i Pavao sa Nespeše, a njom se pronašlo, da se je sve u 
istinu tako sbilo, kako se u gradskoj tužbi pobraja. Svršivši iztragu 
obadva sudca otidjoše u Čazmu, gdje se tada nalazio biskup Osvaldo, 
i tu mu u petak na 4. septembra zaprietili u kraljevo ime, da se 
okani svakoga posjednuća rečenih posjedah i kraljeva broda pod iz- 
likom kakovom mu drago bilo. Sadržaj ciele iztrage priobćiše isti sudci 
glavnoj skupštini županijskoj, držanoj u Zagrebu na 6. septembra.? 


Da zakonitim putem gradska obćina zaposjedne rečena sela i 
brod, zamoli u kaptola stolnobiogradskoga, da ju na podlozi danoga 
jur kraljeva naloga iznovice uvede. Kaptol se stolnobiogradski toj 
molbi odazva te početkom marta god. 1473. odasla svoga čovjeka 
prebendara Benedikta, koji je s kraljevim pristavom Mihaljom Ben- 
cekovićem na 10. marta, došao i na pomenute posjede i na kraljevski 
brod, da gradsku obćinu uvede, ali tada jerje Ladislav Bistrički, plemić 


1 Doc 278. 
* Doc. 280. 
3 Doc 281. 


Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXIX 
sa Omilja, u ime Ivana Tuza tomu uvadjanju protuslovio, oba su 
izaslanika pozvala Ivana Tuza u rok na osminu Gjurgjeva pred 
banski sud.! 

U osmini Gjurgjeva pred banovi Nikolom Iločkim i Damjanom 
Horvatom obdržavao se u istinu banski sud, ali pra medju gradskom 
obćinom i Ivanom Tuzom nije se pretresivala, jer su ju oba bana 
radi stanovita uzroka odgodila na osminu svetka sv. Jakoba, a s ove 
opet na osminu Miholja;? a kako se napokon svršila, nije nam po- 
znato; no kada je godine 1481. Ivan Tuz prisiljen bio, da povrati 
Medvedgrad kralju Matijašu, u kojega je tada rukuh i ostao, a jerbo je 
i isti Tuz malo iza toga sramotno morao pobjeći iz Hrvatske, ne ima 
sumnje, da je obćina zagrebačkoga Gradca zaposjela Dediće, Bitek, 
Črnomerce i Novake sa kraljevim brodom. 

Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. Ovi gradski posjedi bi- 
jahu Zagrebu na iztoku oko vlastelinstva Božjakovine (prope Bosyakow), 
te ih kralj Sigismund založiv biskupu Ivanu Albenu za 14.000 for.,, 
zagrebački Gradac dao mu na dar i rečene posjede, prem da su od 
vajkada gradski bili. Dobivši ih na tako lasan ali neopravdan način 
biskup Ivan u svoje ruke, a sluteći valjda, da će biti i spora glede 
njih sa gradskom obćinom, to ih u ime vječne altarije za pokojnu 
braću svoju biskupa Eberharda i bana Ivana ustupio stolnoj crkvi, 
poimence oltaru sv. križa. 

Proti ovomu darovanju Sigismundovu usta gradska obćina, te 
na županijsku skupštinu, koja se držala u Zagrebu svršetkom g. 1423, 
odasla dva svoja izaslanika: Blaža, župnika sv. Marka, i Andriju, 
sina Nikole, bivšega sudca. Župnik Blaž u ime gradske obćine uloži 
prosvjed proti kralju Sigismundu, što je po nepravu posjede Kraljevec, 
Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart darovao biskupu Ivanu Albenu t nje- 
govomu bratu Rudolfu, i _ proti Albenom, što su ih primili. A iza- 
slanik sudac Andrija prosvjedova opet proti tomu, što je rečene posjede 
kraljevom privoljom biskup Ivan Alben poklonio stolnoj crkvi u ime 
altarije, a i proti tomu, što je stolna crkva otete posjede primila u 
ime altarije.? Iste godine na 3. decembra pred kaptolom stolnobio- 
gradskim obnovi gradski izaslanik gradjanin Farkaš, sin Egidija, 
plemića Klokočkoga, više rečeni prosvjed.“ 

Po smrti biskupa Ivana Albena (14. augusta 1433.) rečene al- 
tarijske posjede preuze brat mu Rudolf, te ih istom na 25. jula 1434 


! Doc. 284. 
* Doc. 287. 291. 


3 Doc. 34. 35. 
* Doc. 58. 


XXX Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. 
„nolens vicio ingratitudinis notari“ pred čazmanskim kaptolom povrati 
stolnoj crkvi u to ime: da se svaki dan na oltaru sv. križa jedna misa 
čita, a jedna pjeva za izpokoj dušah biskupah: Eberharda i Ivana te 
braće im banovah: Petra i Ivana Albenah, a za spas njegove duše i 
sina mu Leonarda.! Prema toj svečanoj izjavi zamoli kaptol zagre- 
bački bana Hermana Celjskoga, da ga u uživanje rečenih posjedah 
uvesti dade. Na 7. septembra naloži ban kaptolu čazmanskomu, da u 
prisuću banova pristava, a kao takovoga označi ili Nikolu i Gjuru, 
sinove Ladislavove, a unuke Vladimira Radomerskoga, ili Marka, sina 
Ivana sa Čave; ili Mihalja, sina Nikolina s Male gorice, ili Ivana, 
sina Emerikova sa Nespeše, odašalje svoga čovjeka, da uvedu kaptol, 
odnosno oltar sv. križa, u zakonito posjednuće, a svakoga, koji bi tomu 
protuslovio, da pozovu pred banski sud.* Ovoj banovoj zapoviedi 
odazva se čazmanski kaptol, te odaslav u svoje ime čazmanskoga pre- 
bendara Gjuru, koji povedši sa sobom kao banova pristava Nikolu, 
unuka Vladimira Radomerskoga, uvedoše na 16. septembra kaptol ili 
stolnu crkvu u rečene posjede; a ovomu uvedjenju, dok su jošte obo- 
jica ondje neko vrieme po običaju kraljevine izčekivali, ne bi li tko 
tomu prosvjedovao, nitko ipak protuslovio nije.? 

Da ovu altarijsku zakladu i njezino zaposjednuće odobri i kruna, 
to ju na 3. jula g 1436. na prošnju kanonika i arcidjakona varaždin- 
skoga Tome, kao altariste oltara sv. križa, i kralj Sigismund posebnim 
privilegijom potvrdi.“ 

Kada je po Sigismundovoj smrti (1437) Albert austrijski zasjeo 
ugarsko-hrvatski priestol, to i njega mjeseca aprila god. 1439. zamoli 
kaptol, da posjede Kraljevec sa Cerjem i ondješnjom maltom, te Ko- 
biljak, Sviblje i Nart, koji su nekoč dani bili za altariju sv. križa u 
stolnoj crkvi, i koje je do sada mirno uživala, svojom kraljevskom 
vlasti potvrdi. Saslušav molbu, potvrdi kralj rečenu altarijsku zakladu 
na 23. aprila god. 1439., a na 6. maja zapovjedi kaptolu čazman- 
skomu, da odašalje svoga izaslanika, koji će s kraljevim pristavom 
Ivanom ili Nikolom, sinovi Grge Gepevskoga, ili Mihaljem, sinom 
Nikolinim sa Male gorice, ili Dominikom, sinom Ladislavovim sa 
Brokunovca, uvesti stolnu crkvu ili oltar sv. križa u rečene posjede. 
Na 23. maja prema ovomu kraljevu nalogu čazmanski prebendar 
Stjepan i kraljev pristav Dominik Brokunovečki u prisuću susjedah i 
mejašnikah, a naročito: Mihalja sa Male gorice, biskupskoga provid- 


! Doc. 75. 
3 Doc. 76. 
3 Due. 78. 
! Pag. 525. 


Gradski posjedi:: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXI 





nika u Cerju, te Nikole, Ivana i Gjure, sinovah Ladislava Radomer- 
skoga, i Mihalja Pribića iz Moravčah, providnika vranskoga priorata 
u Božjakovini, uvedu iznovice stolnu crkvu u uživanje rečenih posjedah, 
čemu opet nitko od prisutnih nije protuslovio.! 

I tako je ostalo sve do godine 1472., ove bo godine na 20. maja 
kralj Matijaš, da nagradi vjerne i mnoge usluge, koje je zagrebačka 
obćina učinila njegovim predšastnikom i njemu, a osobito da se mogu 
bosanske tvrdjave suzdržavati, povrati joj bivše njezine posjede: Kra- 
ljevec, Kobiljak, Cerje sa maltom, Sviblje i Nart, koji su joj bili u 
prošlih burnih vremenih nepravedno oteti, pak zapovieda kaptolu 
stolnobiogradskomu, da uz njegova pristava: bilo Iveka sa Brezovice, 
ili Martina iz Šćitarjeva, ili Mihalja Bencekovića, ili Petra sa Koje- 
nika, ili Valenta iz Črnkovca, ili Stjepana iz Adamovca, odašalje svoga 
čovjeka, koji će obćinu uvesti u posjedovanje, a svakoga, koj bi tomu 
protuslovio, pozovu na banski sud.? 

Istom tada, kada je gradska obćina uvedena bila u ove posjede, 
odasla kaptol zagrebački svoja dva člana: Bartola, kanonika pojca sa arci- 
djakonom Dimitrom, koji na 20. juna pred kaptolom stolnobiograd- 
skim izjavljuć, da, pošto su doznali, kako se netom sudac Valentin i 
prisjednici Ivan Perović, Ivan Pazar, Antun Klokočanin, Dominik 
Perović, Ivan Soldinarić i svikolici gradjani nepravedno uvesti dali u 
posjede: Kraljevca, Sviblja, Narta, Kobiljaka i Cerja, koji po pravu, kao 
altarijska zaklada, spadaju oltaru sv. križa u stolnoj crkvi, to oni u 
ime kaptola prosvjeduju protiva tomu, te mole kaptol stolnobiogradski, 
da obćini ne izdade uvodno pismo, a tim upozoruju i druga vjero- 
dostojna mjesta, da nikakove posjedovne listove izdati joj ne smiju. 

U isto doba obratio se kaptol zagrebački i na kralja Matijaša, 
utuživ mu, kako je na uštrb stolne crkve, a njegovom darovnicom, 
gradska obćina protuzakonitim putem došla u uživanje spomenutih 
posjedah. Na 10. jula naloži kralj gradskoj obćini, da Kraljevec, 
Sviblje, Nart, Kobiljak i Cerje sa maltom, koji su od vajkada spadali 
na altariju sv. križa, a ona ih netom nepravedno zaposjela, bezod- 
vlačno povrati kaptolu; scieni li pako, da ima kakovo pravo na te 
posjede, da ga sudbenim putem potraži.“ 

Ali kaptol stolnobiogradski na podlozi kraljeve zapoviedi, uzprkos 
prosvjeda kaptola zagrebačkoga, odasla svoga prebendara Benedikta, 
koj sa kraljevim pristavom Mihaljom Bencekovićem na 10. marta 1473. 


! Doc. 123. 124. 125. 
* Doc. 272. 275. 

3 Doc. 276 

* Doc. 277. 


XXXII Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje # Nart. 


uvede gradsku obćinu u vlastničtvo Kraljevca, Cerja, Kobiljaka, Sviblja 
i Narta; a kada je ovdje prigodom uvedenja kaptolski izaslanik kanonik 
Toma Tompa tomu uvodu protuslovio, rečena dva izaslanika odpute 
i gradsku obćinu i kaptol zagrebački na banski sud, odredivši obim 
strankam ročište osminu svetka Gjurgjeva.! 

Nisu nam pobliže poznata sva ročišta, koja je prošao ovaj priepor, 
dok je mjeseca novembra god. 1477. došao na presudu pred kraljev- 
skoga sudca Stjepana Batora. U njegovoj osudi, koju izreče na 19. no- 
vembra, spominje se dotadanji tečaj ove parnice ovako: da su po na- 
logu bana Ladislava na četrdeset i četvrti dan poslije Miholjskih 
osminah došli pred kraljevski sud: punomoćnik kaptola zagrebačkoga 
Martin s Edeleša, a gradski, Ladislav od sv. Duha, i ovdje da je pod- 
nesena bila banova odluka, kojom na sudu, držanom u prošlih Gjur- 
gjevskih osminah, naloženo bilo ovogodišnjemu gradskomu sudcu Ivanu 
Soldinariću, da s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah ili trgo- 
vištah prisegne, da gradska obćina oko Tjelova god. 14723. nije ne- 
pravednim način otela kaptolske posjede Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart ; da nije silovito pobirala ondje savkoliki prirod, 
i da sada rečene posjede po pravu uživa. Ovoj banovoj presudi da 
se je protivio sudac Ivan Soldinarić, tvrdeci, da ne mora on, kao sa- 
danji gradski sudac, već Valent, koji je g. 1472. sudcem bio, priseći 
na to, a to ne sa petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, već 
sa toliko domaćih gradjanah; a na io da je ban odredio, da se ta 
njegova izjava u osm.nah svetka sv. Jakoba ima pretresti na kraljevskom 
sudu; ali buduć da je na molbu i stranakah i Ivana Soldinarića odredio 
ban, da se na četerdeset i četvrti dan poslije Miholja ta ciela stvar 
pretrese pred kraljevskim sudom, to indi, pošto je sada kraljevski sud 
odobrio banovu osudu, naime: da mora sudac Ivan Soldinarić priseći 
s petdesetoricom gradjanah iz raznih gradovah, dosudjuje, da isti Soldi- 
narić na dušu bivšega sudca Valentina mora s petdesetcricom gra- 
djanah iz raznih gradovah i trgovištah ili plemićah na dvadeset i prvi 
dan po Bogojavljenju priseći pred kaptolom čazmanskim, da je gradska 
obćina o zauzeću rečenih posjedah sasvim nevina.? 

Prema ovoj osudi kraljevinskoga suda položio je u istinu Ivan 
Soldinarić s petdesetoricom gradjanskih rotnikah na 26. januara g. 1478. 
prisegu pred kaptolom čazmanskim, da obćina zagrebačkoga Gradca 
nije silovitim načinom otela kaptolu Kraljevec, Kobiljak, Cerje sa 
maltom, Sviblje i Nart, i da je glede toga sasvim nekriva. 


1 Doc. 286. 
* Doc. 308. 


Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXIII 


Položenom prisegom svr$ila bi se parnica u prilog gradske 
obćine, da ju kaptol nije obnovio tim, što ju sveo na novu presudu 
samomu kralju; ali pošto on bijaše raznimi državnimi poslovi zao- 
kupljen, naloži na 28. aprila banu Lađislavu Egervaru, da taj dugo- 
trajni priepor medju jednom i drugom strankom jednom već rieši.! 


Raznimi ročišti odgađjala se ta parnica sve do svršetka mjeseca 
januara god. 1481., kada opet dodje pred domaći sabor, koji sazovu u 
kraljevo ime: palatin Mihalj Orsag i kraljevski sudac Stjepan Bator. 
Na tom saboru državni odvjetnik iznese na javu taj spor medju kap- 
tolom i gradskom obćinom, zapitav: buduć da Kraljevec, Kobiljak, 
Cerje, Sviblje i Nart, premda su oni gradski posjedi, ipak ih kaptol 
uživa, da bi rado znao i räzlog za to? — Na to mu kaptolski puno- 
moćnik Grga Petrata odgovori: da kaptol ima za to i pismene dokaze, 
koje će i podastreti na ročištu, i to na kraljevskom sudu, neka samo 
palatin odredi ročište. Novo ročište bude ustanovljeno na osminu Gjur- 
gjeva, a stranci, koja ne bi na njega došla, odmjerena bila globa od 
tri marke, koju je svotu kaptolski punomoćnik s mjesta i izplatio.? 


Kaptol zagrebački na ovo ročište ipak nije nikoga poslao, te j€ 
državni odvjetnik Ivan Požegaj zahtievao, da se kaptol s ogluhe osudi ; 
no pošto palatin nije htio izreći osude u neprisuću kaptola, to naloži 
čazmanskomu kaptolu, da izašalje svoga čovjeka, koji će s palatinovim 
izaslanikom pozvati kaptol zagrebački, da na sudu, što će se držati 
u osmini Miholja, podastre izprave na podlozi kojih uživa rečene po- 
sjede i da plati globu tri marke palatinu, a tri gradskoj obćini. Prema 
tomu odasla kaptol čazmanski svoga prebendara Benedikta, koji sa 
palatinovim pristavom Pavlom Fintićem sv. Ivancem, u kaptolskom 
zaselku Popovcu na 29. augusta, uručivši pozivnicu kaptolskomu kmetu 
Franji Grdevu, pozvaše kaptol zagrebački, da u osmini Miholja na 
kraljevskom sudu podnese izprave o rečenih posjedih i da plati šest 
marakah globe. Ali na ovo ročište kaptol zagrebački nije došao, s toga 
mu palatin odredi novo ročište, osminu Bogojavljenja god. 1482.; a 
s ovoga preneseno bude najprije na Gjurgjevsku osminu, na koju po 
nalogu palatinovom pozvali su Bolto sa Mikčevca, palatinov pristav 
i čazmanski prebendar Grga u četvrtak na 11. aprila u Podčetriku, 
a na 14. u nedjelju u Vugrovcu, a sliedeći dan u zagrebačkom Gradcu 
kaptol zagrebački pod globom od devet marakah na sud. Ali i s ovoga 
ročišta prenese ju palatin na osminu Miholja. Na tom ročištu, jer opet 
kaptol nije došao niti je podastro pismenih dokazah o svom pravu, 


! Doc. 312. 
? Doc, 322. 


XXXIV Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. 


zahtievaše državni odvjetnik Ivan Požgaj. da se kaptol osudi i da plati 
dvostruku globu. No palatin, buduć da se po zakonu mora na tri 
javna mjesta pozvati, naloži kaptolu čazmanskomu, da pozove kaptol 
zagrebački na osminu Gjurgjeva god. 1483. na kraljevski sud, da 
podnese izprave i da plati globu devet marakah palatinu, a devet 
gradskoj obćini, a ne dodje li, neka znade da će osudjen biti. Ali 
s osmine Gjurgjeva opeta odgodjeno bi ročište na osminu Miholja. 
Pošto medjutim umrie palatin Orsag, to se ta parnica odgadjala raznimi 
ročišti i pod palatinom Emerikom Zapoljom, pa kada je i taj umro, 
to ju kralj povjeri svomu glavnomu rizničaru, jegarskomu biskupu 
Vrbanu. U osminah Miholjskih god. 1487. pod predsjedanjem rečenoga 
biskupa Vrbana, kao zamjenika palatinova, u prisuću biskupah: Sigis- 
munda pečujskoga, Nikole vackoga, Ivana čanadskoga i Nikole knin- 
skoga, te Dominika, prepozita stolnobiogradskoga, i protonotarah: 
Andrije Batora i Nikole Hedervarskoga i mnogih plemićah, rješavala 
se ova parnica. Pošto bi najprije nacrtan cieli razvoj njezin počevši 
od januara god. 1481. pa sve do osminah Miholjskih 1487., zahtie- 
vaše državni nadodvjetnik Benko s Boršove u kraljevo ime, da se 
Kraljevec, Kobiljak, Cerje i Nart dosude gradskoj obćini, kojoj da i 
zakonito pripadaju i podastre podkrepe radi dvie izprave i to jednu 
od god. 1346., kojom tovarnik Lovro i kraljevsko sudište u parnici 
medju kaptolom zagrebačkim i gradskom obćinom dosudiše ovoj Ko- 
biljak i Sviblje; a drugu od god. 1392., kada se je naime kaptol iz- 
miriv sa gradskom obćinom naročito obvezao na to: da od poda- 
nikah, koji su na gradskih posjedih: Dedićih, Gračanih, Kraljevcu, 
Kobiljaku, Sviblju, Nartu, Novoj vesi kod Save, Pobrežju, Črnomercih, 
Hrašću i Petrovini, ne će zahtievati nikakove pijacovine; dokazujući 
tim, da su rečeni posjedi u istinu vlastničtvo gradske obćine. 
Protiva tomu s druge strane Valentin Palfi sa Miholjca, kao za- 
stupnik kaptola zagrebačkoga, da obrani njegovo pravo, iznese pet 
listinah: jednu od g. 1434., kojom pred čazmanskim kaptolom Rudolf 
Alben Medvedgradski svoje posjede Kraljevec, Cerje sa maltom, Ko- 
biljak, Sviblje i Nart ustupa kaptolu zagrebačkomu kao altariju za 
izpokoj dušah i svoje i svoga roda. — Drugu, takodjer od g. 1434. 
gdje se veli, da je na zapovied bana Hermana Celjskoga po izasla- 
nicih kaptola čazmanskoga u zaposjednuće rečenih posjedah javno bio 
uveden kaptol zagrebački, pa da nitko tomu nije protuslovio. Treću 
od god. 1436., kojom kralj Sigismund na _ molbu kanonika i arcidja- 
kona Tome, kao rektora oltara sv. križa t. j. rečene altarije, potvrdjuje 
dvie više spomenute izprave kaptola čazmanskoga, u kojih se veli: 
kako i od koga je rečena altarijska zaklada i kako je kaptol bez ičijega 


Gradski posjedi: Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje i Nart. XXXV 


prigovora u nju uveden. — Četvrta spominje, kako je kralj Alberto 
god. 1439. rečenu altarijsku posjedovnu zakladu odobrio i kraljevskom 
vlasti potvrdio. Napokon peta od iste godine, kada je na kraljevu za- 
povied kaptol čazmanski uveo kaptol zagrebački t. j. stolnu crkvu il 
rektora oltara sv. križa u više rečene zemljištne zakladne posjede, a 
da nitko tomu nije prigovorio. 

Visoko sudište, proučiv podastrte dokaznice, izreče konačni sud, 
koji ovako obrazloži: Po osudi tovarnika Lovre (1346) u parnici, koju 
je vodila gradska obćina sa kaptolom zagrebačkim o priepornih po- 
sjedih Kobiljaka i Sviblja, bijahu ova dva posjeda priznana kao 
gradsko vlastničtvo i tim gradskoj obćini doznačena; a i sam kaptol, 
kada je (1392) sklopio dragovoljnu nagodbu s obćinom zagrebačkoga 
Gradca, priznao je bjelođano, da od stanovnikah, koji su u gradskih 
posjedih Kraljevcu, Cerju, Kobiljaku, Sviblju i Nartu, ne će pobirati 
nikakove pijacovine, priznao je takodjer iste za gradske; ali buduc da 
je kralj Sigismund Kobiljak, Sviblje i ostale rečene jur posjede da- 
rovao za vjerne službe biskupu Eberhardu Albenu i njegovoj braći 
biskupu Ivanu i banom Petru i Ivanu, od kojih ih je baštinio Rudolf 
Alben, brat njihov, a koje je on u ime vječne altarijske zaklade po- 
klonio stolnoj crkvi, odnosno kaptolu zagrebačkomu, te je i kaptol 
zagrebački u prisuću kraljeva pristava u rečene posjede uveden bio 
(1434.), da nitko tomu nije protuslovio, dapače da je to odobrio i 
kralj Sigismund, odrekavši se i svih kraljevskih pravah, koje bi imao 
na tih posjedih, te ih i kralj Albreht iznovice priznao kao altarijsku 
zakladu i kao takovu da ju kaptol zagrebački, odkada ju Rudolf Alben 
ustupio oltaru sv. križa u stolnoj crkvi za čitanje misah za izpokoj 
dušah porodice Albenah, pa sve do danas kaptol mirno uživao, to se 
već po tom a i prema zastarjelosti prava Kobiljak, Sviblje i ostali 
pripadajući im posjedi ovim dosudjuju kaptolu zagrebačkomu, a po 
njem oltaru sv. križa u stolnoj crkvi.! 

I tako je gradska obćina lišenom ostala znamenitih svojih 
posjedah. 

Hrašći, Petrovina i Siljakovina. Ob ovih gradskih posjedih spo- 
menuh, da su god. 1399. vlastelini susjedgradski Lovro i Nikola, si- 
novi Nikole Tota, s bratom Krstom, prepozitom Glogovničkim, silo- 
vitom rukom provalili u Petrovinu, Hrašće i Šiljakovinu, pobrali sav 
ondješnji prirod i posvojili ih. Proti ovomu nasilju i zaposjednuću da 
je na 26. juna r. god. na zagrebačkoj županijskoj skupštini Stjepan, 
sin Pavlov, u ime gradske obćine prosvjedovao. 


1 Doc. 346. 


XXXVI Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Šiljakovina, 








U XV. vieku nastade dugotrajna parnica medju gradskom ob- 
ćinom i susjedgradskom vlastelom radi tih posjedah; plemići bo Toti 
zamoliše u kralja Sigismunda, da im Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu 
kraljevskom darovnicom potvrdi. Kada je gradska obćina doznala, što 
susjedgradski Toti namjeravaju, odasla na 13. marta god. 1401. pred 
kaptol zagrebački, kao pred vjerodostojno mjesto, Ivana, sina Boljeva, 
i Ivana, sina Božina, koji u njezino ime ovako izjaviše: jer kako su 
dočuli, da je kralj Sigismund naumio gradske posjede Hrašće, Petro- 
vinu i Šiljakovinu darovati Krsti, prepozitu glogovničkomu i njegovu 
bratu Nikoli, sinovom Nikole Tota susjedgradskoga, a to bi bilo na 
neizrecivu štetu gradske obćine, s toga ovim prosvjeduju i izriču, da 
kralj nije vlastan toga učiniti, a ni Krsto ni Nikola Toti, a i nitko 
drugi ne smije te posjede ni primiti ni uživati.! 

Uzprkos toga prosvjeda ipak je kralj Sigismund rečene posjede 
poklonio susjedgradskim gospodarom, koji su se na podlozi kraljevske 
darovnice i uvesti dali. Protiva toga na 1. maja god. 1402. na zagre- 
bačkoj županijskoj skupštini gradski sudac Ivan, sin Pavlov, iznovice 
prosvjedova proti kralju, koji je plemićem Totom nepravedno darovao 
gradske posjede, i proti istim plemićem, koji su ih zaposjeli.? 

Da gradskoj obćini ne utrne posjedovno pravo, prosvjedovala 
je ona često, ali do danas poznato nam je samo, da je na 16. juna 
god. 1423. pred skupštinom županije zagrebačke gradski izaslanik i 
župnik Blaž uložio prosvjed i proti kralju Sigismundu, koji je Ladi- 
slavu i Nikoli Totom protuzakonito poklonio gradske posjede Hrašće, 
Petrovinu i Šiljakovinu, i proti istim plemićem, koji ih uživaju. To 
isto obnovio je na 3. decembra pred kaptolom stolnobiogradskim 
gradski izaslanik Farkaš, sin Egidija Klokočkoga; a napokon g. 1426. 
na 16. februara gradski izaslanici Friče, sin Jurin, i Jakob, sin Ivana 
Boljeva, pred kaptolom zagrebačkim iznovice ponovili.? 

Kada ne pomogoše toliki prosvjedi, gradska obćina podignu 
parnicu proti vlasteli susjedgradskoj. Po nalogu kralja Sigismunda 
morao se ovaj priepor pretresivati u Stolnombiogradu na osminu 
Bogojavljenja god. 1435. Na odredjeni rok prispje ovamo gradski iza- 
slanik Jakob, sin Boljev, i tuj, pošto je badava očekivao utužene Ladi- 
slava, sina Nikole, i Ivana, sina Lovre Tota, dade si od onogradskoga 
božjačkoga samostana, kao vjerodostojnoga mjesta, i to radi daljnjega 
sudbenoga progona, ovo odsuće plemićah susjedgradskih službenom 
izjavom potvrditi.“ 

1 Doc. 3. 

* Doc. 6. 


3 Doc. 34. 38. 43. 
* Doc. 82. 


Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Šiljakovina. | XXXVII 

Obćina zagrebačkoga Gradca iznova potjera parnicu i odaàalje 
sredinom mjeseca marta (1435.) sudca Petra Madjara i Nikolu literata 
ka kralju Sigismundu u Požun, koji, pošto mu izpripovjedili, kako su 
nekoč Nikola i Lovro Toti silovito oteli gradske posjede Hrašće, Pe- 
trovinu i Šiljakovinu, a po njihovoj smrti da ih drže baštinici i sinovi 
Ladislav i Ivan na golemu štetu gradske obćine, zamoliše pomoć u 
kralja. Na 29. marta naloži Sigismund banu Hermanu Celjskomu, da 
pozove preda se obje stranke, naloživ svakoj, da za svoju obranu 
donese potrebite spise, da ih prouči i izreče konačnu osudu tako, da 
ga u tom prieporu ni jedna ni druga stranka ne bude više uzne- 
mirivala.! 

Na vrlo lasan i jednostavan način riešio se kralj Sigismund ove 
neugodne parnice, koju je sam prouzročio, a pošto grofovi Celjski bi- 
jahu i sami silnici i posvajači, kojim kao plemićem susjedgradska 
vlastela bliža bijahu nego li štovani gradjani zagrebačkoga Gradca, 
to je ban Herman Celjski malo sebi tro glavu za kraljev nalog, a 
jer je ne dugo iza toga umro i sam kralj Sigismund (1437), a iza 
smrti mu nastalo prevratno doba, koje potraja sve do izbora kralja 
Matijaša (1457), to se o riešenju parnice medju gradskom obćinom i 
vlastelom susjedgradskom nije ni pomišljalo. 

Radi jasnoće u daljnjem toku ovoga priepora primietiti mi je, 
da je oko god. 1438. umro Ladislav, posljedni Tot, ostavivši opo- 
ručno susjedgradski posjed jedinomu jošte i to ženskomu odvjetku 
Totah t. j. Dori, kćeri Lovre Tota, koja je udata bila za Andriju He- 
ninga, i tim dolaze Heningovci glede Hrašća, Petrovine i Šiljakovine 
u borbu sa gradskom obćinom. 

Kada se kralj Matijaš spremao, da otme Turkom Bosnu, kojoj 
su propast spremile najviše vjerske razmirice (1463), u tom poduzeću 
obćina zagrebačkoga Gradca mnoge žrtve doprinese, osobito da se 
oteti gradovi valjanom pósadom uzdrže, toga radi: da se izkaZe za- 
hvalan onim, koji su premda i sa strane krune pretrpjeli mnoge ne- 
pravde ,punquam tamen a vera fidei semita visi sunt deviasse“, pa 
da uzmognu svoj grad proširiti i napuäiti, to im osim drugih davno 
otetih posjedah povraća Hrašće, Petrovinu i Siljakovinu (20. maja 
g. 1472.), naloživši stolnobiogradskomu kaptolu, da ih u uživanje istih 
uvede, a one, koji bi tomu protuslovili, pozove pred banski stol.? 

Ovaj kraljev nalog ne bijaše izveden, jer se mladi Ivan Hening, 
sin Andrijin, svom silom opirao, da gradska obćina ne dodje u vlast- 
ničtvo ovih posjedah, s toga nastade nova parnica sa Ivanom Heningom. 


1 Doc. 84. 
* Doc. 272. 275. 





le MM LL. 


XXXVII Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Siljakooina. 


Istom svršetkom mjeseca januara g. 1481. na zagrebačkom sa- 
boru, komu predsjedaše u kraljevo ime palatin Mihalj Orsag i kra- 
ljevski vrhovni sudac Stjepan Bator, razpravljao se i taj priepor, jer 
državni nadodvjetnik Ivan Požgaj, iztaknuv, kako je kralj povratio 
gradskoj obćini otete joj posjede Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu, za- 
htievao je u kraljevo ime, da mu protivna stranka prokaže dokaze, 
na temelju kojih da ih uživa. Na to u obranu utuženoga Ivana He- 
ninga ustade njegov punomoćnik Ivan Orehovčan i rece: da vlastelin 
susjedgradski rečene posjede po pravu drži, i za to da ima i pismenih 
dokazah, koje će podastrieti na ročištu, kada bude urečeno. Toga radi 
palatin odredi, da u dojdućoj osmini Gjurgjeva na kraljevskom su- 
dištu ima ih Ivan Hening predati sudu. U odredjeni rok, kad Hening 
niti je osobno došao, niti je odaslao punomoćnika, zahtievaše državni 
nadodvjetnik Ivan Požgaj, da se krivac osudi; ali palatin da ne osudi 
neprisutnoga, naloži kaptolu zagrebačkomu, da pozove Ivana Heninga 
iznovice na kraljevski sud na osminu Miholja. Kaptol zagrebački u to 
ime odasla sa palatinovim pristavom Pavlom Fintićem sv. Ivancem 
svoga čovjeka prebendara Benedikta, koji su Ivana Heninga u njegovu 
dvoru u Stenjevcu u prisuću njegova kmeta Benka pozvali u rečeni 
rok i na sud, i da za prkos, što o Gjurgjevu nije došao, izplati u ime 
globe tri marke sudcu, a tri gradskoj obćini. Ivan Hening, da za- 
tegne parnicu, izposlova u palatina, da je ročište o Miholju prenesao 
na osminu Bogojavljenja g. 1482. Na tom ročištu, jer Hening nije 
došao, zahtievao je državni nadodvjetnik Požgaj, da se osudi, no pa- 
latin, držeći se tadanjega običaja u sudbenom postupku, odredi, da 
se još jednom pozove na tri javna mjesta na sud i da plati za prkos 
dvostruku globu, a novo ročište ustanovi na osminu Gjurgjeva. Pala- 
tinov pristav Baltasar sa Mikčevca i izaslanik kaptola zagrebačkoga 
u četvrtak po vazmu ili na 3. aprila u Podčetrtku, a u nedjelju ili 
6. u Vugrovcu, a 7. aprila u gradu Zagrebu javno pozvaše Heninga 
na sud i da plati sudbenu globu. Dok se zapletaji Heningovimi rie- 
šenje ovoga priepora odgadjalo od ročišta do ročišta, medjutim umrie 
palatin Mihalj Orsag, koga nasliedi Emerik Zapolja, koji je takodjer 
raznimi ročišti zatezao izreći osudu, dok je napokon i umro, te istom, 
kada je upravu palatinskih posalah preuzeo Vrban, biskup jegarski, 
podnesen bude početkom decembra g. 1487. taj priepor medju grad- 
skom obćinom i Ivanom Heningom kraljevskomu sudu. 

Državni nadodvjetnik Benedikt sa Boršove, da obrani +kraljevu 
darovnicu glede Hrašća, Petrovine i Šiljakovine, i da dokaže pravo 
gradske obćine na pomenute posjede, iznese pred sud sedam listinah, 
i to dvie od kralja Sigismunda, jednu od kraljice Marije, a četiri 


map 





Gradski posjedi: Hrašće, Petrovina i Šiljakovina. XXXIX 


kaptola zagrebačkoga, kao vjerodostojna mjesta. Iz ovih dozna sud, 
da je kralj Sigismund na 7. augusta 1387. na molbu izaslanikah 
gradske obćine sudca Miklina i gradjanah Mavra i Ivana Lebera, kra- 
ljevske posjede Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu, izuzev ih izpod vlast- 
ničtva kraljevskoga gradića Želina, poklonio za vječna vremena gradskoj 
obćini, koju da je na 20. augusta kaptol zagrebački uveo u uživanje; 
dočim je kraljica Marija na 6. aprila g. 1391. oslobodila obćinu, da 
od tih posjedah ne mora davati desetine od kunovine i od svinjah. — 
Treća listina spominje, da je 28. oktobra god. 1393. kralj Sigismund 
naložio banu Ivanu Frankopanu, da gradsku obćinu u tih posjedih 
niti sam uznemiruje, niti dozvoli, da ju drugi uznemiruju. — Četvrta 
listina kaptola zagrebačkoga pripovieda, kako su na 13. maja g. 1394. 
turopoljski plemići (nobiles campi zagrabiensis): Andrija, sin Jelkov ; 
Petar, sin Gjurgjev; Mate, sin Mihaljev i Ivan, brat Petra, sina Gjur- 
gjeva, u ime svoje i svojih sinovah izjavili se u ono vrieme, kada se 
je usljed kraljevoga darovanja gradska obćina u posjed Petrovinu 
uvodila, da su oni glede jednoga diela Šiljakovine, što je oko potoka 
Bune, tomu prosvjedovali; no videći, kako im je obćina sklona i pod 
čijom zaštitom žele u buduće živjeti, da su joj taj diel odpustili i 
odrekli se i za se i za potomčad svakoga prava na nj. — Peta i šesta 
pripovieda, da je na kraljevu zapovied zagrebački kanonik Lanceloti 
sa kraljevim pristavom Stjepanom Črnkom iz Kosnice na 10. juna 
g. 1395. uveo gradsku obćinu u posjed Petrovine i Šiljakovine, a 
tomu da nitko protuslovio nije. Napokon sedma dokazuje, da je u 
isto doba i po istih izaslanicih gradska obćina bez ičijega prigovora 
uvedena bila u posjed Hrašća, 

Na to s druge strane Ivan Orehovčan, punomoćnik Ivana He- 
ninga, podastre sudu dvie listine kralja Sigismunda od god. 1406., 
podkriepljene novim autentičnim pečatom, u kojih su prepisane bile 
dvie starije izprave, i to jedna rečenoga kralja, kojom na 16. juna 
g. 1399. na neprestane molbe gradske obćine darovao joj Petrovinu, 
otrgnuvši ju izpod vlasti kraljevskoga gradića Želina; ali jer je on 
davno prije toga poklonio bio Želin Lovri, Nikoli i Krstu Totom, si: 
novom Nikolinim za vjerne njihove službe, a odciepljenjem Petrovine 
učinila bi se znatna šteta po želinsko vlastelinstvo, to predomisliv se, 
oteo je Petrovinu gradskoj obćini, a pripojivši ju opet gradiću Želinu, 
novom darovnicom uručio Lovri, Nikoli i Krstu Totom u neopozivo 
uživanje. — Druga listina kazuje, kako su na 24. juna god. 1399. na 
kraljevu zapovied: kanonik zagrebački Ivan, arcidjakon katedralni, 
s kraljevim pristavom Ivanom Ivanovićem sa Brezovice u prisuću su- 
sjedah i mejašnikah posjed Petrovinu predali u uživanje rečenim Totom, 
a tomu da tada nitko nije prigovorio. 


XL Gradski posjedi: Hrasce itd. — Gračani. 

Ovaj kraljevski sud, koji se držao pod predsjedničtvom palatinova 
namjestnika Vrbana, biskupa jegarskoga, na kojem bijahu i biskupi: 
Sigismund pečujski, Nikola vacki, Ivan čanadski i Nikola kninski, te 
prepozit stolnobiogradski Dominik, protonotari: Andrija Bator i Nikola 
Hedervari i drugi plemići, proučiv točno podastrte listine, svoju osudu 
obrazloži ovako: akoprem je kralj Sigismund god. 1387. Petrovinu i 
Hrašće, odciepivši ih od posjeda Želina, darovao gradskoj obćini, 
akoprem i g. 1394. Andrija, sin Jelkov, i Petar, sin Gjurin, odrekoše 
se u ime svoje i u ime svojte Žiljakove i ustupili ju gradskoj obćini, 
u koje je posjede ista zakonito uvedena bila; no pošto je kašnje t. j. 
g. 1399. kralj Sigismund Petrovinu sa Šiljakovinom oduzeo gradskoj 
obćini i pripojivši ova dva posjeda građu Želinu, darovao ih za vjerne 
službe Lovri, Nikoli i Krstu Totom, a jerbo je Ivan Hening zakoniti 
nasljednik i baštinik Totovacah, to se Petrovina i Šiljakovina njemu 
i njegovu potomstvu dosudjuju; dočim posjed Hrašće, kao posebna 
odieliena cjelina, kako ga je gradska obćina do sada uživala, istoj i 
u buduće mora pripasti. Ovakovu odluku izreče kraljevski sud na 
5. decembra g. 1487. i ujedno naloži zagrebačkomu kaptolu, da iza- 
šalje svoga čovjeka, koji bi s kraljevim pristavom Stjepanom s Ko- 
rotnje, ili Franjom iz Moravča, ili Bartolom Kaplatskim, ili Benkom 
Tulom, ili Mirkom Lancijem uveli gradsku obćinu u posjedovanje 
Hrašća.! 

Prema tomu u utorak poslije Valentinova ili 19. februara go- 
dine 1488. kanonik Stjepan Križevčan i kraljevski pristav Stjepan od 
Korotne u prisuću susjedah i mejašnikah, a naročito Šimuna, literata 
s Odre, Gala iz Lužanah, Petra Raskovića, obkotarivši posjed Hrašće, 
uvedoše gradsku obćinu u uživanje, ne uvaživši nimalo prosvjeda 
Ivana Heninga.? 

Gračani. U najstarije pcsjede zagrabačkoga Gradca (odakle im 
i naslov rnaxıpanı) spadaju Gračani. U XV. vieku nije imala gradska 
obćina o tom selu, u kojem uz gradske podanike i sami gradjani 
imadjahu svoje posjede, mline, trsja i klieti,* doduše nikakove posjedovne 
borbe, ali pošto to selo leži pod Medvedgradom, to su njegovi ka- 
stelani osobito za grofovah Celjskih čestomice napadali ovamo. Go- 
dine 1436. oko Miholja ote medvedgradski kastelan Vilim Niemac 
jednomu seljaku u Gračanih dvie krave, te ih odagna u Medvedgrad 
i upotrebi za svoju korist.* Sliedeće godine (1437) provali isti Vilim 


! Doc. 345. 
* Doc. 350. 
3 Doc 158. 
* Doc 110. 


Gradski posjedi: Gračani. Pobrešje. XLI 


sa svojom četom u Gračane i ote silovito 10 volovah, 8 kravah, 40 
svinjah, 4 slanine, 5 kabanicah, 11 košnicah pčelskih, 5 ženskih ople- 
ćakah, 10 rubačah, pobere sve lopate, sjekire i lemeše i zarobivši 
mnoge Gračance odvede ih u Medvedgrad i ucieni svakoga kmeta na 
3 for. Kada su tu svotu stranom izplatili ili obrekli da će ju izplatiti, 
tada ih je istom pustio na slobodu.! Iste godine na 18. decembra ili , 
u četvrtak provali opet kastelan Vilim na Gračane, gdje otme Bartolu 
Tataru četiri vola, jednu kravu, jednu kabanicu, jedan haljinac i pet- 
naest motikah; drugomu opet čovjeku uzme pet i pol pensah bečkih 
dinarah, mač s remenom, luk sa strelicami, haljinu i škrljak; a gra- 
djane, koje je ondje po njihovih klietih našao, pohvata, težko izmuči 
i svezane odprati u Medvedgrad, a držao ih je ondje u zatvoru sve 
do polovine januara g. 1348., dočim je nekoje samo, pošto ih ucienio 
za veliku svotu novacah, pustio na slobodu.? U to isto doba (sre- 
dinom januara 1438.) navali kastelan Vilim sa svojom četom u noćno 
doba opet na Gračane, gdje pospale kmete, njihove žene i djecu digne 
sa ležaja i zarobivši ih odvede u Medvelgrad.? 

Pobrežje. Velika gradska ravan uzduž savskoga briega t. j. obale 
Zvala se Pobrežje, u kojem bijahu naseljeni gradski kmeti; a i mnogi 
gradjani imali su ondje svoje oranice i sjenokoše. Za medvedgrad- 
skoga kastelana Vilima i ovo je gradsko selo bilo poput Gračanah iz- 
vrženo njegovu nasrtaju. Godine bo 1437. na 30. novembra u ranu 
zoru provali taj olimač sa svojom četom i kmetovi medvedgradskimi 
na Pobrežje, te ga sasvim porobi, ote sve blago, mužku i žensku ru- 
beninu, te motike, sjekire, lopate, riečju sve što se odnieti dalo, i 
odagna i odnese u Medvedgrad. Šteta, koju je tom otimačinom pro- 
uzročio, procienjena bi na 150 for, i to šteta: Valentu Ladišiću 20 for., 
Martinu Drobaniću 10 for, Gjuri Benkoviću 15 for, Antunu Smctani 
5 for, Gjurgjiću 18 for., Martinu 6 for. Petru 4 for, Klementu 6 fr., 
Tomi Mihaljeviću 12 for, Galu Martinoviću 4 for, Fabianu Banko- 
viću 6 for., Blažu 3 for., Nikoli a for., Galu 5 for., Petru Pavloviću 
3 for, Ladislavu 4 for, Mihalju 8 for, Petru 7 for, Tomi Grdini 
8 for. i Stanku 4 for.“ 

Kada su poslije grofovah Celjskih zagospodarili Medvedgradom 
Tuzi t. j. biskup Osvaldo i brat mu Ivan, odaslaše početkom augusta 
g. 1472. silnu četu svojih slobodnjakah i kmetovah, kojom provalivši 
na gradske posjede Dediće, Črnomerce, Bitek, Novake i na Kraljev 


1 Doc. 116. 
2 Doc. 109. 116. 
* Doc. 113. 
* Doc. 109. 116. 


XLI Gradski posjedi: Sume. Rieke i potoci. 
brod, oteše ih izpod gradske vlasti, te tom sgodom navališe i na Po- 
brežje i poplieniše ga.! 

Sume. Kralj Bela IV., povisiv god. 1242. zagrebački Gradac na 
slob. kr. grad, poklonio mu omašan diel šume u gori Medvednici nad 
Zagrebom, nu pošto bijaše ta šuma lih obćinska, to se samo za obću 
gradsku porabu drva u njoj sjekla, dočim pojedinci moradjahu ih za 
svoju korist od kojekuda nabavljati. Osim ove velike šume imala je 
gradska obćina omanje šume, jednu u Sviblju, a drugu u Kobiljaku 
sve do godine 1487., kada u parnici sa kaptolom, pošto je gradska 
obćina izgubila Sviblje i Kobiljak, izgubila je i njihove šume. Osim 
šumah u prostranom zagrebačkom polju posjedovala je gradska ob- 
Cina silne skare, oranice i livade, o kojih će biti spomena u sukobih 
medju gradskom obćinom i kaptolom zagrebačkim. 


Rieke potoci. Na rieci Savi, u koliko je tekla uz gradski teri- 
torij, imala je gradska obćina ribolov, koji je davala u najam gradskim 
ribarom, stojećim s ovu stranu te rieke. Gradskim zakonom je za- 
branjeno bilo ovim ribarom kupovati ribu od ribarah prekosavskih i 
prodavati ju; takovu prekupcu zaplienilo bi gradsko poglavarstvo 
kupljenu ribu.? | 

Na Savi bijaše prevoz ili brod, prozvan „kraljevski brod“ 
(vadum regis, Kyralrew), od kojega se brodarina pobirala za krunu, 
koja ju i kadkada u dobrotvorne svrhe ustupala pojedincem; n. pr. 
godine 1462. prepustio ju kralj Matijaš na pet godinah zagrebačkim 
Dominikanom za popravak samostana.? U posjed kraljeva broda došla 
je gradska obćina istom god. 1472., kada ga kralj Matijaš, odtrgnuvši 
ga izpod medvedgradskoga vlastelinstva, pod koje je došao nepra- 
vednim načinom, ustupio gradskoj obćini i naložio kaptolu stolnobio- 
gradskomu, da ga u posjedovanje uvede, a banu Damjanu Horvatu, 
da obćinu u tom šliti proti svakomu, a naročito proti vlastelinom 
medvedgradskim biskupu zagrebačkomu Osvaldu Tuzu i njegovu bratu 
Ivanu.“ 


Pomenuti medvedgradski gospodari, osjetiv se povriedjenimi u 
svojem pravu, odlučiše silom ga posvojiti, te sakupivši četu od rako- 
vačkih, vrbovačkih i medvedgradskih kmetovah navališe u nedjelju 
2. augusta 1472. na kraljev brod, gdje su nekoje seljake, koji se im 
oprli, pohvatali i u Savu pobacali, a druge svezane odveli u Medved- 


1 Doc. 281. 

2 Doc. 40. 

3 Doc. 225. 

* Doc. 237. 274. 278. 








Gradski posjedi: Cirkvenik ili Medvešćak. XLIII 


grad i utamničili.! Ovo nasilje najavi gradska obćina kralju Matijašu, 
koji na 10. augusta iznovice naloži banu, podbanom i županom za- 
grebačkim, da u posjedu kraljeva broda štite obćinu proti svakomu 
osvajaču, a naročito proti Osvaldu i Ivanu Tuzom.? 

Sliedeće godine (1473) prema naročitomu kraljevu nalogu odasla 
kaptol stolnobiogradski svoga čovjeka altaristu Benedikta, komu se 
pridruži kraljev pristav Mihalj Benceković, a ta dvojica na 10. marta 
uvedoše gradsku obćinu u posjed kraljeva broda uzprkos tomu, što 
je Ladislav Bistrički u ime svoga gospodara Ivana Tuza prosvjedovao 
tomu uvedenju. Radi toga prosvjeda oba izaslanika pozvaše Ivana 
Tuza pred banski stol, odrediv ročište na osminu Gjurgjeva.? 

Ovo ročište, na kojem bi Ivan Tuz morao dokazati nepobitno 
svoje pravo na kraljev brod, odgodjeno je bilo s raznih uzrokah 
s osmine Gjurgjeva na osminu Jakobova, a s ove opet na osminu 
Miholja,* te se odgadjalo sve do godine 1481., kada bijaše Ivan Tuz 
prisiljen vratiti kralju Matijašu grad Medvedgrad, tada istom kraljev 
brod gradska obćina mirno zaposjedne. 


Cirkvenik ili Medvešćak. U XV. vieku ovaj potok, kojeg su izvori 
u zagrebačkoj gori i koji je dielio kaptolsku jurisdikciju od gradske, 
počinje gubiti prvobitni naziv, te ga zamjenjuje drugotni Medvednica. 
Kako je u XIV. vieku (sv. I. str. L—LII) s toga potoka bilo razmi- 
ricah medju gradskom obćinom i kaptolom, tako se one nastavile i 
u XV. vieku. Već godine 14223., ako li ne upravo glede toga potoka, 
a to ipak uz sam taj potok bila je krvava borba počevši sve od 
vrela Manduševca do pisanoga (krvavoga) mosta i dalje, te su kap- 
tolski ljudi izranili strelicami mnoge gradjane, braneće prielaz preko 
potoka, a nekoje na mjestu ubili.5 

Sliedeće godine (1423) kaptolski izaslanik kanonik Mihalj kra- 
ljevskomu dvorskomu sudcu Mateju Paločkom tuži gradsku obćinu, 
što je pod dvorovi kanonikah: Mihalja, Nikole i Stjepana i pod kućom 
prebendara Matije prokopati dala ogroman jarak i svela u nj tok 
Medđvešćakov, u nakani, da podruje rečene dvore.® 

Godine 1434. na 6. jula razpravljala se u Zagrebu pred banom 
Matkom Talovcem težka parnica medju kaptolom i gradskom obćinom 
glede toga potoka, kada je kaptolski izaslanik kanonik kantor Ivan 


1 Doc. 281. 

* Doc, 280. 

? Doc. 284. 

* Doc. 287. 291. 
5 Doc. 32. 

* Doc. 36. 


Gradjanstvo i gradska uprava. 


O gradjanstvu i upravi gradskoj u XII. i XIV. vieku progo- 
vorio sam već (sv. I. str. LII—LXXVII), a sada ću spomenuti, kako 
je bilo u XV. vieku. Sto se tiče sredovječnoga žiteljstva zagrebačkoga 
Gradca, pretežnije ili glavno je hrvatsko t. j. slavensko (lingua scla- 
vonicali), ali uza nj bijaše i stanovnikah drugih narodnostih, koje je 
što nevolja, što domaće gostoljublje, što želja za sigurnim životom, 
što obrt i trgovina sniela bila medju zidine ovoga slob. kr. grada. 
Po tom dakle nalazimo ovdje uz Hrvate obiteljih njemačkih, itali- 
janskih i iz Ugarske, a pod ovimi zadnjimi ne razumjevaju se samo 
sgolni Madjari, već i svaki drugi došljak iz Ugarske. 

Da pružim točan omjer, koja narodnost prema drugoj pretežnija 
je bila, bilo bi mi od nužde navesti sva imena, koja se nalaze u ovih 
spomenicih, no taj omjer pomnjiv proučavalac može i sam stvoriti iz 
vjerno sastavljena ,indexa“, koji priobćih na svršetku ove knjige. 

Gradjanom mogaše postati samo pravovjerni kućevlastnik, ako 
je jednu bar godinu neporočan proživio u gradskoj obćini. Toga radi 
naseljeni Židovi, ako i bijahu kućevlastnici, kao n. pr. Židovi: Andrija, 
koj se ovdje naselio došavši iz Modruša, te Ilija i Marko, sin Abra- 
hamov (1446—14532), ako su i imali kuće, ipak nisu bili gradjani. 
Gradjanstvo se tražilo ustmeno il pismeno, a gradsko je poglavarstvo 
podjeljivalo gradjansko pravo. God. 1469. na 16. augusta, pošto je 
plemić Grga Bradač sa Ladomerca kupio kuću u gradskoj obćini, 
javio je to gradskomu poglavarstvu, preporučio mu se u zaštitu obri- 
čući, da će poštivati sva gradska prava i pokoravati se gradskim 
zakonom.! 

Tko je postao gradjaninom, platio je u to ime gradjansku pri- 
stojbu u gradsku blagajnu i pred gradskim poglavarstvom prisegnuo 
vjernost. 


! Doc. 263. 


Gradska uprava. Gradsko poglavarstvo. Isbor grad. sudca. XLVII 








Samo gradjani (na temelju bulle Bele IV.) imali su pravo birati 
gradsko poglavarstvo, t. j. sudca i prisežnike i skidati ih; oni bijahu 
oprošteni od vojničtva, ne plaćahu maltarine po cieloj kraljevini, pod- 
padahu samo pod gradski sud, a pod ničiji drugi, osim pod sud to- 
varnikov ; a gradjanin, nije li imao odvjetka, mogao je na samrtnom 
času svojom imovinom po volji raditi. 

Gradska uprava. Gradsko zastupstvo sa sudcem na čelu uprav- 
ljalo je gradskom obćinom, ali po nalogu same obćine, pa i toga 
radi u važnijih slučajevih, bilo to glede stvaranja novih zakonah ili 
promjene postojećih, bilo stvarih tičućih se gradske imovine, trgovine 
il obrane itd. tražilo se mnienje i privolja svih gradjanah „quod tota 
communitatis id unanimiter decrevit^!, ili „ex pari et unanimi volun- 
tate communitatis" ;? a tad je istom gradsko poglavarstvo proizvadjalo 
takov zakon ili odluku. Druge polovine XV. vieka, za nasilja grofovah 
Celjskih, ovo se obćinsko ili gradjansko pravo počelo okrnjivati. 

Prema tomu pripadahu samo gradskoj ob£ini t. j. u njezinu 
blagajnu ili obćinsku imovinu: sudbene globe, pobrani porez, nena- 
sljedne baštine, neposjednuta zemljišta i zaostali porez; gradsko pako 
zastupstvo vršilo je samo pravo policije i sudstva, stvaralo potrebite 
zakone i predlagalo obćini, brinulo se gruntovnicom, imutkom, obranom, 
zdravljem i sjegurnosti obćinarah, razporezivalo porez, bdilo nad 
obrtom, trgovinom i o poduci mladeži i da se gradske povlastice poštivaju. 


Gradsko poglavarstvo sastojalo je iz sudca (judex) i prisežnikah 
(jurati) i savjetnikah (consiliarii), to bijaše tako zvani nutarnji magi- 
strat. U XV. jošte vieku bijaše osam priseZnikah, a jer se u to doba 
gradsko žiteljstvo dielilo u četiri narodnosti: hrvatsku, njemačku, tali- 
jansku i ugarsku, tako se iz svake u gradsko poglavarstvo birala po 
dva prisežnika. U ovodobnih gradskih izpravah stavlja se na prvo 
mjesto ime sudčevo, a za njim imena prisežnikah, a savjetnici se ne 
spominju poimenee, već ukupnim nazivom: savjetnici ,consiliarii*. 

Izbor gradskoga sudca. Na podlozi zlatne bulle uživahu samo 
gradjani neporočna života pravo birati sudca; veli se na ime ondje: 
»Gradjani pako mogu svake godine po volji birati sudca koga im 
drago i nam ga (t. j. kralju) predlagati na potvrdu; a mogu ga i 
svake godine mienjati po volji“ A i sudac i prisežnici i savjetnici 
na temelju iste bulle morali su biti neporočni, jer ,onaj, komu bi se 
očito dokazalo, da je klevetnik, ili da je krivo svjedočio, ne smije se 
više ni za sudca, ni za prisežnika, ni za savjetnika izabrati“. 


I Doc. 40. 
* Doc. 55. 


XLVIII Isbor gradskoga sudca. Gradsko činovničtvo. 

Izbor sudca obavljao se na Blaževo (3. veljače) i to ili u gradskoj 
viećnici (domus consilii civitatis) ili pred njom na trgu sv. Marka. 
Glasovalo se svakako usimeno, nu ne znamo, je li poimence ili uz- 
klikom. U isti dan birahu se prisežnici i savjetnici. 

Izbor gradskoga sudca prijavio se odmah kralju radi potvrde, 
a kad ona stigla, tada istom mogao je novi sudac i priseZnici pred 
gradjanstvom u crkvi sv. Marka na oltaru sv. križa priseći, da će 
zakone, koje su njihovi predšastnici stvorili, bili oni sadržaja kakova 
mu drago i kojega mu drago, točno obdržavati i da će bditi, da ih 
nitko ne vriedja. Poslije prisege predaše novomu sudcu žezlo, znak 
sudačke vlasti, i gradske ključe. 

Gradski dakle sudac s prisežnici i savjetnici sačinjavahu upravu 
gradsku, a naročito pako u njihovih rukah bijaše sudstvo. 


Ali osim toga suda bijaše u gradskoj obćini jošte jedno vrAovno 
sudište (judices seniores, judicium antiquorum judicum). Pošto su gra- 
djani obično svake godine birali drugu osobu za gradskoga sudca, to 
se tako tečajem više godinah nabrao priličan broj izsluženih sudacah, 
a ti sačinjavahu vrhovno sudište, na koje bi se prizivali svi oni, koji 
ne bijahu zadovoljni osudom gradskoga suda; to bijaše dakle drugi 
priziv (secunda instancia), a tko se ni sudom toga vrhovnoga sudišta 
nije zadovoljio, mogao se prizvati na kraljeva tovarnika; dapače ako 
bi tko mimoišav ovo vrhovno sudište, prizvao odmah na tovarnika, 
bio bi odpućen na stare sudce.! 

Gradsko činovničtvo. Osim sudca, prisežnikah i savjetnikah, koji 
službovahu badava, bilo je plaćenih gradskih činovnikah i službe- 
nikah, u kojih rukuh bijaše il obrana i sigurnost gradska, il vodjenje 
gruntovnice i sudbenih spisah, ili utjerivanje gradskih daćah, ili iz- 
vršivanje magistratskih nalogah. Medju ovimi prvo i glavno mjesto 
ide gradskoga kapetana (capetaneus civitatis), kojega bijaše dužnost 
nadzirati gradsku tvrdju, brinuti se za streljivo i obranbene sprave, 
nadzirati čuvare i braniti tvrdju za vrieme obsade. Bijaše mu takodjer 
dužnost, da štiti kraljevske povlastice udieljene pojedinim cehovom.? 
Gradsko kapetanstvo podjeljivalo se odličnim osobam, ali kada su 
grofovi Celjski skučili gradsku obćinu pod svoju vlast (god. 1441), 
nametnuše im svoje ljude za gradske kapetane, a naročito nekakova 
četnika Sebolda, čovjeka silnika, koji je gradskoj obćini oteo do 
četrnaest zemljištah u njezinu podgradju u šoštarskoj ulici, te ih svojim 
ljuđem il prodao il razpoklonio. Napokon jer je isti Seboldo počinio 


I Doe. 37. 360. 
* Doc. 250. 251. 320. 


Gradsko dinovniltvo. XLIX 


veleizdaju pristavši stranci cara Friderika IIL, i kao takov u kralje- 
vini mnoge štete nanio, to je kralj Ladislav Posthumus g. 1457. na 
1. septembra njegovu kuću kod mesničkih vratah darovao svomu 
vjernomu notaru Ivanu, a onih četrnaest otetih zemljištah povratio 
gradskoj obćini, da ih dade, čija su bila.! — Za gradskim kapetanom 
sliedio je kastelan ili porkolab (castellanus), a taj je pazio i ure- 
djivao gradsko osoblje sigurnosti ili gradsku stražu i bdio, da se noću 
u propisano doba gradska vrata zatvaraju, a jutrom otvaraju, a odatle 
mu i drugotni naslov „decanus janitorum“; njegova dužnost bijaše i 
na to paziti, da li noću stražari obilaze građom. Njegova je bila 
skrb nadzirati, je li se na trgu zdrava roba trži. U porkolaba čuvali 
se ključi od tamnicah, brinuo se o prehrani uznikah, vješticah, pri- 
sustvovao udaranju krivacah na muke i nabavljao je potrebite stvari 
za mučenje. — Ovomu podčinjen bijaše nadzornik straže (custos 
vigiliarum), koji, ako bi bio porkolab zapriečen, zamjenjivao ga i u 
službi podpomagao. Na hrvatski zvao se „oroZnik“. — Jošte nam 
spomenuti treba i prezivača (preco), koji je javljao gradskim sta- 
novnikom razne odredbe i obznane poglavarstva, običnom formulom 
„daje se na znanje“. Prezivač bijaše takodjer podčinjen gradskomu 
kastelanu, s njim je obilazio svakdanji trg, zapljenjivao nezdravu 
hranu, a ribam, koje bi preko podneva na trgu ostale, poodsjekao bi 
repove, znak, da nisu već za hranu. Prezivač sudjelovao je i kod 
dražbah, te oglašivao ciene dražbenikah. — Noćobdija (vigilator), 
prozvan izkvarenom riečju ,boktar“, koji, kako se zvonom loter- 
šćakom zazvonilo i znak dao, da se gradska vrata moraju zatvoriti, 
noseć na ramenu halabardu, obilazio je gradske ulice, prozivajuć 
svaku noćnu uru i opominjuć gradjane, da pripaze na vatru. — 
Gradski imutak, kao porez i pijacovinu, utjerivali su porezovnici 
(tributarius), podčinjeni glavnomu porezovniku, koji bijaše ujedno i 
gradski blagajnik (conductor et comes proventuum), taj je u posebnoj 
knjizi vodio popis svih kućevlasinikah i stanarah, pa svakomu upisao, 
koliko poreza mora platiti, koliko ga je uplatio i koliko dužan ostao. 
Porezovnik pobirao je pijacovinu po cjeniku (registtum — lajštrom), 
koji je sobom nosio. 

Vrlo odlična bila je služba gradskoga bilježnika (notarius); 
za nju se naime zahtievalo znanje latinskoga jezika, koji bijaše tada 
službenim, i poznavanje domaćih zakonah i naredbah. Gradski notari 
zastupahu često obćinu u njezinih parnicah kod raznih sudištah, da 
i na kraljevskom sudu i kod samoga kralja. N. pr. god. 1422. notar 


2 Doc. 192. 193. 200, 


L Gradsko činovničtvo. Gradski pećat. Gradska zastava. 


Fabijan tužio je u kralja Sigismunda kaptol zagrebački, što je priečio 
gradskoj obćini obradjivati neka zemljišta svojatajuć ih za sebe.! Zna- 
menit bijaše notar Matej, sin Lukin, koji je od god. 1449—1454. Za- 
stupao obćinu u raznih stvarih, a naročito u parnici sa vlastelom 
susjedgradskom.? On bijaše najprije učiteljem na gradskih školah, te 
je kao takov prisustvovao u onom krvnom gradjanskom nasrtaju na 
kaptol godine 1422.3 

Notara bijahu po dva, ili po tri, i to jedan glavni (principalis 
notarius), a ostali podredjeni. Dužnost notareva bijaše bilježiti sudbene 
odluke i gradske naredbe, voditi gruntovnicu i sastavljati i prepisivati 
gradske izprave. 

Gradski pečat (sigillum civitatis. sigillum communis) za gradske 
listine, izprave il pozivnice bijaše jedini biljeg vjerovnosti, jer tada 
nije sudac pismo svojom rukom podpisivao, već je dosta bilo, ako je 
na njemu bio udaren gradski pečat; vriedio je dakle isto, što i vlasto- 
ručni podpis, zato ga je sudac obično imao uviek uza se. Obezčašćenje 
gradskoga pečata, kao biljega vlasti ciele obćine, kaznilo se novčanom 
globom. 
Na starom pečatu ove gradske obćine urezane su tri kule, i to 
dvie pobočne jednako visoke, dok je srednja i viša i šira, a sve tri 
stoje na obzidanom briegu. Kraj pobočnih kulah, i to s lieve strane 
jest mladi mjesec, a s desne danica,. a na okolo pečata teče nadpis: 
Y S + COMVNI - DE: MONTE - GRACI. t. j. sigillum communitatis 
de monte Graci. — Taj pečat ili je bio utisnut na samu izpravu ili 
e na svilenoj ili konopljenoj vrpci, kojom bijaše prešivena, visio 
utisnut ili u čisti pčelinji vosak ili u crveni vosak umetnut u pčelinji. 

Gradska zastava (vexillum communis). Gradska obćina imala je 
i vlastitu zastavu, pod kojom je u osobitih svečanostih stupalo gradsko 
poglavarstvo sa zastupstvom. Gradska se zastava izviesila i za vre- 
mena obrane proti neprijatelju, a često i kao znak za gradjanski 
ustanak ili nasrtaj, a tada bi ju izvjesili na zvoniku župne crkve sv. 
Marka ,erecto vexillo in turri ecclesie s. Marci“. Zastava ova bijaše 
skroz crvena, (pa ju toga radi i biskup Ivan Alben, kada je g. 1422. 
prokleo gradsku obćinu radi nasrtaja na kaptol, prezirno nazivlje: 
krvavom zastavom (cruentum vexillum), a što je na toj zastavi ušiveno 
ili izvezeno bilo, da li gradski grb, ili slika gradskoga zaštitnika, nije 
nam poznato. 


! Doc. 30. 


* Doc. 146. 147. 152. 154. 155. 157. 178. 
* Doc. 32. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LI 


Progovoriv, kako i na koji je način birano bilo gradsko pogla- 
varstvo i zastupstvo, kakovo je bilo njegovo činovničtvo i koje je 
službe obavljalo, i koji su bili javni znaci gradske oblasti, prije nego 
li ću pripoviedati o djelokrugu gradskoga magistrata, spomenuti treba, 
da je poglavarstvu vrlo stalo do toga, da gradska obćina bude ne- 
pokolebiva u vjernosti spram vladara, (dakako najviše radi vlastite 
koristi, od njega bo najviše ovisilo je njezino blagostanje). Ovu nje- 
zinu vjernost liepo crta kralj Matijaš (1472) ovimi riečmi: ,upravo 
nam godi, kada razmatrajuć sjećamo se onih mnogovrstnih uslugah, 
koje je izkazala obćina zagrebačkoga Gradca, njezini bo gradjani ne 
samo našim predšastnikom kraljevom ugarskim i samomu kraljevstvu 
i sv. kruni, kako smo se vjerodostojno uvjerili, odlikovali se svojom 
odanom vjernosti, kada su ne samo uz naše predšastnike, već i uz 
nas u razno težko i burno doba tako čvrsto prionuli, akoprem često 
od zlih ljudih, koji su i kraljevsku čast i ugled kraljevine podkapali, 
mnoge nepravde pretrpili toli na imutku koli osobno, pa ipak nisu 
sašli s puta vjernosti, dapače, čim ih više protivnici progonili, tim su 
čvršće u vjernosti potrajali.! 

Ugarski kraljevi računajuć na vjernost gradske obćine davali joj 
u važnih stvarih, tičućih se kraljevine, razne naputke ili zapovjedi, 
koje je dakako gradsko poglavarstvo točno izvršilo. — Godine 1408. 
piše kraljica Barbara, žena Sigismundova, gradskomu poglavarstvu, 
da je razumjela iz ustijuh gradskoga izaslanika Petra Šafara, da bi 
obćina o novoj godini morala poslati na kraljevski dvor svoje iza- 
brane izaslanike, da se s kraljem dogovore o važnih stvarih, tičućih 
se i kralja i obćine; ali pošto je sada kralj odsutan, s toga mu po- 
ručuje, da nešalje izaslanikah dotle, dok se kralj nevrati, ali ipak 
medjutim da pomno nastoji o tom, da gradsku obćinu upravljaju 
tako, da se sačuva vjerna kruni. — Po smrti kralja Vladislava Po- 
sthuma (1457), akoprem bijaše kraljem proglašen mladi Matijaš Korvin, 
ipak ga mnogi hrvatski plemići nehtjedoše priznati; bojeći se indi on, 
da nebi njegovi protivnici osvojili Zagreb, naloži na 16. marta 1458. 
gradskomu magistratu: pošto je dočuo, da u ovih stranah ima dosta 
lupežah i zlotvorah, koji namjeravaju potajice uvući se u grad, da 
mogu tako cielu okolicu u strahu držati, neka bdije nad tim, da 
neudju ovamo, jedino samo, da banu Ivanu Vitovcu i njegovim četam 
dozvole unici, drugomu pako nikomu.“ — God. 1474. nalaže gradskomu 
magistratu isti kralj, buduć da je dočuo, da njegovu lumbardu, pro- 


! Doc. 275. 
* Doc. 14. 
* Doc. 202. 212. 


LII Djelokrug gradskoga sastupstva. 


zvanu ,čoka“, koju je u gradskoj obćini pohranio Blaž Magjar, na- 
stoje neki odvezti u svoj tabor, da ju nedadu nikomu, dok on shodna 
glede nje neodredi.” — Kada su po smrti kralja Matijaša (1490) iza- 
brali Ugri Jagelovića Vladislava českoga kralja i za svoga kralja, u 
Hrvatskoj svi su znatniji velikaši i plemići bili uz hercoga Ivana 
Korvina, nezakonitoga Matijaševa sina; ali kada je taj neodlučni mladi 
vojvoda nagovorom velikašah i plemstva odustao i priznao Vladislava 
kraljem, pod uvjetom, da on ostane vojvodom i banom u Hrvatskoj, 
(koj je uvjet i radostno prihvaćen bio na budimskom saboru), to na 
11. oktobra 1490. javljajuć novi kralj gradskomu magistratu svoj 
izbor, zapovjeda, da se Ivanu Korvinu kao vojvodi i banu pokoravati 
mora.? God. 1497., kada je htio Ivan Turzo poslati kroz Zagreb u 
Senj veliku zalihu bakra, no dočuvši, da je kralj Vladislav, uzprkos 
banu Ivanu Korvinu, imenovao novoga bana, to da bi Korvin uvriedjen 
s toga, taj bakar oteti mogao, nalaže kralj gradskoj obćini, da, kada 
se Turzov bakar doveze u Zagreb, da ga svimi mogućimi sredstvi 
brane, da ga neotme ni Ivan Korvin ni njegovi ljudi; a kad li će 
opet Turzovi ljudi izvezti bakar iz Zagreba, da im toga neprieče.? 
Nacrtavši ovo, pripovjedat ću o djelokrugu gradskoga pogla- 
varstva i zastupstva. Ponajprije scienim, da je vriedno iztaknuti, kako 
se u domovini zagrebačko poglavarstvo smatralo osobito važnim, da 
se u njega tražio savjet o valjanosti kakove osude. Oko god. 1450. 
mjeseca maria pišu ovogradskoj obćini ili pravije njezinu magistratu 
plemići Nikola i Mihalj, podkastelani Kamengradski, da su u pokladni 
(carnisbrevium) ponedjeljak došav u Koprivnicu odsjeli u gradskoga 
sudca, a onamo da je tužbe radi došao gradjanin: nekoč Solnogradski 
Ivan Pranuh, te im izjavio, da je, došavši po trgovini u Koprivnicu, u 
gradjanina Fabijana iznajmio kuću i u njoj trgujuć dulje vremena 
stanovao. Želeći pako postati ovdje gradjaninom, kupio je zemljište i 
kuću, a kada se u kupljenu kuću preseljavao, da u njegovu odsuću 
bivši mu najamitelj Fabijan, iznenada nasrnuvši na sluge oteo mu 
svežanj sukna; za koje ne zna, koje je boje bilo, i to ga je radi toga 
uzeo, jer da mu je tobože dužan ostao na najamnini, te zamoli oba 
rečena podkastelana, da o tom sude. Obojica na to pozvaše Fabijana 
preda se i zapitaše ga, zašto je to učinio, a on odgovori da za to: 
jer mu je Pranuh ostao dužan, i jer je on kao njegov bivši najamitelj 
vlastan bio to učiniti. Ova se izjava podkastelanom nije svidjala, pošto 
u nijednom kr. gradu bez suda i sudbene presude nije nitko ovlašten 


1 Doc. 293. 
3 Doc. 356. 
8 Doc. 387. 





"rs. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LIII 


sam dati sebi zadovoljštinu, s toga dadoše, ako i silom, donesti preda 
se oteto sukno i zapitaše trgovca Pranuha: Ivane! je li tvoje sukno? 
a on odgovori: to je moje sukno. Na to mu odvratiše: ako je sukno 
tvoje, a ti ga uzmi i zadrži, jer znamo, da toliko imaš, čim možeš 
namiriti, ako si što dužan ostao. Ali je on odgovorio: ne ću. Zovnuše 
za tim Fabijana i rekoše mu: uzmi ovo sukno i čuvaj ga, dok sud 
taj vaš priepor rieši. Na to Fabijan reče: ne ću, jer kada naložiste, 
da se ovamo donese, ja ga odavde odnieti ne ću, već samo zahtievam, 
da mi najamnik plati dug. Na što su podkastelani uzeli sukno i od- 
redili, da o tom sudi gradski sudac, ali, buđuć da je tužitelj zavadjen 
sa sudcem, to -pitaju sada gradsko poglavarstvo, jesu li dobro sudili, 
neka to pretrese i javi im, što im je u buduće raditi u takovu poslu.! 


U cielom zastupstvu najvažnija bijaše osoba gradskoga sudca ; 
on bijaše glava poglavarstva i reprezentant ciele obćine, pa i toga 
radi svaka tužba il mu se pismeno predala il naustice kazala. Da, 
zlatna bulla, taj temeljni obćinski zakonik, odredjuje: da svatko, ko 
bi mimoišav gradski sud, tužio pred kraljem gradjanina ili gradjane, 
to da u ime gradskoga suda ide onamo samo gradski sudac, ali na 
trošak tužiteljev, za to, jer ga je trudio mimoišavši domaći sud. Ista 
bulla nalaže takodjer, da tko bi bio nezadovoljan osudom sudčevom 
ili osudom gradskoga vieća, pa se prizvao na kralja, to samo sudac 
da ide na kraljevski sud, ali da bude pozvan samo uz kraljevo pismo. 
Kada su godine 1477. gradski obćinari ubili kaptolskoga čovjeka, a 
kaptol zagrebački mimoišav i gradski i tovarnikov sud, utužio obćinu 
pred kraljevim personalom. Proti takovoj očitoj povredi gradskih 
pravah prosvjedovalo je gradsko zastupstvo s razloga, što se svaki 
domaći spor ima najprije suditi na gradskom sudu, a tada istom, nije 
li stranka osudom zadovoljna, da može prizvati ili na tovarnikov ili 
na kraljev sud. Kralj Matijaš, da obćinu u njezinih pravih štiti, naloži 
svomu personalu, i palatinu i kraljevskomu sudcu, da ne rieše kap- 
tolsku tužbu, već da ju svedu na osudu pred domaćega sudca i 
gradsko zastupstvo.? — God. 1423. zadužio se za 60 for. u Mljetcih 
gradjanin zagrebački Mihalj, sin Petrov, a nemogući izplatiti ga, za- 
moli nekoga Gjuru Bakranina, da mu bude jamcem dotle, dok dug 
podmiri. Preuzevši Gjuro Bakranin jamstvo, nije se gradjanin Mihalj 
brinuo, da plati, što je dužan, a tim da jamca oslobodi obveze spram 
izplate rečenoga duga. Ne hoteći Gjuro takov teret dulje nositi, utužio 
je gradjanina Mihalja banu Hermanu Celjskomu, ali ban, jer je rečeni 


1 Doc. 148. 
2 Doc. 306. 


LIV Djelokrug gradskoga zastupstva. 


Mihalj bio gradjanin zagrebački, da ne povriedi gradskoga prava, nije 
primio tužbe, već je tužitelja naputio na gradski sud ,lege ipsorum 
et regni consvetudine solita^. Na tom sudu bio je Mihalj osudjen, da 
izplati dug i tim jamca oslobodi dužnosti, koju je mjesto njega pre- 
uzeo bio. Ovom osudom ne bijaše krivac zadovoljan, te je prizvao na 
vrhovno sudište ili stare sudce, koji su osudu gradskoga suda potvr- 
dili. Ni to ne bijaše Mihalju poćudno, te upita bana, bi li prizvao 
na tovarnika, a kada mu ban to odobrio, prizva, a tovarnik odredi, 
da gradsko vieće pred kaptolom zagrebačkim točno i jasno cieli taj 
priepor izkaže, pak da se tada na riešenje podnese samomu kralju. 
Na taj kraljev sud morao bi ići gradski sudac, a saznavši za to ban, 
izviesti sam o tom kralja, veleći, da nije od potrebe, da se gradski 
sudac zove pred njega, jer Gjuro Bakranin niti je Mljetčanin t. j. ino- 
stranac, niti je na tužbu Mljetčanah gradski sud osudio Mihalja, već 
pošto su obojica kraljevski podanici, to se njegovim naputkom ovaj 
priepor imao riešiti, kako se i riešio na domaćem gradskom sudu. 
S toga moli kralja, pošto je parnica riešena, da ne zove gradskoga 
sudca preda se; ali u ostalom, svidi li se pozvati ga, da će se on 
tomu pozivu drage volje odazvati.! 

I u XV. vieku nastojali su takodjer neki bani miešati se u 
gradsku upravu, a naročito sudstvo, no gradsko se vieće tomu vaviek 
složno opiralo. Godine 1438. na 3. marta prepovjedi kralj Albreht 
banom Matku i Petru Talovcem, da se nipošto ne usudjuju utjecati 
u upravu gradske obćine, dapače da im je dužnost štititi ju u njezinih 
starih pravicah.? — Isto tako nalaže se grofovom Celjskim? i banu 
Ivanu Vitovcu.* 

A i sama obćina, da zaprieči svaki utjecaj banske vlasti u 
njezinu upravu, obilavala je novomu banu onom sgodom, kad je 
zasio bansku stolicu, podastrti izprave o svojih sloboštinah i zamoliti 
ga, da ih štiti. N. pr. na 1. oktobra g. 1419. gradsko je zastupstvo 
pokazalo banu Dioniziju svoja ,efficacissima litteralia instrumenta“ i 
zamolilo ga, da ih štiti, na što se i on pismeno obvezao i zapovjedio 
velikim županom i svojim činovnikom, da gradska prava počituju.5 

Od gradskoga suda prizivalo se ili na stare sudce, ili na tako 
zvano domaće vrhovno sudište, za tim na kr. tovarnika, a napokon 
na samoga kralja. To bijaše zakon za svakoga obćinara, koji bi bio 


1 Doc. 37. 

* Doc. 115. 

8 Doc. 130. 131. 

€ Doc. 189. 198. 199. 
5 Doc. 27. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LV 
nezadovoljan osudom gradskoga suda.! Bila li je pak sama obćina od 
koje mu drago vlasti ili osobe utužena, to se takova tužba morala 
najprije učiniti pred kr. tovarnikom, a poslije njegove presude, ako 
je bilo od potrebe, podastirala se kralju. Kada je godine 1420. za- 
htievao kaptol zagrebački, da se pred banom Dionizijem razpravlja 
neki priepor medju njim i gradskom obćinom, to su na zagrebačkoj 
županijskoj skupštini (2. oktobra) gradski izaslanici na temelju povla- 
sticah, danih im od kralja Sigismunda, prosvjedovali protiv toga, jer 
da obćini ima suditi samo kr. tovarnik, a nije li zadovoljna njegovom 
osudom, tada kralj.? — U sporu, što je nastao godine 1465. medju 
kaptolom zagrebačkim i gradskom obćinom radi maltarine, od koje 
gradjani zagrebački bijahu oslobodjeni, tužio je kaptol obćinu pred 
banom Ivanom Vitovcem i dobio parnicu. S te osude ćuteći se obćina 
povriedjenom u svojih pravih, po svojih izaslanicih Konradu Ravšaru 
i prisežniku Blažu prituži se protiva te povredi svojih povlasticah, 
koje kralju podastreše; a on vidjevši, da im se tim sudom staro 
pravo okrnjuje, javio je (5. augusta) banu i podbanom, da oni nisu 
bili vlastni gradjanom suditi, već njim da ima suditi samo tovarnik, 
a nisu li njegovim sudom sadovoljni, tada će suditi kralj.? 

Bilo je takodjer slučajevah, gdje u prieporu gradske obćine, a 
naročito s kaptolom niti je htio kralj, niti njegov tovarnik izreći 
osude, ili s razloga, da se osudjena stranka ne uvriedi, ili što priepor 
nije bio jasan, u tom odlučila bi prisega. Na tužbu kaptola zagre- 
bačkoga, kojom g. 1476. okrivljuje gradsku obćinu il njezino gra- 
djanstvo, da je kaptolske ljude, koji su kopali prokop, da napuste 
u nj potok Medveščak, kojim bi kaptolska tvrdja sigurnijom postala, 
hvatalo, izbilo i utamničilo, kralj je Matijaš odsudio, da gradski sudac 
s pedesetoricom gradjanah prisegne, da se gradjani o tom nisu ogrieSili 
I gradski je sudac sa surotnici prisegnuo.“ 

Godine 1477. takodjer u parnici s kaptolom zagrebačkim radi 
priepornih posjedah Kraljevca, Kobiljaka, Cerja, Sviblja i Narta do- 
sudio je kr. dvorski sudac Stjepan Bathor prisegu, t. j. da gradski 
sudac s pedesetoricom gradjanah prisegne, da obćina rečene posjede 
silomice nije otela i tada je opet gradski sudac s rečenimi rotnici 
prisegom to potvrdio.5 


! Doc. 218. 
* Doc. 28. 

* Doc. 245. 
* Doc. 304. 
5 Doc, 308. 


LVI Djelokrug gradskoga zastupstva, 


Gradski sud smatrao se svetinjom, te se u velik grieh upisivalo, 
tko bi ga omalovažio. God. 1458. Nikola zlatar zapleo se u parnicu 
s nekojimi gradjani o kućah, posjedih i stvarih u gradskoj obćini, te 
je u kralja Matijaša izmolio, da je pismeno naložio obćini, da taj 
priepor čim prije rieši. Prema tomu nalogu pozvalo je gradsko po- 
glavarstvo obje stranke preda se, pa je spor, da se valjana osuda 
izreče, dulje vremena razpravljalo. To se Nikoli zlataru nije svidjelo ; 
zahtievaše na ime, da se parnica naprečac rieši njemu u prilog, a 
poglavarstvo niti je moglo što takova učiniti, niti je htjelo, te ne- 
strpljiv Nikola upravo, kad se tečaj parnice počeo razvijati, prezirno 
izadje iz dvorane. Ovakovim postupkom bijaše čast gradskoga sudišta 
povriedjena, a da joj se zadovoljština dade, dva gradska izaslanika: 
sudac Konrad Ravšar i Toma Kroako na 6. maja pred kaptolom za- 
grebačkim uložili su proti Nikoli zlataru svečani prosvjed, da ga radi 
te neciene mogu sudbeno progoniti.! 

Gradskoga sudca i zastupstva poglavita bijaše dužnost braniti 
gradske sloboštine, udieljene tomu slobodnomu gradu od kraljevah. 
Glavni ili temeljni privilegij bijaše zlatna bulla Bele IV. te je nju i 
u XV. vieku gradska obćina davala potvrdjivati, da sjeti krunu, na 
kakovih je sloboštinah taj grad osnovan. Na 10. januara g. 1406. na 
prošnju gradskih izaslanikah, sudca Petra Šafara i gradjanah Kona i 
Ivana Božina potvrdi kralj Sigismund rečenu zlatnu bullu i sve po- 
vlastice njom podieljene;? a god. 1435. dne 7. oktobra iznovice po- 
tvrdio ju je isti kralj kada su ga za to zaprosili gradjani Jakob, sin 
Ivana Bolja, i Fric.? 

Osim zlatne bulle imala je gradska obćina i drugih kraljevskih 
povlasticah, koje je što nekoč dobila, što tečajem XV. vieka naknadno 
dostala. Spomenuti mi je najprije onu, koju joj je god. 1397. udielio 
kralj Sigismund i koju je na 1. januara g. 1435. u opata cistercit- 
skoga, kao vjerodostojnoga mjesta, prepisati dala, kojom spomenuti 
kralj oprašta ovoj obćini sve do tada počinjene nepravde kaptolu za- 
grebačkomu, kao: nasrtaj na kaptol, ubijstva i porobljenje kaptolskih 
dvorovah, za koje su glavom i imutkom dužni bili, te nalaže kr. to- 
varniku i svim sudcem u kraljevini, da ih radi toga na sud ne smiju 
zvati.“ Znamenita je takodjer povlastica istoga Sigismunda, kojom ju 
je 8. novembra 1435. na molbu gradske obćine oslobodio kralj od 
plaćanja sudbene globe, pripadajuće kraljevinskim sudcem, kada bi 


! Doc. 205. 
2 Doc. IO. 
® Doc 87. 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LVII 


u parnicu uvučena, osudjenom bila; pak nalaže palatinu, kr. dvor- 
skomu sudcu, banu i njegovu zamjeniku, te županom i podžupanom 
i svim utjerivačem takove sudbene globe, da ju od gradske obćine 
ne smiju zahtievati.! Godine pako 1476. na 16. juna zapovjeda kralj 
Matijaš županom županije zagrebačke, podžupanom i velikim sudcem, 
da kadgod obćina zahtievala bude, da joj u njezinih parnicah pošalje 
za svjedočanstvo svoga pristava, ili da joj rieši priepor, svede li ga 
obćina na županijski sud, to da ne krzma učiniti i jedno i drugo; 
dä. uztreba li obćina od županije kakovu pismenu izpravu, da joj 
neodvlačno takovu izdade.? 

Dužnost gradskoga poglavarstva bila je brinuti se o imutku 
kako obćinskom, tako pojedinih gradjanah, da se ne otme, a što je 
oteto, da se vrati. Već od svršetka XIV. vieka vodila je gradska ob- 
ćina parnicu s Nikolom Pravdićem radi nekojih zemaljah u Pobrežju, 
prozvanih ,Banja sela“, za koje je jedna i druga stranka tvrdila, da 
su njezine. Ova se parnica vukla ća do 1. maja g. 1402., kada se na 
zagrebačkoj županijskoj skupštini i njezinim posredovanjem oba pro- 
tivnika nagodila ili poravnala, te je obćina izplatila sudbene troškove, 
na koje joj županija i namiru izdala." God. 1432. nakon smrti trgovca 
Friderika, koji je umro ne načinivši oporuke niti ostavivši baštinika, 
po postojećem pravu, trećina njegove ostavštine, koja je iznosila 
100 for. u pokretninah, a 50 for. u gotovu novcu, imala bi zapasti 
obćinu, ali zanovetanjem Tome, kanonika kantora čazmanskoga, tu je 
ostavštinu kradimice dobio Ladislav, sin Ivana Zinčaja. Protiva toga 
podiže obćina parnicu protiva kanoniku Tomi, koja se dugo vodila 
pred biskupskim vikarom Ivanom, kanonikom kantorom zagrebačkim, 
dok napokon na 3. juna 1432. pred kaptolom zagrebačkim, gradski 
izaslanici: sudac Petar, i starješine Gjuro i Brcko, te priseZnici Marin, 
Blaž i Fabijan, i gradski župnici Antun i Ivan, nagovorom dobrih i 
čestitih ljudih ne sklopiše s kanonikom Tomom prijateljsku nagodbu.“ 
Za strahovlade Ulrika Celjskoga isti je, kako već spomenuh, pootimao 
gradskoj obćini mnoge kuće i zemljišta, te ih svojim ljudem razpo- 
klonio. Medju ostalim oteo je gradskoj obćini jednu zidanu kuću sa 
gradskom kulom uz nju, a u gradskom selu Gračanih pet kmetskih 
selištah, dva mlina, trsja i neke oranice i livade, te ih darovao svomu 
vjernomu Martinu Cipsaru. Postavši Cipsar neko vrieme iza toga pod- 
kastelanom grada Gjurgjevca, taj svoj nepravedno stečeni posjed naumi 


3 Doc. 90. 
2 Doc. 300. 
® Doc. 7. 

* Pag. 59. 


LVIII Djelokrug gradskoga zastupstva, 


prodati, to obćina, da bivša njezina vlastitost ne dodje u tudje ruke, 
odkupila ju od njega za devetdeset i šest marakah bečkih dinarah i 
tu svotu izplatila pred kaptolom zagrebačkim kao vjerodostojnim 
mjestom.! — Kada su na 11. augusta g. 1470. kmetovi grada Božja- 
kovine, a na čelu im kastelani Stjepan Kiš i Ivan Palocki, provalili 
hajdučki na gradske pašnjake i odagnali odande marvu gradjanah za- 
grebačkih, to je odmah sliedeći dan gradski sudac Konrad Ravšar u 
ime ciele obćine uložio pred kaptolom zagrebačkim svečani prosvjed 
i prepovjedio, da otimači ni skupno, niti pojedini pojedince ne smiju 
ni prodati ni ubiti ijedan komad otete marve, već da se mora sva- 
kolika pridržati u građu Božjakovini, dok gradska obćina taj plien i 
tim povredu svojih sloboštinah ne dojavi il kralju ili banu, tražeći 
zadovoljštinu.? — A koliko je vodilo gradsko zastupstvo prieporah o 
obrani il skupne imovine il pojedinacah sa plemići Albeni i Tuzi, 
spomenuh pod naslovom: „Gradski posjedi i borba za njih“, a kolike 
je imalo sa gospodari medvedgradskimi ili njihovimi kastelani, spo- 
menut ću niže, gdje ću govoriti o Medvedgradu. 

Gradskomu je poglavarstvu dužnost bila i bditi, da se kraljev- 
skimi porezi ili nameti ne obterećuje ni obćina niti njezini gradjani. 
God. 1436. dne 8. februara na prošnju gradske obćine, ban Matko 
Talovac, obziruć se na njezino siromaštvo, pokraj koga ipak je ob- 
skrbljivala hranom i pićem njegova brata Perka i četu mu, oprašta 
zaostatak vojnoga nameta od 54 for., koji joj namet bijaše odmjeren 
privoljom kraljevom.“ God. 1468., kada Benko Baćan, pobirač izvan- 
rednoga nameta, nije prema odredbi budimskoga sabora razporezao 
namet za obćinu, već ga razpisao na 500 „portah“ ili velikih vratah, 
(ubrojajući ovamo majure i prazna kućna zemljišta), gradsko se pogla- 
varstvo diglo protiva toga, tvrdeći pred kraljem Matijašem, da ciela 
obćina ima jedva 500 kućevlastnikah, to mu naloži kralj, da joj namet 
pravedno razporeze.* 

Nastojalo je takodjer gradsko poglavarstvo, da se obćinska imo- 
vina i koristno uloži. U zemljištne gradske posjede ubrajala se i trsja, 
nije li ih obćina sama htjela obradjivati, to ih je pod nekimi uvjeti 
davala u najam, takova trsja zvala se ,činžena trsja“; i takovo jedno 
sasvim zapušteno, da ne propadne, već da se pomladi, ustupilo je 
gradsko zastupstvo g. 1428. mlinaru Franu, tako, da svake godine o 
berbi plaća od njega šestdeset dinarah činža.5 


! Doc. 158. 

* Doc. 267. 

® Doc. 93. 94. 
* Doc. 259. 

5 Doc. 52. 


Djelokrug gradskoga sastupstva. LIX 


Osim gradskih posjedah imala je gradska obćina i prištedjena 
novca za podmirivanje redovitih i izvanrednih potrebah, pak ga i 
često posudjivala gradjanom na zemljištnu jamčevinu, kako svjedoče 
ovodobni gradski zapisnici. U ovih spomenicih nalazimo samo jedan 
primjer takova zajma, kada je a7. novembra 1495. posudila vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu 800 for, koji se vlastoručnim podpisom ob- 
vezao, da će joj tu svotu izplatiti; a da joj se za tu mu izkazanu 
ljubav dobrohotnim izkaže, oprostio joj državni porez, što bi ga imala 
platiti o novoj godini za buduću godinu.! 


Osobitu je pažnju gradsko zastupstvo imalo takodjer glede ne- 
kretninah u obće, ili se one prodavale, il zamjenjivale, il dielile, il 
oporučno ostavljale, jer svaku prodaju ili slično, za koju se zahtievala 
privolja susjedah i mejašnikah, bijaše potrebno upisati u gradsku 
gruntovnicu i spomenuti starije izprave, na temelju kojih je prodavalac 
postao vlasinikom nekretnine, koju prodaje; a ako li spram gradske 
obćine sa prodanom nekretninom spojen bio kakov teret, da se i on 
ubiljeZi. Gradsko zastupstvo uvodilo je novoga vlastnika u posjed. 
Kod gradjenja novih kućah pazilo se i na to, da ne budu prozori 
spram susjedove kuće i bdilo, da se kuće uzdržavaju u dobrom redu, 
da su sigurne od vatre, a trošne, da se _ podupru ili podzidju itd. A 
sada navest ćemo nekoliko primjerah za to. 


God. 1413. na 18. augusta pred gradskim zastupstvom Mihalj 
Totar svoju zidanu kuću, koju mu je kralj poklonio, kraj kapele sv. 
Katarine prodao je za 40 for. kamenaru Stjepanu Soksnamu.? — 
God. 1415. Andrija literat za šest pensah dinarah prodao je svoje 


pusto trsje, Korito zvano, krasopiscu Grgi.? — God. 1429. Stojko 
Agatić svoje prazno zemljište u gradskoj obćini prodao je za 3 for. 
sudcu Brcku i njegovim potomkom. — God. 1443. na 4. aprila 


Jelena, udova nekoč Ivana trgovca, a sada žena Gjurina, pred gradskim 
zastupstvom prodala je tri selišta i šest ralih oranice zvane Zadvor- 
nice i neke oranice u Pobrežju, u gradskoj obćini, koje je baštinila 
nakon smrti svoga prvoga muža, mesaru Klementu, dekanu mesarske 
zadruge, za 13 for. i to privoljom sadanjega njezina muža i susjedah.® 
Iste godine na 21. septembra gradjanin Matija Farkaš, sin Egidov 
s Klokoča, prodao je svoju oranicu od 12 ralih i sjenokošu do potoka 


1 Doc. 381. 
3 Doc. 18. 
8 Doc. 22. 
* Doc. 56. 
5 Doc. 136. 


LX Djelokrug gradskoga zastupstva. 


Crnomerca za 50 for. mesaru Sajku, sinu Marenovu.! — God. 1445. 
Ambrosij trgovac, svoje trsje u gradskoj obćini sa štalom i sgradammni 
proda Leonardu postolaru i Emeriku seljaku, sinovom kovača Nikole, 
gradjanom, za 15 for. uz obvezu, da župniku laškouličkomu davaju 
od njega svake godine 6 kablovah širć u ime gornice.? — God. 1457. 
na 26. novembra, fratar pavlinskoga reda, Mihalj, sin Stjepanov, svoju 
oranicu kod Tratinah, koja mu zapala diobom baštine, proda za 
šestnaest i pol for. Matiji Pivariću i njegovoj ženi Dori.* Iste godine 
opet pred gradskim zastupstvom, krojač Pavao Filec, svoje trsje i 
kliet privoljom susjedah za dvanaest for. manje četvrt for. proda 
svomu susjedu Filipu krojaču.* — God. 1459. na 14. aprila, Jelena 
udova lončara Zajka, a žena Ivana literata, svoju oranicu iza kapele 
sv. Jurja, nad gradskimi mlinovi, proda za devet for. i pet pensah 
dinarah gradskomu prisežniku Antunu Šiprašniću.5 — God. 14623. 
Gjuro ljekar, privoljom gradske obćine, proda gradsku kulu sa pri- 
padnim zemljištem za 23 for. gradjaninu Martinu literatu.9 — G. 1465. 
na 11. marta, pred gradskim zastupstvom, udova Agnes Kunšić svoju 
oranicu od pet ralih, koju je baštinila od svoga otca Matije Kraljev- 
čana, gradjanina, proda za tri for. Iliji zvonoljevcu gradjaninu i nje- 
govim potomkom." — God. 1490. na 9. augusta, pred gradskim po- 
glavarstvom, Dora, udova nekoč krojača Matije, a drugi put udova 
trgovca i gradjanina Blaža, svoju oranicu, zvanu Cirkvešće, od 13 
ralih proda za četrnaest for. gradjanom Martinu Radlinu, krojaču, 
i njegovu bratu Iliji, sinovom Benka Kunića iz Klokoča." — Sliedece 
godine na 19. decembra, pred gradskim zastupstvom, Dora, udova 
Pavla krojača, svoje pusto trsje, prozvano Mindavščak, sa gajićem i 
šikarom nad trsjem, koje je baštinila od svoje matere Jelisave, proda 
za dvanaest for. gradjaninu Gjuri Vitkoviću.? | 

Ako li je na prodanoj nekretnini bio kakov teret spram gradske 
obćine, to ga je prigodom prodaje uneslo gradsko zastupstvo u grun- 
tovni list. Kada je na 22. januara g. 1473. pred gradskim zastupstvom 
Martin literat, sin Grgurov, svoju, ali nekoč gradsku kulu sa zemlji- 
Stem, te zidanimi i drvenimi sgradami nuz gradski zid prodao za 


Doc. 138. 
Doc. 139. 
Doc. 196. 
Doc, 195. 
. 213. 
Doc. 228 
Doc. 240. 


Doc. 355. 
Doc. 360. 


€ o za an $$ c w m 
e 
o 


Djelokrug gradskoga zastupstva. LXI 


dvadeset i osam for. samostanu remetskomu, to je toj prodaji gradsko 
zastupstvo uvrstilo u gruntovno pismo: da fratri Pavlini moraju tu 
kulu u dobrom stanju držati, a za vremena neprijateljske ili turske 
obsade ustupiti gradskoj obćini, da se odande brani;! a kada je go- 
dine 1487. dozvolilo fratrom gradsko zastupstvo, da rečenu kulu i 
nuzgredne sgrade mogu popraviti, ovlastilo ih je, da ondješnju pivnicu 
jednom samo na godinu mogu napuniti vinom, koje smiju prodavati 
domaćim i stranim ljudem, no za to pravo plaćat će svake godine o 
Miholju jedan forint u gradsku blagajnu.? 

I zamjena kućah obavljala se pred gradskim magistratom. Go- 
dine 1436. na a9. septembra Mihalj klesar, sin Stjepana klesara, svoju 
zidanu kuću do kapele sv. Katarine u prostoru za dva dvora i sa 
nuzgrednimi sgradami zamienio je s kućom Matije krojača, nadopla- 
tivši mu jošte 35 for. u zlatu.? 

Pred gradskim zastupstvom bivalo je i primanje u zajedničko 
uživanje nekretninah. Tomu imamo primjer na 28. marta 1491., kada 
je Martin krojač, gradjanin, sin Benka Kunića iz: Klokoča, izjavio: da 
dobro promislivši, polovinu svoga imutka, što ga ima u gradu i u 
gradskoj obćini, kao: zidane kuće, vrtove, trsja, livade i šume, ob- 
zirom na bratinsku ljubav odstupa svomu rodjenomu bratu poljo- 
djelcu Iliji i njegovim potomkom, tako, da ako li koji od njih ne bi 
imao potomakah, da na samrtnom času može svojim dielom po volji 
oporučiti; bude li koji od njih imao djece, da podpunu polovinu 
toliko posjedah, koliko kućah baštini nasljednik ili nasljednici, izuzevši 
one svote, koju bi oporučno namienio u blage svrhe.“ 

Dioba baštine obavljala se takodjer pred gradskim magistratom. 
Na 16. augusta god. 1400. Miklin, bivši sudac i žena mu Margita 
s jedne, a Ana udova Andrije Puljana i njezin sin, kanonik zagrebački 
Petar, s druge strane, pred gradskim zastupstvom izjavili su: da su 
oni posjede, koje su u ovoj obćini baštinili, medju sobom podielili, 
te dvanaest selištah u Pobrežju s oranicami, i jedno selište pod grad - 
skim zidom, koje ima dvanaest ralib, za tim dvie česti vrta pod 
gradskim zidom i zidanu kuću sa sgrađami predali rečenoj Ani Pu- 
ljanki i njezinu sinu kanoniku Petru.5 

I bastinike, poput kupacah nekretninah, gradsko je zastupstvo 
uvodilo u posjed. Godine 1496. po smrti Domka Perovića baštinila 


1 Doc. 282. 
* Doc. 342. 
3 Doc. 100. 
* Doc. 358. 
5 Doc. 1. 


LXII Djelokrug gradskoga zastupstva. 


je njegovu kuću Kata, udova plemića Baćanja, i njezina djeca Toma, 
Franjo i Ana. Gradsko poglavarstvo — ne zna se iz kojega uzroka — 
ustručavalo ih uvesti, toga radi obratili se oni na vojvodu i bana 
Ivana Korvina, koji je strogo naložio poglavarstvu, da ih bez oklie- 
vanja uvede u posjed.! 

Ako je umro gradjanin, ne načinivši oporuke niti ostavivši ba- 
štinika, to se ostavština dielila na troje: jedan bi dio zapao obćinu, 
drugi župnu crkvu, a treći sirotinju; ako li je glede bezoporučne ba- 
štine nastao kakov priepor, to ga poglavarstvo, da se ukloni neu- 
godnim posljedicam, podnielo na riešenje zemaljskoj vlasti t. j. banu. 
God. 1450. umrla je Jelena, udova Nikole Sudića, ne načiniv oporuke. 
O diobi njezina imutka, po svom izaslaniku Konradu Ravšaru upita 
gradska obćina bana Ulrika Celjskoga, koji je gradskomu kapetanu 
Seboldu naložio, da pokojničine nekretnine ustupi nekomu Grgi, koji 
se gradio njezinim nećakom, dotle, dok se stvar točno razvidi; a novac 
pokojničin da pohrani, dok on, t. j. ban, ne odredi o tom drukčije. 
— Istom sgodom odredjuje ban i glede druge neke bezbaštinske 
ostavštine; piše bo pomenutomu Seboldu, da nekomu krznaru samo 
ono dade, što mu je oporučeno, a ostalo da se prema gradskim za- 
konom upotrebi ili u obćinsku korist ili u pobožne svrhe.? 

Oporučne zapise prijavljivahu gradskomu poglavarstvu, koje je 
bdilo, da se točno ovrše. U XIV. jošte vieku neki je gradjanin za- 
grebackomu cistercitskomu samostanu oporučio otok na Savi, prozvan 
Črni otok, tako, da ga monasi ili sami obradjuju, a hoće li ga komu 
dati u najam, da ga ne smiju iznajmiti nikomu drugomu, već samo 
gradjaninu zagrebačkomu. God. 1413. cistercitski je opat rečeni otok 
dao u najam kanoniku Stjepanu Farkašu, a tim povriedio je posljednu 
volju oporučiteljevu, pa se gradska obćina glede toga pritužila kra- 
ljici Barbari, koja je naložila opatu, da prema oporuci ili sam uživa 
taj otok, ili ga dade u feud kojemu gradjaninu zagrebačkomu.* — 
God. 1415., pošto je gradsko zastupstvo doznalo iz oporuke pokoj- 
noga gradjanina Antuna, da je on za života još polovinu jednoga se- 
lišta u podgradju namienio bio svojim za tada malodobnim kćerim 
Margareti i Jeleni, a buduć da je mladja, t. j. Jelena, umrla, to po- 
menutu njezinu baštinu dopitalo je sestri joj Margareti, udovi Vincen- 
štajnovoj, a njezinom privoljom sinu joj Nikoli i njegovu potomstvu.* 
God. 1425. Ivan ban, sin Rudolfa Albena, oporučio je neku svotu 


! Doc. 384. 
* Doc. 149. 
* Doc. 17. 
* Doc. 21. 





| Djelokrug gradskoga zastupstva. LXIII 


novacah, da se samostanu zagrebaCkih Franjevacah kupi kakov posjed 
Ovršitelji oporuke, posavjetovavši se sa gradskim poglavarstvom i do- 
bivši od njega privolju, kupili su za pomenuti samostan jedan mlin 
u obsegu gradske obćine.! — Neki gradjanin Matija Farkaš izjavio je 
na samrtnom času, da se njegova sjenokoša istom po smrti njegove 
žene proda, a dobljen novac da se dade franjevačkomu samostanu ; 
ali udovica mu Katarina prodala ju odmah nakon muževe smrti svojim 
rodjakom za 15 for, te je pred gradskim magistratom na 11. juna 
g. 1453. u prisuću gvardijana Benka taj novac prema oporučnomu 
zapisu uručila u ime zadusbine.? Iste godine ovršitelji oporuke Nikole 
postolara prodali su njegovu zemlju pred gradskim magistratom za 
32 for. gradjaninu Tomi.? 

Gradski posjedi veleizdajicah pripali su kruni. God. 1457. na 
1. septembra kralj Ladislav Posthumus javlja gradskoj obćini, da 
pošto je bivši gradski kapetan Seboldo počinio veleizdaju prionuvši 
stranci cara Friderika IIL, a tim nanesao mnogo štete u kraljevini, 
s toga po starom postojećem pravu njegov posjed kod Mesnickih 
vratah pripao je kralju, a on ga udielio svomu vjernomu notaru 
Ivanu i njegovu bratu Andriji, te joj nalaže, da nove vlastnike uvede 
u posjed, a svakoga, koji bi tomu protuslovio, pozove na sud.* 


Za samosilja grofovah Celjskih, a naročito Ulrika, bilo je gradsko 
poglavarstvo sasvim potlačeno, te je ovisilo o njegovoj samovolji, a 
osobito glede izdavanja gruntovnicah. Na zapovied Ulrikovu izdalo je 
g. 1447. gradsko poglavarstvo gruntovni list trgovcu Tomi, koji je 
samovoljno na pustom gradskom zemljištu sagradio kuću ;5 a bilo je 
takovih slučajevah vrlo mnogo, koje je istom nakon Ulrikove nasilne 
smrti (1456) gradsko poglavarstvo opet svelo u pravo stanje. Već na 
1. septembra 1457., doznavši kralj Vladislav za ovakove gruntovne 
otimačine, naloži gradskoj obćini, da onih četrnaest gradjanskih zemlji- 
štah u šoštarskoj ulici, koje je oteo celjski kapetan Seboldo, i od 
gradskoga poglavarstva silomice dobio gruntovne liste, povrati onim, 
čija su bila, a gruntovne njihove izprave, jer su protuzakonite, pro- 
glasuje niötetnimi.® Sliedece godine (1458) gradski izaslanik Marko sa 
Čave u ime gradske obćine, pošto je najprije prosvjedovao pred 
kraljem Matijašem proti tomu, što je Ulrik Celjski pooteo gradjanom 


1 Doc. 42. 166. 
* Doc. 171. 
® Doc, 177. 
* Doc. 192 200. 
5 Doc. 144. 
® Doc. 193. 


LXIV Djelokrug gradskoga zastupstva. Sudstvo. 


mnoga zemljišta, kuće itd. i poglavarstvo prisilio, da je izdalo grun- 
tovne izprave, moli kralja, da takovo svojatanje proglasi ništeinim, 
te da odredi, da se ista zakonitim vlastnikom povrate.! 

U gradskoga se poglavarstva gruntovne izprave zalagale kao 
jamčevina o izplati duga. — Gjuro Pravdić sa Drenove, inače gra- 
djanin zagrebački, bio je radi težkih uvredah, koje je nanesao gradjaninu 
postolaru Nikoli Cehku, osudjen na novčanu globu, nu ne mogavši 
ju cjelovitu izplatiti, izručio je svoja gruntovna pisma rečenomu Nikoli, 
koji ih je dao gradskoj obćini u pohranu. Odplativši rečeni Pravdić 
od dužne svote samo tri forinta, umrie, te istom po njegovoj smrti 
podpunoma izplatio je postolaru Nikoli taj dug njegov tast Nikola 
Beloslovac, to mu gradska obćina založene gruntovne spise povrati, 
a on joj u kaptola zagrebačkoga g. 1452. vrhu toga priznanicu izda.? 

Ne samo o imutku gradjanskom, već i o sigurnosti gradjanskoj 
brinulo se gradsko poglavarstvo, a naročito da se obćini sačuva javno 
poštenje i dobar glas o njoj. Na naročiti zahtjev gradskoga pogla- 
varstva izdao je na 19. septembra g. 1431. vojni zapovjednik Gjuro, 
sin Dioniža bana, pismo, u kojem veli, da onom sgodom, kada je 
vodio kraljevsku vojsku u Italiju, došavši do Zagreba, slomili su se ko- 
tači kolah na kojih se prtljaga vozila, a ne mogavši dobiti u samom 
Zagrebu potrebitih kotačah, našao ih u kmetah palatina Nikole Gor- 
janskoga, ali jer ih oni ne htjedoše dati, a vojsci su neobhodno po- 
* trebni bili, da su ih vojnici silom oteli, ali da im se je ipak platilo, 
koliko su ti kotači vriedni bili, te da je gradska obćina glede oti- 
manja kolah i kotačah sasvim nevina.? 

Gradsko se jošte zastupstvo brinulo o obrtu, trgovini i zdravlju, 
udaralo stalne ciene robi, da ne bude preskupa; brinulo se, da se 
zdrava roba, osobito za hranu, donosi na trg, a na trgu izložena da 
se štetnimi stvari ne natrusi i ne okuži; nosilo skrb o pobiranju tržne 
pristojbe, prozvane ,knežija“, ili ju iznajmljivalo, a bdilo je, da 
mjere i vage budu prave. O tom će se obširnije govoriti kod ,obrta 
i trgovine“. 

Gradsko je zastupstvo biralo svoje župnike, brinulo se o župnoj 
crkvi, ono ju popravljalo i uzdržavalo i pazilo na njezinu imovinu. 

Veoma važna zadaća gradskoga poglavarstva ili zastupstva bi- 
jaše sudstvo, neovisno o čijem uplivu toliko u gradjanskom postupku, 
koliko u prekršajih i u karnih poslovih; dapače tuj imalo je i pravo 
mača ,jus gladii“ t. j. smjelo je samo izreći osudu na smrt. Prema 

! Doe. 208. 


* Doc. 163. 
* Doc, 58. 





Glavni zakonik sa sudbeni postupak. O gradskom sudu, LXV 


odredbi zlatne bulle ,nijedna tužba da se ne rješava dvobojem, već 
da se razpravi sa svjedoci i prisegom, bilo medju gradjani, bilo medju 
stranci“, morala se nepravda, prekršaj ili zločin prijaviti sudu. 

Glavni zakonik sa sudbeni postupak bijaše zlatna bulla Bele IV. 
od god. 12342., zatim saborske odluke, stvorene god. 1273. te valjanimi 
proglašene i potvrdjene za svu kraljevinu Hrvatsku, a napokon zakoni, 
koje je stvorila sama cjelokupna obćina i to za sudacah: Franje Marko- 
vića god. 1377.; Lovre god. 1384. i Luke god. 1388.; a napokon 
oni od godine 1437. 

O gradskom sudu. Svakoga tjedna sudio je sud, redovito utorkom 
i petkom, a to za to, jer je u ponedjeljak i u četvrtak bio redoviti 
sajam. Ako li je pako na taj dan pala kakova svetkovina, nije bilo 
suda. Osim toga trajahu sudbeni praznici četrnaest danah t. j. sedam 
danah prije, a sedam poslije velikih svetkovinah: bogojavljenja, vazına, 
duhovah, tjelova i božića, a isto toliko prije Margaretinja (13. jula) 
i Stjepanja (a0. augusta), na ova bo dva svetka bijaše veliki sajam 
u Zagrebu, koji je trajao četrnaest danah, a za to vrieme bijaše uveden 
tako zvani ,božji mir“ (treuga dei). 

Tuženik bijaše po gradskom stražaru pozvan na sud na osmi 
dan. Nije li došao na prvi rok, ni zakonito se izpričao, bude mu 
označen za osam danah novi rok, a nije li se ni tomu pozivu oda- 
zvao, bio mu opet za osam danah opredieljen treći rok; a nije li se 
i ovomu odazvao, to bude osudjen, a povrh toga morao je platiti i 
novčanu globu za svaki prkos. 

Tko se ne bi zadovolio osudom gradskoga sudca, mogao je 
prizvati na stare sudce (judices seniores), koji su, kako spomenuh, 
sačinjavali u gradskoj obćini posebno vrhovno sudište (judicium anti- 
quorum judicum) Ti su ili potvrdili ili preinačili ili pako sasvim 
zabacili osudu gradskoga suda. Nije li stranki po volji bio sud vr- 
hovnoga sudišta, ostao joj je jošte priziv na kraljevskoga tovarnika 
ili na kraljevski sud. 

Da se tko osudi, trebalo je zakletih svjedokah, koji bijahu na 
pose i marljivo izpitani, a te su svjedoke pripuštali samo, ako su bili 
istoga staleža i iste slobode s ostalimi gradjani, tako je bilo odredjeno 
zlatnom bullom. Tko je bio pozvan za svjedoka, morao je svjedočiti, 
kako je mogao i znao, a tko bi svjedočanstvo uzkratio, bio bi kažnjen ; 
nije li bilo svjedokah, da se uzmogne izreći valjani sud, bila je tuže- 
niku ponudjena i prisega i to svečana, naime u crkvi sv. Marka na 
oltaru sv. križa. Kada bi se za utuženu samu gradsku obćinu zahtie- 
vala prisega, to je u ime njezino prisizao gradski sudac. Krivcem 
zloglasnim, kao ubojicam, vješticam, tatom itd., za koje se sumnjalo, 


9 


LXVI O gradskom sudu. Kazne. Psovke ı pograe. 





da bi krivo priseći mogli, nije se dalo priseći, već bi ih postavili na 
muke, a naročito na ,greben“, i tada ih iznovice izpitivali. 

Tužitelj je mogao biti ili gradjanin ili druga neporočna osoba, 
koja nije stojala niti pod iztragom, niti se je odrekla gradjanstva, niti 
je bila iz crkve izobćena. 

Svetinja suda u velike se štovala. Već sama zlatna bulla nalaže 
ovako: ,ako bi se tko usudio počiniti kakovu smutnju, kada sudac 
na sudbenoj stolici sjedi ili na gdjegod kojem mjestu pred sudcem, 
neka se dvostrukom globom kazni; izgrdi li tko sudca ili njegova 
prisjednika, da plati deset marakah globe; ne bude li mogao platiti, 
neka izgubi ruku.“ 

Kazne za prestupnike i zločince bijahu prema tadanjoj dobi vrlo 
oštre, dapače okrutne, kao što u cielom tada evropejskom svietu. Naj- 
manja kazna bijaše uvriedjenoga javno pred svjedoci zamoliti za opro- 
štenje, zatim novčana globa, zatvor, kao i to: da krivac mora sjedjeti 
na sramotnoj klupi ili prangeru, koja je bila kraj velikih vratah 
župne crkve sv. Marka, ili da mora nositi po gradu sramotni kamen, 
koja je kazna bila odredjena samo za piljarice, kada se na trgu po- 
svadile; osudjeniku zaplienila se imovina, ili izgubio gradjansko pravo, 
sudilo se na progonstvo iz grada, na šibanje i batinanje, urezlo ili 
odrezalo mu jedno uho ili oba, žigosalo usijanim gvoždjem na čelu 


ili na licu, odsjeklo ruku ili nogu, ili mu se život ucienio. A na 


smrt sudilo se ovako: odsjekli bi krivcu glavu, ili bi ga objesili na 
vješala, spalili na lomači ili privezali na konjske repove, te ga vukli 
po gradu dok ne izdahne, ili utopili ga u Savi n. pr.: čedomorke. 

Psovke i pogrde. Za psovke i pogrde odredjuje zlatna bulla 
ovako: ,jošte, tko od gradjanah drugoga gradjanina obruži, opsuje il 
izgrdi, da plati uvriedjenomu šest pensah (dvie marke), a u gradsku 
blagajnu sto dinarah. Ako li se takov, pošto je bio tri puta već za 
to kažnjen, ne popravi, neka se sva njegova imovina na korist obćine 
zaplieni, a on kao nepoštenjak da se sramotno iz grada protjera.“ 

Ima primjerah u gradskih zapisnicih, da krivac za psovku nije 
morao platiti dvie marke, već je mogao, ako je naime tužitelj pristao 
na to, umoliti ga za oproštenje javno i pokloniti mu se pred više 
svjedokah. Ali bijaše i većih kaznah, gdje bi na ime krivcu zaprietio 
sud, ako li se drzne jošte jedan put koga grditi ili rugati mu se, da 
će mu svezati ruke, šibati ga na prangeru, a napokon sramotno pro- 
tjerati. iz grada za vječna vremena. 

Glede psovkah i pogrdah gradsko je zastupstvo godine 1437. 
ovako odredilo: tko bi opsovao svoga kuma ili kumu il povadio 
oružje na njega ili na nju, da za prvi put plati jednu marku globe, 





Psovke i pogrde. Klevetnici, Lahke ozlede. Izgredi i smutnje. LXVII 


za drugi put dvie marke, a za treći, pet marakah; a za četvrti pako 
oglobit će ga sasvim i uzeti mu slobodu; učini li to koji gradski 
kmet, za prvi put globit će ga sa šesideset dinarah, za drugi put sa 
tri pense dinarah, za treći sa šest pensah ; a zatečen četvrtom oplienit 
će ga sasvim; ne bude li imao, što bi mu se moglo zaplieniti, to da 
za svakih deset dinarah od globe, koju bi morao platiti, odsjedi jedan 
dan u gradskih tamnicah i da ga muče. Odsjediti tada u tamnici, bi- 
jaše već nešto grozna, utamničeni bo trpljeli su zimu, glad i žedju. 

Klevetnici t. j. ljudi, koji bi javno koga okrivili govoreć da je 
nepošteno djelo ili zločin počinio, kada im se pred sudom svjedoci 
dokazalo, bijahu kažnjeni prema važnosti osobe i težini klevete; za 
manje: novčanom globom, a takova najmanja globa iznosila je dva- 
deset i pet pensah; za veće pako ili češće klevete odredjuje zlatna 
bulla gubitak gradjanskih pravah i izgon iz grada. 

Neki Petar Gundić, seljak iz Vragovca, bio je tri puta zatečen, 
da je oklevetao gradjane Petra Svečića, bivšega sudca, te Valentina 
Šaronića i cielu obćinu. Kada mu se kleveta dokazala, predao ga 
vlastelin njegov gradskoj obćini, a ona ga bacila u tamnicu, dok mu 
sud izreče zasluženu kaznu. Doznavši za to sin mu Gal i rodjaci, iz- 
poslovaše u gradske obćine, koja ja krivca pustila iz tamnice, dočim 
se jamci prije obvezali pred kaptolom zagrebačkim (25. jula g. 1455.), 
ako rečeni Petar Gundić istu klevetu opetuje ili drugom sličnom 
obćinu uvriedi, da će ga isti osobno uručiti obćini, da ga kazni; ne će 
li moći ili htjeti osobno predati, bit će dužni s mjesta platiti svomu 
vlastelinu petdeset marakah dinarah, a drugih petdeset gradskoj obćini, 
te štetu, ako li bi s njegove klevete morao trpljeti ili koji gradjanin 
ili ciela obćina, da će podpunoma nadomjestiti.! 


Lahke ozlede. Glede tih odredjuje zlatna bulla ovako: ,ćušne li 
tko koga il za vlasi povuče, plaća uvriedjenomu deset pensah, a u 
gradsku blagajnu sto dinarah; ne popravi li se do trećega, da se 
progna iz grada.“ 

O izgredu i smutnji. Pod izgredom ili smutnjom razumievala se 
noćna klatež, tučenje po krčmah, nečedno javno vladanje itd. Takovim 
izgrednikom obično „ucienio bi se život“ t. j. tko bi takovoga izgred- 
nika ili smutljivca ubio, da sebe obrani, platio bi globe samo ucjenu 
izgrednikova života. Kadkada bi takove izgrednike i usijanim gvoZdjem 
žigosali na licu i protjerali iz grada. Bilo je takodjer slučajevah, oso- 
bito, ako li se za takove krivce zauzeli bezporočni ili ugledni ljudi 
kao jamci, da ih nije poglavarstvo tako strogo kaznilo. 


1 Doc 182. 


LXVIII Teške oslede i rane. Kradje i razbojstva. Kupovanje ukradenih stvarih. 

Glede teških osledah ili ranah odredjuje zlatna bulla ovako: „rani 
li tko koga nožem, mačem, sulicom ili drugim sličnim oružjem, a 
ranjenik se izlieči ne izgubivši uda, neka krivac liečnika plati, a ranje- 
niku neka dade dvadeset i pet pensah, a jošte pet pensah neka dade 
u gradsku blagajnu. Izgubi li ranjenik koje udo, neka krivac plati 
liečnika, a ranjenomu da odšteti udo s deset marakah, a povrh toga 
neka uplati u gradsku blagajnu dvie marke.". Pod rečeni zakon pod- 
padali su i oni gospodari, koji nisu pazili na'svoju životinju kao na 
pse, prasce itd.; ako li je na ime takova životinja koga ugrizla, to 
bi gospodar njezin platiti morao dotičnomu ne samo globu, već bi 
mu i životinju prodali ili ubili. 

Za kradju # ragbojstvo ne označuje zlatna bulla, kakove da budu 
kazne ; ondje se na prosto samo ovako veli: „bude li gradjanin ili 
inostranac zatečen na gradskom zemljištu u kradji ili razbojstvu, neka 
mu gradski sudac po običaju sudi“. Kazne za tatbinu i razbojstvo 
bijahu različne prema ugledu osobe il vriednosti stvari. Ako je tko 
bio pako potvoren, da je kakovu stvar ukrao, a nije mu se moglo 
dokazati, pa ako je k tomu bio sudbeno neporočan, to se takovu 
okrivljeniku ponudila prisega, uz koju su morali takodjer priseći i 
okrivljenikovi svjedoci. Ovakovih svjedokah, koje je sam okrivljenik 
naći morao, bijaše sada više sada manje, prema osobi ili časti krivca, 
ili prema vriednosti ukradjene stvari. Često bi krivac tražeći svjedoke 
svojoj nevinosti morao izaći izvan gradskoga zemljišta, to ga gradski 
sud, bojeći se, da ne uteče, nije dotle htio pustiti iz grada, dok nije 
stavio jamacah mjesto sebe, koji će jamčiti, da će se okrivljenik doista 
vratiti. 

Kazne za tate bijahu različite, i to ili bi tata izagnali iz grada, 
ili bi sjedio neko vrieme na prangeru, a tada ga protjerali iz grada; 
ili bi urezali krivcu uho, pak mu zabranili pod smrtnu kaznu, da se 
stanovito vrieme ne smije pokazati u gradu; odrezali bi mu po jedno 
uho ili obadva, pa ga protjerali. Osim toga kazniše tata šibanjem ili 
batinanjem, te izgonom. Tko je već jednom kažnjen bio i žigosan radi 
kradje, toga, ako bi po drugi put zatekli u kradji, odsudiše na smrt; 
a kadkada su tate odmah za prvu kradju, kad je bila znatna, objesili, 
Za razbojstvo pako obična bijaše kazna smrt na vješalih. 

Kupovanje ukradenih sfoarih. Glede toga bio je zakon u ovoj 
gradskoj obćini, da, ako koji gradjanin sa svjedoci ne može izkazati. 
od koga je kupio ukradenu stvar, to ili da vlastniku njezinu plati 
njezinu vriednost, ili stvar povrati. Poznat nam je jedan slučaj, gdje 
se gradski sud toga slova zakona nije točno držao. God. 1449. ukra- 
doše neki tati kmetu Ladislava Bickeleja, vlastelina Zelingradskoga, 





Obresivanje kr. srebrnoga novca. Ubojstva, LXIX 


jednoga vola. Kmet, pošavši volovskim tragom, došao je u gradsku 
obćinu i našao svoga vola ujarmljena u kola gradjanina Šimuna; a 
kada ga taj nije htio kmetu vratiti, zatužio ga ovaj gradskomu sudu 
i prisegnuvši, da je vol njegov, zahtievao je, da mu ga kupac ili po- 
vrati ili da odkrije tata, od koga je vola kupio. Gradski sud uzkratio 
mu jedno i drugo. Doznavši za to kmetov vlastelin pomenuti Ladislav 
Bickele, utužio je gradski sud banu Ulriku Celjskomu. Na 123. maja, 
kada je ban držao sudište u Križevcih, dodjoše na nj u ime obćine 
sudac Ravšar, Matija notar i literat i gradjanin Blaž, da odgovore za 
što nisu dozvolili, da se ukradeni vol povrati gospodaru. Na to 
gradski izaslanici odgovoriše, da je u ovoj obćini prastari običaj, da 
ako kupac ukrađene stvari ne može prokazati ime onoga, od koga je 
ukrađenu stvar kupio, da plati vlastniku samo onoliko, koliko je dao 
za nju, a tužitelj da povrh toga ne smije više ništa zahtievati. Ali 
sud ne smatrajući tu njihovu izjavu podpunom — prema običaju 
zemlje — dosudi, da se vlastniku povrati ukradjeni vol, ili da mu se 
toliko plati, koliko vol vriedi.! 


Obrezivanje kr. srebernoga novca ubrajalo se u zločin kradje, 
God. 1423. neki Stjepan Kerser utužio je pred gradskim poglavar- 
stvom zlatara Klementa, sina Ambrozova, da obrezuje kr. srebrene 
dinare ; gradsko je poglavarstvo na to odredilo, da utuženi sa dvojicom 
jošte čestitih gradjanah prisegne na oltaru sv. križa u župnoj crkvi, 
da je u toj osvadi nevin. Zlatar Klement u istinu prisegnuo je, i tim 
ga poglavarstvo nekrivim proglasilo. 


Za ubojstvo u zlatnoj bulli odredjuje se ovakova kazna: ,ubije 
li tko koga nehotice u igri, da plati sto pensah rodbini ubijenoga, a 
dvadeset pensah obćini; ne bude li imao odkuda, neka mu gradjani 
sude. — Rani li tko gradjanina, te on umrie, a ubojica pobjegne, 
dvie strane ubičina imutka da pripadnu roditeljem ili rodjakom ubije- 
noga, a treća obćini. — Ubije li tko gradjanina, te bude uhvaćen, 
da ga obćina po zakonu kazni. — Ako li tudjinac ubije gradjanina 
u kući ili na ulici, ili na trgu, neka ga obćina kazni.“ 

Kada je tko obtužen bio, da je ubio čovjeka, a nije mu se to 
ničim dokazati moglo, morao je okrivljenik posvjedočiti svoju nevinost 
svjedoci i prisegom. Obično bi trebao okrivljenik naći dvadeset i pet 
osobah, koje bi s njim javno u crkvi prisegle, da se nije ni savjetom 
ni činom ogriešio o smrti ubijenoga. Po zlatnoj bulli imala bi se po- 
dieliti imovina utekle ubojice medju rodbinom ubijenoga i obćinom ; 
no ako je imao ubojica djecu, koja ne bijahu samostalna, scienio je 


! Doc. 146. 


LXX Osobna obrana. Patvorenje grad. pečata. Preljub. Nasilje. Vještice. 


sud, da ne bi pravedno bilo, da po diobi očeve imovine trpe ne- 
dužna djeca, to se tada ubojičina imovina dielila ovako: dvie trećine 
zapale bi djeci, a treću podielio bi rod ubijenoga s obćinom. Ako li 
je ubojica i utekao, to ga ipak sud proglasio krivcem smrti, to ovla- 
stio ne samo rodjake ubijenoga, već i svakoga, tko ubojicu nadje na 
gradskom zemljištu, da ga slobodno ubije. — Za ubojstvo mogao se 
u XV. vieku ubojica nagoditi s rodjaci ubijenoga tako, da hodočasti 
za dušu pokojnikovu u Rim, da se ondje izpovjedi i kupi podpuno 
misno odjelo, koje će se dati u ime zadušbine za pokojnika onoj crkvi 
u kojoj je pokopan. 

Kazna za ubojstvo ne bijaše samo usjekovanje glave i vješala, 
već bi i krivcu svezali ruke i noge i tako svezana privezali konju za 
rep, te ga vukao po gradskih ulicah, dok ga ne dovukao do vješalah, 
i tu bi ga il odmah objesili ili na četvero razsjekli, te četvrtine nje- 
gova tiela objesili na vješala. Imao li je takov ubojica sukrivca, i 
njega bi objesili uz četvrtine ubojičina tiela. 

Osobna obrana vlastitoga života, gdje se mogla pogibelj pod- 
punoma dokazati, bijaše i dozvoljena i zakonom opravdana, ali samo 
tada, kada bi dotičnik pouzdano doznavši, da mu se zasjeda il po- 
gibelj sprema njegovu životu, prijavio to gradskomu sudu i od njega 
dobio dozvolu, da zasjednika ili napadača slobodno ubije. 

Spomenuti mi je neke jošte karne slučaje, koji se većinom kaznili 
smrću, i to: palikuće, kada im se zločin jasno dokazao il ga u samom 
činu uhvatili, sažegoše na lomači. 

Patvorioce gradskoga pečata takodjer su na lomači sažizali. 

Preljubnike ili spališe na lomači, ili, kako je u XV. vieku postao 
običaj, udarahu najprije na muke, a naročito na drvenoga konja 
(equuleum), za tim ih vrelim željezom ožigosane udarajući po njimi 
štapovi protjerali iz grada za vječna vremena; a isto tako postupahu 
s onimi, koji su im pružili sgodu za preljub. 

Za nasilje tli oskvrnu djevojačku odredjena bijaše takodjer il 
smrtna kazna, ili mu se odsjekla noga ili ruke. 

Vještice ili copernice u XV. vieku spaljivahu na lomači na po- 
sebnom za to mjestu prozvano „Zredisce“ i to izvan gradskih zidinah. 
God. 1430. mjeseca januara spaljene bijahu u Zagrebu: Margareta, 
udova porezovnika Mateja, i njezina kći Jelisava, a njihovu kuću po- 
svojila je gradska obćina. 

Takov bijaše sudbeni postupak tečajem XV. vieka u obćini slob. 
kr. grada zagreb. Gradca na desnoj obali potoka Medveščaka. 

Savkoliki sudbeni postupak, t. j. pozivanje na sud, i koliko- 
kratno, te osude bilo na novčanu globu, il tjelesnu kaznu, ili na smrt 


Porez i izvanredni nameti. LXXI 





ubilježavale se u gradski sudbeni zapisnik (Protocolum), koji je postao 
i tim vjerodostojna matica o poročnosti ili neporočnosti pojedinacah ; 
toga radi svatko, komu se činilo, da mu je nepravedno sud sudio, a 
ljaga mu se u zapisnik unesla, nastojao je, da se iz njega briše; a 
da se takovo brisanje ljage vrlo težko i sporo obavljalo, budi nam 
evo ovo za primjer. Godine 1488. gradjanin Gal Kudelić tužio je 
neke sugradjane radi uvrede poštenja t. j. da ga ozloglasuju. Pošto 
nije na sudu uvrede dokazati mogao, bio je osudjen, a ta se osuda 
ubilježila u gradski zapisnik, a s nje je jošte većma došao na zao 
glas, te ga javno ozivali krvnikom. Kudelić uteče se molbom pod 
okrilje kralja Matijaša, i obrazloživši mu cielu stvar zamoli ga, da 
naloži gradskomu poglavarstvu, da tu ljagu u zapisniku briše ; ali 
kada ju poglavarsto nije brisati htjelo, to su Kudelića i nadalje javno 
ozivali krvnikom, a naročito tim mu se rugali neki Valentin postolar 
i Luka Ribarić. — Kudelić obratio se opetovano na kralja, koji po 
drugi put (5. juna) naloži obćini, da mu ljagu briše iz zapisnika, a 
Valentina postolara i Luku Ribarića radi nanesene uvriede kazni, pa 
i svakoga, koji bi se usudio tim imenom Kudelića vriedjati, da pe- 
depše; ne učini li toga, naložit će banu Matiji Gerebu, da on svakoga, 
koji Kudelića tim uvriedi, uruči kralju na milost i nemilost. Istom 
sada poveo je iztragu gradski sud proti postolaru Valentinu, no Ku- 
delić nezadovoljan s tom iztragom, prizove na vrhovno sudište, t. j. 
na stare sudce, koji naložiše postolaru Valentinu, da javno pred svje- 
doci zamoli Kudelića za oproštenje. Medjutim umrie kralj Matijaš 
(1490), pak i postolar Valentin ne izvrši što mu je vrhovno sudište 
naložilo. Kudelić uvriedjen s toga, obrati se na kralja Vladislava, 
koji zapovjedi gradskomu poglavarstvu, da Kudeliću poštenje vrati, 
ali kada je ono oklievalo to učiniti, podnese Kudelić molbu vojvodi 
i banu Ivanu Korvinu, koji strogo naloži obćini, da odlučno postupa 
proti postolaru Valentinu i Luki Ribariću, da Kudeliću poštenje vrati 
i tim da ga umiri! 

Napokon brinulo se gradsko poglavarstvo i tom, da se gradski 
tereti spram države podmire, a to bijaše: 


Pores i izvanredni nameti. Odredbom kralja Bele IV. od 23. stu- 
denoga g. 1266. svakogodišnji gradski porez, koji je išao u državnu 
blagajnu, ustanovljuje se u četrdeset marakah tekućega novca ovako: 
»jer gradjani radi velikoga truda i ogromnoga troška, koji su uložili, 
dok su svoj grad utvrdili, ne će morati pošiljati u kraljevsku vojsku 
deset valjano oružanih vojnikah, niti davati podvoza; no za tu iz- 


! Doc. 349. 366. 


LXXII Porez i izvanreani nameti, 


kazanu im pogodnost dužni će biti plaćati o svakoj novoj godini voj- 
vodi ili njegovu zamjeniku banu četrdeset marakah u tekućem novcu.“ 

Ovako ustanovljen porez plaćala je gradska obćina i u XV. jošte 
vieku; na ime: god. 1405. Da 14. junija potvrdjuje biskup Eberhardo 
Alben, (kojemu je kralj Sigismund založio gradsku obćinu), da mu 
ona izplatila četrdeset marakah državnoga poreza, koji bi o novoj go- 
dini morala bila izplatiti kralju.! — God. 1406. na 13. januara pri- 
znaje kralj Sigismund, da su mu: sudac Petar Šafar i gradjani Kon 
i Ivan, sin Božev, u ime ciele obćine izplatili dužni porez, koji se 
kruni plaća o novoj godini? — God. 1407. na 8. augusta gradjani 
zagrebački: Ivan, sin Pavlov ; Ivan, sin Boljin i Lovrenac platili su 
kraljevskim podvratarom Pitoru, Stjepanu i Emeriku šest postotnih 
for. u ime poreza;? a sličnu svotu da su uplatili gradjani Ivan Božev 
i Fabijan, potvrdjuje im god. 1418. Petar Forgač, kraljičin dvorski 
meštar.t — God. 1453. na 1. januara, u ono doba, kada su grofovi 
Celjski držali Zagreb pod svojom vlasti, priznaje Katarina, žena Ulrika 
Celjskoga, da joj je gradski sudac Jakob Eberspelch platio za gradsku 
obćinu dužni porez od četrdeset grivnah ili marakah.5 — God. 1457. 
nalazimo na 8. januara u Celju kod rečene Katarine, tada već udove, 
gradske izaslanike, po kojih ustmeno šalje gradskoj obćini neke naloge, 
to ne ima sumnje, da su joj tom sgodom platili i porez, koji je 
obćina o novoj godini morala platiti. — Kada je god. 1495. vojvoda 
i ban Ivan Korvin uzajmio u ove gradske obćine 800 for., to joj u 
ime dužnih kamatah oprostio državni porez, što bi ga o novoj go- 
dini 1496. morala njemu platiti.' 

Osim poreza, nametali se za nenadane državne potrebe, osobito 
za slučaj rata, izvanredni novčani nameti (taxa extraordinaria), sada 
veći, sada manji, prem potrebi, koje je i gradska obćina morala pla- 
Cati. Oko god. 1435. naložio je Sigismundov četovodja Perko Talovac, 
dakako u ime kraljevo, neki izvanredni namet ; za nj je gradska obćina 
nešto izplatila, a izplatiti dužna jošte ostala petdeset i četiri for.; no 
buduć da je ona Perka i njegovu četu neko vrieme podpuno hranom 
obskrbijivala, to joj na 8. februara god. 1436. ban Matko Talovac, 
brat Perkov, oprostio plaćanje rečenoga zaostatka.® 

1 Doc. 9. 

3 Doc. 12. 

* Doc. 13. 

* Doc. 26. 

5 Doc. 167. 

* Doc. 168. 

7 Doc. 381. 

* Doc. 93. 94. 





Pores i isvanrednı nameti. LXXIII 


God. 1468. na 9. marta, promotrivši siromaštvo gradske obćine, 
u koje je spala s nastale kuge, oslobadja kralj Matijaš i nju i njezine 
podanike od izvanrednoga nameta pol for,! a 9. maja iste godine 
kori svoga porezovnika, što nije izvanredni namet u ovoj obćini točno 
razporezao prema zaključku budimskoga sabora, jer: dok bi morao 
popisati samo kuće s velikimi vrati i na njih razporezati namet, on 
je popisao i prazne grunte, i kućice i majure, te bi po njegovu bro- 
jenju bilo u ovoj gradskoj obćini do 500 kućah sa velikimi vrati 
(t j kroz koja može proći voz siena) a jedva je toliko svihkolikih 
kucevlastnikah.” — Isti kralj obzirom na vjernost gradske obćine i 
radi njezine nevolje oprašta i nju i njezine podanike od plaćanja 
kunovine i drugih izvanrednih nametah.? 


1 Doc. 25824 
® Doc. 259. 
* Doc. 271. 292. 


Javne slazbe. 


Petnaestoga vieka bilo je u Zagrebu ljudih, koji su ovlašteni 
višimi povlasticami a dozvolom i gradske i kaptolske jurisdikcije, u 
jednoj i u drugoj obavljati svoju službu, a to bijahu lječnici i javni 
bilježnici. " 

Lječnici. U XV. vieku bila su već na latinski prevedena razna 
djela židovskih, grčkih i arapskih lječnikah, koja su tadanji lječnici 
mnogo proučavali, a tim se je i lječenje donekle usavršivati počelo. 
U tom jošte vieku bavili se lječenjem i svećenici, koji su kao i svje- 
tovnjaci morali lječničtvo i učiti i izpit iz njega položiti, tada istom 
bijahu ovlašteni, da javno izvršuju svoje zvanje. U kaptolu se zagre- 
bačkom u to doba spominju dva njegova člana kao lječnika, i to 
god. 1423—1438. kanonik Mihalj „Dr. artis medicine“,! a g. 1452. 
kanonik Makvardo „medicine doctor“,? koji su iz kršćanske već duž- 
nosti lječili i bolestne gradjane zagrebačkoga Gradca. Osim njih bilo 
je u samoj gradskoj ohćini takodjer lječnikah svjetovnjakah, n. pr. 
god. 1425. neki Vlkan ,phisicus“ spominje se kao ovršitelj oporuke 
bana Ivana Albena,? a god. 1437. Aleksander „doctor in phisica seu 
in arte medicinali liberali“, pred kojim kraljevski tridesetar Petar 
moli za oproštenje gradsku obćinu, koju je uvriedio.* God. 1438. tuži 
pred kaptolom zagrebačkim lječnik Nikola medvedgradskoga kastelana 
Bogavca Milakovića, da mu je silomice oteo konje.5 God. 1443. spo- 
minje se u gradskih zapisnicih „Petrus medicus", a god. 1462. pro- 
daje Gjuro ,medicus, civis^, svoju kudu literatu Grgi Brstecu.® Ovaj 
Gjuro bio je bez dvojbe Taljan, bijaše bo sin „Bartholomei de Regio“.? 


Doc. 36. 82. 120. 
Doc. 162. 
Doc. 42. 
. 106. 
Doc. 189. 
Doc. 228. 
Doc. 282. 


a ae» Q 5 m 
Q 
Q 











Lječnici, Javni bilježnici, LXXV 











o 


U obće u nas se lječenjem bavili ponajviše Talijani i Njemci, od kojih 
poslednjih naročito spominje se god. 1493. „egregius medicine doctor 
Henricus Almanus“, kojemu je kaptol zagrebački doznačio godišnju 
nagradu petdeset dukatah od dana, kada se nastani bilo na kaptolu 
ili u gradskoj obćini.! 

Lječnici u to doba pravili su i sami nekoje ljekove, no bilo je 
i Jjekarah t. j. posebnih dučanah, u kojih se nekoji ljekovi ili stvari 
za nje potrebite prodavale, a takove prodavaoce zvali su ,apothekari“. 


javni bilježnici. U XV. vieku nalazimo u Zagrebu vrlo često i 
javne bilježnike (notarii publici), koji su strankam izdavali javne iz- 
prave, podpisivali ih i svojim bilježničkim znakom (signum notarii) 
podkriepljivali. Javni bilježnici morali su izučiti pravne nauke, a na- 
ročito tako zvanu ,ars notarialis“, a te su učili većinom u inozemstvu, 
najviše u Italiji; da pako uzmognu svoju službu javno obavljati, iz- 
kazati se morali diplomom, da su svoje nauke valjano svršili, pa tada 
im je istom kralj dozvolio, da javno posluju (publicus s. imperiali 
auctoritate notarius). — Ovi javni bilježnici u Zagrebu bijahu ili sveće- 
nici ili svjetovnjaci, a ponajviše Hrvati, što nam je opet liep dokaz, 
koliko se tada težilo u nas za višom naobrazbom. 

Iz svećeničkoga staleža spominju se u Zagrebu ovi javni biljež- 
nici: g. 1433. Mihalj, sin Blažev, rodom iz Laške ulice u Zagrebu; 
g. 1434. Grga, sin Nikolin, rodom iz Moravčah; g. 1434 Petar, sin 
Tomin, iz Rače i Klement Solarić iz Koprivnice; g. 1451. Ivan, sin 
Dominika Većeslava iz Sredice, g. 1452. Stjepan, sin Emerikov, sa 
Visokoga; g. 1475—1490. Matej, sin Grgin, iz Gjurgjevca, te Pavao, 


sin Valentinov, iz Čažme. — Od svjetovnjakah: g. 1422. domaći sin 
Nikola Pravdić, sin Pavlov, koj bijaše ujedno i bilježnikom zagre- 
bačke županije. — Za premoći grofovah Celjskih dodjoše iz susjedne 


Slovenije u Zagreb kao javni bilježnici: Mihalj Salaker iz Krainburga 
(1454) i Stjepan de Marchus. 

Da se razabere djelokrug tih javnih bilježnikah, ocrtati ću ga 
ovimi primjeri. Kada je godine 1422. biskup zagrebački Ivan Alben 
izobćio gradjane zagrebačkoga Gradca radi nasrtaja na kaptol, dao je 
spis o tom izobćenju podpisati i proglasiti po javnom bilježniku popu 
Mihalju, sinu Blafevom.? — God. 1434. kada je Ivan, opat zagre- 
bačkih Cistercitah, po višjem nalogu opomenuo Rudolfa Albena Med- 
vedgradskoga, da preda stolnoj crkvi zadušbinu, koju joj namienio 
biskup Ivan Alben, dao si po javnom biljeZniku popu Grgi, sinu 


! Doc. 361. 
* Doc. 32. 


LXXVI Javni biljesnicı. 





Nikolinom, potvrditi, da je Rudolfa Albena doista opomenuo.! — 
God. 1443., kada je kaptolski vikar, kanonik Ivan, na tuZbu Gjure 
Meglica, altariste oltara sv. Magdalene, poveo iztragu proti nasilju 
nekojih gradjanah zagrebačkih, javni su bilježnici, popi: Petar, sin 
Tomin i Klement Solarić sastavili o tom izpravu i svojim ju pod- 
pisom potvrdili? — God. 1451. kuharica Jelena pred javnim notarom 
popom Ivanom, sinom Dominikovim, svoju petgodišnju zaslužbu, koju 
bi dobiti imala od nekih kanonikah, poklanja prebendarskomu sboru 
u ime zadušbine.Đ — God. 1452. biskup zagrebački Benedikt, kada 
je dosudio, da su Cistercite dužni davati župnikom sv. Marka četvr- 
tinu od oporučnih zapisah od župljanah ove župe, dao je tu odluku 
po javnom bilježniku popu Stjepanu, sinu Emerikovom, napisati i 
podpisati.* — Kada je god. 1454. kaptol zagrebački kaznio arcidja- 
kona Petra Zlotrčka, koj je zlorabio kaptolski pečat, a biskup Benedikt, 
potvrdivši rečenu kaznu, dao je svoju potvrdu po javnom bilježniku 
svjetovnjaku Mihalju Salakeru pisati i podkriepiti.? — God. 1467., 
kada je svećenstvo zagrebačke biskupije, sakupljeno na sinodi u stolnoj 
crkvi, od nekih svjetovnjakah zlostavljeno bilo, dalo je svoju tužbu 
glede toga, poslanu papi Pavlu IL, po javnom biljeZniku, svjetovnjaku 
Stjepanu de Marchus, pisati i podpisati.? — God. 1475., kada je ka- 
nonik Ilija pismeno zapovjedio župnikom sv. Marka, da opomenu neke 
gradjane, da izplate prebendarskomu sboru namienjene mu oporučne 
zapise, taj je nalog učinio pred javnim bilježnikom popom Matejom, 
sinom Grginim.' — Pred istim javnim bilježnikom izplatila je Kata 
Lazarinka samostanu remetskomu dužnu dučansku najmovinu." — 
God. 1489. popisao i ovjerovio je javni notar pop Pavao, sin Valen- 
tinov, prepise izvadjene iz gradskoga arhiva i poslao papinskomu 
legatu Angelu, u kojih se spominju krvavi sukobi i pomirba medju 
gradskom obćinom i kaptolom zagrebačkim." — Napokon iste godine, 
kada je kanonik i arcidjakon Gjuro opomenuo Baltasara i ženu mu 
Katarinu, da vrate što su oteli nekim sugradjanom, ovu je opomenu 
pisao javni bilježnik pop Matej, sin Gjurin.!? 


! Doc. 73. 
* Doc. 135. 
* Doc. 160. 
* Doc. 162. 
5 Doc. 180. 
$ Doc. 256. 
7 Doc. 294. 
* Doc. 329. 
* Doc. 353. 
1% Doc. 354. 





Javni bilježnici. LXXVII 


Na izpravah, koje su pisali javni bilježnici, obično spominju: 
godinu, indikciju, mjesec, dan i dobu dana, mjesto, gdje su pisali, te 
tadanjega papu i godinu mu papovanja, a bijahu li prisutni svjedoci, 
to ih poimence navode. 

Javni bilježnici pisali su izprave ne samo kod kuće, već i na 
drugih mjestih, kamo su službe radi pozvani bili, dapače kadšto i 
javno na ulici (in via publica). 

Znak notarski (signum notarii) bijaše obično ili izšaran križ ili 
kakovo drugo oveće obilježje sa podpisom notarova imena. 


Obrt i trgovina. 


U XV. vieku obrtu i trgovini puce prostrano polje ne samo 
tim, što je i jedno i drugo stojalo pod zaštitom zakona, već uživalo 
i te pogodnosti, da su obrtnici i trgovci polazeći na sajmove bili 
oprošieni od svakoga plaćanja maltarine i brodarine za robu, kojom 
su trgovali. Tim su se najviše i stvarale obrtničke zadruge ili bra- 
tovštine (kalendinum, confraternitas), koje su zadrugarom olakoćivale 
radnju i promet. U onodobnih gradskih zapisnicih nalazimo množtvo 
obrtnikah, kojim se zanimanje hrvatskim jezikom označuje, kao: cestar, 
ciglar, hlebopek, iglar, kipar, klobučar, lokotar, mošnjar, nožar, ostrugar, 
pivar, platnar, poplatar, riznar (riza — haljina t. j. krojač), rogožar, 
sitar, šporar, strelar, tačkar, tular, voščar, vuzdar; ali kraj ovih na- 
lazimo u istih zapisnicih oznaku obria i na latinskom jeziku i to: 
urara, užara, zlatara, brijača, mesara, tesara, gumbara, kovača, kame- 
nara, lončara, bačvara, mlinara, krznara, sapunara, suknara, ribara, 
sedlara, stolara, lučara (koji je lukove pravio), oklopnara, štitnara, 
puškara, trubljara, čižmara, ključara, naočara (očalara), postolara, svje- 
Cara, zvonoljevca, svirača, brusara i čistioca mačevah, i tkalca ne 
samo platna, već i grimiza i protkana fina sukna (textor purpure et 
veluti), a na magjarskom se spominju samo varge t. j. vrsta prostih 
čižmarah. 

Prve još polovine XV. vieka postojale su obrtničke zadruge sa- 
stavljene ili od zadrugarah jednoga obrta n. pr. mesarska, tesarska, 
klobučarska, šoštarska itd., ili od više raznih ali sličnih obrtah n. pr. 
krznarah, sedlarah, vuzdarah i remenarah, koji sačinjavahu jednu 
takovu obrtničku zadrugu. 

Timi zadrugami ili bratovštinami, koje su stojale pod glavnim 
nadzorom gradskoga magistrata, upravljao je dekan, koga su zadru- 
gari birali svake godine obično na god zadružnoga patrona; svaka bo 
zadruga odabrala si za zaštitnika posebnoga sveca, kojemu je obično 
u župnoj crkvi podigla oltar, na kojem se svakoga mjeseca čitala po 
jedna sv. misa, kojoj su svi bratovštinari morali prisustvovati. Imala 





Mjere ı vaga. Ciena i prid, LXXIX 


je i posebnu zastavu, pod kojom su bratovštinari išli u svečanih pro- 
vodih, a imali su i vlastite voštanice, pohranjene u dekana, koje su 
palili na sprovodu kojega svoga sučlana. Dekan je razpravljao poje- 
dine obrtničke razprave medju članovi, predlagao nove članove voljne 
stupiti u bratovštinu, da o njihovu primitku bratovština razpravlja ; 
upravljao novčanom i posjednom zađružnom imovinom i polagao joj 
račune o prihodu i trošku i brinuo se za uboge i bolestne bratovštinare. 

Gradsko poglavarstvo osim prava nadzora nad obrtom i trgo- 
vinom bdilo je i nad tim, da mjere i vage budu prave, da ciena robi 
ne bude previsoka, a roba da bude zdrava, a osobito takova, koja je 
svakomu nuždna, kao hrana i odielo, te je prema potrebi propisivalo 
i ciene. U ovih spomenicih dolaze god. 1435. nekoji gradski zakoni, 
koji se odnose na obrt i trgovinu i to: 

O mjerah i vagi. Svaki štacunar ili trgovac da ima prave i isti- 
nite mjere i vage i refove posebice za sukno, a posebne za platno; 
ako li ih izkrivi, to će mu se roba, kojom trguje, po gradskom po- 
glavarstvu zaplieniti. Sukno da ne mjeri mjerom, kojom se mjeri 
platno, niti platno mjerom, koja je za sukno; prekrši li to, izgubiti 
će svu zalihu i sukna i platna. 

U svakoga trgovca da su mjere obilježene i gradskim pečatom 
i pečatom onogodišnjega sudca, i to mjere za žito i za vino, na ime: 
pol kabla, četvrt kabla, izmjerene prije gradskom kamenom mjerom ; 
te mjere za vino, kao poliće ili pinte, i četvrte polića; budu li mjere 
krive, gradsko da ih poglavarstvo zaplieni. 

Svaki trgovac ili štacunar, a i drugi ko mu drago, tko ulje, 
papar i drugu trgovinu trži na vagu, da ne upotrebljava druge teže 
za funtu, nego njemačku pod gubitak robe, koju proda, a uza to još 
platit će globu šest marakah dinarah. 

O ceni i gridu. Trgovac na jednu funtu ulja ne smije uzeti više 
prida od dva dinara, uzme li više, gubi ulje. 

Hljebarica na jednom kablu brašna, uračunajuć i mekinje ili 
posije, ne smije imati više prida od 40 dinarah. — Hljebarica, koja 
ima vlastitu peć, osim hljeba mora i perece peći, i dvanaest perecah 
prodavati po dinaru; ne bude li uz hljeb i perece pekla, globit će 
ju sa 60 dinarah. 

Svaki postolar da jedan par čižamah većih radničkih prodaje za 
18 dinarah, a par manjih po 14 dinarah; prodaje li skuplje, platit 
će globu. 

Za podšav starih cipelah i čižamah ne smije zahtievati više od 
3 dinara, a dade li sam kožu za podglav ili poplate, može uzeti 14 
dinarah; uzme li više, zaplienit će mu postole. 


LXXX Preprodaja. Zdravlje. Cehovi. 


Rakari da dvanaest velikih ili 24 mala raka prodavaju po dinar ; 
tko bi tražio više, gubi rake. : 

Lončari da na javnom trgu trže lonce i peharce potrebite za 
krčmare, i da četiri peharca trže za dinar. Ne donesu li peharcah na 
trg, to će im gradski prisežnici zaplieniti lonce za prvi put, a za 
drugi put kaznit će ih većom kaznom. 

O preprodaji. Gradski ribari, koji su s ove strane Save, da od 
prekosavskih ribarah ne kupuju ribah pod globu da će im kupljene 
ribe zaplieniti; ribe da prodavaju oni ribari, koji su ih uhvatili 

Nijedna piljarica ne smije do podneva nijednu robu prekupiti, 
već treba da ju gradjani kupuju za sebe, a koja bi se usudila takova 
što počiniti, gradski prisežnici zaplienit će joj kupljenu robu. 

Nijedan štacunar ili kramar, kao ni krojač da do podneva ne 
kupuje platna, da ga preproda, već treba da ga samo gradjani ku- 
puju tada za sebe. Ni domaći ni inostranac da do podneva ne kupuje 
ni zobi, ni žita, ni siena da ga preproda, jer samo gradjanom pri- 
pada pravo timi poljskimi proizvodi obskrbiti kuću; uradi li tko proti 
tomu, gradski će prisežnici zaplieniti mu kupljenu roku. 

O zdravlju. Ribari, koji donesu ribu na prodaju, da ju u ko- 
rizmi prodavaju, dok veliko zvono ne zazvoni (na propovied); a u 
ostalo doba godine da ju samo do podne prodavaju, a ribam, koje 
bi do tada neprodane ostale, gradski će dekan po prezivaču dati re- 
pove poodsjecati. 

Nijedna hljebarica, ni solarica, ni piljarica stojeć il sjedeć na 
trgu kod svoje trgovine, kao: kruha, soli ili jestiva, da ne prede niti 
ne tke, jer se stupami ili pozderjem može natepsti hrana, a ljudi 
okužiti; koja tu zapovied prekrši, platit će za prvi put 60 dinarah, 
za drugi tri pense dinarah, a zatečena trećom, gubi robu, kojom 
trguje.! 

Cehovs. Početkom druge polovine XV. vieka iz obrtničkih za- 
drugah počeli se razvijati ,plemeniti cehovi“, spram kojih bijaše ma- 
gistratska vlast više stegnuta, a njim kraljevskimi povlasticami udie- 
ljena samouprava u stvarih obrta, domaći je obrt opet pokročio. Ovaj 
preokret izvadjao je u Zagrebu kraljevski tovarnik, što zaključujemo 
iz pisma tovarnika Ulrika, sina Ivana Kanižkoga, kojim na 6. marta 
g. 1453. kori obćinu gradsku, ,što odredbe i ustanove, koje smo 
netom bivši kod vas u vašoj sredini učinili gledom na obrtnike i za- 
natnike, koji u vas obitavaju, te ih i mi i vi odobrismo, a vi sada 
ne dopuštate i nimalo hajete, da ih isti obrtnici obdržavaju“, te strogo 


! Doc. 40. 





Cehovi. LXXXI 


———— 





zapovieda gradskomu poglavarstvu, da toliko postolare, (koji su mu 
se pritužili) koliko i sve druge obrtnike i zanatnike ne smeta u slo- 
boštinah danih za njihov obrt.! 

Sloboštine, kakove su cehovi uživali, valjalo je da im budu obez- 
bjedjene, a to samo tim da ih kruna potvrdi, toga radi g. 1466., kada 
je druge polovine mjeseca augusta kralj Matijaš boravio u Zagrebu, 
dodjoše pred njega: krznari, uzdari i remenari, i zamoliše ga, da 
njihovu cehu potvrdi zakone i pravila, kakova uživaju i drugi cehovi 
slob. kralj. gradovah. Kralj im uslisa molbu i odredi, da će oni od 
sada unapried sačinjavati posebno društvo ili ceh, i da svake godine 
po volji mogu izabrati dekana, koji će ih ravnati i rješavati sve prie- 
pore, koji bi se medju majstori zametnuli. Nijednoga majstora nije 
nitko vlastan u stvarih, tičućih se lih obrta, ni tužiti, ni gradski ga 
magistrat zvati preda se, dok se prije razpra ne pretrese i ne raz- 
pravi u samom cehu. Majstorom nitko ne može postati, tko nije pod- 
puno vješt svomu zanatu i koga ceh takovim prizna, a cehovski dekan 
u ceh primi. Takov novi majstor platit će za ceharinu dva forinta u 
cehovsku ladicu i četiri funte voska za cehovski oltar, a povrh toga 
dekana i majstore počastiti objedom. Nijedan krznar, uzdar ni re- 
menar, koji nije u cehu, ne smije u gradu tjerati zanata ni trgovati, 
usudi li se pako koji, neka mu cehovski dekan zaplieni robu i me- 
štriju. Nijedan inostranac ili izvanjski trgovac, izuzev u vrieme sajma, 
ne smije u Zagrebu prodavati ni krznene ni kožnate robe, kakovu 
rađe meštri ovoga ceha; učini li to, neka mu cehovski meštar za- 
plieni robu; a nalaže gradskim kapetanom, podkapetanom, sudcu, pri- 
sežnikom i svemu gradjanstvu, da cehovske sloboštine poštivaju i 
brane, i da majstore u obrtnih poslovih ne zovu pred gradski sud.? 

Iste godine i dana i pod istimi povlasticami potvrdio je kralj 
Matijaš i šoštarski ceh, jedino s tom razlikom, da onaj, koga će ceh, 
kao vješta tomu zanatu, primiti za majstora, mora platiti u ime ce- 
harine tri forinta, a pošto se ne spominje, da mora dati kakov vosak 
za svieće na cehovski oltar, rekli bismo, da te jošte godine šoštarski 
ceh nije imao u župnoj crkvi svoga oltara.? 

Godine 1480. u krznarski, uzdarski i remenarski ceh pristupiše 
i sedlari, s toga bi prisiljen ceh umolit kralja Matijaša, da mu iz- 
novice potvrdi pravila, te da ih protegne i na sedlare, koji će od 
tada s krznari, uzdari i remenari sačinjavati jedan ceh.* 


1 Doc. 169. 
* Doc. 250. 
* Doc. 251. 
* Doc. 320. 


LXXXII Sajmovi. 





U to doba za promet bijahu od najveće važnosti: 


Sajmovi. Tri bijahu glavna ili velika sajma u Zagrebu (svez. I. 
str. LXXIX—LXXX) i to: Stjepanjski, koji je postojao već u XII. 
vieku, za tim Markovski od god. 1256. i Margaretski od god. 1372. 
Ovi sajmovi trajali su četrnaest danah t.j. tjedan danah prije svetka, 
a tjedan poslije. Na ove sajmove dovozili su robu i strani trgovci, 
te i oni i njihova roba za vrieme sajma stojala je pod osobitom za- 
štitom krune. 

U XV. vieku, dok su ti veliki sajmovi trajali, postojao je medju 
kaptolom i gradskom obćinom tako zvani ,božji mir“ (treuga dei), 
ali kako ćemo niže vidjeti, ogriešili se o njem često ili jedni ili drugi. 


Osim sajmovah držao se svakdanji ili mali trg u gradskoj obćini, 
kako joj to dozvoljuje zlatna bulla Bele IV. uz ove rieči: ,odredju- 
jemo, da se u istom gradu poveći trg drži dva puta u tjednu i to u 
ponedjeljak i u četvrtak, a obični svaki dan.“ 


Roba, t. j. domaći i inostrani proizvodi stočarstva, poljođeljstva, 
obrta itd. (vidi sv. I. str. LXXXI), morala se iztovariti i smjestiti pod 
šatori ili u dućanih za vrieme velikih sajmovah ili na Markovu trgu, 
ili oko crkve sv. Margarete, ili za Stjepanjskoga sajma pred stolnom 
crkvom, ili na ledini pred vrelom Manduševcem. U XIV. već vieku 
strogo bijaše prepovjedjeno, da se uvezena il donesena roba ne izto- 
varuje niti u privatnih kućah niti po krčmah, a gradski štatut od 
god. 1425. ima slične odredbe, naime: da ribari, koji svježu ribu do- 
vezu na prodaju, ne smiju ju iztovarivati po krčmah ili u kućah, već 
javno na trgu. Zatim, da trgovci, bili kojegagodj staleža, koji dovezu 
robu u grad na prodaju ili ju donesu, takovu robu ne smiju proda- 
vati ni po kućah ni po krčmah, već javno na trgu; a prodavaju li 
po krčmah s neznanja te odredbe, to krčmar, kojemu taj zakon mora 
biti poznat, plaća ucjenu od prodane tako robe, koja ide kao globa 
onogodišnjemu sudcu i prisežnikom.! — A drugim zakonom od go- 
dine 1494. odredjuje se, da nijedan domaći ni strani trgovac, staleža 
koga mu drago, koji donese il doveze robu na trg, da ju ne iztova- 
ruje, niti ne trži, niti ju zamjenjuje u podgradju t. j. u šoštarskoj ulici 
ili kod crkve sv. Margarete, već po starom i hvale vriednom običaju 
treba da ju doveze ili donese na gradski trg do crkve sv. Marka i 
ondje da ju prodaje ili zamjenjuje; tko bi znajuć za tu odredbu prkosio 
joj, platit će globu 200 bečkih dinarah i kupac i prodavalac bio do- 
maći bio stranac; a sudac i prisežnici dužni su paziti na to; ne bdiju 


! Doc. 40. 





Pijacovina i mitnica. LXXXIII 
li il doznav3i za takov prestupak a ne utjeraju globu radi čijega 
prijateljstva, kad se dozna, to će oni tu globu dvostruko platiti.! 

Pijacovina i mitnica (tributum fori, telonium). U ovih spome- 
nicih ova dva izraza ako i razno znače istovjetuju se. Što se Zagreba 
tiče, pijacovina pobirala se od domaćih ljudih, kada su svoju robu 
donieli na trg, a od stranih, koji su il donesli il dovezli robu na trg, 
pobirala se mitnica, a plativši nju ne plaćahu od nje pijacovine, te su 
ju mogli il prodavati na gradskom trgu, ili odvezti iz Zagreba. Pijaco- 
vinu i s njom spojenu maltarinu dozvolom: krune pobirao je kaptol 
zagrebački, pa je toga radi medju gradskom obćinom i kaptolom kroz 
cieli XIV. viek bila velika ,borba o pijacovini“ (vidi sv. I. str. 
LXXII—XCII), koja se istom godine 1392. svršila nagodbom medju 
jednom i drugom jurisdikcijom, gdje se obvezao kaptol, da ne će od 
gradjanah zagrebačkih ni od njihovih podanikah u gradskih selih po- 
birati ni pijacovine ni maltarine, a obćina opet da od podanikah 
kaptolskih ne će zahtievati ni filjarštine ni kakove mu drago druge 
trZne pristojbe.? 

Ali uz prkos te nagodbe tečajem XV. vieka slučilo se kadkada, 
da je radi pobiranja maltarine došla obćina s kaptolom u sukob. Jedan 
primjer tomu nalazimo godine 1467., kada je gradska obćina na pri- 
tužbu Mihovila trgovca iz Modruša, radi nekih izgredah uhvatila kap- 
tolskoga maltara Tomu i dugo ga vremena u tamnici zatvorena držala, 
a napokon pustila ga na slobodu pod uvjeti: da se kaptol radi toga 
utamničenja ne će nikada sa obćinom parbiti, a kaptol opet mora iz- 
poslovati u toga svoga maltara, da izda vlastoručno pismeno očito- 
vanje, da ni on radi svoga zatvora ne će nikada obćinu tužiti, i da 
on niti osobno niti po kojem svojem rodjaku ne će progoniti ikojega 
gradjanina, a niti obćini nanesti kakovu štetu. Za svaki slučaj, kaptol 
će odabrati tri sudca, a isto toliko i obćina, kojih priesudi mora se 
jedna i druga stranka podvrći; ne podvrgne li se, gubi parnicu.? 

Još točnije označen je spram kaptola i gradske obćine način po- 
biranja maltarine g. 1469. onom sgodom, kada se ove dvie protiv- 
ničke vlasti iznovice pomirile. U točki te pomirbe osobito se nagla- 
suje: „da kaptol ili njegovi maltari ovlašteni su tržnu pristojbu po- 
birati i za trajanja četrnaest dnevnoga Markovskoga sajma, ali filjar- 
štinu, da pobira gradska obćina. Da kaptol il njegovi tržni pobirači 
od robe bilo na kolih ili na konjih, koju gradjani il gradski stanov- 
nici, kupivši ju izvan gradskoga obsega, dovezu na gradski trg, ne 


1 Doc. 373. 
* Doc. 346. 
* Doc. Add. 3. 


LXXXIV Pijacovina # mitnica, 


—— 


smiju uzimati nikakove tržne pristojbe; a ako li bi se il kaptolu il 
njegovim tržnim pobiračem sumnjivo činilo, da takova roba nije 
kupljena izvan gradskoga područja, već da gradjani, željni izbjeći 
plaćanju tržne pristojbe, prodavaju tudju robu na svoje ime bilo u 
svom dućanu bilo na trgu, to mogu od takovoga domaćega trgovca 
ili prodavalca zahtievati da prisegne, da je roba, koju prodaje, nje- 
gova, a ne tudja.! 

O pijacovinskoj pristojbi ili o malti prema cjeniku, stvorenom 
na 13. siečnja g. 1343., imademo za XV. viek novi cjenik, stvoren 
pod banom Ladislavom Egervarskim na hrvatskom saboru, držanom 
u Zagrebu god. 1481. a glasi: Od pojedinih kolah sapetih, (suknom ?) 
natovarenih, jedan forint. Od kolah, natovarenih suknom, ne sapetih, 
pol for. Od tkane svile i skupocjena sukna talijanskoga, od mirodijah, 
ulja, smokavah i južnih italskih stvarih, od svake funte 4 dinara. Od 
limunah i narandjah od funte 2 dinara. Od kolah natovarenih svi- 
nutom kožom, pol forinte. Od kolah kamene soli, bude li sto ka- 
menah il više, četiri dinara, i kamen soli; a ne bude li sto kamenah, 
4 dinara. Od morske soli od svakih kolah polovina vaganice gradske 
mjere, prozvane četvrt, od iste soli i još 4 dinara. Od kolah, nato- 
varenih krznom (runom), 4 dinara. Od kolah natovarenih željezom, 
4 dinara. Od kolah svježih ribah 4 dinara. Od kolicah natovarenih 
ribami, dva dinara. Od kolah nasoljenih ribah 7 dinarah. Od kolah 
osušenih ribah 7 dinarah. Od kolah natovarenih pšenicom i žitom 4 
dinara. Od kolicah rečenoga žita a dinara. Od kolah natovarenih vinom 
ili pivom, 4 dinara. Od kolah natovarenih suhom slaninom il osu- 
šenim mesom, 4 dinara. Od kolah voska 4 dinara. Od kolah krznom 
za krznare natovarenih, 4 dinara. Od kolah natovarenih šubami il 
krznatom robom, 4 dinara. Od kolah natovarenih lanom, 4 dinara. 
Od kolah platnom natovarenih, 4 dinara. Od kolah bieloga darovca 
sukna, 4 dinara. Od kolah natovarenih medom, 4 dinara. Od kolah nato- 
varenih užeti, 4 dinara. Od kolah natovarenih lonci i ostalom lončar- 
skom radnjom, 4 dinara. Od kolah postolarskoga pepela 4 dinara. Od 
kolah malvazije 12 dinarah. Od konja trhonoše robe svakojake 2 dinara. 
Od dvokolice svakovrstne robe, dva dinara. Od vola, dinar. Od svinjah 
i kravah pol dinara. Od manjih konjah nepodkovanih i ždrebićah, dinar. 
Od ,velikih osedlanih konjah 4 dinara. Od pet ovacah, dinar. Od sira, 
jajah i sličnih, što običavaju ženske donositi na glavi, pol dinara; 
bude manje od deset siracah i petdeset jajah, ne plaća se ništa. Od 
Pilićah i pticah, ne vriede li deset dinarah, ne plaća se ništa, a vriede 


1 Doc. 264. 265. 











Pijacovina i mitnica. LXXXV 


li deset dinarah, pol dinara. Od čovjeka trhonoše, dinar. Od pješaka 
pol dinara. Od dvadeset kozah, dinar. Od dvadeset odojakah, dinar. 
Od dva prazna lagva za prodaju, pol dinara. Od tri bednja, dinar. 
Od rogoznih košarah, koje čovjek nosi, dinar. Od škornjah i ostale 
obuće do pet parah škornjah, a do deset cipelah, pol dinara; bude 
li manje, ne plaća se ništa. Od dvie ugotovljene kože, dinar. Od če- 
tiri neugotovljene, dinar. Od novih kolah, dinar. Od dva nova kotača, 
pol dinara. Od brentah i škafah, koliko godj na krkaču ponieti se 
može, pol dinara. Od lemešah, sjekirah, motikah, lopatah, svjedarah, 
kosah, po funti pol dinara. Od voća kakove drago vrsti, da se uzme 
shodna pristojba. Mesari, ako prodadu meso i kožu, da plate dinar; 
ne prodadu li, pol dinara. Od kozlića i janjića jednoga ili dva, od 
pet pilićah, odojka jednoga ili dva, jednoga kamena soli i jednoga 
zeca, ne plaća se ništa, ako li se ne mogu prodati za dvanaest di- 
narah; mogu li se za toliko prodati, pol dinara. Kupci soli, koje je 


vriednost izpod dvanaest dinarah, ne plaćaju ništa. Trgovci od jedne . 


bačve ulja, jedan dinar. Od lukovah, pol dinara. Od mačevah, pol 
dinara. Od strelicah, pol dinara. Od štitovah, pol dinara. Od kolah, 
pod koja su zaprežene četiri ili šest životinja, četiri dinara. Od manjih 
kolah, vučenih od dvie životinje, dva dinara. Od kolicah, koja čovjek 
vuče, dinar. Obrtnici plaćaju kao i pješaci. Od svatbenih kolah i 
svatovah ne plaća se ništa. Od žita plemićah il neplemićah, koje 
se vozi u mlin, ne plaća se ništa. Od sprovodilacah kmetovskih 
ne plaća se ni na kopnu ni na brodu. Od svinjah, koje se gone u 
šumu na žirovinu, od sto glavah, šest dinarah; od petdeset, tri di- 
nara, a što je izpod dvadeset, dinar. Od stvarih il pokućtva plemicah, 
ako Ji se prevoze il prenose iz jednoga posjeda na drugi, ili kada ga 
nabave za potrebu kućnu, ne plaća se ništa. — Osim utanačene tako 
tržne pristojbe ili maltarine, da se preprieče svakojaki priepori, koji 
bi s vremenom mogli nastati medju maltari i brodari s jedne, a 
medju trgovci s druge strane, odredi sabor, da se kod plaćanja re- 
čene pristojbe takovi dinari uzimlju, kojih stotina vriedi jedan forint; 
za tim, da kada se na glavnih maltah pristojba plati, da se u njihovih 
podružnicah ne smije zahtievati.! 


Po ovakovu novo ustanovljenom cjeniku pobirati je morao kaptol 
na gradskom trgu ili na mitnici pristojbu za robu, koja se na gradski 
trg donosila il dovozila. Ali je i gradska obćina pobirala tržnu pri- 
stojbu, koju je g. 1318. sama silomice nametnula, a ta se zvala filjar- 


! Doc. 326. 


o 


LXXXVI Knežija. 


šćina, to bijaše tržna pristojba od soli i živeža, a njezin je prihod 
ukupnim imenom bio prozvan: 


&nežija. Počevši od XIV. vieka pak sve do godine 1494. po- 
birao je knežiju (kojom je obćina popravljala ceste i mostove) ili 
gradski sudac ili koji magistratski prisežnik, te je gradskoj blagajni 
uručivao pobran novac. Po svoj prilici da se knežija baš savjestno 
nije uručivala, to je gradsko zastupstvo za shodno pronašlo, da ju 
od godine do godine uz neke uvjete i za gotov novac iznajmljuje poje- 
dinim osobam. 


Prvi takov pokus nalazimo god. 1494., kada je na 14. februara 
gradsko zastupstvo iznajmilo knežiju trgovcu Marku Kranjcu za go- 
dišnjih 78 for. pod ovimi uvjeti: gradska obćina daje u najam kne- 
žiju ujedno s filjaršćinom i pristojbom od tržnih kolah (kojom po- 
tonjom popravljaju se gradski mostovi, a njihov popravak sebi pri- 
držaje i na dalje gradska ohćina) i s najamninom gradskih dućanah 
a osobito onih novih, koje je obćina posagradila na okolo zida župne 
crkve, počevši od svetka sv. Valentina tečajem jedne godine za 78 for., 
koju je svotu rečeni najamnik podpuno već izplatio, a od koje upla- 
ćene svote da gradski sudac kupi pol centa ili 50 funtih ulja, da gori 
pred svetotajstvom pred velikim žrtvenikom u župnoj crkvi sv. Marka ; 
jošte da od rečene svote dade gradskomu župniku 3 for., da tečajem 
godine čita svakoga četvrtka misu na čast presv. tiela Isusova, a ostali 
preostatak da se onako troši, kako odredi gradsko zastupstvo. 

Zakupnik knežije ili njegovi ljuđi u pobiranju pijacovine da ne 
stvaraju nikakovih novotarijah, već da ju beru po ustanovljenom cje- 
niku; a prodavalac robe, koju mjeri ili važe, ne smije svojom mjerom 
odmjeriti više od jedne palice (rifa), ni vagnuti više od deset funtih ; 
prodaje li više od jedne palice ili od deset funtih, to mora i mjeriti 
i vagati gradskom mjerom i vagom; ne će li, neka mu se roba za- 
plieni. Zakupnik je vlastan onim, koji pijacovinu il ne bi hijeli ili se 
ustručavali platiti, zapečatiti kuće ili robu, a tko bi se drznuo taj 
pečat prolomiti, to ga će obćina bez milosrdja kazniti s deset ma- 
rakah dinarah, od kojih polovina pripada zakupniku, a polovina obćini. 
Zakupnik. i nitko drugi vlastan je inostranim trgovcem radi prodaje 
ustupati mjere, kao: kable za vino, stire za sol i četvrtinke za žito; 
a od četvrtine svake ove mjere može zahtievati odštetni dinar. 


Zakupnik je vlastan iznajmiti u gradskom području gradske 
mesnice po svojoj uvidjavnosti no prema koristi najamnikah; iznajmi 
li domaći gradski mesar mesnicu izvan gradskoga područja ili stupi 
s vanjskimi mesari u društvo, t. j. sklopi ketuševinu, to je ipak dužan 





Knežija. LXXXVII 


platiti zakupniku najam od jedne mesnice. Izvanjskim mesarom smije 
zakupnik iznajmiti gradske mesnice, da u njimi blago tuku i meso 
sjeku, a takovi tada smiju svoju marhu pasti na gradskih livadah i 
ne moraju plaćati paševinu. Gradski mesar, ne će li mesa sjeći ni 
gradske mesnice iznajmiti, a ipak drži Credo volovah, dužan je za- 
kupniku knežije ipak platiti najam od jedne mesnice; a iznajmi li 
takov mesnicu, to tada od čreda volovah ne plaća ništa. 

Ni domaći ni strani trgovac, staleža koga mu drago, koji donese 
ili doveze robu na trg, da ju ne iztovaruje, ne trži niti zamjenjuje u 
gradskom podgradju t. j. u šoštarskoj ulici ili kod crkve sv. Marga- 
rete, već po starom i hvale vriednom običaju, da ju donese ili doveze 
na gradski trg do crkve sv. Marka, a ondje da ju prodaje ili zamje- 
njuje; tko bi ovoj odredbi prkosio, platit će globu 200 dinarah bečkih, 
i kupac i prodavalac bio domaćin, bio stranac; a na to da strogo 
bdije gradski sudac i prisežnici. Propuste li to, ili doznadu li za takov 
prestupak, a radi prijateljstva ičijega ne utjeraju globe, to će ju oni 
morati dvostruko platiti. 

Nijedan inostranac ni pod ikakovu cienu ne smije na gradskih 
pašnjacih svoje blago pasti, pa bilo ono i namienjeno za prodaju (u 
mesnice); gradjanin pak ili gradski mesar, koji bi htio na gradskih 
pašnjacih svoje blago pasti ili ga njihovom krmom krmiti, da od 
svakoga vola ili drugoga blaga plati tri dinara knežije; ali od blaga, 
koje se pase da se u gradskih mesnicah tuče, ne plaća se ništa. Iz- 
vanjski mesari, ako li iznajme gradske mesnice, slobodno i bez plaće 
pasu po gradskih pašnjacih onu marhu, koju će u gradskih mesnicah 
ubijati i meso sjeći. 

Nijedan gradjanin, ni gradski stanovnik, ni stranac, da na trgu 
svoju robu ne važe drugom vagom već gradskom, a takovu vagu 
vlastan je uzajmiti samo zakupnik i nitko drugi; tko bi se usudio 
svoju robu vagati drugom vagom, otet će mu se roba. 

Hljebarice, tako gradske kako i izvanjske, koje po gradu hljeb 
prodavaju, da zakupniku u ime tržne pristojbe plaćaju na godinu 200 
bečkih dinarah, pa tada i domaće i strane hljebarice smiju prodavati 
hljeb i u gradu i izvan gradskoga područja. 

Nijedan gradjanin, koji obradjuje činženo trsje, ne smije bez 
znanja zakupnikova ni groždje brati ni širu dovezti kući; tko uzradi 
protivno, zaplienit će mu i groždje i širu. Ni obćinskih oranicah da 
ne ore nitko, dok se sa zakupnikom ne pogodi za najamninu, ni ob- 
Ćinske sjenokoše bez pogodbe sa zakupnikom da nitko ne kosi; u 
protivnom pak slučaju izgubit će i oratvu i sjeme i pokošeno sieno. 


LXXXVIII Knežija. Trideseinica. 


Tko ne bi htio dati zakupniku il njegovim ljudem jamstvo ili 
zalog, da će platiti pristojbu, koja u knežiju spada, kaznit će se na 
svaki način. Napokon obvezuje se gradska obćina, da će svimi silami 
nastojati, da se pristojba, koja spada u knežiju, ma kako zaniekana, 
podpunoma izplati.! 

Tridesetnica. Od robe i stoke i dragocjenostih, koja se iz izvanj- 
skih pokrajinah, kao iz Njemačke i Italije dogonila i uvažala u Hr- 
vatsku, prema njezinoj procjeni plaćala se tridesetnica (harmica) t. j. 
trideset postotakah. Tridesetnični prihod pripadao je kraljici „trice- 
sima dominae reginae“, a plaćao se gotovim tekućim novcem bilo 
zlatnim bilo srebrenim. 

O zagrebačkoj tridesetini u XIII. i XIV. vieku progorih jurve 
(sv. I. str. XCII—XCIV), a sada mi je reći koju za XV. viek. Plaćanje 
tridesetine bijaše po trgovce vrlo nesnosno, radi česa su se služili 
često kriomčarenjem, ie su kojekakvimi zakutci izvanjsku robu unašali 
u grad. Ali im nije kriomčarenje vaviek pošlo za rukom, jer tridese- 
tari doznavši po svojih uhodah za to, zaplienili im robu, pa odatie 
nastale silne razmirice medju triđesetari i trgovci. Bilo je to nekako 
o velikom Stjepanjskom sajmu god. 1436., kada su tridesetari uhvatili 
u kriomčarenju silnu robu zagrebačkih trgovacah, zaplienili ju i po- 
hranili u tridesetinskoj kući (domus tricesimalis), koja je bila u gradskoj 
obćini. Glavni sukrivac kriomčarenja bio je Pavao de Zylagh, biskupov 
providnik, zato je i on prvi podigao silnu graju na tridesetara, prizvao 
gradsku obćinu u pomoć, koja mu dala oružanu silu, s kojom je 
provalio u tridesetinsku sgradu, te silom oborivši vrata, oteše zaplie- 
njeno sukno i drugu robu, a tridesetinski novac, koji je ondje bio sa- 
hranjen, pobraše a uz njega i druge tridesetinske stvari, a dva po- 
služnika uhvatiše, koje je rečeni Pavao dao odmah baciti u tamnicu, 
dok su se drugi njihovi sudruzi biegom spasili. Nanesoše tom zgodom 
štete kraljevskoj tridesetari više od 400 for. u zlatu. Doznavši za taj 
izgred vrhovni tridesetar Leonardo Nofvy de Baymoc, prituži se na 
to kralju Sigismundu, moleći ga za pomoć i da se šteta naknadi. Na 
13. septembra odasla kralj iz Budima ukorno pismo gradskoj obćini, 
u kojem, nacrtav rečeni postupak, prebacuje joj, da ona, koja bi po 
pravdi i zakonu morala štititi zemaljske činovnike, još ih i sama pro- 
goni, te joj zapovieda, da svu otetu trgovinu i novac do najmanje 
sitnice povrati tridesetari, a u buduće pako da se na ničiji zahtjev ne 
usudi u takovom poslu pružati oružanu ruku.? 


1 Doc. 373. 
* Doc. 99. 








Tridesetnica. LXXXIX 


——M ——— —À LL —— —— ——— =>. LL 2 











Tridesetari, nešto vec i po zvanju, bijahu ljudi nasilni, pa su 
često prekoračili i djelokrug svoje vlasti. Godine 1437. u utorak na 
2. julija tridesetar Petar naprasnim načinom u samoj tridesetarskoj 
sgradi uhvati i zatvoriti dade gradjanina zagrebačkoga Gjuru zlatara, 
a to bijaše velika povreda gradskih pravah. Ovaj smjeli postupak 
ogorči gradsko zastupstvo, koje smjesta zatraži u bana Matka Talovca 
dozvolu, da tridesetara Petra uhvati i da mu po zakonu sudi. Na to 
ban odredi, da se samo povede iztraga. Drugi dan ili u sriedu pred 
Pavlom de Azthalnok, biskupovim providnikom, i Aleksandrom, grad- 
skim liečnikom i u prisuću dvojice banovih povjerenikah u samoj 
tridesetarskoj sgradi bila je povedena iztraga, iz koje se doznalo, da 
je tridesetar Petar u islinu kriv. Svoju krivnju tridesetar javno prizna, 
te zaprosi oba banova povjerenika, da ga izmire s gradskom obćinom. 
Ovo posredovanje podje za rukom te tridesetar Petar kako pred bano- 
vimi povjerenici tako pred gradskom obćinom prizna se opetovano 
krivcem, zaprosi javno oproštenje, a zadobiv ga obrekao svečano, da 
će sve priepore, što ih je ikada imao s gradskom obćinom, sasvime 
s uma metnuti, da će s gradskim sudcem, prisežnici i svakim poje- 
dinim gradjaninom složno i bratski živjeti.! 

Petrov nasljednik tridesetar Ivan Marati bijaše u istinu strah i 
trepet gradjanah zagrebačkih. Onom sgodom, kada je grad Zagreb iz 
rukuh grofovah celjskih prošao u kraljevske, to kralj Matijaš na pre- 
poruku Ivana Tuza imenuje zagrebačkim tridesetarom rečenoga Ivana 
Maratija. Proti nasilju ovoga čovjeka ulažu na 21. augusta 1465. pred 
kaptolom zagrebačkim dva gradska sudca: Antun sadanji, a Valentin 
bivši, prosvjed u ime ciele obćine, jer je on na Stjepan dan t. j. na 
najveći zagrebački sajam, koji se tada drži ne samo na kaptolskom, 
već i na gradskom trgu, silomice zahtievao od obližnjih plemićkih 
podanikah i vlastele medvedgradske tridesetarsku pristojbu, koju po 
zakonu nisu platiti bili dužni; a kad su mu ju uzkratili, da im je 
zaplienio odielo, oteo koze, volove i drugo blago i razne stvari, a 
tim je tako zastrašio cielu obćinu, da se ni sudac, ni ikoji prisežnik 
ili gradjanin nije usudio izvan gradskih zidinah il gradskoga područja 
slobodno izaći. Da, isti dan, kada je gradski sudac pred kaptolom 
uložio proti njemu prosvjed, da je on osobno došao pred sudca, za- 
prietio mu, da će ga, čim prvu sgodu shodno uhvati, na mjestu ubiti.? 


Priepori sa tridesetari nastajali su vrlo često i odatle, što su 
svojevoljno prekoračivali propisani cjenik za tridesetinu; godine na ime 


1 Doc. 106. 
* Doc. 247. 


XC Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. 


1498. pritužila se gradska obćina kralju Vladislavu, da od ucienjene 
robe više plaća tridesetine, nego li mora, jer da od robe, procienjene 
na sedam for., uzimaju se za tridesetinu dvanaest. Na ovu pritužbu 
naloži na 31. maja kralj tridesetarom Benku Vemeru i Nikoli Zeću, 
da od robe, kada se ucieni, uzimaju samo tridesetinu t. j da od 
30 for. uzmu samo 1 for, pak da se te odredbe strogo i savjestno 
unapred drže.! 

Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. Zlatnom su bullom 
Bele IV. zagrebački trgovci oprošteni bili od plaćanja maltarine i bro- 
darine, kada svojom robom po kraljevini trguju: „Item tributa infra 
regales terminos in nullo loco solvere teneantur*; a drugom poveljom 
njegovom od 23. veljače 1267. oprošteni bijahu i od plaćanja tride- 
setine ,quod ipsi cives nostri infra terminos regni nostri aliquod tri- 
butum, tam in aquis, quam in terris, nec aliquam tricesimam in nullo 
loco solvere teneantur". Nad ovom povlasticom bdili su zagrebački 
trgovci kao na zjenicu svoga oka, te se svakom sgodom, ma im i 
najmanja povreda bila nanešena, pritužili ili kruni ili domaćoj ze- 
maljskoj vlasti i potražili u nje zaštitu. 

U XV. vieku vrlo mnogo imademo dokazah za to. Već g. 1404. 
na 24. aprila nalaže kralj Sigismund svimkolikim svojim kastelanom, 
činovnikom i maltarom, pak i svim plemićem, koji drže malte i bro- 
dove, da se od robe zagrebačkih trgovacah ne usudjuju tražiti nika- 
kove pristojbe, jer u protivnom slučaju neka sami svojoj okorjelosti 
pripišu, ako se bude proti njim bez milosrdja postupalo.? 


God. 1419. na 1. oktobra ban Dionizij de Marchali, na prošnju 
gradske obćine, zapovieda svim maltarom, te županom i podžupanom, 
a naročito zagrebačke i križevačke županije, da se ni pojedince ni 
ukupno ne usudjuje uzimati maltarine od robe zagrebačkih trgovacah.? 


God. 1435. na 8. novembra kralj Sigismund opetovano strogo 
zabranjuje maltarom i podmaltarom, da pod gubitak kraljevske mi- 
losti od robe zagrebačkih trgovacah ne pobiraju maltarine.“ 

Ban Matko Talovac na 16. decembra g. 1435. strogo zabrani 
svim plemićem, koji drže malte, da, ne će li da budu kao krivci 
proti kruni, nikakove maltarine ne smiju tražiti od robe, koju voze 
trgovci zagrebački.5 


1 Doc. 390. 
Doc. 8. 

3 Doc. 27. 
* Doc. 89, 
5 Doc. 92. 





Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. XCI 


— — —— LL. — o 








God. 1449. na 8. maja ban Ulrik Celjski na podlozi povlasticah 
kralja Sigismunda opominje crkvene dostojanstvenike, barune, plemiće 
i sve druge, koji imaju vlast držati malte, da robu zagrebačkih trgo- 
vacah bezplatno puste provažati.! 


Kralj Matijaš pismom od 17. januara 1464. grofici Dori udovi 
Heningovoj, koja uzprkos povlasticah, koje uživaju zagrebački trgovci, 
pobira na svojem posjedu u Stubici maltarinu od njih, zapovieda, da 
od toga odustane.? U isto doba strogo kori grofa Martina Frankopana, 
što u Jastrebarskom i po drugih svojih posiedih pobira od zagre- 
bačkih trgovacah maltarinu, te mu nalaže, da odustane od toga, a što 
je do sada nepravedno pobrao, da ih u tom odšteti.? 


Isti kralj na 24. marta god. 1464. na molbu gradskoga sudca 
Nikole i prisežnika Antuna i Blaža, izaslanikah gradske obćine, na 
podlozi zlatne bulle Bele IV. potvrdjuje iznovice posebnim privile- 
gijem, da su zagrebački trgovci na svih maltah i prievozih oprošteni 
od maltarine i brodarine.* 


Sliedeće godine 1465., kada su se gradski izaslanici: sudac 
Konrad Ravšar i prisežnik Blaž pritužili kralju Matijašu, da kaptol 
zagrebački unatoč kraljevskih povlasticah pobira maltarinu, to mu 
kralj strogo zaprieti, da odustane od toga, jer u protivnom slučaju 
naložit će banu Ivanu Vitovcu, da Zagrebčane banskom vlasti štiti.5 


Hrvatski sabor, sabran na 22. februara g. 1481. u Zagrebu, na 
pritužbu odvjetnika gradske obćine Ivana Požegaja, uzima u svoju 
osobitu zaštitu Zagrebčane i njihovu robu proti plemićem Stjepanu, 
Bernardu, Dujmu, Ivanu i Nikoli Frankopanom; Petru Zrinjskomu, 
Gjuri_Mikuličiću, Gjuri Herendiću, Ivanu Krupaju, Grgi Bradaču, 
Panlušickomu, Mihalju i Tomi Tompam; Ivanu vojvodi Humskomu, 
Bernardu Stočiću, Ivanu Frajlihoviću, Gjuri opatu topuskomu, koji su 
na svojih maltah nezakonito pobirali od Zagrebčanah maltarinu.® 


Godine pako 1482. na 30. marta grozi se kralj Matijaš svim 
plemićem, koji imaju malte, da, ne odustanu li od zahtievanja mal- 
tarine, da će naložiti banu i podbanom, da Zagrebčane i robu im 
svom strogosti zakona štite.7 


Doc. 145. 
Doc. 229. 
Doc. 230. 
. 232. 
Doc. 244. 323. 
Doc. 324. 
Doc. 330. 


aaa & OQ 0 m 
Q 
e 
e 


XCII Oprost od placanja maltarine i tridesetine. 





Iste godine na 11. julija kori isti kralja bana Blaža Magjara, 
što na banskoj malti u Križevcih, te Blaža Baćana, kapetana medved- 
gradskoga, i Petra Bočkaja, što se proti naročitim kraljevskim povla- 
sticam usudjuju zahtievati maltarinu od robe, kojom Zagrebčani trguju, 
te im nalaže, da na svaki način od toga odustanu.! 

Opet se isti kralj na 9. maja 1483. grozi svim plemićem, koji 
imaju malte, da ako budu zahtievali kakovu maltarinu od zagrebačke 
robe, da će naložiti banom il podbanom, da takove malte za krunsko 
dobro posvoje.? 

Iste godine na 17. septembra na tužbu gradske obćine naloži 
ban Matija Gereb podbanom Petru Bočkaju i Ladislavu Rohfiju, da 
ni na banskih maltah a ni na drugih ne smije se pod nikakov način 
pobirati maltarina od robe, kojom zagrebački trgovci trguju." 

Sliedeće godine 1484. na 3. maja zabranjuje kralj Matijaš svim, 
koji maltarinu beru, da ju od Zagrebčanah ne smiju zahtievati; u 
protivnom bo slučaju zaplienit će im malte za krunsko dobro.* 

Iste godine na 4. decembra javlja ban Matija Gereb, da je 
gradska obćina dobila odluku palatina Mihalja Orsaga i kr. sudca 
Stjepana Bathora, kojom su na podlozi mnogih kraljevskih povlasticah 
gradjani zagrebački prosti od maltarine, pa toga radi svim, koji imaju 
malte, obznanjuje, da ako li protiv tomu uzrade, da će im zaplieniti 
malte za krunu.® 

Kralj Vladislav dvojim pismom od 6. i 27. januara 1493. po- 
tvrdjujuci na molbu izaslanikah gradske obćine: Gašpara Kuševića 
sudca, te prisežnika Domka Perovića i notara _ Emerika, povlastice 
svojih predšastnikah, koje govore o oprostu maltarine za robu gra- 
djanah zagrebačkih, zabranjuje svim, koji pobiraju maltarinu, da se 
ne usude tražiti je od Zagrebčanah ; jer inače zaplienit će im malte.® 

God. 1495. na 19. februara opetovano se grozi svim crkvenim 
dostojanstvenikom, barunom i plemićem, ako li budu na svojih 
maltah od Zagrebčanah zahtievali ikakovu maltarinu.* 

Iste godine na 6. septembra prepovieda vojvoda i ban Ivan 
Korvin podbanom Ivanu Gjuli i Bernardu Turocu i svimkolikim ple- 
mićem, da prema povlasticam, koje su dobili gradjani zagrebački, ne 


! Doc. 331. 
* Doc. 333. 
5 Doc. 335. 
* Doc. 336. 
5 Doc. 339. 
$ Doc. 368. 369. 
" Doc. 377. 





Oprost od plaćanja maltarine i tridesetine. Mjere i vaga. — XCIII 


—— ZZ LL. —— —— ———— — — 
— — 





smiju od njih zahtievati nikakove maltarine, a ako ju budu zahtievali, 
Z®plienit će im malte u krunsko dobro;! a to isto opetovno nalaže 
ne samo svojim podbanom Ivanu Gjuli i Stjepanu Bradaču, već i 
svojim kastelanom u Medvedgradu Ladislavu Petehu i Ivanu Horvatu, 
te Ludoviku Kemendskomu, kastelanu u Jastrebarskoj i svim plemićem 
posjednikom, koji imaju malte.? 

Napokon na 28. maja g. 1498. kralj Vladislav zapovieda svim 
plemićem, a naročito Petru Bočkaju Rasinjskomu, da na svojih maltah 
od Zagrebčanah ne usudi se pobirati nikakove maltarine;? a na 24. 
augusta i. g. zabranjuje knezu Bernardinu Frankapanu, da odustane 
od zahtievanja maltarine od zagrebačke robe, koja se doveze u Mo- 
druše; a istoga dana javlja svim crkvenim dostojanstvenikom, veli- 
kašem, grofom, kastelanom, plemićem i njihovim činovnikom, te gra- 
dovom, trgovištam, selom i njihovim upraviteljem, sudcem, vesnikom, 
maltarom i svim, da su Zagrebčani od svoje robe oprošteni od svake 
maltarine, a tko se toj njegovoj zapoviedi ne pokori, naložit će banom 
i podbanom, da ga svom silom na posluh prisile.“ 

O mjerah i vagi. (Vidi I. sv. str. XCIV—XCV.) Obične mjere 
za duljinu bijahu ove: palac (digitus) kao najmanja mjera; šaka 
(palma), četiri prsta uzpored položena; pedalj (spitama), duljina od 
rta palca do rta maloga prsta, kada se prošire prsti; lakat (cu- 
bitus, ulna, brachium); duljina cd ručnoga pregiba do sgloba maloga 
prsta; palica (baculus) i rif (reifo), duljina ravno pružene ruke od 
njezina palca do protivnoga ramena; stopa (pes), šestnaest prsta ili 
četiri šake; korak (passus) t. j. dvie stope i pol. 

Mjere za tlo: najveća mjera bijaše ral (dieta terrae, juger), a 
kao manje bijahu: lakat, pol lakta i četvrtina lakta; prostor sjenokošah 
označivao se kosci (falcastra) t. j. koliko kosac na dan pokositi može. 

Mjere sa sukno i| platno: skupina smotana sukna il platna zvala 
se: balla; inače mjerilo se sukno i platno na palice ili rife i 
na lakte. 

Za žito bijahu: vagani, poluvaganice i četvrtinke (metreta, me- 
treta media, quartale). 

Za vino najveća mjera bijaše tina, po prilici današnjih pet 
hektolitarah, zatim kabal, pol kabla i četvrt kabla (cubulus, medius 
cubulus, quartale cubili) i pint (pinta). 


1 Doc. 380. 
2 Doc. 382. 
5 Doc. 389. 
* Pag. 391. 392. 


XCIV Mjere # vaga. Novac. 


—— —_ E E e; —_ Dj. — M —— 


Za sol bijaše posebna mjera prozvana star. 


Za ulje # vosak bijahu funte (funta, talentum, libra), a Što 
funtah zvalo se cent, a to bijaše za težu najveća mjera. 

Od najmanjih mjerah spominju se: uncije ili dva lota, te polu- 
uncije, četvrtina, osmina itd. uncije. 

Da budu mjere i vage prave, bdilo je gradsko zastupstvo, te 
svaka mjera i vaga, prije nego li ju je vlastnik u prodaji mogao 
upotrebiti, morala se na gradskom magistratu, u koga se čuvao iz- 
vornik mjerah i vagah, izmjeriti, a na pronadjenu pravovaljanom 
udaren bijaše i pečat gradski i gradskoga sudca. 

Zagrebački trgovci bijahu različiti t. j. ili su trgovali jednom 
samo vrsti robe n. pr. suknom, platnom, solju, žitom, pa ih i toga 
radi narod nazivao po robi, kojom su trgovali: suknari, platnari, so- 
lari; ili su prodavali više vrstih t.j. mješovitu robu, takove je narod 
zvao štacunari ili kramari. Često se i po dva trgovca udružila, te 
zajednički trgovala, takova trgovačka udružba bijaše prozvana ,ke- 
tuševina“. 

Zagrebački ,Stacuni^ niti su bili veliki niti ukusni, bijahu bo 
to u zidanih kućah nadvedene izbe sa dvokrilnimi vrati na luk, od 
kojih je jedno krilo sizalo do tla, a drugoga polovina t. j. dolnji dio 
bijaše zidan, a na tom se zidu izlagale u neznatnoj mjeri sve vrsti 
one robe, kojom se u tom dućanu tržilo; a po drvenih kućah jedno- 
stavne razizemne sobe služile su za dućane; a bijaše svršetkom XV. 
vieka malih dućanah uza zid župne crkve sv. Marka. 


U gradskih se zapisnicih XV. vieka često spominje, da su šta- 
cuni okradjeni bili, a najviše za vrieme sajma; u ovih pako spome- 
nicih osim kradje, koju je počinio neki Ladislav, sin Ivana de Zinche, 
kada je po smrti trgovca Friderika (g. 1432.) tajno odnieti dao robe 
u vriednosti do 100 for. a 50 for. uzeo u gotovom novcu,! pripo- 
vjeda se, da je kaptolski sudac Grga stojeći god. 1429. u posadi u 
Popovom turnu, podkopao noćju sa svojom družinom dućan trgovca 
Kristana, te mu ukrao i odnesao svu robu onamo.? 


Novac. Spomenuvši obrt i trgovinu u gradu Zagrebu, reci mi 
je koju i o novcu. U XIII. i XIV. vieku kovan je bio u Hrvatskoj 
(najviše u Zagrebu) poseban novac za Hrvatsku (sv. I. str. XCVI—C). 
U XV. vieku nalazimo doduše kovničare (monetarius) u Zagrebu, na 
primjer godine 1436. utužio je kralju Sigismundu „Leonardus Noffvy 


! Doe. 59. 
3 Doc. 46. 





Novac. XCV 
de Baymocz, tricesimarum et urburarum et cusionis monetarum comes“, 
da su nekoji gradjani zagrebački silomice provalili u državnu tride- 
setaru i počinili ondje štete do 400 for.;! u gradskih pako zapisnicih 
ubilježeno je, da je godine 1446. Friderik Celjski poklonio ,Laurencio 
Sybenburgar aurifabro et monetario“, kuću u gradskoj obćini, koja je 
opustjela, pošto su njezini gospodari, Pavao i Dioniž, zlatari, uskočili 
iz grada; tim bismo nagadjati mogli, da je jošte prve polovine XV. 
vieka bila kovnica novacah u Zagrebu, no da se ipak u njoj nije 
kovao poseban novac ili ,moneta regis pro Sclavonia“, već u obće 
zajednički novac za kraljevine Ugarsku i Hrvatsku. 


U ovih spomenicih biva prvi spomen o novcu godine 1407. u 
namiri, kojom se potvrdjuje gradskoj obćini, da je izplatila državni 
porez: sex florenos pro centum, novos.? God. 1428., kada je gradska 
obćina ustupila Frani mlinaru jedno svoje trsje, dala ga pod uvjet, 
da plaća od njega o berbi: „sexaginta denarios novos, usualis monete 
regalis“.? 

Požunski sabor god. 1430. ustanovio je vriednost novcu ovako: 
da sto većih novo kovanih dinarah vriedi jedan zlatni floren, a od 
manjih dinarah, prozvanih četvrtaci ili kvartini, da se četiri sto uzima 
za floren; dotle pako, dok se dovoljno nakuje većih i manjih dinarah, 
da smije kolati novac prozvan dukat (gjukez), a deset dukatah da 
vriedi jedan veći dinar ili četiri manja.“ 


Uz novac, kovan u Ugarskoj, kolao je jošte u nas i novac kovan 
u Beču „denarii wiennenses“, te ih toga radi i narod prozvao ,beči“. 
Tomu novcu biva prvi spomen godine 1438.5 


Kao nominalni novac u XV. se jošte vieku spominje: marka 
srebra, u koju se brojilo dvie sto dinarah ili be£ah,® vriedila je četiri 
florena u zlatu." Pensam, što bijaše takodjer nominalni novac od četr- 
deset dinarah, neima u ovih spomenicih poslie god. 1438. nikakova 
spomena. 


Četvrt florena prozvan bijaše staronjemačkom rieči „orth“, „or 
thonez".? Ugarski denari prozvani bili su i „solidi*.? 


! Doc. 99 

2 Doc. 13. 

3 Doc. 52. 

* Doc. 57. 

5 Doc. 116. 121 
$ Doc. 158. 

7 Doc. 347. 

® Doc. 195. 385. 
? Ibid, 


XCVI Novac. 





Toliko nam je u ovih spomenicih ubiljeZeno o novcu, koj je u 
XV. vieku kolao po Hrvatskoj. 

Da je XV. vieka bilo ljudih u Zagrebu, koji su srebreni novac 
obrezivanjem oštećivali, svjedoče nam gradski zapisnici, jer kako jur 
spomenuh, bijaše god. 1423. tužen gradskomu magistratu zlatar Kle- 
ment, da obrezuje kraljevske denare, no pošto je samotret prisegnuo, 
da je glede takove potvore nevin, rješen bje od obtužbe. 


























Gradski život i običaji. 

Akoprem u ovih spomenicih vrlo malo ima traga o gradskom 
životu i običajih u XV. vieku, to ipak iz ono nešto oporučnih za- 
pisah, cienika i nekojih gradskih odredbah možemo donekle nacrtati 
kako se živjelo u zagrebačkom Gradcu tečajem XV. vieka. Da se naši 
predji rado zabavljali, premda su živjeli usred borbah, o tom ne 
može biti sumnje; a zabavam bilo je više povodah kao: krštenje i 
sv. potvrda, kod kojih se kumovi smatrali kao rodbinska sveza i kao 
drugi roditelji, a takov sveti odnošaj vriedio je i pred sudom, jer je 
bio i zakon stvoren (1437), da tko bi opsovao svoga kuma ili kumu 
ili povadio oružje na njega ili na nju, da za prvi put plati jednu 
marku globe, za drugi put dvie marke, a za treći, pet marakah; za 
četvrti pako oglobit će ga sasvim i uzeti mu slobodu; a kumove radi 
zabranjenih ljubavnih odnošajah smrću su kaznili. — Osim toga bilo 
je zabavah prigodom crkvenih proštenjah, godovnih danah, a naročito 
u obrtnih bratovštinah na godove svetacah cehovskih zaštitnikah, vjen- 
čanja, kod sagradjenja kućah ili prodaje posjedah, kod kojih se ,al- 
domaš“ pio, te napokon poklade sa svojimi maškarami, koje bijahu 
višeputa povodom krvavih izgredah. Kod svih pomenutih sgadah 
obilno se jelo a i pilo ne samo domaće vino i pivo, već i inostrano 
vino, osobito južno sladko t. J. malvazija. — Ove zabave bijahu skop- 
čane i sa plesom i to uz svirku sviračah (fistulatores); uz tanac bilo 
je kadkada i Jakrdijaških predstavah (joculatores) a da lakrdija bude 
podpunija, imadjahu za to i posebno odielo. 

Dvie su pako osobite zabave bile i to: na Ivanje ili 24. juna 
palio se na gradski trošak na trgu sv. Marka ogroman „kries“, koj 
su il Gračanci ili zvonari sv. Marka načiniti i paliti morali. U XV. 
vieku počelo se oko toga kriesa upravo pomamno plesati i to tako, 
da su mnogi kao bez duha popadali na zemlju; (a taj je ples uz do- 
maći kries unešen bio iz Njemačke, gdje su ga zvali: Johannestanz); 
a uz to na taj dan gostilo je gradsko zastupstvo u viećnici odličnu go- 
spodu i gospodje, na kojoj gostbi uz domaća jela i pila i poslasticah 

7 


XCVIII Gradski život i običaji. 
bilo je i južnoga voća, kao: grozdjića, narandjah, smokavah itd. — 
Druga zabava bijaše igra obojadisanimi jaji ili ,pisanicami*, kojom 
se ne samo djeca, već i stariji zabavljali, a izvodila se ovako: igrač 
uzeo bi pisanicu u ruku i stisnuo ju tako, da joj se samo bok vidio, 
dočim bi drugi igrač bokom svoje pisanice u bok njegove pisanice 
tuckao, čija se natukla, izgubio ju i morao ju dati onomu, čija je 
ciela ostala. Ova se igra zvala ,tucanje s jaji“ (concussio ovorum), 
a bila je u XIV. jošte vieku tako osobitom, da su se po njoj brojili i 
dani; u XV. pako vieku, ako je ova igra i ostala, ali nisu dane više 
po njoj brojili; igrala se pako na vazmeni ponedjeljak. 

Za igre u toliko znamo, da neke bijahu dozvoljene, kao stre- 
lanje u nišan (ad signa sagitare) ili mačevanje, koje često odabrahu 
radi zabave i vježbe, pa se ipak takova zabava mogla koj put i tužno 
svršiti. Nekoje igre bijahu zabranjene kao igra kartami na dasku (ludus 
ad tabulam); ova bo hazardna igra donešena iz Francezke preko Nje- 
mačke u Hrvatsku igrala se na znatne novčane svote kartami na 
dasku, a zvala se: ,naši-vaši“. 

Bogataši u svojih palačah i zidanih kućah dakako da su raz- 
košno živjeli, dočim gradjani u svojih najviše drvenih kućah u koliko 
su premogli, a napokon siromasi, a naročito kmetovi, živjeli su siro- 
tinjski u svojih kolibah (casalia); dočim su prvi imali srebreno, a 
često i pozlaćeno stolno posudje, rabili su imućniji gradjani po- 
sudje od kositra i od stakla, a siromašniji od lončarske radnje ili 
drveno. Isto tako i odjelo na bogataših bilo je ili od damaska ili od 
grimiza ili finoga kolinskoga sukna i krznom podstavljeno, nosili su 
gradjani od prostijega sukna te od crnoga i bieloga darovca. 

To isto vriedi i za pokućtvo, koje bijaše u bogataših fine rez- 
barske radnje, kao klupi i stolice a i te bijahu kožom obšivene ili sa- 
govi pokrivene (copeturae, bancalia, lectisternia), dočim u gradjanah 
stolarske radnje ili bojadisano ili jednostavno; to isto valja i za nakite 
kao: prstenje i ženske ovratnike (legibula). 

Od oružja, koje se u XV. vieku rabilo, spominju se: sablje, ma- 
čevi, bodeži (bicceli), štitovi, strelice u tulovih,. lukovi, buzdovani 
(cambuca, clavi ferrei) štitovi i kacige. Barutom, koji je u .XV. već 
vieku i u Zagrebu u porabi bio, ne znamo je li se služili pojedinci, 
već ga samo ili gradska ili kaptolska vlast rabila za vremena napa- 
daja ili obrane nabijajuć njim lumbarde i velike puške na utvrdah. 

Napokon spomenuti mi je, da ni gradjani na zagrebačkom Gradcu 
ne bijahu u to doba prosti od sujevjerstva. 


- 


* -9-————— 








Biskupska i kaptolska oblast. 


Na lievoj obali potoka Medveščaka i uzduž nje prema sjeveru 
prostirala se oblast zagrebačkoga kaptola. Ovo mu zemljište poklonio 
utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, a u nj spadala je kaptolska ulica 
(današnji Kaptol) sa velikim ribnjakom prema iztoku, te obćina novo- 
veška do posjeda plemicah mirogojskih; biskupska pako oblast opet 
na lievoj obali Medveščaka obsizala je prema jugo-iztoku prastari 
Zagreb ili današnju Lašku ulicu sa područjem. 

U prvom svezku ovih spomenikah (str. CVI—CLII) opisao sam 
prošlost ove jedne i druge oblasti počam od utemeljenja biskupije do 
svršetka XIV. vieka, a sada mi ju nacrtati kakova je bila u XV. vieku. 

Utordjivanje kaptola. U zagrebačkoj gradskoj obćini bio je do- 
zvolio već Bela IV. godine 1247. kaptolu zagrebačkomu, da na sje- 
vernom rtu gradske utvrde sagradi čvrstu kulu, kamo će se za vre- 
mena neprijateljskih nasrtajah moći zakloniti kanonici i ondje po- 
hraniti i svoju i crkvenu imovinu. Ova kula sa pripadajućom zidanom 
ogradom, kako jur spomenuh, zvala se „Popov turen“. Ali kaptol; 
t. j onaj dio grada Zagreba, koji leži na lievoj obali potoka Medve- 
ščaka, nije bio do polovine XIV. vieka ničim ogradjen. Istom tada 
počeli su i to mjesto kanonici utvrdjivati, ali ne zidom, već drvenom 
ogradom, koja je već g. 1387. podpuno svršena bila. U Sigismundovu 
na ime nalogu, kojim na i. marta g. 1387. nalaže banu Ladislavu 
Lužničkomu, da pošto je vjerojatno doznao, da ban Ivaniša s vranskim 
priorom Ivanom Paližnom i veliki vojvoda bosanski Hrvoja sakupiv 
silnu vojsku kreću proti Zagrebu, a buduć da je kaptol učvršćen i 
opasan jamom i čvrstom drvenom ogradom, a pust je, jer su mnogi 
buntovnici kanonici odsutni, toga radi lasno je buntovnoj vojsci za- 
posjesti ga, a sbudne li se to, prieti cieloj kraljevini velika nesreća, 
a gradskoj utvrdi očevidna propast; za to zapovieda gradjanom pod 
kaznu veleizdaje, da smjesta poteku na kaptol i da njegovu drvenu 
ogradu sasvim razvale uzevši svukoliku gradjevinu za sebe. Ne ima 
sumnje, da je ovaj kraljev nalog i bio izvršen, a tako i opet kaptol 


ostao neutvrdjen. 
* 


C Ütvrdjivanje kaptola. 

O novom utvrdjivanju kaptola nije se ozbiljno mislilo sve do 
godine 1469. Ove godine i to u subotu poslije Mihölja probudila je 
u kasno noćno doba stanovničtvo zagrebačko užasna vika i vapaj u 
pomoć, koju dizahu seljaci i plemići, što su s onkraj Save pobjegli 
u Zagreb i plačući pripoviedali, da su Turci provalili i spalili im 
sela i kuće, što se je vidjelo i po strašnoj vatri, koja se je iz Za- 
greba razabirala, a bjegunci rekoše jošte, da su Turci nakani pre- 
broditi Savu i naročito orobiti kaptol i stolnu crkvu. U tolikoj smutnji 
i strahu od groznog neprijatelja prestade ona mržnja medju obćinom 
gradskom zagrebačkom i kaptolom, te gradjani otvoriše vrata svoje 
tvrdje i primiše kanonike i stanovnike kaptolske strane i spremiše se 
na uzajamni odpor. Ovoga straha oslobodila ih je rieka Sava, koja 
je od silne kiše, što je bila pala u Kranjskoj, kroz noć tako nabujala, 
da je počela poplavljati zagrebačko polje i cielo Posavje i tako je 
prisilila Turke, da su morali odustati od navale na Zagreb.! 

To bijaše povod, da je kaptol zagrebački tvrdo odlučio utvrditi 
čvrstim zidom i kulami i kaptolsku ulicu i stolnu crkvu. Izmolivši 
radi toga i privolu kralja Matijaša (17. novembra 1469.)? jer bez 
privole kraljevske nisu se smjele dizati u kraljevini nove tvrdjave, 
dao se kaptol na utvrdjivanje. Taj je posao u početku često zapinjao, 
pa da se pospješi, s toga na 6. srpnja god. 1473. zaključi kaptolsko 
vieće: da se utvrdjivanje kaptola revnije nastavi, da se izaberu po- 
sebni kapetani, kojim će biti dužnost nadzirati gradnju; za tim, da 
je dužan svaki kanonik, bio on prisutan ili odsutan, na zapovied kape- 
tanovu pošiljati na radnju utvrdjivanja svoje kmetove, a kada oni 
budu radili ili gradili, da ih il osobno ili po svojem zamjeniku nad- 
ziru i gone ih na brži rad. Napokon, da svaki kmet, koliko ima vo- 
lovah, toliko će morati dovezti vozovah šibja ili fašinah, oni pako 
kmeti, koji ne imaju tegleće marhe, morat će šibje sjeći, naklađati na 
kola i nasipe graditi, kako im kapetani nalože; koji pak od kanonikah 
propusti to učiniti il osobno il po zamjeniku, platit će globu od 
a for. u zlatu." 


Ovim zaključkom počelo je utvrdjivanje znatno napredovati, a 
uza to poskrbio se i kaptol za potrebito oružie za obranu, te ga i 
dobavio, jer na 17. augusta i. g. razdieljene su bile medju kanonike 
34 velike puške ili ručne lumbarde.* 


1 Doc. 264. 265. 
2 Doc. 266. 
8 Doc, 289. 
* Doc, 290. 








ma 





Ütvrdjivanje kaptola. Ulica Opatovina. CI 


Kako se čini, bijaše već godine 1476. kaptol bar sa zapadne 
strane učvršćen zidom, ali su toj mladoj utvrdi veoma pogibeljne bile 
kolibe cistercitskih kmetovah busenjem pokrivene, koje se prostirahu 
pod zidom kaptolske tvrdje na lievoj obali potoka Medveščaka, s toga, 
jer bi Turci, ako provale u Zagreb i nasrnu na kaptol, mogli te kolibe 
zapaliti, pa bi tim lasno postradati mogla i kaptolska tvrdja. Ovu 
temeljitu molbu usliša kralj, te na 14. jula 1476. strogo naloži cister- 
citskomu opatu, da ove drvene kolibe svojih kmetovah dade srušiti, 
a kmete preseli u kaptolsku ivrdju; ne učini li toga, da će naložiti 
banu ili podbanom, da ih oni dadu srušiti.! 

Prigodom utvrdjivanja kapiola bilo je sa strane gradske obćine 
mnogo zaprekah i uznemirivanje radnikah u tom napornom poslu. Već 
mjeseca aprila 1476. obiedio je kaptol zagrebački gradsku obćinu, a 
naročito sudca Blaža Tota i gradjane Blaža Nemeta, Ivana Soldinarića, 
Hanžića, Ivana Pazara, Antuna Klokočkoga, Valentića, Lovru Šporara, 
Stjepana Platnara, Dominika Perovića, Dioniža Šipčića, Korena, Štefa- 
nića, Marka Mesaroša, Mihalja, sina Valentinova, Blaža Steničkoga, 
Antuna krojača, Iliju zvonoljevca, Pavla Zabu, Radaja, Pavla zlatara, 
Petra stolara, Kelca, Klementa postolara, Dominika i Blaža varge, i 
Hanža remenara i neke još gradjane, da kada je pod zidom kaptolske 
utvrde dao kopati kaptol ogroman jarak i u nj napušćavao vodu iz 
potoka Medveščaka radi veće obrane iste tvrdje, da su rečeni ob- 
tuženici ne samo smetali kaptolske radnike u tom poslu, već da su 
mnoge od njih pohvatali i utamničili. Po nalogu kraljevu, izdanom 
početkom svibnja i. g. naloženo bješe kaptolu čazmanskomu, da re- 
čeni krivci t. j. Blaž sudac s petdesetoricom gradjanah prisegne, da 
toga nisu počinili. I doista na a7. augusta pred čazmanskim kaptolom 
prisegne sudac Blaž s petdesetoricom gradjanah, da su nevini u tom, 
što ih kaptol tuZio.? 

God. 1478. na 15. semptembra zaključi kaptol glede onih ne- 
marnih i odsutnih kanonikah u straženju kaptolske tvrdje, da kada 
im odredjeni za to od kaptola činovnik odredi dnevnu il noćnu stražu, 
da mu se bezodvlačno pokore; tko bi se ustručavao, za prvi prkos 
plati for. globe, za drugi gubi diobu onogodišnju, a za treći lišava 
se predija; a tako da je kažnjen i onaj, koji bi ga zagovarao.* 

Ulica Opatovina. Badava utvrdio bi se kaptol, ako u toj tvrdji 
ne bude ljudih, koji bi ju za vrieme obsade mogli braniti, pa s toga 
zamoli kaptol biskupa Osvalda, da mu dozvoli u toj tvrdji naseliti i 


1 Doc. 301. 
3 Doc. 304. 
® Doc. 317. 


CII Ulica Opatovina. ' 
svjetovnjake. Na 20. kolovoza 1476. odazvao se biskup Osvaldo ovoj 
kaptolskoj molbi. U uvodu ove biskupove dozvole crta se tadanje 
tužno stanje kraljevine Hrvatske u ovih riečih: ,kađa promišljavamo, 
i kada se u pojedinih časovih i trenutcih sjećamo blaZenih i sretnih 
onih vremenah, u kojih su živjeli prevriedni predšastnici naši, biskupi 
zagrebački, pa kada sravnimo ista s našom dobom i sadanjimi dani, 
u kojih prekukavno i sa strahom u toliko samo životarimo, da jedva 
odisati možemo, neizrecivo se moramo čuditi; pa ako bismo i voljni 
bili o ovom ili o onom iole samo spomenuti, rieč bi nam zapela u 
grlu, jer kolika je opreka medju istokom i zapadom, medju svjetlom 
i tminom, tolika je medju ovom i onom dobom. S toga neka ne bude 
nikomu zazorno, ako ne možemo sliediti stopah predšastnikah naših 
ni gledom na nas same, a ni u upravi nam podčinjenib, obazremo li 
se na domaće i nutarnje ili izvanjske nepogode i protivštine, usljed 
kojih je slavno ovo kraljevstvo sasvim  potlaceno i uništeno, tad tko 
iole zdrave pameti mogao bi nas ukoriti, da kada je ponestalo starih 
običajah, da se, hoćeš ne ćeš, moramo služiti novijimi, koji su prema 
današnjemu vieku. Premda su nam domaće nepogode tako tegotne, 
da njihovu pritisku jedva možemo odoljeti, ipak nas jače ubada pre- 
gorki onaj žalac, bjesnoća na ime turska, kojom je ovo kraljevstvo 
s veće već strane poplienjeno i opustošeno, da, kojemu prieti i posve- 
mašnja propast. Ovih indi neprijateljah križa Hristova i nezasitnih 
zvierih tolika je bjesnoća, da mi, koji smo izpred njihove čeljusti i 
to u neznatnom broju, božjom milosti jošte poštedjeni, naslućujući 
s trepetom skoru svoju propast, od koje nas jedino milost božja, a 
uz nju čvrste utvrde i kule osloboditi i sačuvati mogu.“ — Toga radi, 
kako je jur prije dozvolio bio kaptolu, da smije graditi tvrdju, to 
mu i sada dozvoljuje, da ju može naseliti ljudmi svjetovnjaci i sveće- 
nici, koji bi ju za vremena obsade mogli braniti, ,jer sam si zamku 
stavlja, tko sagradivši tvrdju ne obskrbi ju valjano obranom“, te od- 
redjuje, da novi Ovi stanovnici budu pokorni kaptolu, kako su mu 
na podlozi kraljevskih darovnicah podložni i drugi njegovi podanici, 
a ni sam biskup, ni njegovi nasljednici ni njihovi činovnici, da u tom 
ni najmanje ne smetaju kaptola.! 

Na podlozi ove biskupove dozvole počeo je kaptol odmjerivati 
i označevati prostor, na kojem će novi naseljenici kuće sagraditi, ali 
u tom naišao je u samih svojih članovih na znatan odpor, jer se 
mnogi uztručavahu il od svoga dvora il od svoga vrta išto u tu svrhu 
odstupiti; toga radi na 18. augusta g. 1477. stvori kaptol ovaj zakon: 


1 Doc. 302. 








Ulica Opatovina. CIII 


da svaki onaj kanonik, koji se uzprotivi, da mu se od dvora ili od 
vrta oduzme potrebito zemljište za novu naseobinu, da je bezodvlačno 
lišen kanoničkih dohodakah i udružbe, te će se smatrati kao bun- 
tovnik, krivorotnik i izdajica domovine.! 

Naseljenikom nove ove ulice, koja je i posebnu obćinu sastav- 
ljala, valjalo je propisati i zakone, a to je učinio kaptol, kao njezin 
zaštitnik i gospodar, na 2. januara g. 1478. U utemeljiteljnoj izpravi, 
pošto je ocrtao tužno onodobno stanje naše domovine, izvržene turskim 
provalam, koje ih prisililo da nastoje o svojoj obrani, pa da su i toga 
radi i u kralja Matijaša i u biskupa Osvalda dobili dozvolu, da mogu 
kaptol učvrstiti i u jednom dielu te utvrde naseliti svjetovnjake obrane 
radi, prema onoj izreci: „jaoh samcu, jer kada padne, ne ima nikoga 
da ga digne“, to su i oni odielili jedan dio svoga zemljišta na kap- 
tolu, počevši od dvora, koji je nekoč sagradio arcidjakon katedralni 
Dimitar, a sada je vlastničtvo Lucije, udove mesara Blaža, a odavde 
iduć prema sjeveru do vrta franjevačkoga samostana, širokim putem, 
što dieli kanoničke dvore od kućah novih gradjanah, odredivši da 
svaka gradjanska kuća ima u širini petnaest lakatah, a duljina da joj 
seže do samoga zida rečene utvrde, ali tako, da su kanonici dužni 
plotom obgraditi svoje vrtove, koji su uz taj javni put ili ulicu. 
Označivši tako obseg te nove obćine, propisali su joj i zakone, kojimi 
se mora upravljati. Ponajprije svake godine na Gjurgjevo i to prije 
podne, da izaberu obćinari četiri čestita prisežnika izmedju sebe, a 
ovi da isti dan prije objeda izaberu sudca, koji će sudac i njim i 
njihovim stanarom suditi s rečena dva il tri prisežnika u gradjanskih 
i karnih prekršajih. U zločinih pako, kao: ubojstvu, razbojstvu, kradji, 
paležu, izdajstvu i nevjeri, sudit će isti sa kaptolskim sudcem ali u 
prisuću ciele obćine, i to svake sriede u tjednu, na koliko nije ze- 
maljskim zakonom zabranjeno u taj dan suditi. Jošte da u gradjanskih 
i karnih prekršajih, bude li važan uzrok, može svatko, nezadovoljan 
obćinskim sudom, prizvati na kaptolski sud ; no, ako koji obćinar 1u- 
kavštinom htjedne mimoići obćinski sud, lii ako li po izrečenoj već 
osudi obćinskoga sudca prizove na kaptol, a taj pronadje, da je ob- 
Ćinski sudac pravo sudio ili da je lukavštinom prizvano bilo na kap- 
tolsko sudište, to će kaptol takovoga prizivača odaslati na obćinski 
sud i da plati dvadeset i četiri dinara globe obćinskomu sudcu. Od 
sudbenih globah, da obćinski sudac ima dva diela, a treći prisežnici. 
U globah za zločine, da kaptolski sudac ima polovinu, a drugu po- 
lovinu obćinski sudac s prisežnici. Dozvoljava se jošte, da obćinari 
za života i na samrtnom času mogu razpolagati svojom pokretnom 

! Doc. 307. 


CIV Ulica Opatovina. 


imovinom po volji; a nekretnine kao kuće i grunte, da ni za života 
ni na samrti ne smiju ostaviti onim, koji su izvan ove obćine, a niti 
su voljni naseliti se u nju, a navlaš ne smiju ih ostaviti protivnikom 
ili neprijateljem kaptolskim; a crkvam, samostanom i u druge bogo- 
ljubne svrhe oporučiti mogu samo novčanu vriednost kućah, ali same 
kuće podnipošto. Umre li obćinar ne načinivši oporuke, da ga nasliede 
rodjaci obojega spola sve do trećega koljena; ne bude li ih imao, da 
se imovina umrloga podieli u troje, jedan dio da je za dušu pokojni- 
kovu, drugi kaptolu, da njim po volji razpolaže, a treći da se dade 
u obćinsku korist. U onom slučaju, kazni li se koji obćinar smrću 
radi zločina, ili uteče prije osuđe, da mu imovinu zapliene kaptolski 
i obćinski sudac, te uzevši obzir na potomčad i dužnu pristojbu 
jednomu i drugomu sudcu i drugim okolnostim, kaptol će njom raz- 
polagati kako pronadje za najshodnije. Rani li koji obćinar u prisuću 
sudca znatno koga, da plati 12 for. ranjenomu, a isto toliko sudcu, 
a sudac da ga pritvori dotle, dok izplati globu ili dok dađe dovoljno 
jamstvo, da će za 15 danah podmiriti. Učini li to, ako nije sudac 
prisutan, a vjerodostojnimi se svjedoci dokaže, da plati istu globu- 
Pijusne li tko koga, il iztuče i neznatno rani, bilo to pred sudcem 
il ne bilo, a svjedoci se dokaže, da plati za modricu onomu, ako je 
čestita glasa, 5 for. u zlatu a pet sudcu, inače samo forint, a toliko 
sudcu. Priepori glede pogrdah i psovkah, bili oni učinjeni pred sudcem 
il ne bili, da se razpravljaju na obćinskom sudu, i u presudi, da se 
obzir uzme osoba uvriedjenoga, je li čestita glasa ili ne. Ostale manje 
prestupke sudit će sudac po svojoj uvidjavnosti. Pozvan obćinar na 
sud, ne dodje li na prvi poziv, da plati sudcu za osam danah osam 
dinarah; ne dodje li na drugi poziv, da plati 12 dinarah, a ne dodje 
li i na treći, da plati 20 dinarah, osim ako svoje nedošašće valjano 
izpriča. Bude li tko pozvan jednim odrješitim pozivom, smatra se kao 
da bi tri puta zvan bio, pa ne dodje li na taj odrješiti poziv, platit 
će globu, kao da bi tri puta zvan bio. U ostalih sudbenih postupcih 
da se drže zemaljskoga zakona i običaja. Bude li obćinar osudjen da 
plati dug il globu, a obreče rok u koji će izplatiti, a ne sumnja se 
o njemu da bi utekao, ne smije se zatvoriti, već da položi jamstvo, 
da će do urečena roka podmiriti. Ako prodje rok, a on ne zadovolji 
dužnosti, ne ima li toliko gibive il negibive imovine, kojom bi se 
dužnosti moglo zadovoljiti, da ga slobodno pritvore; učini li suđac 
proti toj odredbi, ima pravo zatvorenik podići tužbu na njega. Da 
pako rečeni obćinari za tolike njim izkazane blagodati zahvalni budu, 
zahtieva kaptol, da ga priznavaju gospodarom, da u čuvanju i obrani 
ove tvrdje i osobno i sa svojimi stanari budu na službu. Kaptol se 





Ulica Opatovina. CV 


odriče svakoga gospodstva nad obćinari, a tako isto zabranjuje i svo- 
jemu sudcu, ali zahtieva, da ih obćinari vaviek poštuju; sluči li se, 
da uvriedi il opsuje obćinara koji kanonik il kaptolski sudac, a ob- 
ćinar se prituži kaptolu, pa se pronadje da je tužba istinita, tužitelju 
će se dati zadovoljština. Da rečeni obćinari spokojno mogu živjeti, to 
prepovieda kaptol, da ih kanonička služinčad niti ne vriedja niti psuje ; 
sluči li se, da koji kanonički sluga počini u obćini umorstvo il opsuje 
obćinara, a obćina krivca uhvati, da mu prema izgredu i slobodno 
sudi i kazni. Ne može li takovoga slugu uhvatiti u obćini, jer po- 
činivši zločin, utekao je, da ga slobodno hvata na kaptolu (ulici), a 
nipošto ne u crkvi, dvorovih kanoničkih ili prebendarskih, a gospodar 
takovoga sluge, da pridrži njegovu imovinu il zasluženu plaću, dok 
ne odredi kaptol, kako će njom razpraviti. U manjih stvarih, a na- 
ročito glede duga, dužan je svaki kanonik za svoga slugu obćinaru, 
ako mu se prituži, po pravici udovoljiti; ne učini li toga, to kaptol 
pridržaje za sebe pravo tako o kanoniku gospodaru, kako i o njegovu 
slugi shodna odrediti. Napokon da će u ime priznanja kaptolskoga 
vlastničtva u toj obćini poslije 16 godinah, kako im je to zajamčeno, 
plaćat o novoj godini svaki obćinar od cieloga kućišta jednu petinu 
forinta u tekućem novcu, a više se nikada ne će zahtievati. Na po- 
sljedku pošto je kaptol naumio u tom obsegu odieliti i više zemljišta, 
da se na njemu otvore nove ulice i nasele u njih novi stanovnici, 
kada to učini, to i za te nove obćinare da vriedi taj zakon i da 
s ovom jur postojećom obćinom sačinjavaju jednu cjelinu pod jednim 
obćinskim sudcem.! . 

God. 1478. na 17. februara zaključi kaptol u svojoj sjednici, 
da svaki kanonik il osobno il po svojih kmetih sagradi u Opatovini 
dvie kuće a svi ukupno i viećnicu i da je to do Martinja gotovo. 
Tko bi prkosio, gubi predij i diobu o novoj godini. Gradivo za kuće 
da se sječe u kaptolskih šumah.? 


U isto doba, kada se zagrebački kaptol počeo učvršćivati proti 
nasrtaju turskom, i biskup Osvaldo da od neprijateljske provale sa- 
čuva biskupski grad, dao je oko njega, a naročito na južnoj strani 
(jer ga s iztoka štitio ribnjak) podići visoki nasip izkopavši pred njim 
duboki jarak. Ovo doznajemo iz pritužbe zagrebačkih Dominikanah, 
kada su god. 1473. zamolili papu Siksta IV., da se iz laškouličkoga 
samostana sv. Nikole preseliti smiju na zagrebački Gradac do kapele 
sv. Katarine, navedši uz druge razloge i taj: ,što je biskup utvrdjujuć 


1 Doc. 309. 
* Doc. 311. 


CVI Život i običaji u kaptolu zagrebačkom. Naimenovanje kanonikak. 
svoj grad radi turske provale, onaj put, kojim se ravno i lasno do- 
lazilo u njihovu crkvu, sasvim razvalio i uništio.! 


Život i običaji u kaptolu zagrebačkom. O utemeljenju kaptola 
zagrebačkoga, njegovom razvitku i uredjenju, o životu i običajih počevši 
od osnutka biskupije (1093.) do svršetka XIV. vieka progovorio sam 
u I. svez. ovih spomenikah (str. CIX—CXXXIV), a sada ću nacrtati 
njegovu prošlost u XV. vieku. 


Naimenovanje kanonikah. Do svršetka XIV. vieka zagrebačke ka- 
nonike imenovali su ili domaći biskupi, ili ugarski kraljevi, a često 
i rimska stolica, u XV. pako vieku ne nalazimo primjera, da bi papa 
koga postavio kanonikom zagrebačkim. U tom se vieku tim pravom 
služili samo domaći biskupi a i kraljevi ugarski „auctoritate juris 
patronatus regii^. U onom razdobju XV. vieka (1433—1465), kada 
je, kako ćemo brzo doznati, nastao priepor medju raznimi kandidati 
za stolicu biskupije zagrebačke, grofovi Celjski dovinuvši se u Hr- 
vatskoj silne vlasti i premoći, a naročito Friderik i Ulrik (1436 — 1456), 
koji su prisvojili za se i naslov pokroviteljah zagrebačkoga episko- 
pata (tutor et advocatus ecclesie zagrabiensis), namještahu za kanonike 
svoje ljude, a i tudjince Slovence i Niemce, koja je naimenovanja i 
sam kralj Vladislav Posthumus g. 1453. zakonitimi priznao i odobrio.* 
Takovim se načinom napunio kaptol ljudmi raznih narodnostih, razli- 
čite ćudi, a često i nesposobnimi, što je bilo na uštrb ugledu i zvanju 
ovoga častnoga sbora. Da se sačuva čast ovoga uglednoga tiela u 
biskupiji, to je kralj Matijaš (jer je još trajala borba raznih preten- 
dentah za zagrebačku biskupsku stolicu) na 24. maja god. 1462., slu- 
žeći se svojim patronatskim pravom, ovlastio biskupa varadinskoga 
Ivana Viteza iz Sredne, da on izpražnjena mjesta zagrebačkih kano- 
nikah podjeljuje osobam sposobnim i zaslužnim, te ujedno naložio 
kaptolu zagrebačkomu, da samo onoga ustoli, koga rečeni biskup 


! Doc. 285. 


* Nos Ladislaus dei gracia Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, 
Austrieque et Stirie dux, necnon marchio Moravie etc. Memorie commendamus per 
presentes, quod nos universas collaciones quorumlibet beneficiorum in ecclesiis: 
cathedrali zagrabiensi aut collegiata chasmensi per fideles nostros, illustres principes, 
dominos Fridericum et Vlricum Cilie, Ortemburge, Segorieque comites ac regni 
Slavonie banos, hactenus quibuscumque personis factas, ratas et gratas habendo, 
presentibusque approbando et ratificando eisdem auctoritate nostri jurispatronatus, 
regium consensum nostrum prebuimus ymmo prebemus pariter et astensum presen- 
cium litterarum nostrarum vigore et testimonio mediante. Datum W yenne feria sexta 
proxima post festum beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringente- 
simo quinquagesimo tercio. Regni nostri anno tredecimo. 

Act. Cap. Ant. fasc. 9I. nr. 24. j 








Natmenovanje kanonikah. Kaptol pod zaštitom krune. CVII 


imenuje, jer da će svakoga, tko bi mimo njegova naimenovanja 
ustoljen bio, smatrati nezakonitim.! — Da su svršetkom jošte XV. 
vieka i biskupi zagrebački uživali prava imenovati kanonike, neka 
nam služi za dokaz 10, što je na 9. aprila 1499. biskup Osvaldo Tuz 
zagrebačku prepozituru s kanonikatom podielio svomu bratu Alfonzu, 
i naložio kaptolu, da ga ustoli? — Jedan samo poznat nam je slučaj, 
da je kaptol (oko 1466.) uz prkos tomu, što je kralj Matijaš arcidja- 
konat gorički podielio kanoniku Martinu, tu čast podao kanoniku Di- 
mitru; ali je toga radi pao kaptol i u nemilost kraljevu, koji mu taj 
postupak istom na silne molbe velikašah jedva oprostio.? 


Tim jer je kralj Ladislav utemeljivši biskupiju zagrebačku (sv. I. 
str. I—IV. CVII—CIX), a uz nju i stolni kaptol, koga je takodjer 
posjedi obilato nadario, postadoše kraljevi ugarski patroni zagrebač- 
koga kaptola, koji je i toga radi, kada mu se kakova nepravda činila, 
tražio u krune, kao u svoga patrona, zaštitu. — Vrlo je znamenita 
glede toga predstavka kaptola zagrebačkoga, podnesena kralju Mati- 
jašu (oko 1470.), u kojoj nacrtavši trošno stanje stolne crkve i biede, 
koje trpi što mu se posjedi otimlju, desetina uzkraćuje a kanonici 
progone, preporno ga moli, da mu svojom kraljevskom patronatskom 
vlasti u pomoć priteče.* — Na pritužbu kaptola zapovjedi 20. aprila 
g. 1464. kralj Matijaš banom Emeriku Zapolji i Nikoli Iločkomu, da 
kaptol i njegove podanike u prastarih njihovih pravih, povlasticah i 
posjedih štite proti svakomu napadaču i progonitelju.® — Isti kralj, 
kada mu se god. 1471. pritužio kaptol zagrebački, da se po njihovih 
i prebendarskih dvorovih i zaselcih često smještava vojska, koja pro- 
lazi mimo Zagreba, a da im tim i mnogo štete nanosi, prepovieda 
banom i kraljevinskim kapetanom, da se ne usude, ako kaptol ne 
dozvoli, nastanjivati vojske po njihovih dvorovih i posjedih; a na 
1. oktobra i. g. pošto bi opetovano prepoviedio banovom Blažu Ma- 
gjaru i Damjanu Horvatu, da neukonačivaju vojske po kaptolskih 
dvorovih, to ih kori jošte, što su na kaptolski posjed Toplice kod 
Varaždina nameinuli uz prkos kaptolskih sloboštinah neki izvanredni 
namet, a prigodom njegova utjerivanja, što su njihovi vojnici ubili 
ondje do dvadeset kmetah.® — Matijašev nezakoniti sin, vojvoda i ban 
Ivan Korvin, nalaže g. 1491. banu Ladislavu Egervaru. te podbanom, 


! Doc. 224 
* Doc. 393. 
3 Doc. 249. 
* Doc. 319. 
5 Doc. 233. 
* Doc. 268. 270. 


CVIII Borba o stolici biskupije zagrebačke. 


i Antunu Poku medvedgradskomu kastelanu i kapetanom zagrebačkoga 
Gradca, da štujuć svetu uspomenu njegova otca, koji je kaptolu za- 
grebačkomu osobito naklon bio, da ga i oni štite u svih njegovih 
sloboštinah i pravih.! — Spram ove visoke kraljevske zaštite bijaše 
kaptol zahvalnošću vezan, stojeći vazda pripravan kruni na službu. 
Kada je god. 1486. naložio kralj Matijaš stubičkomu plemiću Grgi, 
da u kraljevini Hrvatskoj iztražuje solne rude, zapovjedio je kaptolu, 
da mu u pripomoć šalje svoje ljude i propitkuje svoje kmete za 
takove rude, a što dozna, da rečenoga iztraživaoca Grgu obaviesti.? 


Ali je i bilo slučajevah, da je kaptol sa svojim patronom došao 
u sukob, a to je bilo najviše u onom razdobju XV. vieka, kada se 
razni pretendenti otimali za stolicu biskupije zagrebačke. O tom 
scienim, da je potrebno nešto obširnije progovoriti. 


Po smrti biskupa Ivana Albena bijaše stolica biskupije zagre- 
bačke prazna podpunih sedam godinah t. j od godine 1433—1440. 
Povod, zašto je tako dugo neposjednutom bila, nije nam poznat, no 
nagadjamo, bilo, pošto je u to doba razsipnošću dvora državna bla- 
gajna osiromašila, pak joj dobro došao prihod tako izdašne biskupije ; 
bilo pak, što je vjerojatnije, što se i razni pretendenti borili za nju, 
te je teZko bilo pronaći, koji bi medju premci najbolje dolikovao. 

Da se ovomu prieporu na put stane, papa Eugenij IV. na molbu 
i predlog kaptola svršetkom srpnja g. 1440. imenova biskupom za- 
grebačkim Benedikta de Zolio, kanonika i kathedralnoga arcidjakona 
u kaptolu zagrebačkom. Ovim imenovanjem nije priepor prestao, da- 
pače on je jošte postao žešći, a uzvitlaše ga možni tada moslavinski 
plemići Čupori, nastojeći da tu stolicu zasjedne jedan član te obitelji 
na ime Dimitrija Čupor, biskup kninski. Uz Čupore pristadoše i gro- 
fovi Celjski, a njihovim poticanjem i sam kralj Vladislav Poljski. 


U koliko se u kaptolu radilo o tom, da se biskup Benedikt 
održi na stolici zagrebačkoj, tim se jače rečeni plemići dizali, da ga 
obore. Samoga kralja u klimavih onih odnošajih, u kojih se tada na- 
lazila Ugarska i Hrvatska, bijaše vrlo lasno na svoju ruku dobiti, 
s toga on početkom godine 1443. naloži kaptolu pod kaznu ,gubitka 
glave, izgona i zapliene svih dobarah“, da se ne ima pokoravati bi- 
skupu Benediktu. Ovoj strogoj zapoviedi pokorio se napokon kaptol, 
te je uzkratio svomu biskupu dužnu poslušnost, na što Benedikto udari 
cieli kaptol crkvenim interdiktom i zatvori im stolnu crkvu. — Pošto 
se medjutim približavale vazmene svetkovine, da se one dostojno pro- 


! Doe. 359. 
* Doc. 341. 











Borba o stolici biskupije zagrebačke. CIX 





slave, obratio se kaptol na papina legata kardinala sv. Sabine, na- 
crtavši mu u molbi, da njihov neposluh spram biskupa nije svoje- 
voljan, već da ih na to prisilio kralj strogim svojim nalogom, ali 
oni da su voljni pokoriti se biskupu. Prema tomu naloži legat opatu 
zagrebačkih Cistercitah, da skine s kaptola biskupov interdikt, no pod 
taj uvjet, da se tečajem četrdeset danah kanonici s biskupom izmire; 
ne učine li toga, da ih opat udari novim interdiktom.! 

Ovim se, kako nam se čini, prva bura na biskupa Benedikta 
ponješto smirila (jer je i skoro iza toga i sam kralj Vladislav Poljski 
zaglavio u bitci kod Varne g. 1444.), ali ne za dugo. Silni Cupori 
(od kojih je početkom druge desetine XV. vieka jedan član i banovao) 
svakako nastojahu, da stolicu biskupije zagrebačke zaposjedne njihov 
rodjak kninski biskup Dimitrija. Da se ovo postigne, upotrebiše sva 
sredstva, kojimi napokon izposlovaše, da je papa Eugen IV. (nešto 
prije svoje smrti T 23. februara 1477.) Benedikta sa zagrebačke sto- 
lice premjestio na kninsku, a Dimitra Cupora sa kninske stolice na 
zagrebačku. 

Dimitar se Čupor zaputio na to u Rim, da se pokloni novoiza- 
branomu papi Nikoli V, a da poluči od njega potvrđu svoga naime- 
novanja, spomenuo mu, da je na to premještenje drage volje pristao 
kaptol zagrebački, što da je i pismeno očitovao pokojnomu papi Eu- 
genu IV. Kada je o tom stignuo glas u Zagreb, kaptol se vrlo uz- 
bunio, te na 20. maja sastavi i odašalje u Rim pismo, kojim javlja 
papi, da on za Dimitra Čupora nikakove privole nije izdao, a nadje 
li se kakova njegova privola medju spisi pokojnoga pape, da je lažna, 
jer da kaptol pozna svoga biskupa Benedikta kao čovjeka učena i za- 
služna i vrlo sposobna za upravu biskupije, pak moli papu, da za 
ljubav božju pridrži Benedikta na zagrebačkoj biskupskoj stolici.? 

Ovu smjernu i istinitu molbu uvaži Nikola V. te na 6. oktobra 
naloži Ivanu kardinalu djakonu sv. Angjela, inače svomu legatu za 
Ugarsku, da u njegovo ime prepoviedi biskupu Dimitru Čuporu, da 
se ne usudi zasjesti biskupske stolice. Ne posluhne li ga, da upotrebi 
proti njemu crkvene kazne. 

S ovoga papina naloga uzvitlala se podpuna hajka za Dimitra 
Čupora proti biskupu Benediktu, kojoj se na čelo stavio Ivan Hunjad, 
gubernator kraljevinah Ugarske i Hrvatske, s ugarskim episkopatom, 
grofovi Celjskimi i Čupori, te su otimanjem crkvenih dobarah, pro- 
gonom pristašah Benediktovih, napokon prisilili ga, da je na to pre- 
mještenje i sam pristao i podpisao ga pred javnim notarom. 

2 Doc. 137. 

* Doc, 142. 


CX Borba o stolici biskupije zagrebačke. 


Kakove i kolike li bijahu spletke proti biskupu Benediktu i 
kakov se pritisak činio ma rimski dvor, da namjesti Dimitra Čupora 
na zagrebačku stolicu, to se najjasnije razabire iz papina pisma, koje 
na 30. aprila 1451. posla rečenomu svomu legatu kardinalu djakonu 
Ivanu. U toj poslanici spominje papa, kako mu je davno prije na- 
ložio bio, da biskupa Benedikta ostavi u Zagrebu, a kninskomu bi- 
skupu Dimitru da pod prietnjom crkvenih kaznah prepovjedi zasjesti 
stolicu biskupije zagrebačke, a taj njegov nalog da je legat i izvršio 
bio; nu pošto je tečajem vremena stiglo na rimsku stolicu iz Hrvatske 
i Ugarske mnogo pisamah, tužbah i predstavakah kako od biskupah, 
tako od plemićah, a naročito od gubernatora kraljevinah Ivana Hu- 
njada, u kojih se medju ostalimi spominje i to, da su grofovi Celjski 
silom oteli neke posjede i gradove crkve zagrebačke, a tim da je 
biskupija mnogo štetovala, no da su isti grofovi skloni sve oteto 
vratiti, pristane li papa na to, da se Dimitar Čupor s kninske stolice 
premjesti na zagrebačku, a biskup Benedikt sa zagrebačke na kninsku. 
Papa, da je dugo vremena oklievao, da, što više i pismeno opominjao 
grofove Celjske, da oteto vrate, ali niti oni niti drugi plemići do sada 
upravo baš ništa nisu vratili. Kako su ga izviestili jošte i nadbiskup 
ostrogonski i biskup vacki, koji se osobno o tom biskupskom pitanju 
i prieporu bavio u Zagrebu, da su posjedi i gradovi crkve zagrebačke 
istoj baš radi biskupa Benedikta oteti, da biskupija s njega danomice 
propada, a pošto je jošte doznao i to, da je napokon i sam Benedikt 
pristao na to premještenje, koje bi crkvi zagrebačkoj tim u prilog 
bilo, to posavjetovavši se sa kardinali, nalaže legatu, nadbiskupu ko- 
ločkomu te biskupu pečujskomu i vackomu, da Dimitra Čupora ustole 
na zagrebačkoj stolici, a Benedikta sa zagrebačke premjeste na kninsku. 
Uzprotivi li se on tomu, da upotrebe sve moguće crkvene kazne. 

I papin legat i rečeni ugarski biskupi odvažno se stavili na to 
da biskupa Benedikta maknu, a da ustole Dimitra Čupora. No protiva 
toga snažno se opro i sam Benedikt i oba kaptola: zagrebački i čaz- 
manski sa svećenstvom i mnogimi svjetovnjaci, a napokon i sami 
grofovi Celjski, koji zavadivši se s nasilnimi Čupori, pristupiše stranci 
Benediktovoj. Čuvši za to papa Nikola V., često je neposlušne opo- 
minjao, da se njegovoj odredbi pokore, no pošto njegove opomene 
ništa nisu koristile, naložio je svomu legatu i nekojim ugarskim bi- 
skupom, da neposlušne udare interdiktom i ekskomunikacijom, koji 
su i taj papin nalog izvršili. Ali pošto se s te crkvene kazne narod 
uzrujao i uzbunio, pa se je i bojati bilo, da ovo premještenje ne bi 
prošlo bez krvoprolića, to je papa, da tomu predusretne, ustanovio, da 
Benedikt ostane dotle u Zagrebu, a Dimitar u Kninu, dok on shodno 











Borba o stolici biskupije zagrebačke, CXI 


ne odredi, a uz to na 11. decembra 1451. naložio je krškomu biskupu 
i cistercitskomu opatu u Landstrassu, da s biskupa Benedikta, zagre- 
bačkoga kaptola i svećenstva skinu crkveni interdikt, a svjetovnjake 
da rieše ekskomunikacije. 

Ne dugo iza toga ili svršetkom g. 1453. ili početkom g. 1454. 
umrie zagrebački biskup Benedikt. 

Beneđiktovom smrću izpražnjenu stolicu biskupije zagrebačke 
namieni papa njitranskomu biskupu Tomi de Dabrence; ali Dimitar 
Čupor poduprt ugarskom vladom i svojim rodom, nije ju htio tako 
lasno napustiti, a grof Ulrik Celjski, koji bijaše na vrhuncu moći u 
Hrvatskoj, živući s Čupori u zavadi, da Dimitrove težnje osujeti, 
predloži papi Nikoli V. nekoga Slovenca Baltasara Motschiedla, žup- 
nika sv. Petra u Radojevicah (Radmansdorf) uz preporuku, da će za 
njegova biskupovanja zagrebačka biskupija silno procvasti. 

U kaptolu je zagrebačkom poznato bilo, da je papa Nikola V. 
zagrebačku biskupsku stolicu namienio njitranskomu biskupu Tomi, 
ali silnomu uplivu grofovah Celjskih ne samo da nije podlegao, već 
se i tako nizko snizio, da je pod prietnjom izključenja i lišenja pre- 
dijah sklopio u unutarnjoj sakristiji stolne crkve i svečanu zavjeru 
za rečenoga Baltasara,! koji tim jošte većma poduprt preuze u svoje 
ruke biskupska imanja. Ovim postupkom naniela se biskupu Tomi 
velika šteta, a pošto je medjutim umro papa Nikola V. (24. marta 
god. 1455.), to on njegovu nasljedniku Klementu III. prijavi, što je 
Baltasar počinio i zamoli ga za pomoć. Prema tomu zapovjedi papa 
biskupu pečujskomu Andriji, da iztraži što je na stvari i Tomu da 
uvede u dobra i ujedno da mu izruči i duhovnu pastvu. Ali kada 
je Andrija htio to izvršiti, silno mu se opro i Baltasar i kaptol, s toga 
i Baltasara i kaptol udari crkvenim interdiktom; a ovi se obratili na 
kardinala Ivana, papina legata u Ugarskoj, koji skine s njih rečeni 
interdikt, te je opet Baltasar i nadalje mirno uživao biskupske do- 
hodke na štetu Tominu. Ovo sve bijaše javljeno papi, koji na 23. 
marta g. 1456. naloži rečenomu svomu legatu, da proti Baltasaru i 
kaptolu što strože postupa, da, i crkvenimi kaznami, a ne budu li 
one koristile, da upotrebi i svjetovnu silu. 


U ovu se borbu uplete opet poznati nam kninski biskup Di- 
mitar Čupor, tvrdeći na podlozi pečatnicah Eugena IV. i Nikole V., 
da je on jedini zakoniti biskup zagrebački. Saznavši papa Kalisto III. 
o tom nedostojnom prieporu, odpisa na 21. maja 1457. svojim le- 
gatom u Ugarskoj rečenomu kardinalu djakonu Ivanu i Dionižu kardi- 


1 Doc. 181. 


CXII Borba o stolici biskupije zagrebačke. 





nalu sv. Ciriaka, da akoprem župnik Baltasar i svojim spletkarenjem 
i uplivom Ulrika Celjskoga nastoja zasjesti stolicu biskupije zagre- 
bačke; a Dimitar Čupor opet na temelju bullah Eugena IV. i Nikole V., 
koje je on dobio na lukavi način, svimi mogućimi sredstvi teži ta- 
kodjer za tim, te obojica prieče zakonitomu biskupu Tomi, da ne 
može zasjesti zagrebačke biskupske stolice, to papa svojom apostolskom 
vlasti potvrdjuje i javno priznaje jedinoga Tomu zakonitim biskupom, 
a Dimitru i Baltasaru pod crkvenim izobćenjem zapovieda, da se toga 
okane, te nalaže rečenim legatom, da Tomu ustole u Zagrebu i da 
mu uruče duševnu i svjetovnu upravu ove biskupije. 

Sada istom, kada su papini legati htjeli provesti taj njegov nalog, 
digle se stranke, i da to preprieče, poslale su u Rim svoje izaslanike, 
koji su u pape i sbora kardinalskoga svaka svoga kandidata što to- 
plije preporučivale kao najsposobnijega i najželjenijega. Prema tomu 
naloži (prema svršetku g. 1457.) papa rečenomu svomu legatu kardi- 
nalu Ivanu, da točno prouči opet priepor medju Tomom, Dimitrom 
i Baltasarom, pak da se za jednoga od ove trojice odluči, i da ga u 
ime rimske stolice proglasi zakonitim biskupom i kao takovoga ustoli, 
upotrebiv za to sva zakonita sredstva. 

Za dugotrajne ove borbe o stolici biskupije zagrebačke naravna 
je stvar, da su se stranke zamrzivši se medjusobno i progonile, s toga 
se i rečenomu legatu kardinalu Ivanu nije htjelo riešiti ovaj priepor, 
te je ostao neriešen jošte iza smrti pape Kalista IIL, kojega nasljednik 
Pio II. na 30. decembra 1460. naloži opeta rečenomu legatu kardinalu 
Ivanu i kardinalu Dionižu i biskupu čanadskomu, da rieše već jednom 
medju Tomom, Dimitrom i Baltasarom taj mnogogodišnji priepor, te 
jednoga izmedju njih proglase biskupom zagrebačkim i tomu da u 
ime rimske stolice izruče duhovnu i svjetovnu upravu biskupije. 

Kada je i ovaj nalog ostao bezuspješan, to ga sam papa rieši 
na 13. januara g. 1463. evo ovako: pošto je po smrti zagrebačkoga 
biskupa Benedikta njegov predšastnik Nikola V. Tomu de Dabrence, 
tadanjega biskupa njitranskoga, imenovao biskupom zagrebačkim, a 
pošto usljed spletkah biskupa Dimitra Cupora i nekoga Baltasara 
stolicu iste biskupije nije mogao zasjesti, te crkva zagrebačka lišena 
zakonitoga pastira mnogo da je trpila, a i sada trpi, to on Tomu 
prenosi na netom izpražnjenu biskupiju njitransku, ali pod taj uvjet, 
ako li se tečajem jedne godine ne povrati njitranskomu episkopatu 
mirno uživanje Njitre i ostalih založenih gradovah i zaselakah itd., 
da tada slobodno prodje na zagrebačku stolicu, i da ovdje u ime 
vrhovnoga poglavara crkve upravlja njom kao jedini pravi i zakoniti 
biskup. 





o a — nu 


Povlastice sagrebackoga kaptola. CXIII 

Otišav Tomo na njitransku stolicu, pošto se nakon danoga mu 
roka na zagrebačku stolicu nije niti povratio niti je bio nakan vratiti 
se, to papa Pavao II. (nasljednik Pija IL) na 14. juna 1465. imenuje 
Dimitra Čupora biskupom zagrebačkim.! Tako se napokon svršio taj 
mnogogodišnji spor o biskupiji zagrebačkoj, s kojega je kaptol zagre- 
bački mnogo i mnogo trpio. 

Osim u kralja, kao patrona, tražio je kaptol zaštitu i u više 
crkovne vlasti n. pr. god. 1435. obratio se na koncil basilejski priča- 
jući mu, kako se kaptolska dobra otimlju, a kanonici napastuju. A 
pošto im je vrlo tegotno utjecati se za svaku stvar u Rim, mole 
koncil, da shodno u toj stvari odredi; to je koncil ovlastio biskupa 
pečujskoga, ie opata zagrebačkih Cistercitah i opata bečkoga, da u 
ime najviše crkvene vlasti rješavaju svaku kaptolsku tužbu i shodno 
odrede.? 

Pokraj više zaštite da se uzčuvaju kaptolska prava i sam se 
kaptol kao tielo složno brinuo, dapače i zavjerio se, da će jednodušno 
braniti svoje sloboštine. Kada je oko godine 1460. komarnički arci- 
djakon u koločkoga nadbiskupa izposlovao, da je poslao u Zagreb 
nekoga Roberta, da u njegovo ime izabere kaptolskoga vikara; da se 
ovo kaptolsko pravo obrani, to se kanonici prisegom zavjerili i tu 
zavjeru podpisali, da će se jednodušno boriti protiva toga.* G. 1464. 
na 21. oktobra sabrani se u unutarnjoj sakristiji kanonici jednoglasno 
odluče za odmazdu (poena talionis) t. j. uglaviše, kada li kaptol koga 
svoga sučlana radi povrede kaptolskih pravah kazni, da se istom 
kaznom pedepše i svaki onaj, koji bi se za krivca zauzeo.* Kada je 
iste godine na 17. augusta kaptol izabrao kanonika Dimitra za kap- 
tolskoga vikara, to se morao pismeno obvezati, da će u svih, a oso- 
bito u težih stvarih pitati savjeta u kanonikah, pa kako oni odrede, 
onako će on izvršiti. Zatraže li, da se te časti odrekne, da će ju s 
mjesta položiti; da se svojom vlasti ne će spram njim služiti i bez 
njihove privolje nikoga kazniti.® 

Od ostalih pravah, koja su uživali kanonici, bilo je i pravo 
oporučivanja t. j. da svojom kretnom il nekretnom imovinom, ste- 
čenom ili prištednjom dohodka crkvene nadarbine ili drugim zako- 
nitim putem, može svaki na samrtnom času razpolagati po volji. Ovu 
prastaru povlasticu, koju im udielio biskup Stjepan II. godine 1237., 


! Theiner. Mon. Hung. vol. II. 
* Doc. 88. 

3 Doc. 216. 

* Doc. 236. 

5 Doc. 235. 


CXIV Povlastice sagrebačkoga kaptola. 








dao je kaptol potvrdjivati i od njegovih nasljednikah Antuna, Ivana 
i Pavla, a god. 1402. potvrdio ju i biskup Eberhard Alben, prido- 
davši joj, da pošto su nedavno (u decembru 1396.) gradjani zagre- 
bački nasrnuvši na kaptol mnoge kanoničke dvorove popalili, to da 
svakomu onomu kanoniku, koji sagradi novi dvor, da sé' isti procieni, 
a polovinu od te procjene da plati dotičnomu onaj kanonik, koji taj 
dvor nasliedi bilo za života ili po smrti onoga, koji ga je sagradio ; 
dozvoljava jošte, da rodjaci i služinčad svakoga umrloga kanonika 
mjesec jošte danah po njegovoj smrti mogu stanovati u dvoru, i za 
to vrieme da im se davaju i dohodci, koji bi pripadali pokojniku za 
taj mjesec.! — Ovu istu povlasticu potvrdio je kaptolu na 1. januara 
g. 1446. i biskup Benedikt.? 

Kada je na 20. augusta g. 1476. biskup Osvaldo dozvolio kap- 
tolu, da se obzida i novimi naseljenici ojača, O oporučnih kanoničkih 
odredbah ustanovio je ovako: pošto se žalostno uvjerio do sada, da 
kanonici i kaptolski dostojanstvenici od svoje ostavštine ili nikada ili 
riedko kada stolnoj crkvi, kojom blagodati živu, ni toliko nisu ostavili, 
da bi se nješto bar upotrebiti moglo, da se nabavi il popravi crk- 
veno ruho, dA i mnogih, kada su umrli ne načinivši oporuke, ostav- 
ština se bezdušno razgrabila i to tako, da nije ništa ostalo, što bi se 
moglo namieniti za dušu pokojnikovu; dapače da su i sluge i vje- 
rovnici radi neizplaćene plaće ili duga ostali praznih rukuh; da se 
indi tomu predusretne, to prosudivši zrelo stvar, odredjuje za kano- 
ničke dvorove, koji u ostalom spadaju pod biskupsku kolaturu, a do 
sada su bili zlo upravljani, dapače zapušteni, da oni kanonici, koji bi 
ih ili popravili ili od temelja i mjestimice sagradili ili dogradili, da 
se odaberu u kaptolu četiri člana, koje će označiti ili sam biskup, ili 
u njegovu odsuću kaptol, a te će i zapriseći, da će oni savjestno pro- 
cjenjivati vriednost popravakah, a tom procjenom da može onaj, koji 
je dvor sagradio ili popravio, razpolagati ili za života ili na samrtnom 
Casu, ili ako se u drugi dvor preseli ili se odrekne kanonikata, to 
ostaviti za dušu i za popravak crkve. Umre li takov kanonik, koji je 
na ime popravio il sagradio dvor, a ne ostavi nikakova imutka da 
se vjerovnici ili sluge mogu naplatiti, tada neka se od svote, za koju 
je takov popravljeni ili sagradjeni dvor procienjen, od te procjene 
najprije namire vjerovnici i sluge, a preostatak da se uloži za dušu 
mu i za popravak crkve. Mogu li se pako iz pokojnikove ostavštine 
podpuno izplatiti vjerovnici i sluge, to se pripadajuća mu procjena 


! Doc. 6. 
* Doc. 141. 








Povlastice zagrebačkoga kaptola. CXV 


dvora cjelokupno neka uloži u crkvene potrebe. Umre li koji kanonik 
ne načinivši oporuke, da svakako više spomenuta četvorica prociene 
trošak, koji je imao, što je dvor ili popravio ili sagradio, a tada da 
se dieli, kako je rečeno. — Hoće i zapovieda pod prokletstvom, da 
svaki novi Kanonik, dobio on dvor od biskupa ili, kad je biskupska 
stolica izpražnjena, od kaptola, prije nego udje u dvor, mora platiti 
na ruke obskrbnikah stolne crkve procjenu onoga dvora. Ako je tako 
siromašan, da je odmah izplatiti ne bi mogao, da mu kaptol odredi 
rok za izplatu bilo za jednu, a najviše za dvie godine. Tko bi se pak 
uselio u dvor ne moleći ga ni u biskupa ni u kaptola i ne položivši 
procjene dvora, da je s mjesta izobćen, mora se izseliti iz dvora, li- 
šava se kanoničke časti i gubi dohodke dotle, dok ne zadovolji re- 
čenoj dužnosti; a kada zadovoli, mora i biskupa i kaptol moliti za 
oproštenje i da mu se dvor udieli. Napokon onaj, koji podpuno iz- 
plati procjenu dvora i useli se u nj, pa ostavi li ga u onako dobrom 
stanju, kako ga je primio, može cielom uplaćenom pristojbom dvora 
razpolagati na samrti; ostavi li dvor trošniji, nego li ga primio, to 
ce moći onolikom samo svotom razpolagati, za koliku bude procie- 
njena tadanja vriednost dvora. Toga radi strogo nalaže kaptolu, da 
bdije, da se ova njegova odredba u buduće strogo obdržava i da ju 
kaptol u svoj zakonik uvrsti.! — Najveća procjena kanoničkih dvorah 
iznosila je 45 for., a najmanja 4 for. 

Uz prava i sloboštine, koja je kaptol zagrebački dobio od svoga 
patrona ugarskih kraljevah i domaćih biskupah, kojih je izvornike 
čuvao u svom arhivu, imao je on jošte i poseban zakonik, t. j. sbirku 
ustanovah i odredabah, koje je sam stvorio, što gledom na svoj 
udruZni život, što opet kao vlastelin spram svojih podanikah. U ko- 
liko nam je poznato, prvobitni takov sbornik zakonah i odredabah 
sastavljen bi godine 1334., nu taj se nije sačuvao do danas, jer ga 
je zamienio izpravljeni i popunjeni drugotni sbornik prozvan ,album 
capitulare", koji je godine 1350—1352. sastavio kanonik Ivan, arci- 
djakon gorički. Tečajem vremena, a uplivom raznih okolnostih, povrh 
toga zakonika stvarao je kaptol ili nove ustanove ili postojeće jur 
mienjao i prilagodjivao ih duhu vremena, koja je upisavao u posebnu 
knjigu prozvanu „rubrum capitulare ili liber rubeus“. Takovih se 
novih ustanovah s vremenom više sabralo, te je nastala nužda, da se 
opet uredi i sastavi novi sbornik zakonah i običajah, po kojih bi se 
kaptol u buduće upravljao. Da se takovoj novoj sbirci dade i potvrda 
vrhovne crkvene vlasti, to se godine 1487. obratio na papu Inno- 


1 Doc. 302. 


CXVI Kaptol kao vjerodostojno mjesto, 


centa VIII. moleći ga, da mu dozvoli nekoje stare zakone promieniti, 
a nove pridati, što je i papa posebnim pismom na 7. aprila dozvolio 
mu.! Tom se medju tim dozvolom, u koliko nam je poznato, kaptol 
nije poslužio, u toliko na ime, da nije krom postojećega staroga sbor- 
nika sastavio drugi novi sbornik. 

Veoma važna služba, koju je vršio kaptol zagrebački spram 
narodu, bijaše 

mjesto vjerodostojnosti (locus credibilis). Akoprem je tečajem XV. 
vieka bio u Zagrebu liep broj javnih bilježnikah (notarii publici), 
pred kojimi bi se kao opunovlaštenici papinskimi ili kraljevskimi 
sklapali ugovori, činili vjerodostojni prepisi važnih izpravah, razvodi 
medjah, zapisi, oporuke itd., to je ipak kaptol, koji počevši od svoga 
osnutka bijaše vjerodostojnim mjestom, tečajem XV. vieka kao takovo 
silno djelovao. Već ovi nam spomenici pružaju za to sijaset primjerah, 
a da se vidi raznolikost takova djelovanja, to ih evo spominjem: 

God. 1401. pred kaptolom izaslanici gradske obćine prosvjeduju 
proti tomu, što je kralj Sigismund njezine posjede Hrašće i Petrovinu 
darovao susjedgradskomu vlastelinstvu.? — God. 1417. kaptol kao 
vjerodostojno mjesto izdaje gradskoj obćini u ovjerovljenu prepisu 
privilegij kralja Sigismunda o gradskih sloboStinah.? — God. 1424. 
opet gradskoj obćini izdaje kaptol prepis pisma bana Hermana Celj- 
skoga O njezinoj parnici s Mihaljem, sinom Petra krznara.* — G. 1426. 
izaslanici gradske obćine opetovano prosvjeduju, što je kralj Sigis- 
mund poklonio susjedgradskomu vlastelinstvu njezine posjede Hrašće 
i Petrovinu.® — God. 1432. pred kaptolom izaslanici gradske obćine 
sklapaju nagodu sa čazmanskim kanonikom kantorom Tomom radi 
otete robe i novca nakon smrti gradjanina i trgovca Friderika.$ — 
God. 1436. izaslanikom gradske obćine, pošto se kaptol vjerodostojno 
uputio, da je gradska obćina nešto od državnoga nameta platila, i 
da joj je zaostatak oprošten, izdaje javnu svjedolbu.? — God. 1441. 
Gjuro, pop, uručuje pred kaptolom jedno gradjansko zemljište u Novoj 
vesi, koje je oltaru sv. Magdalene u stolnoj crkvi oporučio Konstantin, 
biskup rofnanski? — God. 1450. nalaže ban Friderik Celjski kaptolu, 
da vlastelina susjedgradskoga Heninga pozove pred banski sud radi 


1 Doc. 343. 
* Doc. 3. 

® Doc. 25. 
* Doc. 39. 
5 Doc. 43. 
® Doc. 59. 
7 Doc. 94. 
3 Doc. 132. 











Kaptol kao vjerodostojno mjesto. CXVII 


pravde, koju je vodio sa gradskom obćinom.! — Iste godine pred 
kaptolom prosvjeduje gradski izaslanik proti Heningu susjedgradskomu, 
što zahtieva maltarinu od zagrebačkih trgovacah.? — Godine 1451. 
gjurgjevački kastelan Martin Cipsar priznaje pred kaptolom, da mu 
je gradska obćina podpuno izplatila svotu za prodanu joj kuću i 
zemljista.? — God. 1452. Nikola sa Beloslovca priznaje pred kap- 
tolom, da mu je gradska obćina povratila založena joj gruntovna 
pisma.“ — God. 1455. kada je gradska obćina krivca Petra Gundica 
uz jamčevinu pustila iz zatvora, njegovi jamci pred kaptolom izjavljuju, 
na koje su se uvjete gradskoj obćini obvezali? — God. 1458. iza- 
slanici gradske obćine izjavljuju, kakova im je nasilja počinio medved- 
gradski kastelan Bogavec Milaković — God. 1458. u kaptola dade 
gradska obćina za sebe prepisati nalog kralja Matijaša banu Ivanu 
Vitovcu, gdje mu zapovieda, da štiti obćinu u njezinih sloboštinah.? 
— Iste godine izdaje kaptol gradskoj obćini u vjerodostojnom prepisu 
nalog kralja Vladislava, kojim je uvela u posjedovanje kraljeva no- 
tara Ivana sa Gradca.? — Iste godine gradska obćina pred kaptolom 
prosvjeduje proti Nikoli zlataru, koji je prezreo gradsko sudište.? — 
God. 1461. dade gradska obćina u kaptola za sebe prepisati točku 
sloboštinah, koje joj je udielio kralj Sigismund.!9? — God. 1465. iza- 
slanici gradske obćine prosvjeduju pred kaptolom proti kr. tridesetaru 
Ivanu Maratiju, koji je uvriedio obćinu.!! — God. 1470. gradski sudac 
zabranjuje pred kaptolom, da Božjakovinski podanici ne smiju prodati 
ni utući ni jednoga komada marhe, što su ju oteli gradjanom zagre- 
bačkim.!? — God. 1473. gradska obćina dade u kaptola prepisati 
povlasticu kralja Matijaša, kojom ju oprašta od plaćanja kunovine i 
izvanrednoga nameta.!? — God. 1487. kraljevski sud naloži kapiolu, 
da obćinu zagrebačkoga Gradca uvede u dosudjeni joj posjed Hrašće.!t 
— God. 1488. križevačka županija moli kaptol, da samostan zagre- 


! Doc. 153. 156. 
* Doc. 155 
* Doc. 158. 
* Doc. 163. 
5 Doc, 182. 
* Doc. 197. 
7 Doc. 199. 
5 Doc. 200, 
® Doc. 205. 
10 Doc. 218. 
11 Doc. 247. 
12 Doc. 267. 
15 Doc. 292. 
1* Doc. 345. 


CXVIII Kaptol kao vjerodostojno mjesto. Kaptolski pečat. 


bačkih Dominikanah uvede u posjed Stupnika, koji mu je oteo okićki 
plemić Ivan Horvat; taj nalog god. 1491. izdade kaptol u ovjerov- 
ljenom prepisu rečenomu samostanu.! — God. 1492. ban Ladislav 
Egervarski moli kaptol, da kapeli sv. Duha uruči oteta joj četiri kmetska 
selišta, i da ju uvede u njihov posjed, što je kaptol i izvriio.? — 
Napokon godine 1497. na molbu gradske obćine kaptol zagrebački u 
ovjerovljenom prepisu daje istoj pismo kralja Vladislava, kojim se 
Ivan Korvin proglasuje banom i vojvodom slavonskim. 

Izprave, koje je izdavao kaptol zagrebački kao vjerodostojno 
mjesto, podkrepljivao je svojim: 

pečatom. Prastari kaptolski pečat zamienio je po nalogu biskupa 
Kazota god. 1323. novi pečat, kojim se služio sve do godine 1371., 
kada mu opet kralj Ljudevit I. označio novi pečat, kojim se služio u 
XV. vieku i dalje. Pečat je ovaj duguljast, a u njemu urezan je lik 
sjedeće i okrunjene majke božje držeće sinčića na ruci, pred kojom 
kleči okrunjeni kralj Stjepan te joj žrtvuje crkvu sa dva zvonika. Oko 
njega pako teče napis: S(igillum) CAPITVLI - ECCLESIE - ZAGRA- 
BIENSIS t. j. pečat kaptola crkve zagrebačke. 

Kaptolski pečat čuvao je od starine kanonik lektor, kasnije jedan 
svjestniji kanonik, koga je sam kaptol izabrao; a biskup Kazoti od- 
redi, da taj pečat čuva sedam kanonikah, koji se starošću i čašću 
odlikuju. Pečat se čuvao u nutarnjoj sakristiji u škrinjici zapečaćenoj 
sa sedam pečatah kanonikah čuvarah, pak kada je trebalo pečatiti koju 
izpravu, došli bi čuvari pečata, te polomili pečate na škrinjici, -iz- 
vadili kaptolski pečat, podpečatili njim pisma i izprave, a tada ga 
opet sahranili u škrinjicu, koju su svojimi pečati zapečatili. 

Ovaj se običaj o čuvanju pečata tečajem XV. vieka promienio, 
što se škrinjica, u kojoj se čuvao pečat, nije više zapečaćivala, već 
ju zatvarali dvjema ili trima ključima, a svaki su ključ zasebice čuvali 
pojedini kanonici, prozvani čuvari ključevah (claves sigilli habent). 
O takovih čuvarih ključevah odredi kaptol godine 1483., da svaki 
čuvar, koji prigodom pečatanja ne bi donio ključa sa sobom, mora 
platiti na ruke kanonika kustosa jedan for. globe, a propusti li kustos 
utjerati tu globu, da taj forint sam mora podmiriti. Kanonik čuvar 
ključa mora pod istom globom, prije nego li kamo odputuje, ključ 
od pečata uručiti kojemu sučlanu, i ujedno javiti kanoniku lektoru il 
njegovu zamjeniku, u koga je ključ ostavio.“ 


! Doc. 347. 357. 

* Doc. 363. 364. 379.. 
* Doc. 388. 

* Doc. 332. 





‚om 


Kaptolski pecat. Kaptolski notari, CXIX 


Za prepisivanje i pečaćenje izpravah, koje je izdavao kaptol kao 
vjerodosiojno mjesto, plaćala se novčana pristojba i to bezobzirce od 
svake četrdeset dinarah, koji se novac dielio jednako medju sve ka- 
nonike, koji bi takovu pečatanju prisustvovali, a povrh toga za trošak 
pečata (n. pr. vosak) davalo se kanoniku lektoru i kustosu za svaki 
viseći pečat dvanaest dinarah; a kad se pečat udarao samo na hrbat 
izprave ili na njoj pod nju, tada šest dinarah; od običnih pisamah 
plaćalo se samo tri dinara. — Godine 1458. na 12. aprila zaključi 
kaptol, da i oni kanonici, koji težkom bolešću prepriečeni ne mogu 
biti kod pečatanja, da imadu isto toliki dio u diobi pečatne pristojbe, 
koliki i prisutni.! 

Zapriseženi kaptolski notar podastirao bi listine za pečaćenje, 
ali pokle je prije primio pečatnu pristojbu. Strogo se je takodjer 
pazilo na to, da se ne podpečate pisma, kojimi bi se osramotio kaptol, 
ili koja bi ikomu, a osobito glede posjedah, štetna bila; u takovom 
bo slučaju morao se prije obaviti medjašni razvid, a tada istom izdala 
se vjerodostojna izprava. Ako li bi želio kaptol koji svoj privilegij 
imati u vjerodostojnom prepisu, niti toga nije mogao sam učiniti, već 
ga dao ovjeroviti u čazmanskoga kaptola, komu je takodjer bila 
dužnost uvesti kaptol zagrebački u darovane mu il dosudjene posjede 
i izdati mu uvodni list;? kao i voditi iztragu o nepravdah nanesenih 
kaptolu zagrebačkomu, pa i u tužbah, podnesenih od obćine zagre- 
bačkoga Gradca proti kaptolu. 

Pokraj sve te pomnje o pisanju izpravah i o njihovu pečaćenju 
u kaptolu zagrebačkom ipak se dogodilo, da se i krivotvorene listine 
podpe£atile, što se sbilo godine 1454., kada je Petar Zlotrček, arci- 
djakon dubički, izdao patvorenu listinu kaptolskim pečatom podpeča- 
ćenu. Toga radi osudio ga kaptol, da je za cieli svoj viek odlučen iz 
kanoničkoga sbora, da ne smije nikada više prisustvovati kod peča- 
tanja izpravah, i da ne ima diobe u pečatnoj pristojbi, riečju, da ne 
ima nikakova diela u kanoničkih dohodcih. Ovu kaznu potvrdio je i 
biskup Benedikt.“ 

Svaki novo imenovani kanonik morao se u stolnoj crkvi ustoliti 
(installari), a pravo ustoliti ga pripadalo je kanoniku kantoru. Tom 
sgodom je morao darovati succentora (nadstojnika sakristije) kakovom 
haljinom ili kakovim darom, te priseći, da će složno raditi u korist 
kaptola, a nipošto ne na uštrb mu. Od polovine XIV. vieka prisizali 


! Doc. 204. 

? Doc. 75. 76. 78. 124. 125. 346. 

* Doc. 64. 68. 74. 79. 120. 122. 127. 129. 303. 304. 308. 310. 
* Doc. 179. 180. 


CXX O životu i običajih u kaptolu. 
su novi kanonici osim na evangjelije jošte i na sbornik kaptolskih 
zakonah, koji se čuvao u nutrašnjoj sakristiji dvimi lanci prikovan, i 
obećati, da će sve u njemu propisane ustanove točno držati. Pomaknuo 
li se koji kanonik do arcidjakonata, to se tako i za svaki arcidjakonat, 
kao i za svaki drugi viši stepen, koji bi promaknućem zadobio, morao 
dati ustoliti. 

I u XV. vieku kaptol je zagrebački sastojao od trideset i dva 
člana, a prvo i najodličnije mjesto u tom sboru imao je kaptolski 
predstavnik ili prepozit, koji bijaše ujedno i arcidjakon gorski i za- 
gorski; za njim sliedio je kanonik štilac (lektor), a za ovim kanonik 
pojac (kantor). Ovo bijahu kaptolski dostojanstvenici (dignitarii). Za 
pojcem sliedio je odmah prepozit čazmanski, koji bijaše arcidjakonom 
kotara sićkoga i gvešćanskoga, a poslije njega sliedili su arcidjakoni 
ovim redom: zagrebački ili stolni, za tim: dubički, komarnički, go- 
rički, kalnički, vaškanski, čazmanski, bekšinski, varaždinski i vrbo- 
vački. — Poslije arcidjakonah sliedio je kanonik čuvar (kustos), za 
čuvarom pako sliedili su jednostavni kanonici (magistri) i to ne po 
starosti, već po dobi naimenovanja, pa su tim redom i u sjednicah 
glasovali i birali smrću kojega sučlana izpražnjeni predij (optio). 

Koje su bile pogodnosti i dužnosti pojedinih dostojanstvenikah 
i arcidjakonah, označio sam potanko u prvom svezku ovih spomenikah 
str. CXVII—CXVIII. 

Kaptolskom imovinom upravljao je kaptolski dekan, t. j. jedan 
kanonik, koga je kaptol izabrao za to, a taj izbor bijaše svake godine 
na dan pred svetkom sv. Lovrinca. U isti dan birao je takodjer iz- 
medju sebe kmetskoga župana (spanus). — U ostale kaptolske činov- 
nike brojimo: kaptolskoga sudca, no taj bijaše svjetovnjak; zatim 
dvojica računarah, kaptolski pivničar, napokon seoski sudac prozvan 
u starije doba hrvatskom rieči „vesnik“, a kasnije njemačkom ,valpoth“, 
koga je u svakom većem kaptolskom selu postavljao kanonik dekan. 

Kakove su dužnosti bile dekanove i ostalih pomenutih kaptolskih 
činovnikah, spomenuo sam u I. svezku str. CXIX—CXX. 

Svaki je kanonik dobio u kaptolskoj ulici za stanovanje jedan 
dvor (curia). Ovi dvorovi bijahu il zidani, ili im prizemlje bilo zi- 
dano, a gornji sprat drven, il bijahu sasvim drveni. Prepozit, lektor, 
kantor i kustos imali su stalne dvore, u kojih su ovi samo dostojan- 
stvenici stanovali, dok se ostali kanonici selili iz lošega dvora u bolji, 
kada je na ime smrću kojega sučlana bio izpražnjen. Dvorove su po- 
djeljivali biskupi, a kada je biskupska stolica bila izpražnjena, tada 
kaptol. Kakove su pogodnosti glede dvorovah oni kanonici imali, koji 
bi bi ih od temelja sagradili i dogradili, a kakove su opet dužnosti 





O životu i običajik u kaptolu. CXXI 


imali oni, koji su se u tako sagradjene ili popravljene dvorove uselili, 
spomenuo sam, kada sam govorio o kanoničkih oporučnih zapisih. 

Kaptol zagrebački već je u svojem utemeljenju bio posjedi ob- 
daren, a tečajem vremena opet stekao nove, i to ili od ugarskih kra- 
ljevah ili domaćih biskupah i drugih dobrotvorah (sv. I. str. CIK — CXII. 
CXXIV—CXXVII). Ovi posjedi (praedia) ili bijahu skupni ili pojedini 
za pojedince. Skupna predija, s kojih se dohodci zajednički dielili, 
bila su: Sisak s kotarom i Toplice kod Varaždina. Ova dva velika 
posjeda prozvana bijahu i županije (supanatus), a upravljahu ih po- 
jedini kanonici, koje je kaptol birao na tri godine, koji se toga radi 
zvali i župani (spanus). Kakove su pako dužnosti imali žitelji ovih 
dvih kotarah, napomenuo sam u I. svezku str. CXXVII. 

Bilo je i manjih predijah, koje je kaptol zagrebački ustupao il 
svećenikom il svjetovnjakom u feudalno uživanje. Takovi uživatelji 
zvahu se feudaliste ili vazali, a uživahu ih doživotno, ako ih nije 
kaptol radi vjerolomstva ili nemara odande morao protjerati. Vazali 
na samrinom času nisu mogli oporučiti nikomu takova predija, no 
privolom kaptola mogla su ga uživati vazalova djeca, unučad i rodjaci. 

. Na predijih Vrabču, Oporovcu, Retkovcu, Kašini i Sesvetah bi- 
jahu naseljeni kunovnjaci (mardurinarii) prozvani tim imenom s toga, 
što su osim drugih teretah, koje su nosili spram kaptola, davali na 
godinu jednu kuninu kožu (u stara bo vremena mnogo upotrebljavahu 
takovu kožu za podstavu kabanicah ili u obće za ures odiela), lakova 
koža vriedila je osamnaest dinarah, pa koji ju kunovnjak ne bi mogao 
dati u naravi, morao je za nju toliku svotu platiti. 

Koje i kakove su bile dužnosti i obveze vazalah i koje opet 
kunovnjakah, nacrtao sam ih potanko u prvom svezku ovih spome- 
nikah na str. CXXIV— CXXV. 

Toli na skupnih predijah, koli na pojedinih imao je ili kaptol 
zajednicki i pojedini kanonici posebice ondje naseljene kmete, koji su 
ne samo obradjivali predijalna zemljišta, već i druge terete nosili 
spram svomu gospodaru, koje sam obveze obširno jurve spomenuo 
u I. svezku na str. CXXV —CXXVII. 

Kaptol je osobito bdio ne samo na to, da kmeti toliko prema 
njemu koliko prema pojedinim izpunjuju svoju dužnost i službu, već 
da se i čestito vladaju. Kada su u zimi godine 1463. prolazile Hr- 
vatskom čete, da oslobode Bosnu od Turčina, kaptolski su ih kmeti, 
gdje su samo mogli plienili; pa je s toga kaptol, doznavši za to, za- 
ključio u sjednici na 25. maja god. 1464., da svaki kanonik svom 
snagom nastoji o tom, da njegovi kmetovi, za koje dozna, da su 
krivci toga pliena, sve otete stvari povrate i snesu na ono mjesto, 


CXXII O životu 1 običajih u kaptolu. Desetina. 

koje im kaptol opredieli. Ne učini li toga, to će se smatrati vara- 
licom i skrivačem državnoga dobra i lišiti drugovanja sa kanonici, 
oteti mu se predij i uzkratiti dohodci.! 


Osobita strast kmetska bijaše popasti kanoničke sjenokoše i li- 
vade prozvane ,Tlake“ (u Koledovčini do Zagreba), pa je toga radi 
god. 1487. stvorio kaptol ovaj zaključak: da se konji i drugo rogato 
blago, zatece li se, da pase kaptolske livade ili sjenokoše, slobodno 
ubije na mjestu; zateče li se blago jednoga samo kmeta, da on plati 
dvostruku globu; a ne zateče li se ni jednoga, tada će svi bližnji 
kmeti morati priseći, da nije njihovo blago paslo, a koji bi se priseći 
uztručavao, taj da je kriv te plaća dvostruku globu.? 


Osim predijah bilo je kaptolu jošte jedno vrlo izdašno vrelo 
i to: desetina. Kako se u XIII. i XIV. vieku pobirala desetina i koje je 
borbe imao kaptol za nju, spomenuo sam u sv. I. str. CXXVII—CXXX. 
U XV. vieku bilo je takodjer dosta spora o kaptolskoj desetini, no 
ovdje spomenuti mi je samo o Zagrebu i njegovoj najbližoj okolici. 
God. 1453. na molbu kaptolskih izaslanikah: Vida prepozita, te Ma- 
rina arcidjakona dubičkoga, Sigismunda arcidjakona varasdinskoga i 
kustosa Ilije, zapovjedili su grofovi Celjski županiji zagrebačkoj, kape- 
tanom medvedgradskim i zagrebačkim i kastelanom u Stupniku, da prisile 
plemenite ljude „de campo zagrabiensi*, inače podanike medved- 
gradske, da izplate kaptolu dužnu desetinu." — God. 1461. gradski 
sudac Antun s obćinom ne samo da su od svojih trsjah uzkratili 
kaptolsku desetinu, dapače oni su, provalivši oružanom rukom u klieti, 
gdje su kaptolski desetari pohranili ubranu desetinu, silom ju oteli ; 
a bili bi ih i poubijali, da se nisu biegom spasili Radi toga ih je 
tužio kaptol u opata zagrebačkih Cistercitah, on bo bijaše od rimske 
stolice imenovan čuvarom kaptolskih pravah, pa kada tvrdokorno 
odbacivši njegove opomene i ne došavši na sud, ne povratiše kaptolu 
otetu desetinu, udario ih opat crkvenim izobćenjem ; istom pošto bi 
posredovao za obćinu u kaptola ban Ivan Vitovec, oprostio im je 
kaptol nanesenu uvredu, ali pod uvjet, da se više ne ogrieše o tom 
kaptolskom pravu.“ — U onoj pomirbi, koju je god. 1469. sklopio 
kaptol zagrebački s gradskom obćinom, uzajamnim dogovorom pristala 
je obćina na to, da kaptol ili njegovi desetari, koji će za vremena 
berbe desetiniti gradske vinograde, ovlašteni su, ali samo radi dužne 


1 Doc. 234. 
* Doc. 344. 
5 Doc. 170. 173. 
* Doc. 226. 239. 





Kaptolska desetina, maltarina i brodarina. CXXIIT 


vinske desetine i gradjane i gradske podanike zatvoriti i na svojem 
sudu suditi im.! 

Osim Zagreba i njegova kotara pripadala je kaptolu desetina po 
cieloj biskupiji (izuzevši biskupska i crkvena imanja), a jerbo je utje- 
rivanje desetine tegotno postalo po kaptol, što se davanju desetine 
često opirali plemići, to je tečajem XV. vieka pojedine desetinske ko- 
tare počeo davati u zakup i to svake godine iznovice. Prvu viest o 
tom imamo u godini 1444. Ovi desetinski kotari i popriečni njihov 
zakup bijahu: desetina u goričkom arcidjakonatu 200—400 for.; u 
Podgorju 60—110 for.; zagrebačkoga polja 90— 250 for.; Glavnice 
80—120 for.; Zagorja 100—120 for.; Toplički kotar 370— 400 for.; 
sisački 100—150 for.; bekšinski 100—120 for.; te je takov zakup 
iznosio godimice 1500—1600 for., koju su svotu obično dielili u tri 
obroka: o vazmu, o Lovrinju i o božiću, a imali su diela i oni ka- 
nonici, koji su bili izvan domovine ili na naucih (studentes) ili u 
državnoj službi; jer kada se g. 1464. pritužili kralju Matijašu: Ivan, 
arcidjakon gorički, Stjepan Jalševčan i Ivan Vitezić, koji su bili izvan 
domovine u državnom poslu, da im kaptol suztegnuo novčanu diobu, 
zapovjedio je 18. januara 1465. kralj Matijaš kaptolu, da pošto po 
starom postojećem pravu kanonikom, koji su u državnom poslu pri- 
pada, osim svakdanje, svaka druga dioba, da ju rečenim kanonikom 
izplate; ne će li, to će naložiti banom i podbanom, da zapliene kap- 
tolska dobra.? 

Osim desetine imao je kaptol novčani prihod i od maltah, ako 
su bile na njegovu posjedu, i brodarinu na Savi kod Jelenovca. Od 
plaćanja maltarine i brodarine bijahu gradjani zagrebački oprošteni 
ne samo zlatnom bullom Bele IV., već i drugimi privilegiji ugarskih 
kraljevah. Uz prkos toga, osobito radi domaćih razmiricah, kaptol je 
silio zagrebačke trgovce, da mu plaćaju maltarinu i brodarinu. Ovu 
povredu gradskih sloboštinah dojaviše godine 1465. kralju Matijašu 
gradski sudac Konrad Ravšar i prisežnik Blaž, te on na 4. augusta 
prepovjedi kaptolu, da ne smije od zagrebačkih trgovacah zahtievati 
ni maltarine ni brodarine; ne posluhne li ga, da će naložiti banu 
Ivanu Vitovcu, da on banskom vlasti štiti gradske sloboštine.“ — Da 
se na ovaj kraljev nalog slabo osvrialo, moglo bi nam za primjer 
služiti, što je god. 1467. gradska obćina na pritužbu trgovca Mihovila 
iz Modruša uhvatila kaptolskoga maltara literata Tomu i utamničila, 
te ga istom pustila na slobodu tada, kada se posredovanjem kaptola 


1 Doc. 264. 265. 
2 Doc. 237. 
* Doc. 244. 


CXXIV Kaptolska pijacovina, mlinovi, trsja. 


vlastoručnim pismom obvezao, da se ne će nikada radi toga s obćinom 
parbiti, niti progoniti ikojega gradjanina.! 

Osim maltarine i brodarine pobirao je kaptol (kako spomenuh 
netom u ,obrtu i trgovini“) i pijacovinu u gradskoj obćini, ali samo 
od negradjanah i stranih trgovacah ; pobirao je on i pijacovinu na 
svojem t. j. kaptolskom trgu, koju je pobirao kao i nadzor na trgu 
imao kaptolski sudac (judex) O tom nam pripovieda kaptolska na- 
redba, stvorena na 11. juna 1483, gdje se tomu sudcu nalaže, da 
mora štititi trgovce i kupce, pa ako li koj kaptolski ili kanonički 
sluga počini kakov izgred na trgu ili nasilje kojemu trgovcu ili kupcu, 
kaptolski je sudac ovlašten uhvatiti ga i onako pedepsati kako kaptol 
odredi; zauzme li se koji kanonik za takovoga krivca tim, što bi za- 
priečio da ga kaptolski sudac ne uhvati, lišava se kaptolskoga druženja 
i dohodakah dotle, dok ga kaptol ne pomiluje; istim načinom kaznit 
će i kaptolskoga sudca, ako nemarno il bezbrižno bude obavljao 
svoju službu.? | 

Kaptolski mlinovi na broju pet stojahu na iztočnoj strani Nove 
vesi na prekopu, kojim je proticao potok Medveščak. Kaptol je ove 
mline davao u najam, te mu s toga bilo' takodjer vrelo dohodakah. 
Iz prva imadjahu kanonici i dio mlinarskoga ujma, no polovinom 
XIV. vieka taj je ujam propustio. kaptol zvonarom stolne crkve. — 
Kaptolska trsja bijahu nekoja zajednička, i to ili u zagrebačkoj okolici 
ili u Bukovcu, a ta je nadzirao kaptolski dekan, a ubranu širu dielio 
medju kanonike, ali je i svaki kanonik imao svoje altarijsko trsje. 
Jedna i druga obradjivali su kaptolski kmetovi. Osobito se pazilo na 
to, da se altarijska trsja valjano obradjuju. 

Kaptol je držao redovito svakoga tjedna po jednu sjednicu, a 
kada bijaše potrebno i više. Na ove sjednice sazivali bi se kanonici 
zvonenjem odredjenoga za to zvona, a sjednicam morao je prisustvo- 
vati svaki kanonik, osim koji su zakonito zapriečeni bili ili bolešću 
ili kojom kaptolskom službom, jer tko ne bi došao, smatralo se da 
prezire kaptol. Zaključke kaptolske pod kazan izobćenja iz sbora i 
gubitka beneficija nitko odati nije smio. Sjednice se držale obično u 
nutarnjoj sakristani stolne crkve, ako se viećalo o stvarih, koje ne 
smiju prodrieti na javnost. Javne sjednice, tičuće se gospodarstvene 
uprave ili odnošaja spram kmetah, bile su javne i to većinom (u ljetno 
doba) pod lipom na kaptolskom trgu. Kaptolskomu je vieću pripadalo, 
kako ćemo spomenuti, pravo suditi sučlanom i odredjivati im kazne, 


1 Add. 3. 
* Doc. 334. 





Kaptolske sjednice. CXXV 


koje sastojahu u tom, da su krivca često puta il doživotno il za koje 
vrieme izključili iz svoje sredine i uzkratili mu ili privremeno ili 
doživotno užitak kanoničkih beneficijah. U ovo potonje ubrajalo se je 
patvorenje kaptolskih listinah ili zloporaba pečata, pripomoć svjetov- 
njakom u gonjenju kaptola, ili tko bi provodio sablažnjiv život, pa 
se na česte opomene ne bi popravio, ili tko bi prkosio kojoj kaptol- 
skoj odluci ili zaključku kaptolskoga vieća ili počinio kakovo nasilje 
kojemu sučlanu ili svećeniku, krivotvorio oporuku ili ostavštinu pokrao. 
U kaptolskih sjednicah sklapala se za zajedničku obranu prava zavjera 
ili sv. savez. Da ne spominjem opet one zavjere proti biskupu Di- 
mitru Čuporu, reći mi je samo, da na 6. novembra 1467. sabrani u 
sakristiji kanonici opazivši, da dnevice crkva i njezin ugled propada, 
njezina se dobra razteplju, desetina uzkraćuje, oporuke krše, svećen- 
stvo proganja i mnoge suprotivštine nanose, da se u buduće tomu 
doskoči, to medjusobno zaprisegoše i vlastoručno tu zavjeru podpisaše, 
da će se medjusobno složno podpomagati i kaptolske pobornike za- 
jednički štititi; da će ovako učinjenu zavjeru točno obdržavati i držati 
ju tajnom, a iko bi odao i najmanju kaptolsku tajnu, da je doživotno 
izključen iz sbora i lišen beneficija.! — U kaptolskih sjednicah davale 
se sloboštine il pojedincem ili cielim obćinam, stvarali se zakoni o 
upravi kaptolskih dobarah, glede osobne obrane i sigurnosti kupacah 
i trgovacah na kaptolskom trgu; a osobito liep je onaj zaključak, 
stvoren na 9. maria god. 1492., kojim se doktoru medicine Henriku 
ustanovljuje godišnja plaća od 50 dukatah, čim se nastani ili u kap- 
tolu ili u gradskoj obćini.? — U kaptolskih sjednicah razpravljalo se 
i to, na koj da se način državni namet razporeZe i podmiri. Već 
godine 1427. tuži se kaptol na nečuvene, težke i prečeste državne 
namete, koje je podmiriti morao, jer inače zaplienili bi mu imanja i 
dohodke, pak je te godine, da izplati namet, svoj veliki predij To- 
plice morao dati u najam na više godinah; a kada ni to nije do- 
voljno bilo, razporezao se namet na kmete i vazale, da i sami kanonici 
iz vlastita su imutka doprinosili, a kad ni tim nenamiriše nameta, za- 
ložiše crkvene kaleže, pa uz to jošte uzajmiše od novoveške župne 
crkve 283 for. zlatna, te joj založiše neka predija: Savišće, Otok i 
Prevlaku.? — Naročito pako kada je kralj Matijaš Turkom otimao 
Bosnu (1463—1465) bijaše on odredio, da svaki plemić i vlastelin 
osobno ide u vojsku, a da se od 20 kmetskih selištah dade jedan 
valjano naoružani vojnik. Kaptol obratio se molbom glede toga na 

! Doc. 257. 

! Doc. 361. 

* Doc. 48. 


CXXVI Pedepse za kanonike isgrednike. 


kralja, koji obzirom na kaptolsko siromaštvo rješio ga više rečene 
dužnosti te zahtjevao samo, da kaptol od svojih posjedah dade samo 
potrebite konje, koji će nositi hranu, prtljagu i vući ratne spreme.! 
Takove državne namete (taxa regia), koji se zaključkom kaptolskoga 
vijeća il iz oka il iz boka izplatiti morali, spominju i zapisnici kap- 
tolski a naročito za god. 1474. 

U kaptolu, sastavljenom od ljudih razne narodnosti i raznolike 
ćudi u ono uzburkano doba, kakov je bio XV. viek, nije manjkalo 
ni zadjevicah, ni medjusobne mržnje, a niti pogrdah i sablažnjiva 
života. Ne ću ovdje, već ću na drugom mjestu spominjati, što su za 
vremena sukobah medju gradskom obćinom i kaptolom kanonici za- 
jednički počinili, već ću ovdje spomenuti samo o čem se pojedinci 
ogriešili. God. 1458. na 8. aprila, za prepozita Vida i kanonika Kle- 
menta, pošto ih utužio sučlan Tomo Tompa, da su kao bivši kaptolski 
izaslanici u Budimu, oklevetali ondje zatvorena varadinskoga biskupa 
Ivana Viteza od Sredne, pa je toga radi i taj biskup kasnije pre- 
priečio, da nisu u prilog kaptolu izdane bile odluke glede njegova 
prava na desetinu medju Dravom i Murom, odredi kaptol, da se iz- 
ključuju iz ovoga sbora i lišavaju predijah i kanoničkih dohodakah dotle, 
dok im rečeni biskup ne oprosti klevete; a njegovo oproštenje, bi- 
skupovom rukom podpisano, da moraju pokazati kaptolu. — Kada su 
godine 1476. zagrebački Dominikani preselivši se iz vlaške ulice u 
gradsku obćinu do kapele sv. Katarine počeli graditi novi samostan, 
dao je Eustakij, cistercitski opat pod Belom, sve povlastice udieljene 
od rimske stolice onim, koji bi za tu gradnju milodari u pomoć pri- 
tekli, sabrati u jednom spisu i pribiti ih na _ vrata stolne crkve, da 
stoje ondje tri dana za vremena velikoga sajma o Stjepanju, da ih 
na ime narod dozna. Došavši poslije toga sveika ovamo Dominikan 
Ivan, da ih skine, ali mu ih varašdinski arcidjakon Pavao silom oteo 
i fratra Ivana i cieli samostan ružno izgrdio. Ovu uvredu doglasi 
dominikanski prior Mihalj opatu pod Belom, a taj naloži župnikom 
zagrebačkim, da proti arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, i da ga s iz- 
tražnimi spisi odprave k njemu na sud, da ga po zasluzi kazni." — 
God. 1478. tužio je Dominikan Ivan, inače kraljičin izpovjednik, je- 
garskomu biskupu kardinalu Gabrielu zagrebačkoga kanonika lektora 
Ivana, da je nekoga fratra Dominikanca, koji se noseći kupljene drago- 
cjenosti za kraljicu vraćao se iz Italije mimo Zagreba kući, taj kanonik 
lektor sasvim oglobio i spomenutu kraljičinu robu oteo; na to rečeni 


1 Doc. 246. 
3 Doc. 203. 
® Doc. 305. 





Pedepse za kanonike izgrednike. CXXVII 


kardinal zapovjedi Ivanu arcidjakonu čazmanskomu, da povede iztragu, 
na kojoj da se isti lektor, pošto bude preslušan, pozove pred sud i 
ovdje kazni.! — God. 1484. odredi kaptol u svojoj sjednici, pošto je 
prepozit Robert radi nasrtaja i grabeža na imutak i kuću pokojnoga 
kanonika kantora Bartola lišen jurve crkvene službe i dohodakah, a 
pošto je i izobćen, jer je utamničio nekoje svećenike, a vlastoručno 
izbio jednoga Franjevca, a osim toga i krivo prisegao, to da nitko ne 
smije s njim obćiti, a obći li tko uz prkos tomu, lišava se s mjesta 
druženja s kanonici i kaptolskih dohodakah tečajem“ jedne godine. — 
God. 1494. pošio kanonik Fabijan de Zemče premda često opomenut, 
nije se htio odreći sablazna drugovanja sa Dorotejom, udovom Matije 
Sekirića, s kojom je i za živoga muža a i po smrti _ mnogo obćio, 
dapače uz prkos tomu i na javnu sablast s njom se povlačio po 
kapiolskih posjedih i sprovadjao ju, kada ona putovala, to ga napokon 
pozvao kaptol u sjednicu, gdje ga strogo opomenuo, da se popravi, 
no jerbo je on tu opomenu prezreo, kaptol ga lišio svoje zajednice 
i dohodakah dotle, dok se ne popravi i kaptol mu ne oprosti.? 


U svojih dvorovih imali su kanonici krčme, u koje su mnogo 
zalazili i svjetovnjaci, jer je vino bilo nizke ciene i obilne mjere, pa 
naravno je, da je bilo i raznih izgredah, toga radi zaključi kaptol u 
sjednici na 8. juna g. 1484., da nijedan kanonik, koji toči vino, ne 
smije dopustiti, da u njegovu dvoru pije vino ženskad zla glasa ili 
skitalice, a nipošto ne da ondje prenoće. Tko bi toj odredbi prkosio, 
lišava se kanonickih dohodakah tečajem jedne godine; tko bi pako 
javno u krčmi igrao na dasku, zatvorit će ga u kulu, i tuj će postiti 
tri dana o kruhu i vodi.“ 


Umrle kanonike pokapahu ili u stolnoj crkvi ili oko nje. Za 
pokojnikom zvonjelo je u stolnoj crkvi, dok je na odru ležao i za 
vremena zadušnicah, a za zvonenje dobivahu zvonari iz pokojnikove 
ostavštine osim vina jošte i četrdeset il više dinarah. — Kada poka- 
pahu biskupa, stavili su mu na lies šubu i roketu, a vozilo ga obično 
šest konjah. Po prastarom običaju i šuba i roketa i konji pripadose 
kaptolu. — Zađušnice za pokojne biskupe bijahu svečane i tom sgodom 
prigodom offertorija pobirao se po crkvi od prisutnih žrtveni dar 
t. j. novčani prinos, koji su poslije zadusnicah prisutni samo zaduš- 
nicam kanonici medju se dielili. 


! Doc. 315. 316. 
* Doc. 338. 
5 Doc. 372. 
* Doc. 337. 


CXXVIII Sbor prebendarah. 


Uz zagrebački kaptol postojao je kod stolne crkve jošte jedan 
svećenički sbor i to: 


Sbor prebendarah stolne crkve. O postanku i razvitku ovoga 
svećeničkoga sbora do XV. vieka progovorio sam u I. svezku ovih 
spomenikah (str. CXXXIV—CXXXVIII), a sada ću ocrtati njegovu 
prošlost u XV. vieku. Ovaj je sbor već početkom XV. vieka imao 
posjedah u najbližoj blizini grada Zagreba, preko 400 ralih oranicah, 
a i sjenokošah, na kojih je priraslo do 200 vozovah siena, osim vino- 
gradah, kojih je imao dovoljno oko Zagreba i u Bukovcu. Ovaj iz- 
dašni posjed ležao je u obsegu ili biskupske ili kaptolske jurisdikcije. 
Za one prebendarske posjede, koji su bili u području kaptolske juris- 
dikcije, nije kaptol zagrebački od njih zahtievao nikakove prirodne 
desetine, a i biskupi su poradi osobitih zaslugah ovoga sbora od- 
pustili mu svako davanje desetine od prirasta na posjedih, koje je 
ovaj sbor imao u području njihove jurisdikcije. 

Tomu za dokaz neka nam je pismo biskupa Eberharda od 7. 
siečnja g. 1401., gdje veli, da su mu čestiti i razboriti muževi pre- 
bendari stolne crkve zagrebačke dojavili, kako svi njegovi biskupi 
predšastnici nisu zahtievali od prebendarskih posjedah i trsjah u bi- 
skupskoj zemljištnoj jurisdikciji nikakove prirasine desetine, a zahtievali 
je nisu za to, što prebendari svake sriede čitaju misu na slavu sv. 
Nikole, a za sreću i spas umrlih svojih dobrotvorah biskupah zagre- 
bačkih, koji su ih veledusno oprostili od davanja svake desetine. Po- 
taknut ovom molbom, a naročito njihovom požrtvovnosti i bogoljubljem, 
odpustio im biskup Eberhard za sva buduća vremena svako davanje 
desetine.! 


I Eberhardov nasljednik biskup Andrija, kada ga u ime ovoga 
sbora zamolio sborov dekan Grga Ivančan, da ih i on oprosti poput 
njegovih predšastnikah od davanja vinske i Zitne desetine, ne samo 
da mu je uslišao prošnju, već je pismom od 6. julija 1409. zabranio 
svim svojim priskrbnikom i upravljateljem imanjah biskupskih, da 
se nikada ne usude od posjedah il trsjah prebendarskih zahtievati ika- 
kovu desetinu. Ovu povlasticu doslovce potvrdi g. 1427. na 24. au- 
gusta biskup zagrebački Ivan Alben.? 

Više rečeni biskup Eberhard, kada je svršetkom god. 1409. po 
drugi put zasio stolicu biskupije zagrebačke, u darovnici pisanoj na 
13. julija g. 1414. veli, da_promišljajuć kako je ljudski viek kratak 


1 Doc. 2. 
2 Doc. 16. 
® Doc. 49. 





— 


Sbor prebendarah. CXXIX 


| krhak, a ipak ljudi, koji u svemu obiluju, obecavaju dug Zivot, al. 
ih često iznenada zaskoči smrt, te silaze u grob prije no su i po- 
mislili. Promotriv dakle sve ovo i opaziv, da se u stolnoj crkvi nje- 
zini sluZbenici svaki dan mole Bogu za sve pravovjerne dobrotvore, 
dok o umrlih biskupih zagrebačkih ne ima nikakova posebna spo- 
mena, toga radi, da i tomu kojom bogoljubnom zakladom doskoči i 
osigura spas i svoje duše i svojih pred3astnikah i nasljednikah, to i 
dogovorom i privolom kaptola zagrebačkoga odstupa u tu svrhu pre- 
bendarskomu sboru od cjelokupne desetine kotara moravečkoga, s ovu 
stranu potoka Zeline, njezinu, do tada biskupom zagrebačkim pripadnu 
polovinu desetine vinske i novca, koji se za nju plaćao; a druga po- 
lovina desetine vinske i žitne, prozvane ,sirov pjenez“, ostat će i na 
dalje kaptolu zagrebačkomu i njegovu kanoniku čuvaru, ali, da u 
onoj polovini desetine prebendarom darovane, ima župnik novoveški 
trećinu s toga, jer u stolnoj crkvi pjeva hebdomadalne biskupske 
mise. Za ovaj dar da je dužan prebendarski sbor svake godine u 
nedjelju poslije svetka 11.000 djevicah (t. j. 21. oktobra), kada se svrši 
u stolnoj crkvi večernja i completorij, odpjevati večernju za umrle 
biskupe uz zvonjenje svih zvonah, kako se običajno za mrtvace zvoni, 
a sliedeci dan ili u ponedjeljak, da poslije odpjevane jutarnje bogo- 
rodičine mise mora odpjevati matutinum s devet čtenjah, responsoriji 
i hvalami, a za tim odmah odpjevati svečanu misu za pokojne bi- 
skupe, a poslije nje da svaki jošte prebendar u tu namjenu odčita 
jednu tihu sv. misu.! 


Pol vieka nakon toga dobio je prebendarski sbor i preostalu 
t. j. kaptolsku polovinu moravečke desetine. U izpravi, izdanoj na 
19. septembra g. 1468., spominje kaptol, da pošto se pod nipošto 
zanemariti ne smije, što se odnosi na veličanje službe božje i na spas 
ljudski, toga radi, pošto prebendari u stolnoj crkvi marljivo i revno 
ovršuju i moljenje časoslova i pjevanje misah u slavu bogorodičinu, 
pak, da im se u siromaštvu pomogne i da oni, koji su u bogoslužju 
vazda revni bili, kada budu izdašnije nagradjeni, postanu jošte rev- 
nijimi, to im u skupnom dogovoru i privolom kanonika čuvara (jer 
je on u toj kaptolsko-moravečkoj desetini imao svoj dio) poklanja za 
vječna vremena pripadnu desetinu u kotaru moravečkom.? 


U XV. vieku u rovašu moravečke desetine spominju se ova 
mjesta: zaselak (villa) Herindol, posjed Ivana Šepeja na Zelini; za- 
selak Drenova, posjed Ladislava Biškupskoga; zaselak Nespeša; za- 


1 Doc. 19. 
3 Doc, 262. 


CXXX Sbor prebendarah. 

selak Omilje, posjed Ladislava Bistričkoga; posjed Ivana Kašnara na 
Glavnici; zaselak Glavnica kod presv. Trojstva ; trgovište Cetertekhel; 
zaselak Božinin dol; zaselak dolnje Psarjevo. U istom XV. vieku iz- 
nosila je moravečka desetina više manje oko 430 kablovah vina, 100 
kablovah žita, a pčelarina 32 novčića. 

Počevši od godine 1414., kada je biskup Eberhard darovao 
ovomu sboru pripadnu svoju polovinu moravečke desetine, mirno je 
uživao taj dar sve do godine 1453. Tada usta proti sboru Gjuro, 
župnik presv. Trojstva na Glavnici, te poče pobirati desetinu od dva- 
naest trsjah, dokazujući, da je desetina ovih trsjah župna. Proti ovomu 
nasilju uložio jesbor prosvjed pred zagrebačkim kaptolom, koji pozva 
župnika Gjuru na sud. Ovomu sudu predsjedao je kanonik zagrebački 
Jakov de Tiwer, a sbor je zastupao i branio kanonik Stjepan Viso- 
čanin. Razlozi, koje je punomoćnik sborov naveo, bijahu tako nepo- 
bitni, da se župnik Gjuro dragovoljno odrekao prava na desetinu re- 
čenih dvanaest vinogradah. . 

Nasljednik Gjurin, župnik Ivan Kordu$, podtican valjda ondje- 
šnjimi plemići, ponovio je opet desetinjske zahtjeve svoga predšastnika, 
te je počeo i on pobirati desetinu u nekih vinogradih kotara mora- 
večkoga, koji su spadali u rovaš prebendarski; osobito kada je, kako 
spomenusmo, god. 1468. poklonio kaptol ovomu sboru i svoju dese- 
tinsku pristojbu. 

Kad budu bezuspješni svi pozivi, kojimi su župnika Ivana na 
sud pozivali, bio je napokon prinudjen prebendarski sbor uteći se pod 
okrilje rimske stolice. Tadanji papa Pavao Il. pismom svojim (sre- 
dinom listopada 1469) odredi u tom prieporu novo sudište, te ime- 
nova za sudce: Vinimanda, opata zagrebačkih Cistercitah, i Gjuru 
Vidovića iz Krbave, inače kanonika zagrebačkoga. Na poziv ovih od 
rimske stolice postavljenih sudacah držan je u Zagrebu na 27. marta 
g. 1470. odrješiti sud. Na taj sud dodjoše kao tužitelji: Bartolomej, 
kanonik kantor stolne crkve, te župnik novoveški a kanonik zagrebački 
Andrija i sbor prebendarah, a kao obtuženik župnik Ivan Korduš 
s Glavnice. 

Prieporno pitanje na ovom sudu nije bilo cjelokupna moravečka 
desetina, već samo nekoja trsja u Popovu dolu, od kojih je župnik 
Ivan za sebe desetinu svojatao. Poslie podulje prepirke nagodile se na- 
pokon stranke, da sbor pobira podpunoma moravečku desetinu osim 
šest župnih vinogradah u Popovu dolu i osim kmetskih župnih se- 
lištah, koju će desetinu pobirati Glavnički župnik. Pa da u buduće 
prestane svaki sukob, to su sudci opat Vinimand i kanonik Gjuro 
Vidović obašli prieporna trsja i obkotarili ih, a stranke se medju- 














Sbor prebendarah. CXXXI 


sobno obvezale pod globom od 100 for. u zlatu, od kojih će polovina 
pripasti patronom t. j. biskupu i kaptolu, a polovina cnomu, koji 
novu parnicu ne potakne; te će crkveno izobćenje pasti na onoga, koji 
prvi pravdu zapodjene.! 


. Spomenusmo, da je prebendarski sbor u najbližoj blizini grada 
Zagreba imao izdašne posjede u području kaptolske i biskupske juris- 
dikcije, od kojih veledusjem biskupah zagrebačkih bijahu oprošteni od 
davanja desetine; no biskup Osvaldo (postao biskupom 1466.) ne samo 
da se nije htio obazreti na ovo prebendarsko pravo, već je i one 
sborove posjede, koji su bili u njegovoj zemljištnoj jurisdikciji u ko- 
taru laškouličkom, upravo i posvojio. 

Proti ovomu nasilju pritužili su se prebendari najprije kralju 
Matijašu. Ovaj ne hoteći vriedjati biskupa, odredi, da se taj cieli 
priepor rieši na zagrebačkoj županijskoj skupštini. 

Godine 1481. u utorak prije Sviećnice ili na 30. januara držana 
bi u gradskoj obćini u Zagrebu velika skupština županije zagrebačke, 
kojoj su predsjedali u kraljevo ime: Mihalj Orszag de Guth, palatin, 
i Stjepan Bathor, kraljevski sudac. Medju drugimi parnicami rješavala 
se i ova, u kojoj pritužio se prebendarski sbor po svojih punomoć- 
nicih: dekanom prebendarskim Mihaljom Gjurgjevčanom i Gjurom, 
župnikom crkve sv. Emerika, na biskupa Osvalda, da je on prije tri 
godine bez svake pravde i zakona silovito osvojio neke oranice i 
sjenokoše, koje leže u kotaru laškouličkom, t. j. u biskupskoj zem- 
ljištnoj jurisdikciji, koje su inače zakonito od starine vlastničtvo pre- 
bendarah i altaristah stolne crkve zagrebačke, i to: 12 ralih oranice 
i jednu sjenokošu na dva kosca, prebendara Barnabe; za tim 32 rali 
oranice i jednu sjenokošu na sedam kosacah, prebendara Emerika 
Kalničana ; za tim 10 ralih oranice prebendara Blaža Kalničana; za 
tim 5 ralih oranice prebendara Fabijana Kristalovčana ; za tim 5 ralih 
oranice prebendara Martina Nartčana; jošte 5 ralih oranice i jednu 
sjenokošu prebendara Benedikta; deset ralih oranice prebendara Stje- 
pana Ivančana ; dvadeset jednu i pol rali oranice Gjure župnika sv. 
Emerika; jošte 24 rali oranice i jednu sjenokošu na dva kosca pre- 
bendara Klementa Visočana; jošte 5 ralih oranice prebendara Grge 
Žabničana; jošte deset ralih oranice prebendara Tome s Ciglane; jošte 
pet ralih oranice prebendara Benedikta Aćaka i jednu sjenokošu nje- 
govu i prebendarah Mihalja i Grge; jošte tri rali oranice prebendara 
Andrije Ivančana ; jošte sedam ralih oranice prebendara Petra Hedri- 
hovčana ; jošte tri rali oranice prebendarah Mihalja Gjurgjevčana, Bene- 


1 Spisi u prebend. arhivu. 


CXXXII Sbor prebendarah. 


dikta Acaka i Gjure sa Magjarova i jednu njihovu sjenokošu na dva- 
deset pet kosasah ; jošte sedam ralih oranice prebendara Stjepana Ro- 
višćana, i jednu sjenokošu na deset kosacah; jošte četiri rali oranice 
prebendara Matije Ivančana; jošte jedanaest ralih oranice i jednu 
sjenokošu prebendarah Grge sa Magjarova i Mihalja; jošte sedam 
ralih oranice prebendara Benedikta Kalničana; jošte devet ralih ora- 
nice prebendara Ivana Ivančana ; jošte sedam i pol rali oranice i jednu 
sjenokošu na dva kosca prebendara Matije mladjega Ivančana ; jošte 
trideset ralih oranice i jednu sjenokoàu altarije sv. jedanaest hiljada 
mučenikah ; jošte trideset i osam ralih oranice i tri sjenokoše na 
četrnaest kosacah altarije sv. Jakoba; jošte dvanaest ralih oranice i 
jednu sjenokošu altarije sv. Ivana i Mateja apostolah i djev. Ursule; 
jošte jednu sjenokošu na dvanaest kosacah altarije sv. Magdalene; 
jošte dvadeset i pet ralih oranice i jednu sjenokošu na dva kosca al- 
tarije sv. Fabijana i Sebastijana; jošte sedam ralih oranice i tri male 
sjenokoše altarije sv. Juraja; jošte petnaest ralih oranice i jednu sjeno- 
košu na osam kosacah altarije sv. Katarine; jošte dvadeset ralih ora- 
nice i dvie sjenokoše na petnaest kosacah altarije sv. Jeronima; jošte 
jednu sjenokošu na dva kosca altarije sv. Pavla; jošte sedam ralih 
oranice i jednu sjenokošu na tri kosca župne crkve sv. Ivana; jošte 
dvadeset i pol rali oranice i dvie sjenokoše na dvadeset kosacah ho- 
spitala sv. Jelisave; koje su isti prebendari i altariste od prastarih 
vremenah mirno i spokojno uživali, ali u ovo zadnje vrieme silomice 
ih je oteo spomenuti biskup Osvaldo na njihovu ogromnu štetu, te 
mole rečeni prebendarski povjerenici Mihajlo dekan i Gjuro župnik 
sv. Emerika, da im se isti posjedi povrate. 

Na 10. februara bijaše urečeno ročište za ovu pritužbu, gdje 
opet zahtievahu prebendarski punomoćnici dekan Mihajlo i *Gjuro 
župnik sv. Emerika, da odredi skupština, da se otete im zemlje po- 
vrate. Na ovu izjavu predsjednici Mihalj Orsag palatin i Stjepan 
Bathor kraljev sudac zaprosiše zagrebačkoga župana, njegove velike 
sudce i prisežnike, da o tom prieporu po savjesti i vjernosti prema 
kralju i kruni posvjedoče; na što ovi položiv ruke na propelo po- 
svjedočiše jednoglasno, da su pomenuti prebendari i altariste rečene 
oranice i Sjenokoše u kotaru laškouličkom od prastarih vremenah 
držali i uživali, ali da ne mogu znati, kada li i kojim su pravom 
prieporna zemljišta došla u prebendarsko vlastničtvo. Ovu izjavu ciele 
županije izručili su pismeno predsjednici skupštine prebendarskim 
punomoćnikom radi daljnje razprave. 

Konačna razprava o tom bila je pred istom skupštinom istom 
na 25. februara. Da se taj priepor rieši, podastrli su više rečeni pre- 





Sbor prebendarah. CXXXIII 


bendarski punomoénici Cetiri izprave, koje se na tu parnicu protezale, 
i to: jednu, biskupa Eberharda od g. 1401.; drugu biskupa Andrije 
od g. 1409.; treću biskupa Ivana Albena od g. 1427., a napokon 
četvrtu i to izjavu župana zagrebačkoga, velikih sudacah i prisežnikah, 
učinjenu netom na 10. februara, zahtievajući na toj podlozi, da im se 
otete oranice i sjenokoše povrate. 

Protiv toga usta Ivan de Mere, punomoćnik biskupa Osvalda, 
te reče, da spomenuti biskupi Eberhard, Andrija i Ivan crkvenu de- 
setinu bilo od zemaljah bilo od vinogradah, uz prkos prava stolne 
crkve nisu bili vlastni dozvoliti ni prebendarom ni aliaristam, a i 
sami prebendari da ne bi smjeli ni usudili se od rečenih biskupah 
takova što zahtievati. 


Saslušavši skupština jednu i drugu stranku i proučivši dokaze 
izreče ovakov sud: pošto na temelju tom, što je nekoč ili g. 1401. 
biskup Eberhardo svu desetinu bilo od prebendarskih trsjah bilo od 
oranicah radi osobitih zaslugah, koje je stekao prebendarski sbor, 
istomu za uviek poklonio; a taj njegov dar da je potvrdio i biskup 
Andrija, a za njim jošte i biskup Ivan Alben, a buduć da su i župan 
te veliki sudci i prisjednici županijski u glavnoj skupštini izjavili i 
prisegom potvrdili, da oranice i sjenokoše u kotaru laškouličkom 
pripadaju doista i punim pravom vlastničtva pojedinim prebendam i 
altarijam, i da su ih prebendari od vajkada mirno uživali, a to isti 
prebendarski sbor potvrdio, da je od pamtivieka mirno i spokojno 
uživao rečena zemljišta i da od njih nije plaćao nikakove desetine, a 
tim da je zastarjelost odavna već svršila se; dok se na protiv bi- 
skupov punomoćnik nije mogao izkazati nikakovimi biskupskimi protu- 
dokazi, koji bi tomu prosvjedovali i zastarjelost dokinuti mogli, to u 
suglasju s gospodom prelati, baruni, plemići, protonotari i zapriseže- 
nimi prisjednici dosuđiše rečene oranice i sjenokoše prebendarskomu 
sboru, da ih onako uživa, kako ih uživao i do sada t. j. da ne plaća 
od njih nikakove desetine niti druge kakove daće; ali od posjedah, 
koje bi ovaj sbor od sada u buduće dobio, a oni se nalazili u bi- 
skupskoj jurisdikciji, da ih inače dobiti ne može, nego privolom bi- 
skupskom i pod taj uvjet, da će od stečenih ovih novih posjedah 
plaćati u biskupsku blagajnu dužne pristojbe i obveze.! 

I s obćinom gradskom zagrebačkom tečajem XV. vieka vodio je 
prebendarski sbor težku parnicu, koja mu god. 1427. silomice otela 
prekosavski posjed prozvan Otok, koji je g. 1270. kanonik-pojac Buza 
namienio sboru, da čita svaki dan u zoru misu na čast bl. dj. Marije. 


1 Doc. 325. 


CXXXIV Sbor prebendarah. 

Iztragu je o tom vodio čazmanski kaptol, a na njezinoj podlozi za- 
htievao prebendarski punomoćnik u osminah Miholja god. 1433. pred 
kraljevskim sudcem Matejom Palockim, da izreče sud, a buduć da 
na to ročište nije poslala gradska obćina svoje punomoćnike, da ju 
glede te otimačine obrane; to ju kraljevski sud osudio, da oteti Otok 
vrati, i naložio čazmanskomu kaptolu, da tu osudu obćini doglasi i 
da ju opomene, da istoj udovoli.! 

Ali gradska se obćina nije pokorila, toga radi g. 1434. opeto- 
vano naloženo bude kaptolu čazmanskomu, da pozove obćinu pred 
kraljevski sud, a premda ona u to ime tri puta zvana, nije se niti 
jedan put odazvala, to je opet na 28. septembra g. 1438. Petar ka- 
nonik zagrebački pred kraljevskim sudcem Stjepanom Bathorom na 
temelju osude Mihalja Paločkoga zahtievao, da se oteti taj posjed 
vrati. Pošto ni tada obćina nije na sud došla, to opet naloži kraljevski 


sudac kaptolu čazmanskomu, da ju na sud iznovice pozove.? — Kad. 


je napokon Otok povraćen bio prebendarskomu sboru, nije nam po- 
bliže poznato. 

Osim borbah za obranu zemljištnih posjedah imao je preben- 
darski sbor i drugih jošte borbah. U ono vrieme bio je u nas crkveni 
zakon, da u župah od novčana prihoda, koji bi zakonito pripadao 
kojemu župniku ili od oporučnih zapisah, koje bi župljanin u životu 
dao ili na samrti namienio bilo pojedinim svećenikom ili crkvam ili 
samostanom, da se župnikom od takovoga dara ili zapisa davala če- 
tvrtina (quarta parochialis). Stari je bio običaj u kaptolu zagrebačkom, 
da su u oči Bogojavljenja dolazili kanonici ,s križecom“ čestitati svomu 
biskupu i dvor mu blagoslovljenom tada vođom posvetiti. Što je činio 
kaptol prema svomu patronu, to je i sbor prebendarski radio prema 
svomu t. j. prema kaptolu zagrebačkomu, te taj dan obilazio kano- 
ničke dvorove, kropeć ih blagoslovljenom vodom, primajući uz to 
kakov novčani dar. Ovaj običaj potrajao je nepovriedjen sve do go- 
dine 1417., ali ove godine dignuo se proti njemu Martin župnik crkve 
sv. Emerika, te si to pravo ili bar četvrtinu prihoda posvojiti htio. 

Proti ovoj novotariji usta sbor i prituži se biskupu Eberhardu, 
koji, da se prebendari u starih njihovih pravih nepovriedjeno zaštite, 
naloži pismom od 14. februara 1417. kaptolskomu prepozitu Matiji, 
Gerardu lektoru, Ivanu kantoru, Ladislavu arcidjakonu katedralnomu 
i Gjuri arcidjakonu bekšinskomu, te Grgi kustosu i cielomu kaptolu 
pod svetu pokornost, da prebendarski sbor brane u svih njegovih 
običajih, pravih, dohodcih, a naročito u prilozih, koji im se davaju 

! Doc. 50. 62. 

* Doc. 119. 








=. poma m = es = Ag u - mmm 


Sbor prebendarah. CXXXV 


kada na bdjenje Bogojavljenja s krifecom blagoslivlju im kuće, i da 
od toga dohodka, kao i drugih ma i oporučnih zapisah niti četvrti 
niti ikakov dio ne ima niti jedan Xupnik ove biskupije, dakle ni Xupnik 
sv. Emerika, kojim i kojemu ujedno strogo nalaže, da glede toga u 
buduće ne dižu parnice, a kaptolu zapovieda, da ovu njegovu naredbu 
u svoj zakonik uvrsti.! 

Ali proti ovoj naročitoj biskupovoj zabrani digoše se g. 1425. 
župnici sv. Marka i to: Antun, Pavao i Ivan, zahtievajući od preben- 
darskoga sbora četvrtinu oporučne ostavštine, koju su im namienili 
župljani gradske obćine. Ovaj priepor, u kojem je prebendarski sbor 
zastupao njegov dekan Petar, razpravljao je kanonik lektor Osvaldo, 
nu pošto je on na skoro umro, io je ta stvar ostala ne riešena; ali 
ipak medjutim su rečeni župnici svoje župljane na samrtnom času na- 
govarali, da ako što oporuče prebendarskomu sboru, da moraju sva- 
kako uvrstiti stavku, koja će glasiti, da su od oporučnoga zapisa pre- 
bendari dužni dati četvrtinu župnikom sv. Marka. Ovakov postupak 
bijaše sboru na uštrb, te je on podignuo iz nova parnicu pred kano- 
nikom kantorom Ivanom. Pošto bi se pred ovim sudcem cieli priepor 
pretresivao i stranke saslušavale, predložen bude biskupu Ivanu Al- 
benu na presudu, a on na 4. junija god. 1428. na svečanom sudištu 
izreče, da prebendarski sbor nije dužan davati od oporučnih zapisah 
župljanah sv. Marka njegovim župnikom nikakove župne četvrtine, te 
im strogo zabrani takovu od sbora u buduće zahtievati. Ali za slučaj, 
ako se tečajem vremena ikoji župnik sv. Marka usudi podići radi toga 
parnicu, da prije suda položi petdeset marakah dinarah, od kojih da 
polovinu dobije sudac, a polovinu prebendarski sbor; a ne bi li htio 
koji župnik prije parnice položiti rečene svote, da se prisili na to 
crkvenim izobćenjem ; isto tako i svakomu župljaninu, koji znajuć za 
ovu odredbu ipak bi u oporuci naročito spomenuo, da se od njegova 
zapisa, učinjena prebendarskomu sboru, mora župnikom platiti četvr- 
tina, uzkratit će se crkveni pogreb, a za one župljane, koji bi po ne- 
znanju uvrstili ovu stavku, da se ista smatra nevaljalom i niätetnom.? 

Kada već govorim o zapisih il darovih učinjenih prebendar- 
skomu sboru il za života il na samrtnom času, spomenuti mi je, da 
je g. 1433. biskup zagrebački Ivan Alben sjetio se u svojoj oporuci 
ovoga sbora, te mu ostavio svekoliko svoje odjelo, troja kola i jedan 
hintov s konji, da podiele s čazmanskimi prebendari.? — Kanonik i 


! Doc. 24. 
* Doc. 53. 54. 
3 Doc. 63. 


CXXXVI Sbor prebendarah. 


arcidjakon bekšinski Stjepan Farkašev (T 1440) podignuvši u stolnoj 
crkvi oltar sv. Katarine, tim stvori novu prebendu, davši za oltar 
jedan kalež, misal, crkveno ruho i brevijar, a za prebendu dvoje trsje 
i oranice! — God. 1451. na 25. oktobra pred javnim bilježnikom 
neka Jelena, kuharica kanonika nekoč Gjure, a po smrti mu kuharica 
njegova brata kanonika Stjepana, svoju petogodišnju plaću, koju ima 
u to ime dobiti od rečenih svojih gospodarah, ostavlja prebendar- 
skomu sboru za izpokoj duše svojih roditeljah i za svoj spas.? Ali je 
bilo i takovih oporučnih zapisah, koje je sbor od ovršiteljah oporuke 
morao utjerivati. Godine 1475. pred kanonikom i kaptolskim vikarom 
tužio je Brcko, dekan prebendarski, da ovršitelj oporuke Grga, brat 
umrloga župnika bukovičkoga Martina, ne će izplatiti njegov oporučni 
zapis namienjen sboru u 25 for.; a ovršitelji oporuke: Kelec i Antun 
Segin, da nisu platili oporučne zapise Mihalja postolara u 1 for. i 
Antuna u 2 for.; za tim Benka gradjanina novoveškoga, koji nije iz- 
platio oporučni zapis Ambroza kuhača t. j. jednu kabanicu; za tim 
bivšu udovu Pavla postolara, udatu za Jagičića, koja duguje 1 for. 
oporučnoga zapisa svoga pokojnoga muža; napokon i ovršitelje opo- 
ruke i to: Dioniza Vodopiju sa Savske obale, udovu Emerika gradja- 
nina novoveškoga, Grgu plemića s Vurnovca i Lacka plemića Šam- 
šinovačkoga, koji svi oporučne zapise nisu izplatili. Na ovu tužbu 
naloži na 11. marta pomenuti kaptolski vikar Mateju, župniku sv 
Marka, Gjuri župniku bl. Margarete, i župniku novoveškomu, da rečene 
ovršitelje oporuke opomene i pozove na odgovornost pred njega, od- 
redivši im rok za šest danah, i to: dva dana za prvi poziv, dva za 
drugi, a dva za treći ili odrješiti; ako ne dodju tada, neka znadu, da 
ce ih pred vrati stolne crkve javno pozvati na sud preda se, a ne 
dodju li tada, odrjesito protiva njim postupati.? 

Bilo je jošte i drugih darovah i zapisah danih il namienjenih 
ovomu sboru kao za njegovu bratovštinu ili za kupalište, koje ćemo 
spomenuti na dotičnih mjestih. 

Prebendari su stolne crkve stanovali obaška u svojih kućah, koje 
su prema tadanjoj dobi bile ili drvene ili im je donji sprat bio zidan, 
a gornji drven. One pak kuće, koje su ili oporučno dobivali ili im 
ih ili pojedini kanonici ili drugi dobrotvori podigli, bile su nekoč i u 
Opatovini, ali najviše u Novoj vesi. 

Za onih vremenah, kada su ugarski kraljevi dolazili u Zagreb 
ili mimo njega vodili vojsku u Dalmaciju ili u Austriju, to su se i 


1 Doc. 63. 
* Doc. 531. 
® Doc. 160, 





Život i običaji u prebendarskom sboru. CXXXVII 
u kaptolske i u prebendarske dvorove namještali odličniji vojnici na 
veliku štetu kaptola i prebendarskoga sbora. Protiva toga pritužio se 
kaptol kralju Matijašu, a on pismom od 2. siečnja g. 1471. naloži i 
zapovjedi banom i kapetanom ovih kraljevinah, da se ne usude smje- 
Stati vojnikah ni u kuće kanoničke ni u prebendarske, niti po njihovih 
posjedih, ako sami vlastnici ne bi privoljeli na to.! 

Svimi posjedi, koje je sbor prebendarski imao, upravljao je on 
po svojoj volji kao svaki tadanji vlastelin, dà i pojedini članovi nje- 
govi na svojih predijih bili su prava „zemaljska gospoda* imajuć 
tako zvani ,jus regale“, nu dakako da se kaptolu kao patronu svaka 
znatna promjena, koja bi se na prediju učinila, imala doglasiti, a istom 
uz njegovu privolu da se izvadjala. Tako je god. 1401. Emerik pre- 
bendar zamienio svoje prebendarsko trsje, koje je njegovoj prebendi 
darovao neki biskup senjski s trsjem zagrebačkih gradjanah Mihalja 
i Dimitrija? God. 1445. na 17. decembra privolio je kaptol zagre- 
bački, da prebendar Ambrozij, koji je naumio predij svoj Sopnicu 
naseliti, i svim onim, koji bi se na njemu nastanili, dozvolio, da su 
tečajem dvanaest godinah oprošteni od svake kmetske službe i izvan- 
rednih daćah osim žitne desetine i običnih darovah. Kada izmine dva- 
naest godinah, tada će svako kmetsko selište plaćati o Gjurgjevdanu 
dvie pense dinarah, a dvie o Martinju ; desetinu pako žitnu davat će 
svomu gospodaru samo od tlačnih ili kmetskih selištah kao i običajne 
darove, dok desetina od zemaljah, koje nisu tlačne, pripada kaptolu. 
Razporeže li kraljevina ili kaptol kakav izvanredan novčani namet, 
dužni su ga dati.? 

Kako treba za svaki sbor, hoće li u slozi obastati, valjanih za- 
konah, tako ih je trebao i sbor prebendarski, a tim više što je imao 
i raznih obvezah i dužnostih prema patronu t. j. kaptolu, prema sveće- 
ničkoj službi u stolnoj crkvi, radi koje su i utemeljeni bili, prema 
medjusobnom životu i prema podčinjenim kmetom. Prve štatute za 
sbor propisao mu polovinom XIV. vieka sam kaptol i uvrstio ih u 
svoj sbornik; nu tečajem vremena ova štatuta trebalo je popuniti, a 
to s privolom kaptola g. 1468. stvorio nova štatuta, pridržav i ona 
stara iz XIV. vieka. U prvom odsjeku ovih štatutah, koja se odnose 
samo na sbor, odredjuje se u 1. glavi: da svake godine od sada una- 
pried na dan pred svetkom sv. Lovrenca, na nalog onogodišnjega 
dekana, kada u stolnoj crkvi zazvoni za to odredjeno zvono, da se 
svikolici saberu u kapelu sv. Stjepana prvomučenika, koja je do stolne 


! Doc. 268. 
* Doc. 4. 
* Doc. 140. 


CX XXVIII Život i običaji u prebendarskom sboru. 


crkve, jer se ondje drže u obće prebendarske skupštine, i da nitko ne 
izostane, osim tko bi zakonito zapriečen bio. Sakupljeni tako, da po- 
sjedaju po starosti, i tu će najprije onogodišnji dekan zapovjediti ko- 
jemu članu, da pročita štatuta, da ih svatko dozna, da se može po 
njih vladati, da ne bi tko mogao reći, da ih nije poznavao. Kad se 
štatuta čitaju, mora vladati mir i tišina. 

ČI. a. govori o ostavci dekanovoj, te veli, da po pročitanih šta- 
tutih mora bivši dekan ustati, pokloniti se subraći i zahvaliti im, da 
su mu za prošlu godinu povjerili dekanatsku čast, a kako su se su- 
braća prije sporazumjela, glasuje se po starosti za novoga dekana, a 
taj je, koji dobije većinu glasovah. 

ČI. 3. zabranjuje presiecati govorniku rieč i veli, da nijedan 
stariji, dok besjedi mladji, niti mladji, dok govori stariji, ne smije mu 
presjecati govora, već čekati, dok izgovori ; prekršitelji toga kaznit će se. 

CL 4. veli, da nitko ne smije odbiti dekanatske časti i odre- 
djuje, da ako bi se tko od subraće protivio preuzeti dekanatsku službu 
ili ju odbio, da se izključi takov iz sbora, i da mu se ne daju do- 
hodci dotle, dok sbor inače ne odluči. 

ČI. 5. govori o prisezi izabranoga dekana, te veli, da novi dekan 
odmah u istoj sjednici položivši ruku na sv. evangjelje i sborna šta- 
tuta prisegne, a prisegu propisuje 

Cl. 6. u ove rieči: Ja N. dekan gospode prebendarah ove slavne 
crkve zagrebačke, kunem se i obećajem, da ću vjerno upravljati, što 
mi se povjeri, a neutrudivo ću nastojati, da se privriedi korist i pro- 
bitak samoga sbora, a čuvat ću savjestno, što se istomu ili daruje il 
oporuči, kao i samu njegovu stečevinu. Tako mi Bog pomogao i ovo 
sv. evangjelje. 

U ČI. 7. nalazi se prisega, koju polažu novoimenovani preben- 
dari, a ta glasi: Ja N. prebendar kora ove slavne crkve zagrebačke, 
kunem se i obećajem gospodi i subraći mojoj prebendarom rečene 
crkve zagrebačke, da ću im biti vjeran, njihovu čast promicati, a 
blagostanje priskrbiti, da ću tajnu čuvati, a zakone, odredbe i hvale 
vriedne njihove običaje podpuno obdržavati, te dužnu počast i što- 
vanje istoj gospodi subraći mojoj izkazati u svem, što je slobodno i 
pošteno. Tako mi Bog pomogao i ovo sv. evangjelje. 

ČI. 8. nalaže, da bivši dekan mora svomu zamjeniku predati 
točan račun o svojem dekanatstvu, te zahtieva, da novi dekan pridieliv 
četiri starija i odličnija sudruga, preuzme točan račun od svoga pred- 
šastnika, i to od svega, što je sboru poklonjeno, oporučeno ili daro- 
vano bilo, kao i od onoga, što je sbor sam privriedio i od onih 
stvarih, koje se ticaju samoga sbora; a o tom preuzimanju da se sa- 





Život i običaji u frebendarskom sboru. CXXXIX 


stavi zapisnik, u kojem da se sve točno pobilježi, jer će na podlozi toga 
i sam novi dekan morati jednom predavati račun svojemu nasljedniku. 

ČI. 9. zahtieva, da novo izabrani prebendari svoju prisegu i pred 
sborom polažu i glasi: da kada koji novo izabrani prebendar, ako i 
pred kaptolom položi prisegu, koji ga imenovao prebendarom, to već 
po starom i hvale vriednom običaju mora i pred prebendarskim de- 
kanom i cielim sborom iznovice rečenu prisegu položiti, položiv ruke 
na sv. evangjelje. 

U 10. članku nalaže se, kako se mora čuvati tajna, za to, da se 
preprieče sablazni, odredjuje sbor, da svaki subrat čuva tajnu, t. j. 
sve, što se ili tajno ili javno u sboru pretresivalo i zaključilo, i da 
ju ne oda nikomu; drzne li se koji to učiniti, to će mu se uzkratiti , 
dohođci za jednu godinu ili dotle, dok sbor odredi. 

CL 11. govori o vlasti dekanovoj, jer po starom običaju, dekan 
je glava i prvak sboru i rukovodi sborne poslove, to svaki, komu 
naloži dekan, da izvrši kakov posao, koji zasjeca u korist sbora, da 
ga odmah prihvati i točno izvede; a ne pokori li se dekanovoj za- 
poviedi, neka se izključi iz zadruge bratske i neka mu se uztegnu 
dohodci dotle, dok dekan i cieli sbor inače odluči. 

ČI. 12. govori o medjusobnoj ljubavi i veli: da se pomnoži po- 
štivanje i bratska ljubav u sboru i da potraje od dana na dan, i tim 
da ostalim prednjače, odredjuje se, da, ako bi koji subrat učinio 
krivdu ili nepoštenje kojemu sučlanu sbora, i to javno, ili ga opsovao, 
potvorio ili ozloglasio, da se takov krivac lišava iečajem jedne godine 
sborske zajednice i dohodakah ili podpada, prema povredi, drugoj kazni. 

ČL 13. govori o prieporu medju braćom, te odredjuje: pošto se 
može slučiti, da se medju braćom priepori i nesuglasja porode (kako 
se je to i prije dogadjalo, te se takovi priepori, mimoišavši sbor, 
prenieli na kaptolski sud i odluku kanoničkoga vieća, pa se radi toga 
ozlovoljili kanonici ili na sbor&ili na pojedinca, i tim su sami tuži- 
telji učinili smutnju u sboru), s toga se odredjuje, da svaki, koji će 
u buduće mimoišavši sbor (koji ima vrhu povriedah medju subraćom 
razpravljati i odrediti), pritužiti se kaptolu, kaznit će se onako, kako 
sbor odredi; osim ako ne bi bio zadovoljan sborovom odlukom, istom 
tada slobodno mu je pritužiti se kaptolu. 

U ČI. 14. govori se o vlasti dekanovoj. Sborov dekan, ravnatelj 
njegov, da opravlja vjerno i savjestno sborne poslove, da ne bjesni 
nad subraćom, da ih ljubi i brani, te prepirke medju njimi, koje bi 
se porodile, da podvrgne sudu sborovu, a njegovom privolom i od- 
lukom, da se krivci kazne; bude li dekan netočan u službi, prosto je 
sboru kazniti ga ili svrći. 


CXL Život i običaji u prebendarskom sboru, 


U ČI. 15. nalaže se, da prebendari čedno živu, s toga provodi 
li tko razkalašen život, ili drži li u sebe javnu razpuštenu osobu, a 
tim ljagu nanese sboru, da se po zasluzi kazni. 

ČI. 16. bavi se bolestnom subraćom te nalaže, da dekan posje- 
ćuje bolestna sudruga, ili ako je on prepriečen, da naloži komu od 
subraće, da ga posjeti i utješi; ako je siromašan, da mu se iz skupnih 
dohodakah pomogne. 

ČI. 17. veli, da ako tko od subraće tako oboli, da ne može ni 
svojih poslovah obavljati ni na brevijar i na drugu službu u crkvu 
dolaziti, ili ako li tko po dekanovu nalogu u poslovih samoga sbora 
bude zakonito odsutan, da takove moraju zamjenjivati u crkvenoj 
službi zdrava subraća. 

ČI. 18. govori o zajedničkom počitanju, te zapovieda, da mladji 
prebendari u prohodu i svagdje i na svakom mjestu bilo u crkvi ili 
izvan nje, daju i izkazuju starijim počitanje i prednost. 

Napokon čl. 19. prepovieda, da se nijedan prebendar ne smije 
silomice urivavati da preotme komu supportanciju: buduć da mnogi 
niti ne čekaju, dok izmine podpuna godina supportancije kojega su- 
brata, dà dok mu jošte i kanonik ne izplati dužne supportancije, to 
se oni već urivavaju, da mu ju preotmu ; takovi urivači neka se kazne 
običnimi kaznami t.j. da se liše tečajem godine udružbe i dohodakah. 

Drugi odsjek ovih štatutah, akoprem sadržaje neke odredbe glede 
bogoslužja, ali ima tuj i takovih, koja se odnose na sbor kao sbor. 
Tako n. pr. članak 10. govori o desetarih, te veli: buduć da su se 
glede pobiranja moravečke desetine sbivale svadje i prepirke, to se 
odredjuje, da od sada dva prebendara, jedan stariji i jedan mladji, 
koje će izabrati sbor, preuzmu odmah desetinanje. Tko bi se ustru- 
čavao to primiti, da mu se sustegne dio u desetinskom prihodu. 

ČL 11. govori, kako desetari imadu popisivati desetinu. Često 
se dogadja, da su računi desetarah ngtočni il pogrješni, s toga se od- 
redjuje, da oba desetara il jedan od njih priobći sboru i to odmah 
do petoga dana (kako desetinanje svrše), točan i podpun desetinski 
registar pod globom od jednoga forinta. 

ČI. 12. odredjuje, da desetari moraju pobirati desetinu na svoj 
trošak, jer oni, a ne prebendarski dekan, dobivaju od desetine dvo- 
struki dio, ali ipak sbor im dati mora, što je za pisanje potrebno. 
Jošte, ako desetari ne poberu desetine do Lovrinja, to se lišavaju svih 
prebendarskih dohodakah dotle, dok podpunu desetinu ne uruče sboru. 

ČI. 13. govori o oporučnih zapisih, te odredjuje, da kako su 
navadni kanonici i ostali vjerni sboru što oporučiti ili darovati, to da 
se isti ne pokaže nezahvalnim, mora dekan, kada se kakov oporučni 








Život i običaji. —  Bratouštine. CXLI 
zapis učini, dojaviti ga subraći i tada će pjevati jedan zavjetnu misu 
na čast sv. Bogorodice na njezinu oltaru, a drugi „o angjelih“, a treći 
misu za umrle. 

ČI. 14. govori o ukopu kanonikah. Kako kanonici običavaju tielo 
umrloga biskupa nositi i u grob polagati, to se odredjuje, da četve- 
rica ili šesterica mladjih prebendarah moraju nositi umrlo tielo ka- 
nonika. Tko bi to propustio, lišen je oporučnoga zapisa toga kanonika. 

Cl. 15. odredjuje, da na sprovodu umrloga kanonika moraju 
mladji prebendari nositi barjake, kadilo i blagoslovljenu vodu. 

ČI. 16. govori o kazni, tko ne bi došao na sprovod i odredjuje, 
da moraju svi osobno prisustvovati sprovodu. Tko hotice izostane, 
taj se lišava oporučnoga zapisa; izostane li koji dekanovom privolom, 
to, pošto su prije svi članovi prisutni sprovodu dobili forint u ime 
truda, to istom tada taj u preostatku sprovodnoga prinosa ima svoj 
dio. Tko ne dodje na sprovod ili ne bude kod večernje za umrloga, 
da plati deset bečkih novčićah ; tko izostane od jutarnje za pokojnoga, 
deset soldah ugarskih neka plati. 

ČI. 17. govori o dekanovoj plaći. Pošto dekan obavlja sve po- 
slove ovoga sbora, valja da ima i nagradu; da pako veselije obavlja 
svoju službu, to mu sbor doznačuje od oporučnih zapisah, prinosah i 
milostinje (izuzevši desetinu) dvostruki dio. 

ČI. 18. spominje o zalihi i potrošarini sbornoj Buđuć da se 
često sluči, da se sbor mora višeputa i parbiti za svoj dohodak, to 
da se takove parbe brže riešavaju, treba imati u pripravi novacah, 
pak se odredjuje, da se kod svake novčane diobe pričuva jedan dio 
za sborne potrebe. 

Napokon, dadne li tko gospodi prebendarom za trud, što su 
došli na sprovod, više nego pojedincu pripada, t. j. forint, to dekan 
od cieloga sprovodnoga dobitka ima jednaki dio, a mjesto običnoga 
forinta dobiva dva. 

Bratovštine. Onom već naredbom, gdje je svaki dan u zoru morao 
pjevati jedan sborni član misu na čast bogorodičinu i ovim nepre- 
kidnim njezinim čašćenjem sačinjavao je prebendarski sbor osim svoje 
sborne korporacije jošte i posebnu bogorodičinu bratovštinu, kakove 
su u srednjem vieku običajne Lile, i kojoj su članovi mogli postati 
i svjetovnjaci, koji su za života ili na samrinom času darovali kakov 
bogoljubni prinos, te tim postali dionici milostih, koje su takovoj 
bile udieljene. 

Ovakova bratovština ili kako se na latinsku „kalendinum“ zvala, 
postojala je u prebendarskom sboru već prije polovine XIV. vieka, 
ali svršetkom istoga ili početkom XV. vieka nestalo je. Da se indi 


CXLII Bratovštine. Crkvena služba. 


obnovi čašćenje Bogorodičino u stolnoj crkvi, koje je radi siromaštva 
sborova i drugih nesgodah jenjalo, odluči g. 1466. prebendarski sbor, 
da se ova bratovština uzkrisi i nazove ,bratovštinom majke milosrdja“ 
i propisa joj uvjete a naročito, koji se odnose na samu njezinu crk- 
venu službu. 

Ovom je bratovštinom upravljao prebendarski dekan, a u pri- 
pomoć dodieljena su mu bila dva najmladja prebendara, kojih bijaše 
dužnost sakupljati od bratovštinarah dobrovoljne prinose po Zagrebu 
i u bližnjoj mu okolici. 

Tko je god zaželio poslati članom ove bratovštine, morao se je 
predstaviti dekanu i umoliti ga, da ga u bratovštinu primi. Obvezao 
se onda, da će nastojati o njezinu boljku i godimice prinositi koliko 
uzmogne. 

Za članove bratovštine bijaše i posebna knjiga matica, u koju 
ih je dekan upisivao, i to najprije godinu i dan, kada je tko pri- 
stupio, za tim ime i stalež njegov, bilo mužkarca il ženske, te pri- 
nosni dar kao n. pr. po forintu il više, a ima ih i po nekoliko nov- 
čićah. Nekoji su članovi davali prinose i u naravi, kao: krmke, ulje, 
vosak itd. U ovih spomenicih dva se takova dara spominju, i io go- 
dine 1499., kada su ovršitelji oporuke prepozita Mihalja za spas 
njegove duše dala sboru 1 for., a bratovštini krasno ruho, na kojem 
bijaše izvezen zlatan križ u vriednosti 10 for.; — a ovršitelj oporuke 
Petra kanonika lektora takodjer za spas njegove duše dao 1 for, a 
bratovštini jedan velik i liep kovčeg za spremanje bratovštinskih stvarih.! 

Kada je umro koji član bratovštine, to su mu bratovštinari bili 
na pogrebu noseći u rukah zapaljene ,kaleduske" t. j. bratovštinske 
voštene svieće. 


Crkvena služba. Prema zakladi, koju je g. 1270. učinio kanonik 
Buza poklonivši predij Otok, da se svaki dan u zoru pjeva misa na 
čast Bogorodičinu, tu je obvezu ovršivao sbor neprekidno i u XV. 
vieku, a morao ju pjevali tjedan danah onaj prebendar, koji bijaše 
na redu, a prebendarski dekan morao je paziti na to. Za svaki nemar 
ili propust morao je krivac platiti 10 ugarskih novčićah, od koje 
svote dobio je polovinu onaj, koji je tu misu mjesto propustnika od- 
pjevao, a drugu polovinu dekan. 

Osim ove obvezne mise i to već rano u XV. vieku (t. j. £. 1414., 
kada je ovomu sboru biskup Eberhard darovao polovinu moravečke 
desetine,) bijaše sboru za ovaj dar dužnost u nedjelju poslije svetka 
11.000 mučenicah djevicah odpjevati večernju za umrle biskupe, a u 


! Pag. 532. 





Crkvena služba. CXLIII 


ponedjeljak odpjevati jutarnju s hvalami i jednu pjevanu misu u istu 
namjenu, dok je taj dan obaška svaki član bio dužan il osobno il po 
kojem svećeniku odčitati za pokojne biskupe jednu tihu sv. misu pod 
globom od 20 dinarah. 

Napokon obvezna bijaše i bratovštinska misa tako, da na svaku 

svetkovinu bl. dj. Marije morali se na zapovied dekanovu sabrati svi 
prebendari obučeni u roketah u kapelu bl. dj. Marije ili u lievi kor 
stolne crkve, gdje je odmah poslije rane mise morao prebendar, na 
koga je red došao, uz assistenciju dvojice mladjih članovah odpjevati 
misu na čast Bogorodice, kojoj su svi do svršetka morali prisustvo- 
vati. Povrh toga morali su prebendari (t. j. polovina njih jednoga 
tjedna, a druga polovina drugoga) svaki dan pjevati u koru stolne 
crkve: časove, večernju, jutarnju i hvale i to svaki osobno, ili iko 
bi bio zapriečen, morao je mjesto sebe poslati zamjenika. O tih za- 
mjenicih govore prebendarski štatuti, te odredjuju: buduć da se često 
sluči, te su mnogi ili hotice odsuini ili zakonito zapriečeni, pa mjesto 
sebe šalju u crkvu takova zamjenika, koji ne umije ni pjevati, dà ni 
usta otvoriti, to se nalaže svakomu, koji bi bio zakonito zapriečen, 
da ima to prijaviti dekanu, a on da odredi prebendara, koji će ga 
zamieniti. Propusti li tko to prijaviti dekanu ili pošalje li nevještaka, 
platit će globu 12 novčićah bečkih. 
' Uz crkvenu službu bili su prebendari, dakako uz nagradu, u 
u kaptolu zagrebačkom a naročilo u poslu vjerodostojnoga mjesta, 
kao pisari. Kaptol ih takodjer slao, da u njegovo ime uzpostave nove 
posjedne medje, ili da uvedu koga u posjed itd. 

Kako u svakom sboru ima ljudih razne ćudi, tako i taj nije bio 
bez njih, a navlaš bilo je takovih, koji su vriedjali svoje patrone t. j. 
kanonike, toga radi na 1. augusta 1472. zaključi kaptol, bude li koji 
prebendar dva puta opomenut radi nedostojnoga ponašanja spram 
kaptola, pak se ne popravi, da će mu s mjesta oduzeti prebendu i 
altariju. A pošto se prebendar Andrija Zelinčanin na opetovane opo- 
mene nije popravio, dapače spram kaptola surovijim bivao od dana 
na dan, to mu sc ovim oduzima prebenda te se iz sbora izključuje, 
a prepovieda se i dekanu i svakomu članu, da s njim ne obće.! — 
Godine pak 1494. na 14. augusta pred kaptolom zagrebačkim pre- 
bendari: Franjo sa Sečkova i Martin izpod Obeda pismeno obriču, 
da ne će u svojih dvorih držati žene zla glasa, niti dozvoliti, da ih 
posjećuju. Prekrše li ovu izjavu, da smjesta gube nadarbinu.? 

O kupalištu, koje bijaše vlastničtvo prebendarskoga sbora, spo- 
menuti ću niže. 

1-Doc. 279. 

* Doc. 374. 


CXLIV Prvostolna crkva i bogoslužje. 

Prvostolna crkva i bogoslužje. O osnuiku današnje stolne 
crkve, njezinu gradjenju i sudbini od XIII— XIV. vieka progovorio 
sam jur u I. sv. str. CXXXVIII—CXLL, a sada ću nacrtati njezinu 
prošlost u XV. vieku. Nastavljanje izgradjenja stolne crkve dovršilo 
se prve četvrli XV. vieka, tim, da su sa sjevera i juga sagradjeni 
bili visoki zidovi sa isto tako visokimi babicami, a iz nutra šest vi- 
sokih a vitkih kamenih stupovah, što je sve namienjeno bilo, da nose 
tri visoka i jednakosvodna crkvena broda, te je bilo donekle bar 
spojeno svetište i dvie mu pobočne kapele ili apside sa crkvenim 
pročeljem i zvonici. Ako nam ime toga dobrotvora dograditelja i nije 
poviest zabilježila, a ono ga je ovjekovječilo klesarsko dlieto u kamenu. 

Na svakoj sjevernoj i južnoj babici pobočnih crkvenih brodovah 
iz vana i na svakom glavnom stupu, koji sada nosi troji jednako vi- 
soki crkveni svod, uklesan je jedan isti grb, koji predstavlja na 
stražnjih noguh stojećega lava pruženih prednjih pandjah, a taj grb 
bio je zagrebačkoga biskupa Eberharda Albena (1397—1420). Osim 
ovoga obilježja jošte je jedno, koje nas sili, da gradnju sredine crkve 
ili trih jednakosvodnih visokih brodovah stavimo u ono razdobje, 
kada je Eberhard bio biskupom. U gradjenju tako zvanom gotskom 
medju drugom i trećom njezinom periodom ili medju g 1380 — 1420. 
gradile se po Evropi tako zvane „Hallenkirche* t. j. crkve, u kojih 
su pobočne ladje bile tako visoke kao i srednja. Ovakov način gra- 
djenja ako svojom visinom i većim svjetlom čini doduše vanredni 
utisak, ali mu manjka onako fino izradjena radnja, kakovom se odli- 
kuju gotske crkve za prve i druge gradjevne periode. 

Biskup indi Eberhard početkom XV. vieka sagradio je u stolnoj 
crkvi zidove i stupove za tri jednako visoka broda i tim dogradio 
donekle stolnu crkvu t. j. spojio njezino svetište sa pročeljem ; jedino 
samo na južnoj strani crkvene sgrade nedogradjen ostao je prostor 
t. j. sadanja peta i šesta babica sa zidom, a to izgradi (kako svjedoči 
uzidani grb) njegov brat i nasljednik Ivan Alben (1420—1433). — 
Ovaj isti Ivan oporuči na 14. ožujka god. 1433. zagrebačkoj stolnoj 
crkvi osim polovine svoje srebrenine i prekrasno vezenih sagovah 
jošte 1500 for, da se posvemašno dogradi, t. j nadsvodi ili bar 
krovom nadkrije što je sagradio i on i biskup Eberhard; osim toga 
odredi, da se polovina od dohodakah Kamengrada (Kuwar) i varoši 
Koprivnice, (koje mu gradove založio kralj Sigismund za 7000 for.), 
dok ovi gradovi budu u zalogu, upotrebi za korist stolne crkve i to 
dotle, dok ih kralj ne izkupi, a ostala polovina da je bratu mu Ru- 
dolfu Albenu.! 

2 Doc. 63. 








Prvostolna crkva. CXLV 


Ali Rudolf nije oporučnu namjenu svoga brata biskupa Ivana 
izvršio, jer stolnoj crkvi ne odstupi polovine dohodakah Kamengrada 
i Koprivnice, a toga radi obratili se ovršitelji biskupove oporuke na 
kralja Sigismunda, koji mu na 20. julija 1433. strogo zapovjedi, da 
pomenutu polovinu rečenih dohodakah stolnoj crkvi odmah odstupi.! 
Za tu kraljevu zapovied Rudolf Alben nije ni najmanje hajao, s toga 
se opetovano ovršitelji oporuke prituže kralju, a taj mu iznovice strogo 
naloži, da točno izplati i daje stolnoj crkvi polovinu dohodka od Ka- 
mengrada i Koprivnice.? Ni ova stroga opomena nije koristila, da- 
pače Rudolf Alben ne samo da nije zadovoljio, što bi po oporuci 
biskupa Ivana dužan bio učiniti, već je i tvrdio, da je biskupova 
oporuka nevaljana, a uza to jošte uzkratio je izplatiti stolnoj crkvi i 
altarijski zapis, koji joj namienio nekadanji njezin biskup Eberhard 
Alben. — Protiva takovoj očitoj nepravdi dignu se kaptol zagrebački 
i zatraži u kralja Sigismunda pomoć, te kralj na 16. marta g. 1434. 
naloži nadbiskupu ostrogonskomu Gjuri, da proti Rudolfu Albenu 
sudbeno postupa, da ga presluša i osudu izreče.? 

Povrh kralja obratio se kaptol u toj stvari i na bazilejski cr- 
kovni sabor, koji takodjer zapovjedi rečenomu nadbiskupu, da Rudolfa 
prisili. da izplati stolnoj crkvi pripadne joj oporučne zapise. Prema 
kraljevomu i bazilejskoga sabora nalogu nadbiskup Gjuro zapovjedi 
na 26. juna r. g. Ivanu, opatu zagrebačkih Cistercitah, da Rudolfa 
osobno opomene, da ili svojoj dužnosti zadovolji, ne će li, da ga pred 
njega pozove na sud. — U četvrtak ili 8. julija ode opat Ivan na 
Medvedgrad, gdje je tada Rudolf kao vlastnik stanovao, da ga opo- 
mene ili na sud pozove; nu pošto ga on nije htio preda se pustiti, 
to opat pred sabranom njegovom družinom i domaćimi proglasi nad- 
biskupov poziv i što sadržaje, te pred njimi pozove Rudolfa, da se 
za trideset danah stavi pred nadbiskupov sud; ne stavi li se, neka 
znade, da će se proti njemu svom strogosti zakona postupati.“ 

Napokon a.to najviše posredovanjem: Ivana, biskupa kninskoga 
i upravitelja opatije Bijeničke, te plemićah: Gjure bisažkoga i Ivana 
Tota susjedgradskoga skloni se Rudolf Alben, pak kanoniku kantoru 
Ivanu i ostalim ovršiteljem oporuke pokojnoga biskupa Ivana Albena 
uruči prema oporučnomu zapisu polovinu Kamengrada i Koprivnice 
sa svimi zaseoci, daćami, trsji, šumami, oranicami, livadami, pri- 
rodom itd., da se dade u korist stolne crkve; pridodavši ovakov uvjet, 


1 Doc. 66. 
* Doc. 67. 
3 Doc. 70. 
* Doc. 73. 


10 





CXLVI Prvostolna crkva. 

da ako kralj Sigismund ili koji njegov nasljednik za svotu od 6166 for. 
i 300 kmetah izkupi založeni Kamengrad i Koprivnicu, da polovina 
i od novčane svote i od kmetovah pripadne stolnoj crkvi, a polovina 
njemu. Ovu svoju izjavu radi većega jamstva u ime svoje i svoga 
sina Leonarda i potomčadi dao je takodjer pred kaptolom čazman- 
skim, kao vjerodostojnim mjestom, napisati i pečatom potvrditi, ob- 
rekavši u ime svoje i unučadi, da će ju čvrsto držati svetom i 
neopozivom.! 

Osim oporučnoga zapisa biskupa Ivana Albena u ovih se spo- 
menicih spominje jošte zapis nekoga Henrika Entzendorfa od 713 for., 
namienjen stolnoj crkvi za njezine potrebe. Ovu svotu morao bi iz- 
platiti Entzendorfov ovršitelj oporuke Friderik Lamberger, ali ju nije 
izplatio, već za sebe pridržao. Istom po Lambergerovoj smrti zahtievao 
je kaptol zagrebački, t. j. njegovi punomoćnici: kanonik kantor Bartol, 
Stjepan Topnav, arcidjakon varašdinski i Martin arcidjakon vaškanski 
od Lambergerove braće: Ulrika, Friderika i Gašpara, kao baštinikah, 
da rečenu dužnu svotu izplate. Ovo zahtjevaše na 25. marta g. 1471. 
rečeni punomoćnici pred javnim bilježnikom u Čakovcu, gdje prisutna 
tri Lambergerova brata odvratiše na to, da se oni ne ustručavaju iz- 
platiti Entzendorfov zapis, ali da će ga dati u ruke Entzendorfovu sinu 
Vilimu, pa da on kao baštinik izplati taj otčev zapis. Ovoj se izjavi 
protivili kaptolski punomoćnici, veleći: da bi bio htio pokojni Entzen- 
dorf da mu taj zapis sin izplati, bio bi i oporučno tako odredio, a 
budué da je htio, da ga Lamberger izplati, a novac je i onako u 
rukah Lambergovacah, za to ga neka i oni izplate.? — Da li je taj 
zapis bio izplaćen ili nije, ne imamo viestih. 

Tečajem XV. vieka za vrieme krvavih sukobah medju kaptolom 
i gradskom obćinom i sa samosilja grofovah Celjskih bila je stolna 
crkva često u velikoj opasnosti. U onom sukobu na Margaretinje go- 
dine 1433., kada su oružani gradjani provalivši na kaptol poplienili 
ga, nasrnuše i na stolnu crkvu u nakani da ju orobe i zaklonjene u 
njoj kanonike poubiju. No pošto im takov nasrtaj zapriečili oružani 
ljudi Dioniža bana i biskupa Ivana Albena i mnogi stranci, koji su 
tada prigodom velikoga sajma u Zagrebu bili, to samo izbaciše na 
stolnu crkvu mnoge strelice." — U onoj predstavci, koju je kaptol 
zagrebački podnesao kralju Matijašu (1457—1490), spominje se naro- 
čito: ,da u ovo posljednje doba grofovi Celjski popalili su kaptol, 


1 Doc. 74. 
? Doc. 269. 
* Doc. 68. 








Prvostolna crkva. CXLVI 





a stolnu crkvu jurisali^;! tom sgodom bez dvojbe da je stolna crkva 
teZko morala nastradati. 


Biskup se Osvaldo (1466— 1499) odvaZno stavio na io da izvida 
rane, koje je stolnoj crkvi zadao zub vremena i neprijateljska ruka. 
Prije svega uznastoja on, da crkveno svetiäte, gradjeno od biskupa 
Timoteja (1269.) koje bijaše mnogo niže od srednjega crkvenoga 
broda, koji je, kako rekoh, početkom XV. vieka podignuo biskup Eber- 
hard Alben, povisi, t. j. da svetište učini jednako visokim sa srednjim 
crkvenim brodom, to je srušiv (po svoj prilici vrlo oštećen) svod nad 
svetištem podignuo novi jednake visine sa srednjim crkvenim brodom. 
Da je on to doisto učinio, svjedoči njegov grb, koji se do nedavna 
vidjao uklesan visoko na desnom svetištnom zidu i stupovnih glavicah 
u presbiteriju; a svršivši nadsvodjenje cieloga svetišta postavi u njemu 
god. 1489. novi veličanstveni oltar. 


Dogotoviv tako svetište, trebalo ga nadkriti novim krovom, a 
uz njega obje pobočne kapele sv. Marije i Ladislava i sakristiju. Ovo 
nadkrivanje počelo je mjeseca kolovoza g. 1491. kako nam svjedoči 
ugovor, koji je sklopio kanonik Luka rodom iz Dubrave s tesarom 
Blažem iz Vrbovca. Trošak za nadkrivanje imao se namiriti iz kućne 
pristojbe kanoničkih dvorah (taxa domalis), koji je iznosio 387 for. 
Uvjeti, pod kojimi se obvezao tesar Blaž (ne računajuć drvo i željezo, 
što je kaptol dao), da će nadkriti svetište i obje pobočne kapele te 
sakristiju bijahu, da mu se plati 45 for. i dadu dvie suhe slanine 
ili mjesto njih 2 for. a uz to jošte 40 kablovah novoga vina. G. 1492. 
i svetište i obje pobočne kapele bile su nadkrivene. 


Za tim je želio biskup Osvaldo nadsvoditi tri velika crkvena 
broda. Potrebitu za to gradju morali su voziti biskupski kmeti, na- 
ročito oni blizu Zagreba, a pošto je za taj ogroman posao trebao više 
silah, to pismom od 16. oktobra 1495. zamoli kaptol, da mu i on 
.svojimi kmeti pripomogne, naročito da voze vapno i pjesak.* 


Prije nego li je počeo svoditi rečena tri crkovna broda, sagradio 
je na dokrajku svetišta i dvih mu pobočnih kapelah tri empore ili 
kameni hodnik, te je tom neumjesinom gradjevinom pregradio stolnu 
crkvu i zastro pogled na svetište i pobočne mu kapele. 


I Doc. 319. 


* Venerabiles, nobis amice dilecti! Illi pauci coloni nostri in districtu illo 
zagrabiensi ad omnes illos labores sufficere non possunt. Unde rogamus vos, velitis 
etiam cum vestris adiuvare et circa ecclesiam et etiam inducturam cimenti et arene, 
ut labores illi citius consumari possint. Ex Chasma in festo beati Galli abbatis. 
Anno 1495. — Osvaldus eppus eccl. Zagrab. — Act. Cap. ant fasc. 92. nr. 35. 

* 


CXLVIII Prvostolna crkva. Oltari. 


Svršivši taj posao počeo je nadsvodjivati rečena tri crkvena 
broda, ali ih nije dovršio, jer ga smrt zatekla. U oporuci, pisanoj 
15. aprila 1499., u kojoj, osim oporučenih nekih dragocjenostih stolnoj 
crkvi, veli: ,pošto crkva zagrebačka od svoga zasnutka bijaše dosta 
zanemarena i nikada posve dogradjena, u kojoj koliko mogoh izgra- 
diti dadoh, a da se započeto gradjenje nastavi i dovrši, ostavljam 
10.000 for.! 

Oltari i njihove zaklade. Rano već u XIII. vieku našlo se bogo- 
ljubnih dušah, koje su na slavu božju, a na duševnu korist vjernih 
i za spas svoje duše u zagrebačkoj stolnoj crkvi ili podigli nove ol- 
tare ili jur postojeće nadarili il novcem il im ustupili nekretnine za 
uzdržavanje svećenikah dotičnih oltarah. Svršetkom XV. vieka bilo 
je u stolnoj crkvi do 15 oltarah više manje posjedi obdarenih ; a to 
jer se tečajem toga vieka prilagali baš znatni prinosi za njihovu na- 
darbinu. Tomu za dokaz služi nam pismo bana Friderika Celjskoga, 
koji kao „tutor et advocatus ecclesie cathedralis" doznavši od kaptola 
zagrebačkoga, da ima u kraljevini mnogo plemićah, koji, da se po- 
veća i uzvisi služba božja u stolnoj crkvi, a za izpokoj i svojih i 
roditeljskih dušah, voljni su darovati svoje posjede, toga radi na 
molbu kaptola isti se ban po svojoj uzvišenoj i prvoj časti, koju ima 
kao namjestnik kraljev, rado odazva, te pismeno na 4. augusta 1452. 
dozvoli, da _ može svaki Zitelj ove kraljevine stolnoj crkvi darovati 
svoje nekretnine.? 

Glavni ili veliki ollar bio je u svetištu. Kada je druge polovine 
XIII. vieka biskup Timotej od temelja sagradio svetište, posvetio je 
u njemu godine 1269. novi glavni oltar. Ovaj Timotejev oltar poslije 
dvie sto godinah zamienio je drugi velicanstveniji i dragocjeniji, koga 
biskup Osvald nadsvodivši svetište podignu god. 1489., stavivši na nj 
ovaj nadpis: 

Praesulis Osvaldi sunt hec monumenta laboris, 
Hoc ti rex regum Christe dicavit opus. 


Na glavnom oltaru čitala se svaki dan tiha sv. misa, kojoj je 
stavio zakladu biskup Ivan Alben, oporučivši godine 1433. u to ime 
315 for.? 

Oltar bl. dj. Marije. U lievoj apsidi ili pobočnoj kapeli do sve- 
tišta, sagradivši ju 1284. biskup Timotej posveti na 21. kolovoza novi 
oltar na čast bl. dj. Marije, koji je ondje stojao dva stoljeća, kada 


! Doc. 394. 
* Doc. 164. 
* Doc. 63. 








D ——————— n —————————— JÉG— 


Prvostolna crkva. Oltari. CXLIX 
ga za biskupovanja Osvaldova zamieni novi, što ga na 19. juna 1496. 
posveti Gjuro biskup rožnanski.! 


Oltar sv. Ladislava. U desnoj svetištu pobočnoj kapeli, sagra- 
divši ju biskup Timotej g. 1275., posveti oltar na čast utemeljitelja 
ove biskupije kralja Ladislava. Nakon dva vieka taj je oltar bio od- 
stranjen, a na njegovo mjesto oko god. 1496. postavi biskup Osvaldo 
novi oltar. 


Oltar sv. križa slojao je u stolnoj crkvi već početkom XV. vieka, 
jer je biskup Eberhard Alben (f 1420.) učinio zakladu, da se na tom 
oltaru svaki dan jedna misa pjeva, a jedna čita za spas njegove duše 
i porodice Albenah, davši u to ime bivše nekoč gradske, a njemu od 
kralja Sigismunda darovane posjede: Kraljevec, Cerje s maltom, Ko- 
biljak, Sviblj i Nart. — Koje i kakove je borbe radi te zaklade 
vodila stolna crkva, odnosno njezin kaptol s gradskom obćinom, opisao 
sam u naslovu: ,Gradski posjedi i borba za nje“ (str. XXIX—X XXV). 

Kolator rektorata toga oltara, kao i svih drugih, s kojimi je 
bila nadarbina spojena, bijaše kaptol zagrebački. Davajući on nadar- 
binu toga oltara, stavljao je kadkada i uvjete, pod kojimi bi ju predao 
pojedincu na.doZivotno uživanje, n. pr. godine 1466. na 29. septembra 
udielio je kaptol kanoniku Mateju Kelkedu rektorat i nadarbinu toga 
oltara uz uvjet: da će u rečenih altarijskih posjedih davati desetinu 
od svinjah ili ju novcem izplatiti, da će izvanredni namet, nametne 
li ga kaptol na te posjede, točno plaćati.? 

Oltar 10.000 mucenikah jur god. 1481. imao je 30 ralih oranice 
i jednu sjenokošu.? | 


Oltar sv. Fabijana i Sebastijana (god. 1481.) imao je 25 ralih 
oranice i jednu sjenokošu.* 


Oltar sv. Jurja (god. 1481.) imao je 7 ralih oranice i tri male 
sjenokoše.5 


Oltar sv. Jeronima (god. 1481.) imao je ao ralih zemlje i dvie 
sjenokoše na petnaest kosacah. Rečene godine bio je rektorom toga 
oltara kanonik lektor Ivan. — Ovomu je oltaru založila Stana, udova 
Klementa Kiša iz Mikčevca posudivši altarijski novac, šestnaest kmetskih 
selištah, i to: šest naseljenih, a četiri pusta u Marincu; četiri nase- 
ljena u Jakuševcu; tri pusta u Mikčevcu, pa kada ih nije mogla iz- 


1 Doc. 383. 
* Doc. 252. 
3 Doc. 325. 
* Ibid. 
5 Ibid. 


nn e —Ü 


CL Prvostolna crkva. Oltarı. 
kupiti, to ih kralj Matijaš godine 1481. dosudi rečenomu oltaru i za- 
povjedi, da se njegov rektor uvede u njihov posjed.! 

Oltar sv. Jakoba (god. 1481.) imao je 38 ralih oranice i tri 
sjenokoše na 14 kosacah.? 

Oltar sv. apostolah Ivana i Matije i sv. Ursule (g. 1481.) imao 
je 12 ralih oranice i sjenokošu.? 

Oltar sv. Katarine, koji je utemeljio i posjedom nadario kanonik 
Stjepan, sin Farkasev (T 1440.) imao je god. 1481. 15 ralih oranice 
i sjenokošu na osam kosacah. 

Oltar sv. Magdalene spominje se već godine 1441.; ove bo go- 
dine na 11. maja njegov rektor Gjuro Megleč javio je kaptolu, đa 
mu je novoveški župnik Petar kao ovršitelj oporuke rožnanskoga bi- 
skupa Konstantina kao ostavštinu predao u ime zaklade za taj oltar 
jedno zemljište u Novoj vesi s vrtom do potoka Medveščaka, dok mu 
je on odplatio za to 20 for.* Ovomu je oltaru Ladislav, sin Nikolin 
a unuk Ivana iz Brezovice, za posudjenih mu 60 for. u zlatu založio 
osamnaest kmetskih selištah u Brezovici; no kada nije htio založene 
posjede izkupiti, dapače sam ih uživao ne plativši duga, utužio ga 
god. 1468. rektor toga oltara zagrebačkoj županijskoj skupštini, koja 
je naložila literatu Mihalju sa Gjulinca, da ga opomene, neka izplati 
ili što je dužan, ili neka ne uživa založene posjede; ali je dužnik 
Ladislav odbio jedno i drugo." — Godine 1481. imao je taj oltar 
sjenokošu na dvanaest kosacah.® 


Oltar sv. Pavla (g. 1481.) imao je sjenokošu na dva kosca. — 
God. 1495. na 3. februara kaptol je zagrebački nekoč altarijsku kuću 
sv. Bernardina, bivšu u Novoj vesi, koja ako li i popravljenom bila 
ipak je s vremenom znatno propala, pripojio altariji sv. Pavla, jer 
je rektor toga oltara Ivan arcidjakon gorički privolio, da se dva novo- 
veška zemljišta, koja su spadala oltaru sv. Pavla prodadu, a dobljen 
novac da se dade altariji sv. Bernarda.' 

Napokon spominje se jošte u XV. vieku mali oltar u svetištu 
stolne crkve, u kojem se čuvalo presv. tielo, koji je sagradio biskup 
Osvaldo i opručno odredio, da se pred njim pokopa." 


! Doc. 327. 
2 Doc. 325. 
5 Ibid. 

* Doc 132. 
5 Doc. 261. 
% Doc. 325. 
7 Doc. 375. 
* Doc. 394. 








Bogoslužje. CLI 
Bogoslužje. U stolnoj crkvi obavljahu službu božju kanonici uz 
pripomoć prebendarskoga sbora. U I. svezku (str. CXLII) spomenuh 
neke ustanove biskupa Augustina Kazota glede službe božje i navedoh 
kakove su pedepse nemarnim bile odredjene. U XV. vieku k posto- 
jećim već odredbam pridodane bijahu i neke nove, kojimi se točnije 
označuje svačija dužnost. Na i13. maja g. 1488. biskup Osvaldo od- 
redi, da dostojanstvenici t. j. prepozit, lektor i kantor, te arcidjakoni 
i kanonici magistri, stanovali oni u kraljevini gdje mu drago, osim 
onih, koji su pravno ili u državnoj službi odsutni, dužni su doći u 
Zagreb. na glušnu nedjelju te prisustvovati svim crkvenim obredom 
velikoga tjedna sve do biele nedjelje ili do vazmene osmine; jošte 
dužni su prisustvovati na Duhovske svetkovine, na Tjelovo, na uza- 
šašće Marijino, na Stjepanje, na posvetilo stolne crkve, na Sve svete, 
na božićne blagdane i na Bogojavljenje. Oni pako, koji ne bi mogli 
svoje odsuće valjano opravdati, lišavaju se svih dohodakah, koji su 
spojeni s ovimi svetkovinami, van ako li komu radi važnih razlogah 
biskup tu pedepsu oprosti.! 

Prema ovoj odredbi stvori na 3. januara g. 1489. kaptol ovaj 
zakon: Glavne su svetkovine: Božić, Stjepan mučenik, Ivan evangje- 
lista, Nevina djeca, obrezavanje Gospodinovo, Bogojavljenje, Sviećnica, 
navještenje Marijino, Cvjetnica, veliki četvrtak, petak i subota, Uskrs 
i dva sliedeCa dana, uzašašće Gospodinovo, Duhovi i dva sliedeca 
dana, Trojstvo, Tjelovo, Ivanje, posjet Bogorodičin, Majka božja snježna, 
uzašašće Marijino, Stjepan kralj, posvetilo stolne crkve, narodjenje bl. 
dj. Marije, Miholje, Svi sveti i začeće bl. dj. Marije. 

U ove svetkovine obavljaju službu božju, t. j. mise, pjevanje, 
čtenja poslanicah i evangjelja oni dostojanstvenici, a uz njih oni ka- 
nonici, koji su na ploči u sakristiji napisani, i to osobno. Tko ne bi 
sam osobno mogao obavljati, neka nadje zamjenika, ako i ne baš 
istoga stepena ili časti, ipak treba da je kanonik. Taj zakon vriedi i 
za one, koji su pravno odsutni iz Zagreba, a i za domaće, koji bi bili 
zapriečeni, da ne mogu osobno službe obavljati. 

U ostale blagdane pjevaju mise ili oni dostojanstvenici ili oni 
kanonici, koji su napisani na ploči, ili osobno ili po zamjeniku, ali 
svakako kanoniku. Pjevanja pak i čtenja mogu u te blagdane izvrši- 
vati mjesto kanonikah i drugi sposobni svećenici t. j. prebendari, samo 
za to, da ne bude pomanjkanja u službi božjoj. 


U svetkovine, kada zvoni veliko zvono, svi dostojanstvenici i 
ostali kanonici moraju prisustvovati jutarnji, a koji se ne bi mogao 


1 Doc. 348. 


CLII Bogoslužje. Orgulje. 

zakonito izpričati, platit će globu, kako zakon odredjuje. — U ostale 
pako svetkovine i po nedjeljah, kada ne zvoni veliko zvono, samo 
oni kanonici moraju prisustvovati jutarnji, koji su na ploči napisani ; 
ostali nisu obvezani, van hoće li dragovoljno doći. 

Da se stvoreni taj zakon točno obdržava, svaki kanonik, koji ne 
bi ni osobno ni po kojem kanoniku zamjeniku obavio propisane crkvene 
službe, neka se globi i to: za svaku propuštenu misu da plati 25 
solidah, a novac da dade kaptolski vikar onomu kanoniku, koji bi 
mjesto propustnika obavio službu. Izvrši li tako propuštenu službu 
svećenik ne kanonik, da mu se dade manja nagrada, a njezin preo- 
statak da se podieli medju djake i siromake. Tko propusti pjevanje, 
da plati 12 solidah; za čtenje 6 solidah, za evangjelje ili poslanicu, 
služi li sam biskup misu, da se propustnik globi sa 25 solidah. U 
djelatne dane propusti li koji kanonik da ni osobno ni po kojem za- 
mjeniku ne odsluži mise il ne odpjeva evangjelja ili poslanice, da 
plati 45 solidah t. j. za misu 30, za evangjelje 10, a za poslanicu 5. 
Dužnost je pako kaptolskoga vikara bditi na to, da radi čijega pro- 
pusta ne jenja služba božja, t. j mora se brinuti o zamjeniku, a nje- 
gova je takodjer skrb, da od nemarnikah utjera globu.! 


Zvonaru stolne crkve morao je svaki kanonik, ako je bio te- 
čajem jedne godine odsutan, platiti kao odštetu u ime misnoga offer- 
torija 35 solidah; a za manje odsuće po razmjeru.? 


Orgulje. Polovinom XV. vieka, kad su orgulje usavršili, pridavši 
im pedale i klaviaturu za obje ruke s uzkimi tipali, na kojih se iz- 
vadjali i poluglasovi, bile su one stalno uvedene u stolne crkve, pa 
i vrlo rano u crkvu zagrebačku. Mi ih ovdje nalazimo već za druge 
polovine XV. vieka, kada su namještene bile troškom biskupa Osvalda. 
U ovih spomenicih® spominje se god. 1494. „Andreas, organista“. — 
Po poznatom nam onodobnom računarskom izkazu zagrebačke stolne 
crkve, ove su orgulje već god. 1493. popravljane bile;* a kao orga- 
niste tuj se spominju kanonici: Ivan (T 1491.) i Andrija (1493— 1494). 


! Doc. 351. 
* Doc. 340. 
3 Doc. 372. 


* 1493. Pro reformacione organi magistri operis pro labore eiusdem iuxta 
conventionem cum eodem factam dedi flor. XIV. Item magistro Andree organiste 
pro certis necessariis emendis ad reformationem organi dedi in toto in diversis ter- 
minis flor. JI. et solidos 89. 


Item Michaeli tišler pro laboribus suis circa organum factis dedi flor. II. — 
Act, Cap. Ant. fasc. 101. nr. II. 





Moći svetacah. Dragocjenosti. CLIII 


Moci svetacah. U stolnoj crkvi od davna čuva se tielo Nevinoga 
djeteta ubijenoga po zapoviedi Irodovoj. Stara je predaja, da je to 
diete poklonio kralj Andrija II. godine 1218. povrativši se s vojne 
iz sv. zemlje; no domaći historik kanonik Krčelić inače pripovieda: 
»lelo vindar ono sveto deteta jednoga od Herodeša po narodjenju 
Kristušovom med druge detce pomoru, tulikajše krvoločno vumorjeno, 
koje vu ove stolne cirkve s pobožnostjum sveti se, ni skerb bila Au- 
guština (Kazotija 1303—1322) nego Pavla XXII. od pričetka biskupa, 
koj nje s pobožnum pomoćjum Ludovika pervoga kralja vugerskoga 


od Benečanov mir s Ludovikom delajućeh, dobil je okolo leta 1357. 
i ovde postavil.“! 


Bilo što bilo, već sredinom XV. vieka naumio je kaptol zagre- 
bački za ovu svetu moć sakovati dati dostojan srebren sandučić, pak 
je god. 1455. dao zagrebačkim zlatarom Pavlu i Benediktu trideset 
šest i pol marakah srebrena novca, a povrh toga jošte nešto neiz- 
radjena srebra, da izrade sahranište za to sv. tielo. Ali kada su oni 
jedan već dio toga srebra u rečenu svrhu izradili, počela je bjesniti 
po Zagrebu strašna kuga. Bojeći se kaptol s te zaraze tužnih poslje- 
dicah po svoje srebro, to ga kaptol na 15. decembra 1455. svekoliko 


radjeno i neizradjeno preuzeo od rečenih zlatarah, davši im za to 
pismenu potvrdu.? 


Dragocjenosti. Da je stolna crkva imala u svojoj riznici liepih 
dragocjenostih, svjedoče nam: ,Dva inventara prvostolne srkve zagre- 
bačke iz XIV. i XV. vieka“, koja sam tiskom objelodanio.? Ali i u 
ovih spomenicih ima viestih o dragocjenostih, koje su joj oporučno 
bile namienjene. Biskup Ivan Alben (1433) osim novca, što ga je 
ostavio za popravak crkve, oporučno joj je namienio polovinu svoje 
srebrenine, da se njom urese sv. moći, sakuju kaleži itd., a osim toga 
jošte mnogo skupocjena vezena sukna i slikami protkanih sagovah, 
bogoslužnih knjigah, kazulah i sjajno pontifikalno odielo.* — Biskup 
pak Osvaldo (1499) osim novčanoga velikoga zapisa, da se stolna 
crkva dogradi, ostavio joj srebreni vrč sa srebrenom zdjelom za pranje 
rukuh kod pontifikalne mise; za tim za svetkovinu velikoga četvrtka 
t j za pranje nogah: srebreno pozlaćeno barilo srednje veličine i 
dva srebrena manja na stalcih, dvanaest srebrenih tanjurah, od kojih 
su četiri pozlaćena, dvanaest velikih srebrenih zdjelah i tri male za 


1 Krčelić. Živlenje bl. Augustina Kazoti str. 22. 
* Doc. 183. 184. 

® Starine jugosl. skad. knj. XIII. 

* Doc. 63. 


CLIV Dragocjenosti. Krvava sineda. 
balsam ; dva veća srebrena pozlaćena sviećnjaka, sahranište za korpo- 
ralia zlatom i biserom obloženo i drugih jošte dragocjenih stvarih.! 


Dragocjenosti pohranjene u sanducih, čuvale se pomno u nu- 
tarnjoj sakristiji pod vrhovnim nadzorom kanonika kustosa, ali ipak, 
kada je nastala osobito velika nužda bilo po crkvu bilo za kaptol, 
to ih kaptol zalagao, ali založene izkupljao, n. pr. god. 1427., kada 
je kaptolu nametnut bio izvanredni i pretežki državni namet, a ne- 
mogav podmiriti ga niti najamninom većih posjedah niti vlastitimi 
prinosi, to je velikom žalosti „non sine tristicia* prisiljen bio založiti 
sveto posudje t. j. kaleZe.? 


Krvava sinoda. U XV. vieku, u koliko doznasmo, obdržavala se 
u stolnoj crkvi jedna samo sinoda, a i ta bijaše krvava. Postavši u 
maju god. 1466. nastojanjem kralja Matijaša Osvaldo Tuz biskupom 
zagrebačkim, da se toliko nuždna stega u svećenstvu provede, a u 
obće da se poremećeno stanje biskupije uredi, pismom pisanim u Bu- 
dimu sazove svećenstvo u sinodu na 26. aprila 1467. ali ju radi 
svojih državnih posalah odgodi na 9. svibanj. Na taj rok sabra se 
svećenstvo u Zagrebu, ali biskup sam niti je došao niti je mjesto sebe 
poslao učenjake i učitelje bogoslovja, koji bi mogli spasonosnimi sa- 
vjeti mnogo djelovati o duševnom i materijalnom poboljšanju doma- 
ćega svećenstva, već je upravo kao za priekor i poniženje svećeničke 
časti odredio, da prisustvuju svjetovnjaci plemići i to: Ladislav Gre- 
bengradski, podban ; Grga Fodrovečki, Antun Kopinac, Gjuro Briga, 
Herman sa Čave i Gjuro sa Sušice sa svojom pratnjom. Sinodi je 
predsjedao Osvaldov generalni vikar Stjepan, biskup gjurski. 


U subotu indi na 9. maja započela se sinoda u stolnoj crkvi, 
ali od straha pred provalom svjetovnjakah pod zaključanimi vrati. 
Dok su sabrani u stolnoj crkvi svećenici slušali sinodalni govor i 
razpravljali o svojih potrebah, za to su vrieme sluge i vojnici po- 
menutih plemićah i na naročitu njihovu zapovied provalili u njihove 
stanove, potrgali ključanice i silom provalili u sobe, te ih sasvim 
oplienili i plien posvojili; za tim se razišli po gradu, da pretraže, 
nije li koji svećenik odsutan, te susretavši putem kapelana župne 
crkve sv. Marka, koji je noseć svetotajstvo išao k bolestniku, navališe 
na njega, te ga oplieniše do košulje, otevši mu brevijar i novce, koje 
koje je uza se imao. Drugoga takodjer svećenika, koji je u toj župi 
poslije svečane mise izašao iz crkve, uhvatiše i sasvim oplieniše. 


I Doc. 394. 
2 Doc. 48. 





Krvava stnoda. CLV 


Buduć da se sinoda radi važnih stvarih morala nastaviti slie- 
dećega dana, a najviše s toga, da se zaslužni svećenici pohvale, a ne- 
hajni i loši ukore i pedepšu, to su rečeni plemići sa svojom pratnjom, 
koji kod takovih svećeničkih obtužbah ne bi smjeli prisustvovali, 
kako im je to i naročito zabranio sinodalni predsjednik, no oni ne 
samo da ne otidoše, već čuvši, kako se nekoji svećenici radi svojih 
manah osudjuju na kaznu, podigoše grozan smieh i porugu. 


Napokon u utorak ili na 12. maja, kada se sinoda imala za- 
ključiti sa pjesmom zahvalnicom i blagoslovom sa svetotajstvom, taj 
dan, kada je na glas velikoga zvona odmah nakon objeda svećenstvo 
pohrlilo u crkvu, a sabrav se ondje, htjelo zatvoriti crkvena vrata, 
da sigurno bude pred svjetovnom provalom i kada su tom sgodom 
oplienjeni svećenici tražili od svjetovnjakah svoje otete stvari, to više 
rečeni plemići ogorčeni tim zahtjevom digoše viku na svećenstvo, a 
na tu viku sakupila se silna svjetina, te izvukavši mačeve, naperivši 
lukove i uzvitlavši buzdovane, dočim opet nekoji kamenjem u rukah 
provališe kao biesni u crkvu, te navališe na kanonike i svećenike, 
težko ih izraniše i izmrcvariše. Nekojim prebiše ruke, drugim noge, 
a nekim polomiše rebra, nekim ramena, a nekojim izderaše lice. Tako 
se tim nasrtajem okrvarilo svekoliko crkveno tlo, te je jedan svećenik 
ostao na mjestu mrtav, a za mnoge se svaki čas očekivalo, da će iz- 
dahnuti. Jedini predsjednik gjurski biskup Stjepan, koji je za doba 
s izloženim svetotajstvom i s nekoliko kanonikah utekao u sakristiju, 
sretno se spasili. | 

Nezadovoljni ovim svetogrdnim pokoljem rečeni plemići, a na- 
ročito jošte Petar Gudovački, upravitelj biskupskih dobarah ; Ladislav 
Grebengradski, podban; Grga Fodrovečki i Petar bisažki, da do zad- 
njega novčića oglobe svećenstvo, izmislili su i nametnuli mu neki 
prinos tobož u dobrotvorne svrhe, dok je u istinu bila najprostija 
pljenitba, te pod prietnjom smrti ili zatvora razporezali nekoje sveće- 
nike na 10 for, koji bi jedva mogli 2 for. platiti; nekoje na ao for, 
koji bi jedva 6; druge opet na 30, koji bi jedva 10; a napokon 
nekoje čak na 40 for., koji bi u najvećoj sili jedva 15 mogli do- 
prinesti.! 

Ovaj krvavi postupak i nepravde nanesene svecenstvu sabranom 
u sinodi, dadoše sakupljeni svećenici po javnom notaru Stjepanu de 
Marchus upisati kao prosvjed, koji odaslaše papi Pavlu II. tražeći 
pomoć u njega. Kakovim je uspjehom urodio taj prosvjed, ne imamo 
daljnjih viestih. 


1 Doc. 253. 254. 256. 


CLVI Laškoulička : kaptolska župna crkva. 


U biskupskoj i kaptolskoj jurisdikciji ili oblasti bile su u XV. 
vieku tri župe: laško ili vlaškoulička, novoveška i sv. Emerika pred 
stolnom crkvom. Najstarija je bila 

Laškoulička šupa, ona bo, kako sam uztvrdio (sv. I. str. CXLV) 
postojala je pod naslovom bl. djev. Marije prije nego li i biskupija 
zagrebačka bila utemeljena. Za ovu sam župnu crkvu rekao jošte, da 
su prvi biskupi zagrebački obavljali u njoj službu božju, dok se je 
gradila prva stolna crkva ili od god. 1093. pa do god. 1217., kada 
je sagradjenu stolnu crkvu kralj Andrija II. polazeć ovuda vojskom, 
da oslobodi sv. zemlju, velikim dao sjajem posvetiti. U tatarskoj pro- 
vali (1242.) nestalo je ove prastare laškouličke župne crkve, a na 
njezinih ruševinah podigoše novu, koju posvetiše na čast sv. Antunu, 
pod ovim bo imenom spominje se ona (1350.) u najstarijem popisu 
župah zagrebačke biskupije. Laškoulička župa sačinjavala je i posebnu 
obćinu, koja je povlasticom rečenoga kralja Andrije, dok je on bio 
jošte slavonskim vojvodom (1198.), podpala pod pokroviteljstvo bi- 
skupah zagrebačkih. O laškouličkoj obćini za XV. viek imamo jednu 
samo viest, naime da je god. 1452. pred njezinim sudcem Urbanom 
neka gradjanka zagrebačkoga Gradca i sin joj Živan prodali za 5 for. 
svoju oranicu zagrebačkomu kanoniku Andriji.! 

O laškouličkoj župi tečajem XV. vieka poznato nam je samo to, 
da je njezinu župniku pripadalo šest kabalah gornice od jednoga trsja 
u gradskoj obćini. Godine na ime 1445., kada je trgovac Ambrozij 
gradjanin prodao svoje trsje sa stajom u gradskoj obćini gradjanom 
Leonardu i Emeriku, sinovom kovača Nikole, inače svojim sestrićem, 
za 15 for. u zlatu, prodao ga uz obvezu, da moraju od njega davati 
svake godine šest kabalah gornice.? 

Godine 1499. biskup Osvaldo medju drugimi zapisi ostavio je 
ovoj župnoj crkvi 50 for.? 

Od župnikah laškouličkih dvojica su samo poznata i to: Va- 
lentin, koji bijaše ujedno i prebendar stolne crkve (1451—1453), i 
Matej (1461—1489.). U ovoj župi bila je i ubožnica sv. Antuna, o 
kojoj ću govoriti niže. 

Župna crkva sv, Emerika, gradjena početkom XIV. vieka, stojala 
je upravo pred stolnom crkvom. U koliko nam je poznato, u toj crkvi 
bio je i oltar sv. Bernarda, kojemu je Jakob arcidjakon gorički pred 
svojimi ovršitelji oporuke, kanonici: Matijom prepozitom čazmanskim 
i Fabijanom sa Rovišća te gradskim sudcem BlaZem Stojmilićem 


1 Doc. 161. 
* Doc. 139. 
* Doc. 394. 





Kaptolska šupna crkva. CLVII 





ostavio u ime vječne altarije svoju kuću s vrtom, pivnicom i sgra- 
dami u Novoj vesi. Pošto je novoveške obćine zemaljski gospodin bio 
tada kaptol zagrebački, to je Matija Biškup, altarista oltara sv. Ber- 
narđa, zamolio kaptol, da taj oporučni zapis prihvati, a kaptol na 
20. augusta 1468. odobrivši ga zahtievao je od novoga posjednika, da 
od te ostavštine nosi spram kaptola sve dužnosti, kao i ostali gra- 
djani novoveški, i da ne počini nevjere spram kaptola.! 


I ovoj crkvi oporučio je biskup Osvaldo god. 1499. dvadeset i 
pet for.? 


Pod ovu župu spadao je kaptol zagrebački i jedan dio napučene 
do tada Opatovine, i tu je on pobirao dohodak stole i od oporučnih 
zapisah četvrtinu, ako su ti zapisi bili namienjeni izvan njegove crkve. 
Bio je tada običaj, da je prebendarski sbor u oči Bogojavljenja obi- 
lazio s ,križecom“ kanoničke dvorove, kropeć ih blagoslovljenom 
vodom, a za to je dobivao i novčani dar. Sve do godine 1417. ovaj 
je običaj potrajao nepovriedjen, ali tada se dignuo proti tomu Martin, 
župnik sv. Emerika, te io pravo kao župničko htio prisvojiti. Proti 
njemu se obrati prebendarski sbor na biskupa Eberharda, koji na 
14. februara r. god. naloži kaptolu zagrebačkomu, da brani sbor u 
njegovu pravu, a naročito glede prilogah, koji mu se davaju, kada 
na bdjenje Bogojavljenja s križecom blagoslivlje kuće, a da i od toga 
dohodka, a ni od oporučnih zapisah ne ima davati četvrtine ikojemu 
župniku zagrebačkomu, dakle ni župniku sv. Emerika.? 


Ovaj je župni beneficij imao veliki vrt iza dominikanskoga laško- 
uličkoga samostana, a kroz taj je vrt protjecao potok Medveščak i 
natapao ga izkopanimi prekopi. Godine 1434. nekako mjeseca junija 
provalili su gradjani zagrebački u taj župni vrt, sasjekli zelje, povrće 
pogazili i izkopane prokope zasuli, i jedan dio s one strane Medvešča- 
kove, što je bio u njihovoj jurisdikciji, posvojili. Proti tomu nasilju 
bijaše na 6. julija pred Matkom Talovcem i plemićkimi sudci po- 
dignuta tužba, i pošto se nagodbenom izpravom, sklopljenom g. 1392. 
medju kaptolom zagrebačkim i gradskom obćinom, bjelodano dokazalo, 
đa onaj dio župnoga vrta, ako do duše i leži u gradskom području, 
ipak da ostaje vlastitost župne crkve sv. Emerika, to je obćina iz- 
gubila parnicu i odsudjena bila da plati globu od sto marakah di- 
narah, od kojih da dobije dvie strani sudac, a treću župa sv. Emerika.* 


1 Doc. 260. 
? Doc. 39j. 
3 Doc. 24. 
* Doc. 72. 


CLVIII Novoveška župna crkva. 





Od župnikah sv. Emerika poznati su nam: Martin (1417) i Gjuro 
(1481), koji bijaše ujedno prebendar stolne crkve, te je kao takov 
pred županijom zagrebačkom vodio parnicu proti biskupu Osvaldu, 
koji je silom posvojio mnoge prebendarske i altarijske oranice i li- 
vade ležeće u laškouličkom području, te je i parnicu dobio.! 

Novoveska župna crkva sv. Ivana. Naselivši g. 1344. kaptol za- 
grebački Novu ves i proglasiv gradjani nove naseljenike i utemeljiv 
ondje župu, sagradio je ondje Ivan arcidjakon gorički i crkvu sv. 
Ivana. (Vidi sv. I. str. CXLV—CL.) Ova ako i drvena crkva u XV. 
vieku obilovala je već liepim imutkom, kojim je i pomogla svojim 
kolatorom, kada bijahu u najvećoj biedi. Godine bo 1422., kada se 
kralj Sigismund spremao da otme Mljetčanom Dalmaciju, nametnut 
bijaše kaptolu neizmjerno velik ratni namet, dà, prietilo mu se, da 
će mu kruna zaplieniti imanja. Da se to uzmogne podmiriti, morao 
je kaptol Toplice, Sisak i druge veće posjede iznajmiti i udariti namet 
na kmetove, pak premda i jošte su pojedini kanonici iz svoga do- 
prinieli, ne bijaše dosta, već moradijahu jošte založiti i zlatne kaleže 
iz stolne crkve. A kada ni sve to nije dostalo, od župne crkve novo- 
veške pohranjenih u kaptolskoj sakristiji 320 for. u zlatu uzajmi 
283 for., da podpuno podmiri ratni namet, a za preostatak od 17 for. 
kupi sedam ralih oranice u Zeloru do ribnjaka, te tri rali oranice i 
dvie sjenokoše u laškouličkom kotaru. Da župna crkva za taj posu- 
djeni novac ima jamstvo, dadoše se joj u zalog nekoje svoje ako i 
opustjele prekosavske posjede, kao Savišće i Otok sa Prevlakom, te 
jedan mali predij s tri kmetska selišta sa svimi berivi, prihodom i 
novčanim nametom, pridržavši samo za sebe desetinu od onih kmetah, 
koji bi se ondje naselili i koju, pošto se nasele, istom iza šest godinah 
davati budu dužni. Odredi jošte i to, da kmetom na tih založenih pre- 
dijih sudi kaptolski sudac sa seoskim sudcem župnika novoveškoga, 
a štibru od rečenih kmetovah da bere župnik novoveški; te pridoda, 
ako li bi s vremenom nastojao kaptol, da mu se ta predija povrate, 
ili bi župnik to zaželio, to će mu kaptol izplatiti za njih 283 for. u 
zlatu, a kad ih tako kaptol preuzme, io će, ako bi na njih tečajem 
vremena što nova sagradjeno bilo, procienivši vriednost novih tih 
sgradah i izplativši je preuzeti rečena založena predija.? 

Osim toga imala je župna crkva u kotaru laškouličkom sedam 
ralih oranice i jednu sjenokošu, za koju se svojinu morala parbiti (1481) 
s biskupom Osvaldom, što je to njezino vlastničtvo htio posvojiti.? 


! Doc. 325. 
* Doc. 48. 
3 Doc. 325. 




















IVovoveška šupna crkva. Crkveni redovi: Cistercite, CLIX 


——— 





Na samrtnom času za popravak i potrebštinu novoveške župne 
crkve oporučio joj g. 1499. biskup Osvaldo 100 for.! 


Prvoga župnika novoveškoga Blaža, a po njemu i nasljednike 
god. 1351. odlikovao je biskup zagrebački Nikola naslovom dvorskoga 
biskupskoga kapelana, te im bijaše dužnost u stolnoj crkvi pjevati 
mjesto biskupa mise u one nesvečane dane, u koje je red došao na 
biskupa kao hebdomadara. Za nagradu ovoga truda imali su župnici 
novoveški trećinu desetine u onom dielu moravečkoga kotara, koji je 
biskup desetinao. Pa kada je g. 1414. biskup Eberhard to biskupsko 
desetinanje prepustio prebendarskomu sboru, naročito je zahtievao, da 


se župniku novoveškomu i nadalje daje pripadna mu desetinska 
trećina.? 


Osim toga župnici novoveški imali su u XV. vieku u Remetincu 
preko Save osam naseljenih kmetskih selištah a dva pusta; u Žitnjaku 
četiri naseljena selišta a jedno pusto; u Kosnici jedno naseljeno i 
jedno pusto seliste, te zaselak Hreliće preko Save. Na Savi kod Jele- 
nova broda od svakoga mlina dobivahu darove: o božiću kopuna i 
veliku pogaču ; o vazmu jedan sir i jednu pogaču; na uznesenje Ma- 
rijino jednu kokoš i jednu pogaču, a o Martinju dar u novcu t. j. 40 
bečah, od kojih se 300 brojilo u forint. — Povrh toga imao je novo- 
veški župnik jedan mlin na potoku Medveščaku, od koga mu je plaćao 
mlinar o Stjepanju jedan forint i mljeti mu je bio dužan za kućnu 
potrebu brašno bez svakoga ujma; drugi mlin bijaše na potoku Tr- 
navi, od kojega je dobivao o Miholju jedan forint. U Bukovcu il Da- 
vidovcu, gdje je imao i svoje trsje, pobirao je gornicu od tamošnjih 
trsjah,* te mu se prigodom berbe od svakoga trsja davao kabal mošta, 
dva ugojena kopuna, a od svakoga kopača jedan beč; od oranicah 
pako u Bukovcu dobivao je od svake rali jedan kabal Zitnoga pri- 
rasta; napokon od trsjah, prozvanih Okriš-sel, njih na broju devet, 
takodjer u Bukovcu, pobirao je uz desetinu dva kopuna, kabal vina 
u ime gornice, a od svakoga kopača dva beča, a to za to, jer su ta 
trsja bila nekoč crkvena. Napokon je uživao podpunu desetinu od 
trsjah u Domkovcu, koju su mu vlastnici u kuću dovezti morali. 


Crkveni redovi u oblasti biskupsko-kaptolskoj bijahu ovi: 
Cistercite, koji su imali samostan u današnjem Dolcu, a do njega 


crkvu sv. Marije, na istom mjestu gdje je i današnja (sv. I. str. 
CLI—CLIV). Sredinom XIII. vieka dobili su na uživanje posjed na 


! Doc. 394. 
2 Doc. 19. 
® Doc. 20, 


CLX Cistercite. 


— 





Savi prozvan Crni otok ili pravije Crnijin otok uz uvjet, da ga sami 
obradjuju; a iznajme li ga, da ga samo gradjanom zagrebackim smiju 
dati u najam. No prve desetine XV. vieka uz prkos recene obveze 
ustupiše ga u najam zagrebačkomu kanoniku Stjepanu Farkašu. Pro- 
liva takove povrede digla se gradska obćina, te je njezin sudac Petar 
Šafar tražio u kraljice Barbare, koja je tada boravila u Koprivnici, 
da se sklopljen ugovor sa Stjepanom Farkašam ukine, a Črni otok da 
Cistercite onako iznajme, pod kakovimi su ga uvjeti primili. Na 6. 
aprila g. 1416. zapoviedi kraljica cistercitskomu opatu, da pomenuti 
otok ili iznajmi ili ustupi u feudalno uživanje kojemu gradjaninu za- 
grebačkomu. Ne će li učiniti to, ona će naložiti biskupu Eberhardu, 
da ga on na to prisili.! | 

Cisterciti bijahu takodjer vlastnici jednoga diela današnje Opato- 
vine ili onoga prostora do njihove crkve i samostana (vicus mona- 
sterii. Na tom prostoru bilo je i kućah, a njihovi su gospodari imali 
spram samostana neke obveze. God. 1441. pred cistercitskim opatom 
Ivanom Konrad Ravšar svoju kuću do cistercitske kapele sv. Leo- 
narda sa svimi sgradami i pivnicom zamienio je sa Seboldom Ma- 
jerom, nadkuhačem Ulrika grofa Celjskoga, koji mu uz svoju kuću 
dao jošte 40 for. ali tako, da Seboldo i njegovi potomci budu dužni 
svake godine davati samostanu 200 dinarah i tri običajna dara, na 
ime: o vazmu 12 jajah, jedan sir i za dinar kruha; na dan Stjepana 
kralja dva pileta i za dinar kruha; a o božiću dva kopuna i za dinar 
kruha. Učini li pako kada Seboldo ili njegovi potomci vjerolomstvo 
ili nevjeru spram samostana, izgubit će kuću i sva prava ; te ako li bi 
kada Seboldo ili njegovi potomci htjeli prodati ovu kuću, da oba- 
vieste o tom Ravšara i njegovu ženu.? 


Cistercitom ostavljahu takodjer gradjani zagrebački osobito na 
samrtnom času ili nekretnine ili novčani dar, a od toga bijahu dužni 
davati župnikom sv. Marka župnu četvrtinu. Kakova je u tom polo- 
vinom XV. vieka nastala parnica medju župnici sv. Marka i samo- 
stanom cistercitskim i kako su Cistercite bili osudjeni da su dužni 
dati od oporučnih zapisah župnu četvrtinu, spomenuo sam u ovoj 
razpravi na XIV. strani. 


Više spomenuti Seboldo Majer ili Majerviser postavši kastelanom 
u Rakovcu, gradu grofovah Celjskih, osnovao je oko godine 1460. 
altarijsku zakladu u cistercitskom samostanu za spas svoje duše i 
svojih roditeljah, darovavši mu u to ime jedno kmetsko selište u 


1 Doc. 17. 
* Doc. 133. 











Cistercite. CLXI 


Novacih do savskoga broda sv. Jakoba s pripadajućimi oranicami, 
livađami i jednim naseljenim kmetom Tomom pod taj uvjet, da samo- 
stan to zemljište nikada prodati ne smije.! 

Cistercite su za svakdanju domaću poslužbu imali pod svojim 
samostanom uz potok Medveščak naseljene kmete, koji su ondje sta- 
novali u kolibah pleterom učinjenih, a slamom pokrivenih. No kada 
su Turci počeli udarati na ove strane, a naročito na Zagreb, od straha 
da oni provalivši u Zagreb ovih pleterah ne upale, (a tim mogao bi 
izgoriti i kaptol i zagrebački Gradac), zapovjedi Cistercitom kralj Ma- 
tijaš na 14. julija 1476., da ove pleternjače moraju srušiti do temelja, 
a kmetove da presele u kaptolsku utvrdu. Ne učine li toga, naložit 
će banu, da ih on dade srušiti.? 

Posljednji trag zagrebačkim Cistercitom nalazimo ovdje jošte 
mjeseca oktobra god. 1496., kada je opat Nikola jednu samostansku 
kuću u Opatovini prodao postolaru Grgi Šedinu za 16 for. uz obveze, 
da plaća od nje svake godine o Gjurgjevu u ime činža četvrt forinta 
i 20 novčićah, a isto toliko o Martinju i da dava obična tri dara t. j. 
o vazmu jedan sir, 16 jajah i za dinar kruha; o Stjepanu kralju dva 
pileta i za dinar kruha; a o božiću dva kopuna i za dinar kruha; 
za tim da isti Sedina za života i na samrtnom času može ovu kuću 
dati i oporučiti komu hoće, ali samo svjetovnjaku. Počini li pak iz- 

dajstvo spram samostana, izgubit će kuću, jer će ju samostan opet 
za se prisvojiti. 

Poslije te godine ne nalazimo spomena Cistercitom u Zagrebu ; 
bez dvojbe od straha pred turskom provalom izselili se po svoj prilici 
u Zatečno u Kranjskoj, gdje je bio samostan njihova reda. U opo- 
ručnom na ime zapisu biskupa Osvalda od 15. aprila 1499., gdje se 
ostavlja za popravak krova crkve bl. dj. Marije u Opatovini 50 for., 
ne spominje se više, da je ta crkva samostanska. 

Cistercitski opat u zagrebačkom samostanu nosaše častan naslov 
čuvara pravicah stolne crkve (conservator jurium cathedralis ecclesie), 
ie je kao takov obavljao razne službe za stolnu crkvu il njezin kaptol. 
Kada je godine 1453. biskup zagrebački Benedikt uz kaptolsku pri- 
pomoć popravio i uredio hospital sv. Jelisave pred stolnom crkvom, 
davši novčanu svotu za obskrbu bolestnikah i uzdržavanje rektora 
toga hospitala i stvorivši zakone za upravu, zamolio je tadanjega papu 
Nikolu V., da on to apoštolskom vlasti potvrdi. Hoteći se papa o 
svemu tom točno obaviestiti, naloži cistercitskomu opatu Matiji, da 


! Doc. 217. 
* Doc. 301. 
® Doc. 394 


CLXII Cistercite. 


taj hospital pregleda, a učinjene odredbe glede njegove uprave, pro- 
nadje li ih valjanimi, da potvrdi ili prema potrebi preinači.! 

Papa pak Aleksander VI. na 27. marta g. 1493., pošto mu se 
pritužio Stjepan, rektor ubožnice zagrebačkoga Gradca, da su se Nikola 
Vesnetić i njegov sin Gjuro, Martin mesar, Ivan Taljan i mnogi drugi 
gradjani ogriešili o novac rečene ubožnice, naloži opatu zagrebačkih 
Cistercitah, da krivce pozove preda se, da ih presluša i što treba, 
odredi; ne pokore li se, da ih pedepsa crkvenimi kaznami.? 

Jošte za trajanja bazilejskoga koncila (1431—1449.) utužio je 
ovomu Ivan, rektor kaptolskoga hospitala, plemića Hermana sa Čave 
i njegovu mater Ursulu, da su osvojili neki hospitalni predij Na to 
je koncil ovlastio opata zagrebačkih Cistercitah, da povede iztragu i 
shodna odredi. Poslije dugoga priepora i otezanja opat je napokon iz- 
obćio Hermana i njegovu mater; ali se oni protiva toga utekli u za- 
štitu kralja Matijaša, tvrdeći, da opat u ovom prieporu, koji se tiče 
lih svjetovne stvari, nije bio vlastan suditi, jer taj spor po svojoj 
naravi morao bi bio riešiti glavni biskupov upravitelj dobarah, te je 
toga radi opatov postupak neopravdan; s toga naloži kralj (1465.) 
cistercitskomu opatu, da izobćene odrieši, a parnicu svede na svje- 
tovno sudište pred glavnoga biskupskoga upravitelja svjetovnih 
dobarah.* 

Kada se godine 1408. gradjani zagrebački prituZili kraljici Bar- 
bari, da je arcidjakon Ladislav, glavni upravitelj dobarah biskupa 
Eberharda, pobravši od njih desetinu žitnu i vinsku, počeo pobirati 
desetinsku šestnaestinu, koja od vajkada pripada gradjanom, odredila 
je kraljica, da dok se kralj povrati i priepor rieši, da se nepravedno 
pobrano žito i vino sahrani u opata cistercitskoga.* 


Po smrti zagrebačkoga biskupa Ivana Albena (1433.). kada je 
njegov brat Rudolf oklievao izručiti stolnoj crkvi posjed Kraljevec, 
koji joj rečeni biskup dao u ime vječne altarije, to su ovršitelji opo- 
ruke zatražili pomoć u koncila bazilejskoga, a taj naložio je ostro- 
gonskomu nadbiskupu Gjuri, da proti obtuženiku postupa. Nadbiskup 
je zatražio cistercitskoga opata Ivana, da Rudolfa osobno opomene, 
da dužnosti zadovolji. Opat Ivan, osobno došavši u četvrtak na 8. 
julija 1434. na Medvedgrad, opomene doisto Rudolfa i pozove ga 
na sud.® 


! Doc. 172. 174. 
* Doc. 370. 

* Doc. 243. 

* Doc. 15. 

5 Doc. 73. 








Cistercite. CLXIII 

Samostan zagrebačkih Cistercitah bijaše takodjer vjerodostojno 
mjesto, te je opat njegov pod samostansku pečat izdavao strankam 
ili razne povelje u ovjerovljenu prepisu ili druge javne izprave. Go- 
dine 1435. izdade gradskoj obćini opat Ivan vjerodostojan prepis one 
povlastice, koju joj godine 1397. podao kralj Sigismund, na ime, da 
se gradjani u karnom postupku ne smiju pozivati na svačiji sud.! — 
Sliedece godine (1436) isti opat na molbu izaslanikah gradske obćine 
dade joj u ovjerovljenu prepisu dva pisma kralja Sigismunda, kojimi 
se kori ban Matko Talovac, što je nekoje prieporne zemlje medju 
kaptolom i gradskom obćinom dopitao kaptolu i kojih su radi po- 
Zvane bile obje stranke na kraljev sud.? 

Opate zagrebačkih Cistercitah u XV. vieku ovlastio je basilejski 
koncil, da su vlastni i svećenike i svjetovnjake izobćiti, a izobćene 
odriešiti. Kada je godine 1443. kralj Vladislav zabranio kanonikom 
zagrebačkim, da se ne smiju pokoriti biskupu Benediktu, a jer ih je 
taj radi toga izobćio, to se oni na taj biskupov postupak pritužili 
papinomu legatu kardinalu s. Angela, a taj odredi opata zagrebačkih 
Cistercitah, da ih odrieši, jer je nade, da će se kanonici izmiriti s bi- 
skupom. Ne izmire li se za četernaest danah, neka ih opet izobći.* — 
God. 1454. zakleli su se medju sobom zagrebački kanonici, da Petra 
Zlotrčka, koji je krivotvorio kaptolski pečat, ne će priznavati više 
svojim sučlanom. Ali pošto su mu s vremenom krivdu oprostili, to 
ih g. 1455. Opat Vinimand odriešio njihove zakletve.“ — God. 1461. 
opat je Vinimand naložio zagrebačkim župnikom, da plemena: Župce, 
Taliće i Svetoivance opomenu, neka izplate kaptolu dužnu desetinu ; 
ne će li, da ih pred vrati stolne crkve pozovu na njegov sud; ne 
dodju li, neka znadu, da će ih on danom sebi vlašću izobćiti.5 — 
Iste godine opat je Vinimand izobćio i Kamenske Pavline, a i nekoje 
kanonike zagrebačke, koji su s nekojimi Remetskimi Pavlini nečovječno 
postupali. — Sliedeće godine (1462.) kaptol zagrebački pozivajući 
gradskoga sudca Antuna i nekoje gradjane na sud pred opata Vini- 
manda, jer su mu uzkratili desetinu i nasrnuvši na klieti, u kojih je 
nešto pobrane desetine bilo pohranjeno, razgrabili ju, dao ih je ujedno 
po istom opatu izobćiti; ali, jer se ban Ivan Vitovec zauzeo za iz- 
obćenike, to ih opat na banovu molbu i odriesio.? 

! Doc. 81. 

* Doc. 101 126. 
$ Doc. 137. 
* Doc. 180. 
5 Doc. 220. 


5 Doc. 222. 
7 Doc. 226. 


CLXIV Cistercite. Dominikani. 


— — = e 


Imali su opati zagrebačkih Cistercitah vlast izobćivati, ali je 
bilo i takovih opatah, koji su i sami izobćeni bili, n. pr. god. 1484. 
bijaše izobćen opat Petar, što je do krvi iztukao svećenika Matiju.! 

Osim samostanske crkve sv. Marije imali su zagrebački Cister- 
citi pred njom i kapelu sv. Leonarda (danas kaptolska ljekara), za 
koje je popravak biskup Osvaldo oporučio a5 for. 

Cistercite radi njihova crno-biela odiela zvao je narod ,Srakari“. 


Dominikani stanovahu u starom Zagrebu (gdje je danas Siro- 
tište u Laškoj ulici) u samostanu uz crkvu sv. Nikole (svez. I. str. 
CLV—CLVI). U XV. vieku o njih se spominje najprije, da im je 
biskup Ivan Alben (T 1433.) oporučno ostavio 'so for. I s Domini- 
kani kao i s Cisterciti imali su župnici sv. Marka god. 1453. veliku 
pru radi župne četvrtine gradskih župljanah, pa su odsudjeni bili, da 
su dužni četvrtinu oporučnih zapisah ustupiti pomenutim župnikom ; 
ali se oni nisu toj osudi pokorili, pa su toga radi bili i izobćeni.? 

Zagrebački Dominikani za vrieme samosilja grofovah Celjskih 
pretrpjeli su mnoge štete, jer su im se otimali posjedi, plodine, pokućstvo, 
odielo itd., pa se toga radi pritužili papi Kalistu IIL, koji g. 1456. 
zapovjedi dvojici zagrebačkih kanonikah: Matiji sa Čultića i Jakobu 
iz Placencije, da povedu iztragu, a krivce da sudbeno opomenu, neka 
vrate što su oteli; ne pokore li se, da ih izobće.“ 

Prastari dominikanski posjed bila je Blizna, ali su ga već go- 
dine 1315. bivši u velikoj nuždi založili medvedgradskomu kastelanu 
Renoldu. Po Renoldovoj smrti došla je Blizna u ruke Pavla Starač- 
koga, kapetana zagrebačkoga Gradca, koji ju godine 1377. spremajući 
se na vojnu protiva Turkom ostavio samostanu remetskih . Pavlinah. 
S toga zapisa nasta dugotrajna parnica medju zagrebačkimi Domini- 
kani i remetskimi Pavlini, koja se svršila istom godine 1461., kada 
su se Dominikani odrekli Blizne ustupivši ju remetskomu samostanu, 
pošto ih je on sa sto for. odštetio.5 

Dominikanski samostan sv. Nikole prispio je tečajem vremena ' 
u vrlo trošno stanje, a da se popravi, uteče se njegov prior Eustakij 
kralju Matijašu moleći ga za pomoć. Uslišav kralj ovu molbu odredi, 
da za popravak toga samostana isti tečajem pet godinah pobira sav- 
koliki prihod kraljeva broda na Savi kod Zagreba, pa na 30. maja 
g. 1462. naloži kaptolu zagrebačkomu, da pošalje svoga čovjeka, koji 


! Doc. 338. 

* Doc. 63. 

5 Doc. 176. 

* Pag. 185. 

^ Doc. 221. 227. 








Dominikani. 


CLXV 


će s kraljevim pristavom (a za takove označi ili Ladislava Biserija ili 
Ivana Gepeva, ili Matiju i Stjepana Ladomeriće ili Stjepana Čevreka 
ill Ladislava i Baltazara sa Turkalovca) uvesti dominikanski samo- 
stan u pravo pobiranja petgodišnjega prihoda brodarine na kraljevu 
brodu.! 


Isti je kralj, pošto se uvjerio, da u istinu Dominikani vrlo stra- 
daju, to je pismom od 24. aprila 1464. dozvolio, da plemići i ljudi 
svakoga staleža bilo u Zagrebu bilo izvan Zagreba. mogu za života 
i na samrtnom času oporučiti dominikanskomu samostanu posjede, 
kuće i ostalo, a samostan da je vlastan takove zapise i darove primati. 


Kraj svega toga osta dominikanski samostan vrlo trošan, a sto- 
jeći i onako u neutvrdjenu mjestu, gdje se pred turskom provalom 
obraniti ne bi mogao, zamoliše Dominikani kralja Matijaša, da im 
dozvoli preseliti se u utvrdjeni zagrebački Gradac do kapele sv. Ka- 
tarine, koja je od starine njihova i ondje sagraditi novi samostan za 
stanovanje. Kralj im ovu molbu usliša i pismom od 14. februara 
£. 1473. odredi, da si do kapele sv. Katarine sagrade novi samostan ; 
ali pošto je mjesto uz ovu kapelu pretiesno bilo, da se proširi, pri- 
voljuje kralj i na to, da novi samostan mogu graditi i na ona dva 
zemljišta, koja leže uz kapelu sv. Katarine, i koja su jur kupili." — 
Uz dozvolu kraljevu trebalo je, da na to privoli i rimska stolica, te 
su zamolili u nje, da bivši svoj samostan sv. Nikole napuste, pa da 
se presele u novi samostan do kapele sv. Katarine. Na ovu molbu 
odpisa papa Siksto IV. na 23. marta 1473. biskupu rožnanskomu, te 
opatu belskomu i Ivanu s Martijanacah, kanoniku zagrebačkomu, 
ovako: da su mu se pritužili zagrebački Dominikani, kako je njihov 
samostan sv. Nikole, stojeći izvan gradske tvrdje, tako udalečen od 
zagrebačkoga Gradca, da je gradjanom i stanovnikom toga grada vrlo 
tegotno dolaziti ovamo na mise i na druge pobožnosti, a naročito da 
slušaju ovdje propoviedi i spasonosne nauke; a jer su obližnji prie- 
odjeli u turskih već rukah i pošto Turci nasrću na zemljište zagrebačke 
biskupije, lasno bi se _ moglo slučiti, da prigodom takovih nasrtajah 
osvoje i opliene taj samostan; a kad bi zauzeli njega, u velikoj bi 
opasnosti bio i sam biskupov grad, jer mu je blizu. Predvideći i bi- 
skup zagrebački ovaku pogibao, utvrdjujući svoj grad u strahu radi 
turske provale, onaj je put, kojim se sa zagrebačkoga Gradca ravno i 
lasno dolazilo u njihovu crkvu, sasvim razorio. Radi svega toga pri- 


1 Doc. 225. 
® Doc. 242. 
* Doc. 283. 


CLXVI Dominikanı. 





siljeni su bivši svoj samostan napustiti i preseliti se u utvrdjeni gornji 
grad do kapele sv. Katarine, koja inače njim pripada, i ondje da su 
voljni blagodarnimi prinosi sagraditi novi samostan; pa da su ga toga 
radi zamolili, da smiju bivši samostan sv. Nikole, izuzevši njegovu 
crkvu, do temelja razoriti i preseliti se do kapele sv. Katarine, ondje 
sagraditi samostan sa spavaonicom, trapezarijom, ograditi mu vrt, te 
da ondje smiju mrtve pokapati, a istu kapelu providiti malenim zvo- 
nikom i proširiti ju prema potrebi njihova reda; napokon da sve po- 
sjede, prava i povlastice, koje je uživao i imao bivši samostan sv. 
Nikole, prenesu se na taj novi samostan. -— Priobćivši to papa re- 
čenoj trojici, nalaže im, da cielu stvar dobro razvide i prouče; a 
pronadju li, da jeto shodno i koristno, da u njegovo ime i njegovom 
vlasti to sve provedu.! 

Ovomu papinu nalogu u brzo bude udovoljeno, jer već na 33. 
maja 1473. dolaze pred gradsko zastupstvo: „frater Michael, sacre 
theologie lector, vicarius nacionis slavonice ac frater Clemens, prior 
conventus s. Nicolai ordinis Predicatorum“ i njemu podastrevši pismenu 
privolu kralja Matijaša, da se na ime smiju naseliti u gradskoj obćini 
i sagraditi ondje samostan, umoliše ga, da ih primi u svoju obćinu. 
Gradsko poglavarstvo u ime svoje i ciele obćine uzevši u obzir njihov 
bogoljuban život i prema štovanju, koje ima spram sv. Katarine, rado 
ih primi i dozvoli im nastaniti se ovdje, ali da u svih' sretnih i ne- 
sretnih časih dužni su ti redovnici, u koliko im pravila dopuštaju, 
dieliti s gradjani dobro i zlo. Jošte im obrekne obćina, da ih ne će 
obterećivati osim šio je pravedno i zakonito i da ce ih štititi proti 
svakomu napadaču; ali za to će oni, ako uztreba obćina jednoga ili 
više redovnikah, da ga ili da ih pošalje u obćinskom poslu i na gradski 
trošak ili k rimskoj stolici ili na kraljevski dvor, da joj drage 
volje ustupe.? 

Dok se gradio novi dominikanski samostan, trebalo je uzbuditi 
sućut za prinose blagodarah; a da narod i dozna, da su sve duhovne 
povlastice s bivšega samostsna sv. Nikole prenesene na novi samostan 
sv. Katarine, bilo je nuždno sakupiti ih u jednom spisu i obnarodo- 
vati. Umoljen za to belski opat Eustakij i ovlašten od rimske stolice 
sabrao je u jednom spisu sve duhovne povlastice udieljene domini- 
kanskomu samostanu, te ih dao proglasiti god. 1476. na vratih stolne 
crkve i drugdje, gdje mu se probitačno vidjelo, a za tim ih dao pri- 
biti na dveri stolne crkve, da ondje stoje za vrieme svetkovine sv. 
Stjepana kralja t. j. 19., 20. i 21. augusta; tada se na ime radi veli- 


1 Doc. 285 
* Doc. 288. 





-—— —— —— m —— 


Dominikani. CLXVII 


-— ——— > —- — —— —À ——— oo. 


koga sajma silan narod skupljao u Zagrebu. Posto su tako tri dana 
bile na vratih stolne crkve izvješene, došao je bio Dominikan Ivan, 
da ih skine i pohrani, no kanonik i arcidjakon varašđinski Pavao 
silomice iztrgnu mu ih iz rukuh i fratra Ivana izgrdi na porugu 
rimske stolice i dominikanskoga reda. Težku ovu povredu dojavi do- 
minikanski prior Mihalj rečenomu opatu Eustakiju, koji naloži žup- 
nikom : čazmanskomu, sv. Martina, sv. Margarete u zagrebačkom pod- 
gradju, dubravskomu, te sv. Emerika na kaptolu i sv. Marka u gradskoj 
obćini, da proti rečenomu arcidjakonu Pavlu povedu iztragu, da sa- 
slušaju svjedoke, koje će im prokazati Dominikan Ivan, a naročito 
pako da preslušaju kanonike: Ivana lektora, Bartola kantora, Iliju 
s Hotnje, Tomu Tompu, Krispa, te Barnabu prebendara i Stjepana 
gradjanina zagrebačkoga, te mu iztražni zapisnik pošalju i arcidjakona 
Pavla pozovu na sud pred njega ili njegova zamjenika, na kojem će 
mu se odrediti kazna prema veličini krivde.! 

Da se novi dominikanski samostan potrebštinami obskrbi, za- 
moliše redovnici kralja Matijaša za kakovu pripomoć, a on na 15. 
junija 1478. oslobodi ih da ne plaćaju ni redovita poreza, ni izvan- 
rednih nametah i daćah, niti ikakove robote, te strogo prepovjedi 
svim porezovnikom, da u Dominikanah ne utjerivaju poreza ili što 
slična.? 

Zagrebački su Dominikani imali izdašan posjed preko Save, 
prozvan gornji Stupnik, koji su težali ondješnji kmetovi iz trećine, 
t. j. dvie trećine priroda pripalo je samostanu, a treća kmetom. Ovomu 
posjedu bijaše susjed Ivan Horvat, plemić okićki, koji je silomice 
počeo najprije pobirati za se dvie trećine priroda. A kada ga radi 
toga Dominikani utužili, to je pobravši početkom augusta 1484. dvie 
trećine priroda, u mjesecu oktobru pobrao i treću trećinu t. j. sav 
prirod, a tim izključio samostan iz posjedovnoga prava. — Protiva 
ovomu silniku dignu Dominikani pred banom Matijom Gerebom parnicu, 
a on na 16. aprila 1485. povjeri kaptolu zagrebačkomu iztragu protiva 
Ivanu Horvatu. Na ovu iztragu odasla kaptol svoga prebendara Grgu 
Maglačkoga, koji uzevši sa sobom banova pristava Nikolu Ivanovića 
iz Brezovice, te oba došavši u sriedu poslije Markova (27. aprila) u 
posjed Stupnik i izpitavši vjerodostojne svjedoke doznadoše, da je Ivan 
Horvat u istinu silomice pobirao prirod i tim se ogriešio o domini- 
kansko pravo, pak ga i toga radi oba izaslanika po njegovu kmetu 
Ivanu Drempiću službeno pozvaše, da za mjesec danah dodje na sud 
pred županiju križevačku; a ne dodje li, neka znade, da će se protiv 

1 Doc. 305. 

* Doc. 313. 


CLXVIII Dominikanı. 


njega postupati po zakonu. Ovomu se pozivu Ivan Horvat nije po- 
korio, pak se ta parnica raznimi vočišti vukla do osminah Bogojavljenja 
g. 1488. U ovih osminah na križevačkoj županijskoj skupštini, kojoj 
je predsjedao ban Gereb, zahtievaše dominikanski odvjetnik Valentin 
Palfi sa Miholjca, da se okićki plemić Ivan Horvat osudi, jer je sili- 
mice otimao najprije dvie trećine priroda od dominikanskoga posjeda 
Stupnika, a napokon sav prirod, a tim da je izključio samostan iz 
posjedovnoga prava. Akoprem ni na ovaj sud Horvat nije došao, ali 
ga ipak županijski sud osudi tako; da plati toliko za pobrani prirod, 
za koliko će cienu priseći dominikanski prior, a povrh toga, što je 
činio otimačinu i da se za primjer drugim kazmi, da plati samostanu 
50 marakah ili 200 for. Priobćivši ban ovu osudu kaptolu zagrebač- 
komu, zamoli ga, da odašalje svoga čovjeka, koji će u prisuću banova 
pristava i svjedokah uvesti samostan u posjed Stupnika i njegova 
priroda; a za tim da obašavši Horvatove posjede, izluče od njih onoliki 
diel, koji bi vriedan bio 200 for. i da ga predadu Dominikanom kao 
zalog ili jamčevinu, da ju dotle drže, dok Horvat ne izplati svote od 
200 for.! 


Nisu se zagrebatki Dominikani borili samo proti okickomu 
plemiću, oni se u isto vrieme borili i proti domaćemu biskupu 
Osvaldu Tuzu, koji im je oko god. 1476. oteo dva posjeda: Koritno 
u dubravskom i Novake u ivanićkom kotaru, što ih je ostavio samo- 
stanu plemić čavski Mato, da se čitaju mise za izpokoj njegove duše. 
O toj posjedovnoj borbi samo toliko znademo, da je na 9. decembra 
g. 1493. Dominikan Dr. Ivan, glavni propovjednik, pred šimeđjskim 
samostanom kao pred vjerodostojnim mjestom uložio prosvjed proti 
biskupu Osvaldu, što je osvojio njihove altarijske posjede Koritno i 
Novake, i da ih nepravedno uživa, te zabranjuje i tomu samostanu i 
svim drugim vjerodostojnim mjestom, da biskupa Osvalda u posjedo- 
vanje uvedu.? 


U jednom jošte posjedu t. j. Slavetiću zagrebački su Dominikani 
takodjer bili uznemirivani od plemićah Oršićah „de Gorica“, kako 
doznajemo iz naloga kralja Vladislava Češkoga, kojim na 3. oktobra 
zapovieda Osvaldu, biskupu zagrebačkomu i njegovu vikaru Gjuri, 
biskupu rožnanskomu, te banom hrvatskim i svomu tovarniku Ladi- 
slavu Egervaru te Andriji i Gašparu, sinovom Ivana Heninga susjed- 
gradskoga, da Dominikane zagrebačke i njihov posjed Slavetić, koje je 
on uzeo pod svoje kraljevsko okrilje, da ih štite i brane, a naročito 


! Doc. 347. 357. 
* Doc. 365. 








— —— — --_ 


Franjevci. CLXIX 


—_ - ee 2 — — — ———— o— — 


proti nasilju plemićah: Gjure, Petra, Pavla i Jakoba Oršićah, koji ih 
u tom posjedu vrlo uznemiruju.! 

Za popravak je crkve i samostana zagrebačkih Dominikanah 
biskup Osvaldo oporučno ostavio 50 for.* 

Franjevci. O franjevačkom samostanu, koji je postojao na kaptolu 
već druge polovine XIII. vieka (sv. I. str. CLV—CLVI), u XV. vieku 
toliko znamo, u koliko su im namienjeni bili oporučni zapisi. — Oko 
godine 1425. Ivan ban, sin Rudolfa Albena, na samrtnom času u 
prisuću svoga brata Hinka, pečujskoga biskupa, te Ivana literata, 
činovnika rakovačkoga i gradskoga lječnika Vikana, oporučio je znatnu 
svotu, da se njom kupi za spas njegove duše kakov posjed za franje- 
vački samostan. Rečeni ovršitelji oporuke dogovorno sa Franjevci 
kupili su za 80 for. od Mihalja, sina Sebastijanova, bivšega sudca, 
njegov mlin sa nuzgrednimi sgradami i oranicom medju potoci Mati- 
činom i Pretokom i medju mlini plemića Ladislava Zenčeja i djece 
Ivana, sina Jakoba Boljeva. Ovaj kip prijavili su na 25. julija 1425. 
gradskomu poglavarstvu, jer je kupljeni mlin bio u obsegu gradske 
obćine, a ono je to kupovanje priznalo i potvrdilo pridodavši, da 
franjevački samostan nikada ne smije taj mlin s oranicom odtudjiti 

izpod vlasti gradske obćine.? 

Drugi Ivan Alben, biskup zagrebački, ostavio je (1433.) opo- 
ručno franjevačkomu samostanu so for.* 

Na 4. januara god. 1443. Gjuro, sin Nikole Bakše, gradjanin 
zagrebački, inače plemić Pribićki, odredi na samrtnom času, da se 
njegovo oružje za spas njegove duše dade franjevačkomu samostanu 
i umrlo tielo da mu se ondje pokopa.5 

Matija Farkaš, sin plemića Egidija Klokočkoga, gradjanin zagre- 
bački, ustmeno pred svjedoci oporuči, da se proda po njegovoj smrti 
i žene mu Kate njegova sjenokoša u gradskom području, a dobiven 
za nju novac da se dade franjevačkomu samostanu u ime zadušbine. 
No udova njegova Kata želeći pospješiti spas duše svoga preminuloga 
muža proda odmah po smrti rečenu sjenokošu svomu sestriću Gjuri, 
sinu Mavra Klokočkoga, za 15 for. te na 11. junija god. 1453. pred 
gradskim zastupstvom osobno prisutna sa franjevačkim gvardijanom 
Benediktom, izjavi, da je tu sjenokošu prema namjeni pokojnikovoj 
prodala za 15 for. a dobljen novac dala u ime zadusbine franjevač- 


1 Doc. 371. 

* Doc. 394. 

* Doc. 42. 166. 
* Doc, 63. 

5 Doc. 134. 


CLXX Skole, ubožnice, kupalište. 


mm — ——— —À — ZLI. M— — —M— —Ó—M— —— — 








komu samostanu, $to je i prisutni gvardijan potvrdio i obrekao, da- 
će tu svotu unesti u korist samostana.! 

Napokon godine 1499. na 15. aprila oporučno ostavi 25 for. 
biskup Osvaldo samostanu zagrebačkih Franjevacah.? 

Skok, ubošnice, kupalište. U XIV. vieku bijahu sjemenišine škole 
preustrojene i donekle uredjene prema sličnim školam drugih evro- 
pejskih gradovah. U tom je jošte vieku bilo u njih učenikah iz sva- 
koga sloja pučanstva a i svake dobe, počevši od malenih djakah, 
»KOji ne mogahu podnieti zime te im je bilo dozvoljeno, da drvci 
ugriju školu“, do odraslih mladićah. Učitelju ili školastiku plaćala se 
školarina ili u novcu ili u prirodninah, a oprošteni bijahu od nje 
osim siromakah učenikah jošte i učenici, kojim su bili kanonici ro- 
djaci, kao i oni mladići, koji su učili na trošak kaptolski. 

Tadanja obuka dielila se u ova tri glavna odsjeka: u prvom, 
prozvanom gramaticalia, učila se latinska slovnica. Kada su nju točno 
naučili, predavala im se sintaksa ili skladnja; u drugom, logscalia, 
tumačila se retorika i logika, a napokon u trećem Zeologia. Uz ove 
znanosti učili se djaci i računati, u koliko je za tada potrebno bilo. 
Osobit se takodjer obzir uzimao na crkveno pjevanje svećeničkomu 
staležu toliko nuždno. (Vidi I. svez. str. CLVII—CLIX.) 

U XV. vieku, ako se u glavnom obučavanje temeljilo na re- 
čenoj osnovi, ali se mnogimi pisanimi naučnimi djeli usavršivalo. Na 
podlozi inventara stolne crkve, pisana polovinom XV. vieka,š možemo 
spomenuti nekoja važnija za obuku priručna djela. Za obuku grama- 
tikalijah rabio se tako zvani „Catholicon, seu Dictionarium reale", što 
ga u XIII. vieku sastavio Dominikanac Ivan Balbo, te Hugociev ZPro- 
saicus. Za logikalia te za pouku u retorici ili govorničtvu rabili su 
govori fratra Armanda de Belkomisa, fratra Riharda i Brandana, i 
Dralectica nepoznata pisca. Ako i latinskih klasičnih autorah nisu čitali 
u školi, ali su ipak mnogi čitali legende i jošte tako zvana „Gesta 
Romanorum“ t. j. priče o trojanskom ratu, o Aleksandru Velikom i o 
rimskih carevih. Ovo djelo bijaše bogato zastupano u evropskoj lite- 
raturi srednjega vieka i rado se čitalo što za zabavu što za pouku. 
Najjače bijaše zastupana teologija. Osim biblije s glosami čitali su se 
za dogmatiku i moralku uz Petra Lombarda traktati ili Summae sv. 
Tome Akvinca, sv. Grgura velikoga itd.; za učenje crkvenoga prava 
služio je Decretum Gratiani. Decretales Gregorii PP. IX., Liber sextus 
Bonifacii VIIL, a naročito ,Clementina“, a poznat bijaše jošte i codex 








1 Doc. 171. 
* Doc. 394. 
* Starine jugosl. akad. knj. XIII 





Skole. CLXXI 


Justinianov. — Za liturgiku rabio je tako zvani ,rationale divinorum 
officiorum“ i ,rubricae missalis, breviarii“, dočim je za pastoral služio 
»liber archidiaconus dictus, de cura et officio pastoris animarum“. 


Ako i bijaše prepovjedjeno svećenstvu baviti se kirurgijom, to 
mu se ipak nije branilo baviti se medicinom, pa u XV. jošte vieku 
nalazimo kao doktore medicine zagrebačke kanonike: Mihalja (1433.) 
i Makvarda (1452.), a za tu znanost rabila su djela: Hipokrata, Gal- 
lena, Avicene, Serapiona, Elbukazena, Albumetra, Rasisa i dr. Ciela 
pak ta znanost sastojala je samo u proučenju ljekovita bilja i o nje- 
govoj uporabi. 

Povrh pomenutih naukah osvrtalo se u to doba osobito takodjer 
i na glasbu, ,artem musicam et peritiam cantandi“; u njoj je podu- 
čavao kanonik kantor ili njegov zamjenik vješti pjevač svećenik, pro- 
zvan saccentor, koga je kantor plaćao. Pjevalo se samo poslije podne 
po jedan ili više danah pred svetkovinami. — U crkvi se pjevalo 
uz sviranje i bez sviranja na orguljah. 


Pronašašćem tiska (1455.) malo po malo olakotilo se i una- 
priedilo obučavanje zagrebačke sjemeništne mladeži. 


Profesori na tadanjem zagrebačkom sjemeništu bijahu kanonici 
magistri, a ravnateljem kanonik lektor kaptola zagrebačkoga. Pošto 
ih je medju onovremenimi kanonici bilo, koji bijahu „decretorum 
doctores“, koji su se te časti domakli učeći se na kojem sveučilištu u 
Italiji, to možemo reći, da je dovoljno siručnih silah djelovalo u poduci. 


Vrlo Zalimo, da u onoj množini rukopisah učevnoga sadržaja, 
koju spominje pomenuti inventar stolne crkve, ne nalazimo imena i 
njihovih pisacah il prepisačah, da bismo mogli odgonetnuti, koje se 
ličnosti kojom znanosti bavile, ali ipak spomenut ću primjera radi: 
Decretalium libri, descripti per Blasium de Marocha, canon. zagrab. 
ann. 1476. — Elucidarium rituum missae, horarum canonicarum etc. 
Scripsit Helias de Draganich anno 1440. — Horborich Vilhelmi: 
Decisiones de Rota capituli zagrabiensis etc. 


Patriotičnu srcu vrlo godi, da ipak uz oružje, koje se brusilo 
proti izvanjskomu neprijatelju, a žalibože kad kada i proti najbližemu 
susjedu, ipak se nastojalo i o prosvjeti bar nekojih umnih ljudih, koji 
bijahu odaslani u inozemstvo (naročito u Italiju, a na pose u Bolonju), 
da se ondje naobraze, a vrativši se kući da podučavaju kod kuće i 
živom rječi i umnimi djeli. Liep i doisto svake hvale dostojan dokaz 
za to nalazimo u kaptola zagrdbačkoga u zaključku stvorenom go- 
dine 1478. kojim se nepobitno odredjuje, da kanonikom, koji su 
izvan domovine na nauci, pripada podpuni diel svih kanoničkih do- 


CLXXII Ubožnice. 


———— —À —À — — —— —— 








hodakah.! — Povrh toga kaptol je zagrebački pripomogao i domaćoj 
učećoj mladeži u zagrebačkom sjemeništu (scholaribus) ne samo milo- 
dari pojedinacah, već da podpora bude išto izdašnija, odredio g. 1489., 
da se suvišak one globe, koju su nemarni bilo kanonici bilo preben- 
dari za propust službe božje u stolnoj crkvi morali platiti, daruje 
djakom zagrebačkoga sjemeništa.? 

Napokon primetnuti mi je, da je u XV. vieku prestalo u za- 
grebačkom sjemeništu obučavanje u prvih početcih čitanja, pisanja i 
računanja; tu su zadaću preuzeli donekle samostani i gradske škole, 
iz kojih su istom, svršivši ih ondje valjanim uspjehom, prelazili radi 
više naobrazbe u sjemeništne škole. 

Ubožnice. Spomenuo sam (svez. I. str. CLIX), da je na zagre- 
bačkom kaptolu već polovinom XIV. vieka postojala ubožnica ili 
bolnica pod naslovom sv. Jelisave. Što milodari što oporučnimi zapisi 
uzdržavala se ova ubožnica ; tako joj, u koliko nam je poznato, biskup 
Ivan Alben (T 1433.) oporučno ostavio 25 for.;* a biskup Osvaldo 
(T 1499.) za njezin popravak 100 for.“ — Povrh toga imala je ta 
ubožnica i nekretnih posjedah, koji su god. 1481. dosta prostrani bili; 
na ime: dvadeset i pol rali oranicah i dvie sjenokoše na dvadeset 
kosacah u kotaru laškouličkom.5 

Ovom je uboZnicom upravljao ili koji kanonik ili drugi koji 
svećenik, i zvao se ,rector hospitalis", a poznata su nam dvojica, i 
to: Stjepan kanonik od 14233— 1429. i Ivan 1465. 

Polovinom XV. vieka po nehajstvu biskupah i kaptola zagre- 
bačkoga došla je sgrada ove bolnice u vrlo trošno stanje, a i nje- 
zinom se imovinom kojekako upravljalo. Ovomu nemaru doskočio je 
biskup Benedikt, te je iz pukoga milosrdja za sirotinju svojim troškom 
obnovio bolnicu, da bude dostojnom pribranom za njegu bolestnikah, 
i odredio shodno za uzdržavanje njezina svećenika upravitelja, a glede 
same uprave za buduća vremena dokinuv dotadanju zlorabu ustanovio: 
da u buduće ne smije biskupska služinčad u rečenoj bolnici i njezinih 
prostorijah stanovati; da biskup zagrebački za upravitelja ove bolnice, 
kako je do sada bivalo, ne smije ni siliti ni postaviti ikojega kano- 
nika zagrebačkoga ; da milodari i oporučni zapisi, bili oni u posjedih, 
oranicah, sjenokošah ili druge koje mu drago vriednosti dane i za- 
pisane ovoj bolnici, ne smiju joj se pod nikakov način oteti. Da ovo 


! Doc. 314. 
* Doc. 351. 
* Doc. 63. 

* Doc. 394. 
5 Doc. 325. 





ÜboZnice. CLXXIII 


sve za buduća vremena ostane netaknuto i nepovriedjeno, zamolio je 
isti biskup papu Nikolu V., da sve to apoštolskom vlasti potvrdi. 
Prema tomu naloži na 15. augusta g. 1453. papa opatu zagrebačkih 
Cistercitah Mateju, da točno prouči rečene ustanove, a pronadje li ih 
valjanimi, da ih u njegovo ime potvrdi. A pošto su one u istinu od- 
govarale zahtjevom i probitku rečene bolnice, to ih opat na 6. ok- 
tobra i potvrdio.! 

Ali uz prkos ove potvrde, zaštićene duhovnom vlasti i crkve- 
nimi kaznami, bilo je osobah, koje se o nju ogriešile. Imamo za to 
dva primjera: g. 1465. utužio je Ivan rektor ove bolnice opatu Cister- 
citskomu, kao štitniku bolničkih pravah, plemića Hermana sa Čave i 
njegovu mater Ursulu, što nisu neki predij, ostavljen ovoj bolnici, 
htjeli joj predati. Opat je, služeći se crkvenom vlasti, ove odpornike 
izobćio, nu pošto je taj priepor bio svjetske naravi, te bi se morao 
razpravljati pred biskupskim glavnim upraviteljem dobarah, to se iz- | 
obćeni obratili molbom na kralja Matijaša, moleći ga, da zapovjedi 
opatu, da digne s njih crkveno izobćenje, a priepor da se svede na 
svjetovno sudište, kamo po svojoj naravi spada.? — Da li se svršio 
na korist bolnice ili nije, ne imamo za to viestih. 

I sam biskup zagrebački Osvaldo, upućen bez dvojbe od zlo- 
glasnoga svoga glavnoga upravitelja dobarah plemića Petra Gudo- 
večkoga, oteo je godine 1480. dvadeset i pol rali oranicah i dvie 
sjenokoše u kotaru laškouličkom, što bijaše vlastničtvo ove bolnice ; 
ali pošto je bio na velikoj skupštini županije zagrebačke, držanoj 
mjeseca februara 1481., osudjen, to je sve povratio bolnici.? 

Osim ubožnice sv. Jelisave bila je s lieve strane Medveščaka u 
Laškoj ulici, u biskupskoj jurisdikciji, jošte jedna ubožnica pod na- 
slovom sv. Antuna. Polovinom XIV. vieka spominje se u Laškoj ulici 
župna crkva sv. Antuna, te je ta bolnica morala biti nekako blizu 
nje. Kad je ta bolnica nastala, tko ju utemeljio i kako, nije nam po- 
znato; ali o njoj poznato nam je samo to, da joj god. 1433. biskup 
Ivan Alben oporučno ostavio 25 for., a biskup Osvaldo god. 1499. 
opet oporučio so for.* 

Daleko izpod Laške ulice blizu Save tečajem XV. vieka posto- 
jala je jošte bolnica za siromašne gubavce (pro pauperibus leprosis 
in suburbio zagrabiensi t. j. prastaroga Zagreba) pod naslovom sv. 
Petra, kojoj je g. 1433. biskup Ivan Alben oporučno ostavio 25 for.? 


1 Doc. 172. 174 
* Doc. 243. 

* Doc 325. 

* Doc. 63. 394. 
5 Doc. 63. 


CLXXIV Kupalište. 


Kupalište. Na lievoj obali potoka Medveščaka, a ne daleko Cister- 
citskoga samostana, bijaše kupalište, nekoč Cistercitsko, koje je g. 1370. 
prošlo u vlastničtvo prebendarskoga sbora. (Vidi I. sv. str. CLIX—CLXII.) 
Od to doba, što je prebendarski sbor učinio za to kupalište i kako 
ga uzdržavao, ne imamo upravo nikakovih viestih, no ipak toliko do- 
znasmo, da je prema svršetku XV. vieka njegova sgrada, a osobito 
krov, vrlo trošna bila. Dobrotvori prebendarskoga sbora i ovdje mu 
svojimi milodari pritekli u pomoć. Spominje se u prebendarskih za- 
piscih, da je neki plemić iz Velike mlake poklonio za popravak kupa- 
lišta jedan zaselak, a prebendari da su ga prodali i za taj novac kupili 
kotao za grijanje vode. Istodobno kastelan grada Stjeničnjaka darovao 
je u ime popravka 100 for., a Gjuro arcidjakon bekšinski, da se kupa- 
lište podzida i popravi, darovao je sboru 100 for.; a napokon go- 
dine 1498., da se popravljenu tako kupalištu stavi novi krov, prikazao 
je Matej, kanonik pojac stolne crkve, 100 for. 

Prebendarski je sbor svoje kupalište davao u najam, a kada ga, 
kako eto spomenuh, popravio i za kupke udesio, propisao je uvjete 
za najamnike i ustanovio cjenik, odrediv ovako: da se za puštanje 
krvi kojega člana prebendara bere pristojba po starom običaju t. j. 
od male žile četiri beča (wiennenses), a od veće dva solda. Za stav- 
ljanje rogovah, i to za pet rogovah jedan beč. — Kabliće male mora 
kupalištni najamnik sam nabaviti, a koliko ih je u kupalištu našao 
kao inventar, toliko ‘ih mora ostaviti. — Dvie peći, kad potrebno 
bude, dužan je najamnik popraviti. — Stare banje mora sam popravljati, 
a nove nabavit će sbor. — Kada brije kojega prebendara, da uzme 
dobre britve, a ne onakove, kakovimi seljake briju. — Jošte se na- 
glasuje, da, kada se prebendari kupaju, da ih podvorkinje kupalištne 
ne poslužuju, osobito ako se tada i svjetovnjaci kupaju. 





Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 
oblasti. 


Zametak i povod najprije svadjam, a kasnije i krvavim sukobom 
medju ova dva susjeda t. j. medju kaptolskom i gradskom jurisdik- 
cijom, bijaše, kako spomenuh (sv. I. str. CLXIII), jedno, što je zagre- 
bački Gradac, ako je i bio povišen na slob. kr. grad, donekle ipak 
bio podčinjen kaptolu tim, što je bilo kaptolu na gradskom tlu (jer je 
starinom njegovo bilo) udieljeno pravo pobiranja gradske pijacovine 
i maltarine; a drugo, što su gradski posjedi okvireni bili posjedi 
kaptolskimi, odakle nastadoše česti priepori o mojem i tvojem, s kojih 
najviše potekoše ovi krvavi sukobi. Istina je doduše, da su mnoge 
nepravde počinjene bile privolom ili kaptolskom ili gradskom, ali 
su se ipak i zločini pojedinacah vaviek upisivali u grieh i jednoj i 
drugoj oblasti. 

Ovi sukobi, nastavši u XIV. vieku (sv. I. str. CLXIII—CLXXX), 
obnavljali se i u XV. uz prkos toga, što je na 12. aprila 1397. radi 
krvavoga nasrtaja na kaptol (u decembru 1396.) sa gradske obćine 
skinuta bila crkvena kletva i obćina primljena bila ,u krilo sv. matere 
crkve i u zadrugu vjernih Hristovih“, jer kolovodje toga sukoba nisu 
zadovoljili dužnosti spram kaptola. O tom nas uvjerava nalog Kost- 
ničkoga crkvenoga sabora, kojim se na pritužbu kaptola zagrebačkoga 
zapovieda na 1. junija g 1416. cistercitskomu opatu u Landstrasu, da 
povede iztragu proti gradjanom, koji su prigodom rečenoga nasrtaja 
na kaptol nekoje kanonike i svećenike poubili, nekoje izranili i utam- 
ničili, te kaptol poplienili i popalili.! 

Ne imamo viestih, da li je u istinu iztraga povedena bila, ali se 
svakako tim nalogom opet podražio žalac medju jednom i drugom oblasti. 


Ponajprije indi godine 1421. oko Margaretinja, t. j. za vrieme 
velikoga gradskoga sajma, kada bi po zakonu medju jednom i drugom 


! Doc. 23. 


CLXXVI Sukobi, 
jurisdikcijom morao vladati tako zvani božji mir (treuga dei), ipak je 
kaptolski sudac Gjuro s oružanimi svojimi ljudmi provalio na gradsko 
zemljište, te mnoge gradjane i gradske stanovnike iztukao, izranio i 
oplienio, jarme volovske i kola sasjekao, i pohvatavši nekoje gradjane 
u Popov ih turen zatvorio i držao ih u zatvoru, dok mu se svidjelo. ! 


Sliedeće godine (1422.) ovi se sukobi ne samo nastavili, već 
izvrgli u pravi domaći rat. Oko svetka Blagoviesti ili 25. marta rečeni 
kaptolski sudac Gjuro provalio je na gradske zemlje te mnoge gra- 
djane izbio, težko ranio i oplienio. Ne dugo za tim ili u utorak 12. 
maja nekoji su znatniji kanonici sa svojimi slugami i kmetovi provalili 
na gradske zemlje, koje su gradjani tada orali, te im sasjekli plugove 
a mnoge orače gradjane izbili i težko izranili. Sliedeći odmah dan 
kanonik Ladislav Davoć bivši sa kaptolskom posadom u Popovom 
turnu izbacao je na gradsku obćinu, da ju popali, mnoge lumbarde i 
oganj (machinas et pixides sonorosas), a da nije imala obćina oprezne 
stražare, postalo bi od njezina grada jedno garište. — Brzo opet za 
im isti je kanonik Davoć uhvatio u gradskoj obćini jednoga gradjanina, 
oteo mu oružje, odielo i novac i taj dan dao je nišaniti i streljicami 
gadjati s Popova turna na gradjane gradom prolazeće i bacao je oganj 
na grad, a bio bi ga popalio, da gradska straža nije na oprezu bila. 


Da se kaptolu vrati nemilo za nedrago, to na 7. junija ili na 
svetak presv. Trojstva obsjednu oruZani gradjani Popov turen u nakani, 
da njegova zapovjednika kanonika Ladislava Davoća uhvate i ubiju, 
te su mu i zasjede postavili, da ga uhite. Da se uzmognu sabrati bez 
buke i zvonjenja i tako sabrani snažno udariti nenadano na kaptol, 
pa ga poplieniti i zapaliti, izvjesiše crvenu gradsku zastavu na zvonik 
sv. Marka. Ali opazivši to zapovjednik Popova turna Ladislav Davoć 
i dočuvši žamor i vidjevši trku oboružanih gradjanah dosjeti se na 
što se spremaju, te na dugačkom štapu izvjesi na Popovu turnu bielo 
platno, a tim označi i dojavi kaptolu pogibelj koja mu prieti. Ka- 
‚nonici razumjevši taj znak naoružali su i oni svoje ljude, a ponesavši 
dragocjenosti zaklonili se u stolnu crkvu i u biskupski grad. Doznavši 
to gradjani nisu provalili na kaptol, već je jedan dio njih navalio na 
kaptolsko zemljište Krok zvano, ležeće iza dominikanskoga samostana, 
gdje su našli sluge prepozita Matije sa volovi orajući, opsovavši ih 
zaprietili im, da obustave radnju, pa ih napokon i protjerali odavde; 
dočim je druga oružana gradjanska četa stojala pripravna, da ako li 
bi prepozit ili kanonici odaslali svoju momčad na Krok, da s njega 
protjeraju gradjansku četu, tada bi zajedničkom silom udarila na kaptol. 


1 Doc. 29. 














Sukobi. CLXXVII 


Dok se ovo sgadjalo u Zagrebu, izaslanik gradske obćine notar 
Fabijan bio je u Solnoku kod kralja Sigismunda, tražeći u ime obćine 
pomoć proti nasilju kaptolskom. Na 17. junija, pošto je kralj pismeno 
strogo ukorio kaptol, što gradsku obćinu prieči obradjivati vlastita 
zemljišta, koja joj od starine po zakonu pripadaju, dapače da je i 
dočuo, kako su netom silovito nasrnuli na gradske orače, te im na 
drobno sasjekli plugove i kolesa, to mu strogo nalaže, da jednom već 
odustane od nasrtajah; ne posluhne li ga, to će se on svojski zauzeti 
za obranu obćine. 

Medjutim nastavljala se u Zagrebu stara neprijateljstva, a kako 
nam je ubilježeno, kakonik lektor Gerardo jednu je čestitu gradjanku, 
zatekavši ju na kaptolu javno opsovao i izbio, oteo joj peču s glave, 
a i družice njezine opsovavši ih natezao za vlasi. Ne dugo za tim ili 
oko Petrova odaslali su kanonici svoje oružane sluge i kmetove na 
gradska zemljišta, gdje su ubili dva konja bivšega sudca Mihalja i 
dva vola prisežnika Stjepana. 

Saznavši gradska obćina od svoga notara Fabijana, da je kralj 
strogo zapovjedio kaptolu, da se okani gradskih zemljištah, odasla u 
nedjelju pred Margaretinjem gradjane Antuna Florentinca i Valenta 
Gubca jošte s trojicom ili četvoricom u sakristiju stolne crkve, u koju 
se poslije sborne mise sakupili kanonici u vieće, i tu im u ime obćine 
zaprietili, da ne smiju pod živu glavu odaslati svoje ljude na Krok, 

da požanju zrele već usjeve, neka bo znađu, da će gradjani oružanom 
rukom odande ih odagnati i Krok obraniti za sebe. 

S ove zabrane nasta sliedeći dan ili na Margaretinje t. j. na 
sam godišnji veliki sajam strašan pokolj. Koja ga stranka izazvala, 
ne možemo točno reći, ali je u ovih spomenicih ubilježeno : da su taj 
dan od podneva do mraka, a sliedeći dan od zore do mraka na glas 
zvonovah stolne crkve kanonici oboružav svoje sluge, kmetove i či- 
novnike, uzevši u pomoć oružanu četu biskupa Ivana Albena, poput 
kakove vojske jurišali na grad. Najžešća da je borba bila uzduž po- 
toka Medveščaka t. j. na prelazih kod vrela Manduševca, župne crkve 
"sy. Martina i gradskoga kupališta i pod Popovim turnom, gdje je ta 
kanonička četa gradjane braneće prelaz strelicami mnoge izranila, a 
mnoge na mjestu ubila; te da su i ranjenike i mrtvace sa gradske 
obale prenesli na kaptolsku i tu ih oplienili. U toj bitci da je naro- 
&ito lektor Gerardo ubio s branika strelicom jednoga gradjanina, a 
mnoge izranio, a tako isto da je kanonik Ladislav Davoć učinio 
s Popova turna. 

Za gradsku pak obćinu veli se, da na Margaretinje oko treće 
ure poslije podne, kada su kanonici sa svećenstvom molili večernju, 

13 


CLXXVIII 


Sukobi. 


da su gradjani, a naročito oni iz šoštarske ulice pridruživši si nekoliko 
sajmarah, oružanom rukom navalili na kaptol i na kanoničke dvore, 
a naročito na dvore: Ladislava Davoća, Stjepana Farkašija, Mihalja, 
doktora medicine i kantora Ivana, te potrgavši ključanice i oborivši 
vrata, odnesoše posteljinu, pokućstvo, slaninu, riečju sve, što su našli, 
te na smrt izraniše: Matiju i Grgu, sluge kanonika Jakoba Sredičkoga, 
i četiri sluge kanonika Nikole i to: Luku, Stjepana, Pavla i Petra, te 
sluge Tome prepozita bačkoga; a ubiše do smrti Gjuraka, špana arci- 
djakona dubičkoga; Demetra, kmeta kanonika Gjure Moravčana; a 
Tuvaka, kmeta prepozita Matije, strelicami do smrti izraniše. Trčući 
simo i tamo po kaptolu i vičući: ,junački samo na proklete popove, 
poplienimo ih, izranimo i ubijmo, otmimo knjige, kaleže i crkveno 
ruho stolne crkve i njihovu imovinu, porazdielimo plien, kuće si obo- 
gatimo“, dodjoše do stolne crkve, a ne mogavši prodrieti u nju iz- 
baciše na nju mnoge strelice. Medjutim kanonici doznavši za gra- 
djansku navalu, ne svršivši večernje zakloniše se u sakristiju, i u nju 
bi doisto gradjani prodrli i kanonike sve do jednoga potukli, da nije 
bilo odvažnih ljudih nekadanjega Dioniža bana, te biskupskih slobod- 
njakah i čestitih sajmarah, koji su ih izpred stolne crkve protjerali. 

Sliedeći odmah dan opeta se na glas zvona sakupili gradjani, 
a osobito oni u šoštarskoj ulici tom namjerom, da opet nasrnu na 
kaptol, da orobe kanoničke dvore, stolnu crkvu i kaptolski arhiv, a 
kanonike da poubiju; a bili bi to i izveli, da im se sajmari nisu 
snažno oprli i to zapriečili 

Biskupa Ivana Albena ne bijaše tada u Zagrebu, bavio se na 
kraljevu dvoru; ali doznavši za taj pokolj vrati se ovamo i pozva 
gradsku obćinu preda se, da povede iztragu; nadje li ju krivom, da 
se opravda i učini zadovoljštinu. No kada je obćina tvrdokorno od- 
bijala svaki poziv i nikako nije htjela da dodje pred njegov sud, to 
ju on na 7. septembra svečano prokune tako, da niti jedan gradjanski 
sin do četvrtoga koljena ne može biti ni svećenikom niti uživati 
kakove crkvene nadarbine. Prokune indi i izobći cielu gradsku obćinu, 
sudce, dvanaest prisežnikah, a naročito: sadanjega sudca Kona Flo- 
rentinca; i bivše sudce: Mihalja Sebastijanova, Ivana Čeha, Ivana Si- 
geta, Ivana Ugrina i Vrbana Krapčevića; zatim: Antuna Florentinca, 
oba Fabijana literata, Gjuru krojača; Pavla, Benka, Grgu i Brcka, 
sinove Hudostićeve ; Ivana Perovića, Gjuru ModruSana, Valentina Gubca ; 
dvie sluge kastelana Jakoba; Andriju, sina Petra Šafara; Ladislava 
zlatara; Matiju Skolnika; Stjepana Bakarića; Jakoba Popovića; Dimitra 
Rožovića; Vuka klesara; Grgu Optujčana; Ivana Knehta; Tomu po- 
stolara; Andriju Svilića; braću: Dominika, Pavla, Nikolu i Andriju 


Sukobi. CLXXIX 


Bogđaniće, riečju sve gradjane, te prepovjedi pod istu kaznu i svako 
obéenje sa izobćenici. — Ovu izpravu o izobćenju, u kojoj se zagre- 
bački Gradac i njegovo gradjanstvo nazivlje: „bezvjerni sinovi Belia- 
lovi“, ,kužni narod“, „svetoskrni grad“, ,Gomorsko žiteljstvo“, „izo- 
pačen i bezsvjestan narod“, ,ručeća životinja“, „pobornici vražji“ i 
»neukroćeni skot“, sastavi i proglasi biskup Alben u Čažmi u pone- 
djeljak na 7. septembra u jutro pred svjedoci: čazmanskimi kanonici 
Dimitrom, Tomom i Jakobom, i pred javnim bilježnikom Jakobom 
Pravdićem i mnogimi drugimi.! 

Da se gradska obćina o priepornih zemljistah sa kaptolom te- 
čajem ove godine (1422.) jošte jednom obratila na kralja kao svoga 
zaštitnika, svjedoči nam pismo Sigismundovo, kojim na 7. decembra 
zapovieda banu i podbanom, da obćinu, koju je u svoju zaštitu primio, 
štite u svih njezinih posjedovnih pravih i da ju brane proti svakomu 
otimaču.? 

Da su ovi domaći priepori o mojem i tvojem, koji su izazvali 
krvave sukobe, višemu sudištu poznati bili iz tužbah, u kojih je jedna 
stranka krivila drugu, o tomu ne ima sumnje, ali da i dokazi to po- 
tvrdimo, spomenuti nam je, da je mjeseca oktobra god. 1423. pred 
kraljevskim dvorskim sudcem Matejom Paločkim kapiolski izaslanik 
kanonik Gjuro podastro iztragu kaptola čazmanskoga, kojom se pro- 
našlo, da su gradjani prije nekoliko godinah silomice oteli kaptolu 
zemlju Bobičan kod Save u Jarunu i da ju kao i druge jošte nekoje 
i do sada drže uz prkos zabrani biskupa Ivana Albena, koji je i 
kaptolu i gradjanom zaprietio, da prieporne zemlje tako dugo ne ob- 
radjuju, dok o njima sud ne izreče svoju odluku.“ — Kralj pako 
Sigismund na 25. marta g. 1425. nalaže biskupu zagrebačkomu Ivanu 
Albenu i vranskomu prioru Albertu Ungu, da spor o priepornih 
zemljah medju kaptolom i gradskom obćinom, koji ban Herman 
Celjski na višu zapovied riešiti nije mogao, da ga ova dvojica rieše 
tim, da sva ta zemljišta obadju i da im na podiozi starih izpravah 
mejaše označe i svakoj stranci dadu, što je njezino, i tako da taj spor 
jednom već prestane. 

Taj se kraljev nalog nije izvršio, jer se obnovili opet sukobi 
medju jednom i drugom oblasti. Početkom marta god. 1426. gradjanin 
Andrija Stepković znanjem gradske obćine nasrnuo je na javnom 
drumu, što iz šume Lonje vodi u grad, na slugu kanonika Gjure Mo- 


1 Doc. 32. 
* Doc. 33. 
5 Doc. 36. 
* Doc. 41. 


XX Sukobi. 





ina, kada je vozio drva iz rečene šume, pošto ga je najprije izbio, 
tim ga sasjekao. Isto tako učinio je sa slugom arcidjakona 
ije! 

Iste godine pako kaptolski sudac Grga, znanjem kaptola, dao je 
ıpovom turnu jedne noći ubiti nekoliko gradjanah i gradjankah, 
pokopao nekoje u samom Popovom turnu, a nekoje izvan njega 
aznih mjestih; a kada je pred kaptolom zagrebačkim gradska 
1a zahtievala, da se ubijeni izkopaju i dostojno sahrane, to im 
»l odbio njihov zahtjev. 

Rečeni kaptolski sudac Grga, stojeći sa posadom u Popovom 
1 u gradskoj je obćini jedne noći sa svojimi ljudmi podkopao 
n nekoga Kristijana, sina Nikole Kašovčana, i odnio svu robu. 
je noći razbio vrata na gradskih mesnicah i odnio sve meso, koje 
košarah vukli u Popov turen, gdje ga je Grga dao osoliti i u 
objesiti. 

Ovaj isti sudac privoljom kaptolskom hvatao je mnoge gradjane 
idske podanike i došljake, te ih plienjao, tukao, nekoje okovao i 
povom turnu zatvorio, a nekoje ondje ubio i pokopao. 

Napokon oko Sviećnice rečene godine znanjem i privoljom ka- 
ta kantora Ivana njegovi su sluge i kmetovi navalili na gradska 
, a našavši ondje gradjane i njihove sluge zarobili ih i vodili 
roblje na kaptol, a bili bi ih i doveli, da nisu zarobljeni putem 
sli groznu viku, na koju se digla potjera, i tako ih jedva oslobodili.* 
Godine pako 1427., kada je u sriedu prije Sviećnice Ivan ka- 
t pojac svoje tri sluge i to: Nikolu, Mihalja, sina Demetrova i 
ana poslao s koli, pod koja bijahu uprežena dva konja, u Jarun, 
ovezu drva za kućnu potrebu, to nadošavši onamo na naročiti 
1 gradskoga sudca Antuna Florentinca, dà i zastupstva navalio je 
sjede na njih gradjanin zagrebački Martin krojač s oružanimi 
ti, koji slugu Mihalja raniše na glavi, a Stjepana baciše na zemlju, 
biše ga po cielom tielu i polumrtva ostaviše. Tako isto uradiše 
likolom, a uz to uzeše im oružje, tulce sa strelicami, mačeve i 
ırke s novci, a plien predade krojač Martin isti jošte dan grad- 
u poglavarstvu. Doznavši kaptol po svojih ljudih za taj nasrtaj, 
a gradskomu poglavarstvu zagrebačkoga župana Mateja s dva 
a sudca: Petra iz Rakovca i Ladislava Gepevskoga, da u ime 
ila prosvjeduju proti takovu nasrtaju. Ista su trojica drugi dan 
je toga ili u četvrtak pošla na mjesto, da iztraže o tom nasrtaju, 


! Doc. 44. 
* Doc. 46. 





Sukobi. CLXXXI 





i tuj nadjoše u istinu okrvareno zemljište. Kod te iztrage bijaše na- 
zočan i krojač Martin, koji reče tom sgodom: „nam su dođuše kap- 
tolski ljudi u toj šumi otimali sjekire, ali ih mi sada tako zastrašismo, 
da u buduće ne će više ovamo dolaziti“. — Iztragu rečene trojice 
odaslao je kaptol kralju Sigismundu, da krivce kazni. — Na kraljevu 
zapovied pošao je u ime kaptola čazmanskoga njegov prebendar Fa- 
bijan s kraljevim pristavom Ladislavom Drenovčanom, da povede iz- 
novičnu iztragu, a povedši ju doznadoše od ocevidacah, da se u istinu 
ovaj krvni nasrtaj onako svršio, kako je jurve kralju bio dojavljen.! 

Iste je godine neki Kost, kapelan kanonika Fabijana, njegovim 

znanjem a privoljom kaptola buzdovanom izranio postolara Martina, 
ostavivši ga polumrtva.? — Gradska je pako obćina rečene godine 
silomice otela prebendarski posjed Otok preko Save, što ga ovomu 
sboru poklonio nekoč kanonik Buza u ime altarijske zaklade.? 

Polovinom maja god. 1431. gradski sudac Antun Talijan s pri- 
sežnici : Benkom, Gjurom, Jakšom Boletićem, Mihaljem Sebastijanovim, 

. Martinom, Ivanom Perinim i ostalimi oružanimi gradjani konjanici i 
pješaci provališe na kaptolsku sjenokošu u Rudešu i tuj zasuše me- 
djašnu grabu, koju je kaptol nedavno velikim troškom dao obnoviti 
i tako ju izravnaše zemljom, da joj se svaki i najmanji trag zameo; 
a tada natjeravši onamo svoje blago pasijahu ga oružani mnogo danah, 
a tim rečenu sjenokošu sasvim uništiše. 

Na sličan način zaposjednuše i neke kaptolske oranice u Vrabčih 
i Grmlju (današ. Kustošiji). Sliedeće pako godine (1432.) odagnavši 
svoje blago na rečenu sjenokošu u Rudešu pasli ga naoružani ondje 
za ljetno doba, da se ni jedan kaptolski čovjek nije usudio onamo; 
svakoga bo, koji bi se ondje desio, ubili bi, i tim si na neki način 
pomenutu sjenokošu i oranice prisvojili. 

Ovo smetanje posjeda prijavi kaptol kralju Sigismundu, koji je 
tada bio u Italiji, te on na 123. septembra g. 1432. napisav pismo 
gradskoj obćini i ukoriv ju radi svojatanja rečene sjenokoše i oranicah 
zapovjedi joj, da kaptolu vrati, što je njegovo, jer da će, ne učini li 
toga, zapovjediti biskupu Ivanu Albenu i banu Herman Celjskomu, 
da ju na to prisile. 

Da je ova kraljeva zapovied bezuspješnom bila, dokazom je, što 
je Sigismund prve četvrti god. 1433. naložio kaptolu čazmanskomu, 
da povede iztragu o osvojenih zemljištih. Prema tomu nalogu odasla 
čazmanski kaptol svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 


! Doc. 47. 
* Doc. 51. 
5 Doc. 62. 


CLXXXII Sukobi. 





Blažem sa Trstenika došavši u sriedu poslije Cvjetnice (8. aprila) na 
mjesto izpitujuć doznaše, da se u istinu gradska obćina o rečenih 
zemljištih onako ogriešila, kako ju je kaptol tužio, pa toga radi nju 
1. j. njezino zastupstvo: Stjepana sudca i prisežnike:'Mihalja Sebasti- 
janova, Antuna Talijana, Benka, Petra Ugrina, Gjuru, Nikolu, Fabijana 
Frica, Blaža Vitezića i Gjuru, sina Franjina, pozovu na sud 
rgjevsku osminu. . 
ako se je taj spor rješavao, nisu nam listine sačuvale, no znamo, 
a 24. juna (1433.) naložio ban Herman Celjski Ivanu, biskupu 
mu, Nikoli sa Orbave, čazmanskomu lektoru, Petru Adamovu, 
*lju dobarah biskupa zagrebačkoga, Gjuri, plemiću bisažkomu, 
ıu kapetanu Ivanu Vereinburgeru i Mihalju iz Ravna, da obadju 
priepornih više rečenih zemljištah, da ih pregledju i prema 
iu izkazu novimi znakovi označe i obje pruće stranke pozovu 
ega na sud u budućih osminah svetka sv. Jakoba, gdje će on 
: temeljito riešiti. — TeZko je vjerovati, da je ban riešio taj 
ošto na 22. decembra i. g. javlja iz Bazileje kralj Sigismund 
'j obćini: da su mu se pritužili kanonici Ivan Bahenštein, arci- 
komarnički i Ivan arcidjakon vrbovački, da ova obćina smeta 
kaptolu uživanje njegovih zemljištah, akoprem je on t. j. kralj, 
o se sjeća, naložio već bio banu Hermanu Celjskomu, da taj 
ni spor izravna, ali da ban ništa nije učinio; pa toga radi 
sada gradskoj obćini, da glede priepornih zemljištah dotle mi- 
»k ban ili tko drugi, koga on ovlasti, pru ne rieši; a ne bude 
vala, da će naložiti a ovim već i nalaže Matku Talovcu, guber- 
biskupskih dobarah a ujedno i upravitelju gradske obćine, koji 
risiliti, da se toj odredbi pokori.! 
'a se u što tamnijoj slici predoči kralju gradska obćina, nije 
io kaptol tom sgodom, kada je utužio obćinu, da je posvojila 
ke sjenokoše u Rudešu i oranice u Vrabčih i Grmlju, dojaviti 
: sukobe i pokolj od godine 1422. i zamoliti ga, da i o tom 
iztragu. I ovoj se molbi kralj odazove, te naloži kaptolu čaz- 
mu, da i o tom potanko iztraži. Na kraljevu zapovied naloži 
čazmanski svomu prebendaru Gjuri, koga je poslao sa pome- 
iur kraljevim pristavom Blažom sa Trstenika, da iztražuju o 
noj sjenokoši i oranicah, a ujedno da i točno izpituju i za one 
i pokolj od godine 1422. 
! sriedu poslije Cvjetnice (1433.) rečena dvojica, kada su povela 
o priepornoj sjenokoši i oranicah, propitkujuć u Zagrebu i u 


Doc. 61. 64. 65. 69. 











Sukobi. CLXXXIII 


okolici javno i tajno za krivce onih sukobah i pokolja u god. 1422. 
doznaše to, da su glavni začetnici ovi bili: Kun, suđac; Valentin 
Gubec, Antun Florentinac, Ivan, sin Perin; Dimitrija; Martin, posto- 
larski dekan; Gjuro iz šoštarske ulice, Andrija, sin Petrov; Pavao 
Tatar, prisežnici ; Mihalj, sin Sebastijanov ; Ivan Sigetšćak, Ivan Pehem, 
Ivan Ugrin, Grga Hudoštih i brat. mu Brcko, Jakšin, sin Bokov ; Kle- 
ment trgovac, Jakomel, Pavao, sin Zivanov; Pavao Ugrin, Egidij mesar, 
Antun, Petar Plemenšćak, Čagančević, Pavao Šalković, Pavao mesar, 
Martin prisežnik, Blaž Fravin, Lovro trgovac, Lovro Židovčić, Andrija 
Stepković, Dominik Mažetić, Stjepan Rakarić literat, Grga, sin Valen- 
tinov; Benedikt crveni, Dioniž Moslavec, Pavao Ružman, Matija krojač, 
Ladislav i Emerik zlatari, Farkaš, sin Egidijev; Ivan Taljan, Pavao 
krojač, Kušec mesar; Dominik i Pavao sedlari, Nenad, Blaž postolar, 
Stjepan Kveć, kovač; Ivan krznar, Nikola, Andrija Bogdanić, Klement 
Pravdić, Pavao Ivanković, Ambrozij, Gjuro, sin Franjin; Toma Krivić, 
Toma Kranjac, Nikola, Valentin Peren, Gjurak i Valentin Moslavići, 
Pavao strelar, Toma Divjak, Jakob i Ilija strelari, Ivan lučar, Va- 
lentin postolar, te Valentin, sin Antunov i Gal luéari i svi ostali 
gradjani i obćinari, te su ove t. j. cielu obćinu radi tih sukobah po- 
zvali na kraljev sud u osmini Gjurgjeva. Sa Gjurgjevske osmine od- 
godila se ova razprava na osminu svetka Jakobova, a jerbo i tada 
ne dodjoše gradjani pred sud, to kraljevski dvorski sudac Matej Pa- 
ločki naloži kaptolu čazmanskomu, da pošalje svoga izaslanika, koji 
da u nazočnosti kraljeva pristava, bilo Valentina, sina Stjepanova, ili 
Nikole i Dimitra s Drenove ili Dioniža s Adamovca pozovu gradsku 
obćinu na kraljevski sud na osminu Miholjsku i da plati globu od 
66 marakah kraljevskomu sudcu a toliko i kaptolu.! 

Dvie dakle velike parnice zapodjeo je u godini 1433. kaptol 
zagrebački sa gradskom obćinom, od kojih za oba protivnika od oso- 
bite važnosti bila je ona o priepornih posjedih u Rudešu, Vrabčih i 
Grmlju ; a manje, koja se protezala na sukobe i pokolj od g. 1422.; a 
uz nje vodio je jošte i onu o gradjanskom nasrtaju na kaptolske ljude 
u šumi Jarunu pred Sviećnicom god. 1427. 

Glede priepornih indi posjedah prema naročitu kraljevu nalogu 
pozove u ponedjeljak na 5. julija g. 1434. Matko Talovac, svjetovni 
upravitelj biskupije zagrebačke, obadvie stranke preda se na sud. 
Kaptol zagrebački zastupao je tom sgodom kanonik kantor Ivan, ta- 
danji kaptolski vikar, i neki jošte kanonici; gradsku pako obćinu 
njezin sudac Ivan Perović, i stari sudci Antun Taljan, Petar Ugrin i 


1 Doc. 68. 77. 79. 


CLXXXIV Sukobi. 

Stjepan, te Toma, sin Čunov, Gjuro krojač, Benko krojač i Fabijan 
literat, obćinski prisežnici. Ponajprije kaptolski izaslanici izjaviše, da 
su po nalogu kralja Sigismunda (1433.): pokojni biskup Ivan Alben 
s izabranim kninskim biskupom Ivanom te s Petrom, sinom Ada- 
movim od sv. Duha i s Mihaljem, protonotarom županije križevačke, 
i Ivanom, plemićem Rakovačkim, kao ovlašteni na to sudci, obašli i 
pregledali na podlozi gruntovnih izpravah prieporna zemljišta medju 
kaptolskom i gradskom obćinom, a pregledavši ih, pošto za tada nisu 
mogli svim točno označiti medje, to da su obim prućim strankam 
strogo naložili, da (ostavivši netaknute nekoje do tada prieporne zemlje), 
ne smije nijedna stranka preko onoga, što do tada mirno uživa, ništa 
više ni posvojiti, ni preorati, ni izkrčiti; ali da su gradjani zagrebački 
uz prkos ovoj zabrani i to odmah nakon smrti biskupa Ivana Albena 
(T 14. augusta 1433.) malo po malo osvojili si veliki dio priepornih 
oranicah, šikarah, sjenokošah i livadah (što je po pravu kaptolsko), 
akoprem je kaptol protiva tomu prosvjedovao, to su ih ipak gradjani 
što uzorali, što izkrčili i zasijali, a i popasli i da ih sada drže kao 
svoju vlastitost. 

Na tu osvadu više rečeni gradski izaslanici odgovoriše: da 
gradska obćina nije poslije pomenutoga medjašnoga razvoda ništa po- 
svojila, što će joj i čestiti ljudi posvjedočiti, i zamoliše Matka Ta- 
lovca, da on jošte jednom dade pregledati prieporne zemlje, pa da 
će se o tom uvjeriti. Talovac u tom prieporu i onako ovlašten od 
kralja odasla plemiće: Stjepana Bickelija zelingradskoga, Gjuru bi- 
sažkoga, Farkaša sa Obreša i križevačkoga protonotara Mihalja s dru- 
gimi jošte neporočnimi ljudmi, koji su u prisuću obih prućih stra- 
nakah obašli prieporna zemljišta, a obašavši ih pronašli, da su gra- 
djani zagrebački povrh onoga, što im je biskup Ivan doznačio, u istinu 
prisvojili veliki dio oranicab, šikarah i sjenokošah, i da su šikare iz- 
krčili i izorali, a sjenokoše popasli. 

Na podlozi ovoga vjerodostojnoga izvještaja Matko Talovac 
ovako izreče (6. julija) svoj sud: premda bi po zakonu morali gra- 
djani gubiti sav prirod, što je na posvojenih zemljištih narastao, za 
sada im ga milostivo prepušta; ali pošto je sada državnimi poslovi 
zapriečen, da ne može konačno riešiti toga priepora, to odredjuje, da 
nijedna stranka dotle, dok on taj spor medju njima ne rieši, ne smije 
obradjivati prieporna zemljišta, već da neteZana ostanu; ona pako 
stranka, koja bi se drznula takova šta počiniti, globit će se u 200 
marakah, od kojih će polovina pripasti sudcu, a polovina onoj stranci, 
koja se o toj odluci ogriešila nije.! 

! Doc. 71. 





Sukobi. CLXXXV 





Upravo u isto doba razpravljala se pred Matkom Talovcem i 
druga tužba zagrebačkoga kaptola, koji je zastupao rečeni kaptolski 
vikar kanonik kantor Ivan s jošte nekojimi kanonici, tužeć gradsku 
obćinu, (koju su zastupali: suđac Ivan Perović s ostalimi više rečenimi 
starimi sudci i prisežnici), na ime, da su u ovo najskorije doba gra- 
djani zlobno provalili u vrt župnoga beneficija župe sv. Emerika, koji 
leži na jednoj i drugoj obali potoka Medveščaka i ondje sasjekli i 
izvađili zelje i drugo povrće, te sav vrt izrovali i uništili ne hajući 
ni malo, što ih je biskupov providnik Pavao od toga nasilja od- 
vraćao ; dapače izkopavši ondje mnogo zemlje zasuli su njom stjesku, 
kojom se potočnom vodom vrt natapao, a napokon taj vrt posvojili 
na veliku štetu i župnikovu i kaptolsku. Na ovo odgovoriše izaslanici 
gradske obćine, da su to po pripadajućem pravu učinili, jer dio toga 
vrta, što je na zapadu, pošto leži na gradskoj strani, to punim pravom 
pripada gradskoj obćini. Na ovu izjavu odvratiše kaptolski izaslanici, 
ako doduše zapadni dio toga vrta i leži u području gradske obćine, 
to ipak ne spada njoj i to usljed nagodbe sklopljene godine 1392. 
medju obćinom i ovim kaptolom, gdje se izrično veli za taj zapadni 
dio, da uz prkos toga, što i leži na obćinskoj strani, ipak mora pri- 
pasti kaptolskoj vlasti, te da ga sada gradska obćina nije smjela pri- 
svojiti. Proti ovomu dokazu (jer je i izvornik rečene nagodbe pred 
sudom pročitan bio) prigovoriti se nije moglo, toga radi Matko Ta- 
lovac dosudi prieporni dio rečenoga vrta župnoj nadarbini sv. Eme- 
rika, a obćinu, što se usudila uništiti ga i posvojiti, odsudi na globu 
od 100 marakah, od kojih dvie strane da dobije sudac, a treću tu- 
žitelj t. j. kaptol. 

Ni jednoj ni drugoj Talovčevoj priesudi gradska obćina nije za- 
dovoljila, a toga radi utužena bijaše kralju Sigismundu, koji joj na 
14. septembra (1434.) strogo naloži, da u dojdućih osminah Bogo- 
javljenja (1435.) dodje u Stolni Biograd pred kraljevski sud, na kojem 
će on sam riešiti taj priepor medju strankami.? 

I na taj kraljevski sud nije gradska obćina poslala svojih puno- 
moćnikah ;* dapače gradjani su zagrebački u proljeću g. 1435. ope- 
tovno provalili na kaptolski posjed Krok ili Tlake, te ondješnje ora- 
nice i sjenokoše, koje su od vajkada kaptolske bile, silomice posvojili. 

Medjutim, dok daljnji tečaj ove parnice nacrtam, od potrebe je 
spomenuti mi nekoje izgrede, koje su počinili pojedinci za to vrieme 


! Doc. 72. 
® Doc. 77. 
* Doc 83. 
* Doc. 86, 


CLXXXVI Sukobi. 
od kako je nastao spor o priepornih zemljah t. j od godine 1431. 
do godine 1435. 

U iztražnom zapisniku, sastavljenom na zahtjev gradske obćine, 
kaptolu se u grieh upisuje, što je godine 1432. u petak pred Marga- 
retinjem kanonik Nikola Celjski sa znanjem kaptola na samom kaptolu 
izbio i izranio nekoga mesara Marka.! Zatim, da je god. 1434. ka- 
nonik Petar, arcidjakon dubički, znanjem kaptola na javnom drumu 
izbio na smrt gradjanina Ivana Plužara, koji je usljed ranah brzo 
nakon toga i umro. Jošte, da je prebendar Nikola, kapelan kanonika 
Jakoba Sredičkoga, znanjem njegovim a privoljom kaptolskom, su- 
sretši gradjanina Martina krojača izbio ga do krvi. — Iste jošte godine 
da su sluge i kmetovi kanonika čuvara Grge s ostalimi kanoničkimi 
slugami navalili na gradske pašnjake i tu gradjanina Benka Dudinića 
i njegove sudruge težko izbili, smrtno izranili i polumrtve ostavili, 
ranjenike oplienili i osam velikih volovah odagnali; pak kada je za 
to i u prisuću samoga Matka Talovca gradska obćina zahtievala u 
kaptola zadovoljštinu, da ju je kaptol na prosto odbio.? 


Godine 1435. sredinom korizme da je kaptol po svom sudcu i 
jednom jošte popu dva puta dao uhvatiti gradjanina Stjepana posto- 
lara, te ga za ruglo staviti u kladu, te je gradskoj obćini na sramotu 
morao u kladi sjediti, kako se dugo kaptolu svidjalo. — U četvrtak 
pako pred Cvjetnicom da je kanonik Jakob Sredički odaslao svoje 
pastire sa govedi u gradska polja, gdje su popasla i pogazila sve 
usjeve na veliku štetu gradjanah. Kada su gradjani zaplienili goveda 
i odagnali na gradsku viećnicu, nije ih gospodar, kako je običaj, hotio 
izkupiti, već se smrću zaprietio gradjanom; a istom tada, kada se je 
biskupski dvorski župan zauzeo za krivca, gradska mu je obćina 
predala zaplienjenu marvu. Na Cvjetnicu iste godine kanonik Matija 
Kelked na gradskom je trgu izbio do krvi gradske ribare, pa kada 
su ovi zatražili u gradskoga sudca, da im krivac dade zadovoljštinu, 
a sudac ju zahtievao u kanonika, da ga je taj javno opsovao i obružio. 
— U četvrtak poslije Miholjicah da je kanonik Jakob Sredički pri- 
voljom, dà, nalogom kaptolskim, našavši noću šest gradjanah, gdje 
pasu na gradskih livadah svoju marvu, sa svojimi ljudmi nasrnuo na 
njih, oteo im odielo i druge stvari, koje su imali uza se, te oplienjene 
dao ih svezati i tući, a pošto bi ih valjano izbili, svezali ih na repove 
konjah, na kojih je on sa svojimi ljudmi dojašio, te ih nemilosrdno 
vukli po zemlji, od koje šestorice drugi se dan jedva našla samo 


1 Doc. 60. 
* Doc. 80. 





Sukobi. CLXXXVII 


četiri, a ostala dva nikako se naći nisu mogla, te se ne zna, kamo 
su ih zametnuli. — Povrh toga da su svi kanonici dogovorno odaslali 
naoružane svoje sluge sa govedi, koja popasoše, pogaziše i uništiše 
gradske usjeve i sjenokoše i tim gradjanom nanieše veliku štetu. — 
U četvrtak prije Duhovah odaslaše kanonici nekoliko naoružanih slugah 
u gradska polja, gdje našavši gradjanina Petra, da sa dva vola drlja 
za proso, jednoga mu vola na mjestu ubiše, a tim mu nanesoše neiz- 
mjernu štetu, jer je timi volovi služio kruh za sebe i za svoju djecu. 
— Na duhovski ponedjeljak kanonik čuvar Grga da je sa svojim 
kmetom Grgom Bogatićićem i ostalimi kmeti golimi sabljami i drugim 
oružjem znanjem i privoljom kaptola provalio na gradsko tlo oko 
crkve sv. Margarete, a naročito u vrt prisežnika Tome, sina Konova, 
i da su ondje potrgavši drvenu ogradu ili prostce navalili u vrt, a 
našavši ondje slugu Grgu Čurmana uhvatili ga i bacili u tamnicu. — 
Napoko u subotu poslije Ivanja da je kanonik Jakob Sredički zapo- 
vjedio svojim slugam, koji su navalili na gradski pašnjak, a našavši 
ondje postolara Franju, koji je sa svojim slugom pasao jednoga konja 
i nešto goveđa, te su postolara Frana sasvim oplienili, oteli mu konja, 
a slugi mu oteli haljine, pojas s torbom i novci, na veliko ruglo 
gradske obćine.! 

Nasrtaji pojedinacah, koji su nastali sa spora o priepornih 
zemljah od god. 1431.—1435., a koje su u grieh upisivali i gradskoj 
obćini i kaptolu, potaknuli su napokon gradjane, te su ozbiljno počeli 
razmišljati o tom, da se te domaće razmirice jednom već dokrajče i 
toga radi nekako mjeseca oktobra god. 1435. zamolili su po svojih 
izaslanicih kralja Sigismunda, da uzpostavi tako željeni mir. Na ovu 
molbu naloži kralj na 9. novembra kaptolu stolnobiogradskomu, da 
odašalje svoga čovjeka, koji bi s kraljevim pristavom (a za takove 
označi ili Ladislava Tota susjedgradskoga, ili Nikolu grebengradskoga, 
ili dva Ivana takodjer grebengradska, ili Ivana, Gjuru il Stjepana 
plemića brezovička, ili Ladislava Zalovića s Egidovca), da obadju sva 
prieporna zemljišta medju kaptolom i gradskom obćinom, i gdje bude 
potrebno, da postave nove vidljive mejaše i tako svakoj stranci dadu, 
što joj pripada; koja li se pako tim ne bi zadovoljila ili tomu pri- 
govorila, da ju pozovu u stanoviti rok pred banski sud, a napokon 
da ga o cielom svojem postupku obavieste.? 

U koliko je ovomu kraljevu nalogu udovoljeno bilo, nije nam 
poznato, ali nagadjamo, da se kraljeva zapovied nije izvršila, jer je 
kaptol (1436.) unatoč tomu počeo obradjivati prieporne zemlje. 


! Doc. 85. 
* Doc. 9I. 


CLXXXVIII Sukobi. 


—_ao ZL ZL. Lo 


Uza to nastavljali se i nasrtaji, jer je kaptolski sudac privoljom 
kaptola s oružanimi ljudmi provalio noću u kliet Martina Cuka, koga 
našavši ondje izbi na smrt. Ne dugo za tim ili početkom maja da je 
kanonik Gjuro Moravčan našavši na paši konja gradjanina Nikole 
uhvatio ga i upotrebivši ga za kućnu porabu i ne obziruć se ni naj- 
manje na zahtjev gradske obćine, pridržao ga. Napokon da su ka- 
nonici mjeseca julija po svojih ljudih pohvatati dali mnoge gradjane, 
te ih okovali i u Popovom turnu utamničili.! 

Povrh toga, načinom, ne zna se kojim, izposlova kaptol u Matka 
Talovca nekakovo pismo, usljed kojega uvela ga zagrebačka županija 
u posjed priepornih zemljah i dozvolila mu, da usjeve njihove, kad 
dozore, požanje. Za vrieme toga uvedenja ne bijaše bana Matka Ta- 
lovca kod kuće, bio je na ime s vojskom pod gradom Zrinjem. Do- 
znavši gradska obćina, da je zagrebačka županija uvela kaptol u prie- 
porna zemljišta i uručila mu žetvu na njih, odaslala je protiva tomu 
dva prosvjeda, jedan u tabor k Matku Talovcu, a drugi kralju Sigis- 
mundu, koji je tada bio u Iglavi u Moravskoj. I uspjela je. — Ban 
bo na 7. augusta (1436.) prema ovoj pritužbi naloži Stjepanu Bicke- 
leju, plemiću zelingradskomu, te velikomu županu, podžupanom i 
velikim sudcem županije zagrebačke, da uz prkos tomu, što su na 
podlozi njegova pisma uveli kaptol u posjed priepornih zemljah i 
dozvolili mu, da usjeve požanje, da zaprieče kaptolu, da ih požeti ne 
smije, već da ih županija pohrani na sigurnom mjestu dotle, dok se 
on vrati kući, a tada će i taj priepor sam rießiti.? — Kralj pako 
Sigismund na 12. augusta odpisa s Iglave banu, kako su mu utužili 
u ime gradske obćine njezini izaslanici Valentin, sin Ivkov i Jakob 
Bolje, da je on t. j. ban oko Margaretinja uvesti dao kaptol u posjed 
priepornih oranicah, šikarah i sjenokošah, što je sve od vajkada gradsko 
bilo, te mu nalaže, da obćinu u rečena zemljišta iznovice dade uvesti 
i da ju štiti; hoće li se pako obje protivne stranke parbiti, to se 
moraju pred njim preti i to u prvih dojdućih osminah, čim se u 
kraljevinu povrati, pa da će im tada on sam suditi.° — Za dva dana 
kašnje (14. augusta) isti kralj doglasi i palatinu i svomu kraljevskomu 
sudcu, da parnicu, koja je nastala medju kaptolom i gradskom ob- 
ćinom, neriešenom ostave, jer da ju on sam hoće riešiti i to u prvih 
osminah, kada se u kraljevinu povrati, pa bilo na kojemugod mjestu 
u kraljevini.“ 


! Doc. 95. 
* Doc. 96. 
* Doc. 97. 
* Doc. 98. 101. 





Sukobi, CLXXXIX 


Kada se svršetkom oktobra (1436.) ban Matko Talovac vratio 
u Zagreb, prva mu bijaše dužnost, (jer su ga obje stranke saletile, da 
stvar rieši,) izviestiti kralja o cielom ovom zemljištnom sporu. Na a. 
novembra indi izvješćuje ban kralja ovako: da je primio njegovo 
pismo od 123. augusta, ali da gradski izaslanici Valentin, sin Ivkov i 
Jakov Bolje nisu o priepornih oranicah, šikarah i sjenokošah onako 
izviestili kralja, kako bi u istinu morali, jer u stvari je to: da je 
nekoč zagrebački biskup Ivan Alben s Ivanom biskupom kninskim i 
plemići Petrom, sinom Adamovim od sv. Duha, ie s Mihaljem, pra- 
bilježnikom županije križevačke, s Andrijom Vitezom komarničkim i 
Ivan Totom susjedgradskim, da su obašli prieporne oranice, livade, 
sjenokoše i šikare po mejaših, kako su im ih obje stranke pokazale, 
pak da su isti za ta prieporna zemljišta jednoj i drugoj stranci za- 
branili, da ih ne smije ni obradjivati ni krčiti, dok se parnica ne 
riesi. Tom su sgodom naimenovali i nekoje čestite ljude, koji će bditi 
nad tim; ali da su po smrti biskupa Ivana Albena, uz prkos rečene 
zabrane, gradjani zagrebački nastavili obradjivati oranice, krčiti šikare 
i pasti na sjenokošah, a to u većem jošte obsegu nego li prije, premda 
se kaptol tomu protivio. Nastavlja za tim ban te veli, da kada se je 
po kraljevu nalogu vratio iz Italije u Zagreb, da je na mnoge i do- 
sadne tužbe obih stranakah odaslao plemiće: Gjuru bisažkoga, Ivana 
Viteza komarnickoga, križevačkoga prabilježnika Mihalja, Stjepana 
Bickeleja zelingradskoga i Stjepana Farkaša obreškoga, da prieporna 
zemljišta obadju i razvide. Oni su pregledavši ih i uvjerili se, da su 
gradjani zagrebački odmah po smrti Ivana Albena u mnogo većem 
obsegu nego li prije preorali, izkrčili i zasijali prieporna zemljišta ; 
a ban da je na to iznovice obim strankam naložio pod globu, da se 
suzpregnu težati rečena prieporna zemljišta dotle, dok on taj spor ne 
rieši, ali se toj zabrani gradjani nisu pokorili, dapače taj smion svoj 
postupak danomice nastavljaju, akoprem im je on to strogo zabranio. 
Napokon, što se tiče one točke u kraljevu pismu, gdje se veli, da su 
gradski izaslanici izviestili kralja, da je gradska obćina prieporna 
zemljišta kao svoje pravo vlastničivo od vajkada mirno uživala, da 
to ne stoji, već upravo protivno, jer kada je nekoč ban Herman 
Celjski sa banskoga suda odaslao bio neke plemiće, a naročito Stjepana 
Huhingera, župana zagrebačkoga, Ivana Tota susjedgradskoga, Gjuru 
bisažkoga i dva velika sudca županije zagrebačke na prieporna zem- 
ljišta, da su oni izpitavši mnoge vjerodostojne svjedoke doznali, da 
rečena zemljišta nisu gradska, dapače da ih je gradska obćina uz prkos 
svih prosvjedah i grožnjah ipak posvojila i da ih drži; to da je sada 
obim prućim strankam naložio, da čim se kralj vrati u kraljevinu, 


CXC Sukobi. 


da u prvoj sudbenoj osmini, koja će nastati, i na kojem god bilo 
mjestu u kraljevini, moraju doći pred njega na sud, da im on taj 
spor rieši.! 

I o drugoj kaptolskoj tužbi proti gradskoj obćini t. j. ob onom 
nasrtaju i pokolju, koji je počinila godine 1422., koja se raznimi ro- 
čišti odgadjala od godine do godine, počelo se ovom takodjer sgodom 
ozbiljno razpravljati. Spomenuo sam jurve, da je kaptol čazmanski 
uslied naloga kraljevskoga sudca Matije Paločkoga poveo god. 1433. 
iztragu proti gradskoj obćini, kojom se doznalo, da se godine 1422. 
gradjani zagrebački težko ogriešili o kaptol, i da se razprava ie parnice 
raznimi ročišti otezala, te da joj napokon zadnje odrješito ročište usta- 
novljeno bilo na osminu Bogojavljenja god. 1435.; ali pošio je spor 
o priepornih zemljah bio pretežniji, da je ova parnica za neko vrieme 
obustavljena bila. 

Istom godine 1438. obnovio ju kaptol zagrebački, kada je pred 
Miholjem ili 28. septembra r. g. pred kraljevskim sudcem Stjepanom 
Batorom kaptolski izaslanik Petar podastro tri izprave, koje su se 
odnosile na nasrtaje i pokolj od g. 1422., i to dvie izprave bivšega 
kraljevskoga sudca Matije Paločkoga, a treću, iziražni spis kaptola 
čazmanskoga, te zamolio kraljevskoga sudca, da ovu zastarjelu parnicu 
nastavi i konačno rieši. Prema toj molbi zamoli na 30. septembra 
Stjepan Bator kaptol čazmanski, da odašalje svoga čovjeka, koji da 
uzme za pristava ili Valenta sina Stjepanova, ili Nikolu ili Dimitra 
sa Drenove, ili Dioniža sina Emerikova s Adamovca, ili Luku ili Mi- 
halja s Male gorice ili Ladomera s Adamovca, pa da pozovu gradsku 
obćinu na kraljev sud označiv im ročište osminu Miholja sliedece 
godine (1439.) i da joj reknu, da se tomu pozivu pokori i dodje na 
sud; ne dodje li, neka znade, da će biti osudjenom.? 

Za tjedan danah kasnije ili 6. oktobra 1438. pred istim kra- 
ljevskim sudcem rečeni kaptolski izaslanik kanonik Petar, na podlozi 
dvijuh izpravah bivšega sudca Matije Paločkoga, a treće iztražnoga 
spisa kaptola čazmanskoga, kojimi se dokazuje, da je gradska obćina 
silomice otela kaptolu sjenokošu u Rudešu i mnoga druga jošte zem- 
ljišta, zamoli Stjepana Batora, da i tu parnicu nastavi i gradsku obćinu 
na sud pozove. Prema tomu opet Stjepan Bator zamoli čazmanski 
kaptol, da po svojem izaslaniku, (koji da sobom povede jednoga od 
više rečenih pristavah,) i glede toga gradsku obćinu pozove na kraljev 
sud u osmini Miholja g. 1439." 


1 Doc. 103. 104. 
3 Doc. 120. 
* Doc. 122 








Sukobi. CXCI 


— ————— —— ——M—M — 


— — ———— — —— 





Prema jednomu i drugomu nalogu kraljevskoga sudca odasla 
kaptol čazmanski svoga prebendara Gjuru, koji s kraljevim pristavom 
Valentinom, sinom Stjepanovim sa Drenove, najprije u nedjelju poslije 
Male gospoje (13. septembra 1439.) pozvaše i to prvi put u Vugrovcu, 
a drugi put odmah sliedeći utorak (15. septembra) u Stubici, a treći, 
sliedeći dan u Ivaniću, radi jedne i druge parnice zagrebačku gradsku 
obćinu na kraljev sud za osminu Miholja. 

Jošte je jednu parnicu proti gradskoj obćini obnovio kaptol za- 
grebački i to onu, kada su pred Sviećnicu (1427.) neki gradjani zna- 
njem i privoljom ciele obćine nasrnuli u šumi Jarunu na tri sluge 
kanonika kantora Ivana, koje su ondje i ubili. I radi ove parnice, 
koja se mnogimi ročišti odgadjala od godine do godine, zamolio je 
kaptolski izaslanik kanonik Petar na kraljevskom sudu (1. julija 1439.) 
samoga kralja Albrehta, da gradsku obćinu radi toga ubojstva pozove 
preda se na sud, i da ju radi toga kazni. Kralj 5e odazva ovoj molbi, 
te zapovjedi kaptolu čazmanskomu, da po svojem izaslaniku i s kra- 
ljevim pristavom (za kakove su opet isti pristavi bili označeni) po- 
zove na trih mjestih gradsku obćinu na kraljev sud. i to za osminu 
Miholja.! 

Tom sgodom doznao je kralj ne samo za sve nasrtaje gradske 
obćine, već i za onaj pokolj od god. 1422. te da obćina i sada ne 
miruje, već da se grozi kaptolu, da će prvom sgodom popaliti i ka- 
noničke dvorove i stolnu crkvu, da, da će ih i poubijati. Saznavši 
kralj za sve ovo, napisa (13. jula) gradskoj obćini pismo puno nego- 
dovanja, te ju kori za tu njezinu grožnju, jer imade li što protiv 
kaptola, neka se prituži kraljevskomu sudu, koji je jedini vlastan 
riešiti priepor. Da se pako taj ukor u istinu obćini službeno uruči, 
poslao ga kralj kaptolu čazmanskomu, kao vjerodostojnomu mjestu, 
da joj ga on predade. — Na 24. julija ili u petak pred Jakobovom 
došavši u Zagreb čazmanski izaslanik prebendar Stjepan, uručio je u 
gradskoj viećnici sakupljenomu gradskomu poglavarstvu ovaj kraljev 
ukor. Gradsko ga poglavarstvo smjerno primilo i saslušalo, te reklo: 

nSačuvaj bože! da bismo ikada što zla namislili kaptolu ili učiniti ili 
smo učinili.“ . 

Za iri težke parnice morala bi gradska obćina odgovarati pred 
kraljevskim sudom, a je li na sud došla, ne imamo nikakovih viestih, 
te scienimo, da nije na sud niti došla, već htjela (kako je tada obi- 
čajno bilo) da se raznimi ročišti riešenje odgadja, dok bi se napokon 
kojom sgodom i sasvim zaboravilo na tužbe. 


1 Doc. 127. 
Doc. 128. 129. 


CXCII Sukobi, 





Ali staro neprijateljstvo ipak prestalo nije. Na 8. januara g. 
na duhovnom sudu pred kaptolskim vikarom Ivanom prebenc 
»predicator dioecesis zagrabiensis“ Gjuro de Meglech tuži tada 
gradskoga sudca Nikolu zlatara, te bivše sudce: Petra Ugrina, N 
Ilenkija, Ivana Perovića, Martina i Blaža te prisežnike: Nikolu 
gorića, Grgu Vrečarića, Matiju Farkaša, Gjuru mesara, Gjuru kn 
Emerika postolara, Emerika Šegu i Valentića i njihovu družbi 
su s mržnje proti svećenstvu prošle godine na dan pred Bartol: 
(23. augusta) njegova ukućana Dominika bez i najmanje njegove kr 
našavši ga u gradskoj obćini uhvatili, utamničili i na grozne ı 
udarili te stvari njegove i .njegova gospodara i novac, što je 
uza se, silom oteli. Kada je u petak poslije toga (30. augusta) r 
Gjuro prebendar pošao na gradsku viećnicu i od gradskoga 1 
strata zahtievao, da mu ukućana na slobodu puste i štetu namir 
je sudac i cielo zastupstvo podiglo groznu viku, opsovali ga proz 
ga psom a ne svećenikom, te ga po svojih pandurih ziostavlj 
napokon i zatvorili, a tada ga istom iz tamnice pustili, kada je 
poglavarstvom i javnim bilježnikom opozvao sve uvrede nan 
mu od gradskoga poglavarstva, i kao jamce stavio kanonike 1 
Ivančana i Stjepana sa Visokoga, i sudca Martina i prisežnika A1 
Goljaša, obričuć, da će dati pismeno očitovanje, da mu se nika 
nepravda učinila nije. Ovu tužbu pred rečenim kanonikom viki 
Ivanom posvjeđočiše i prisegom potvrdiše Petar, župnik novov 
Antun, rektor gradske ubožnice sv. Marije; i prebendari: Benk 
Položićice, Pavao i Matija.! 

Gradskoj se obćini od kaptola predbacivalo i to, da je ona 
dine 1445. za nasilja grofovah Celjskih Friderika i Ulrika išli: 
svimi mogućimi sredstvi na ruku, da su osvojili Popov turen, u k 
bijaše pohranjena kaptolska imovina, a osvojivši ga razorili i un 
i njega i pobočne mu sgrade, a tim je nanesena bila šteta ov 
kaptolu preko 1000 for.? 

Spomenuh malo prije, da je više rečene tri parnice, koje jı 
digao kaptol pred kraljevskim sudom proti obćini, nastojala obćin: 
gadjati, da bi se tako s vremenom i na njih zaboravilo. Tomu za d 
neka služi, što je na 23. oktobra pred velikim županom zagreb 
županije Gjurom Glanjarom i pred cielom skupštinom gradski 
slanik i prisežnik Matija sin Andrijin uložio prosvjed proti kaj 
zagrebačkomu, navedši, da kako je na zahtjev kaptola po na 
grofovah Celjskih i banah Friderika i Ulrika odmah nakon s 

? Doc. 135. 

? Pag. 239. 


Sukobi. CXCIII 


_- — —M—MÓM — ———— ——M————— —Ó oz — 





biskupa Ivana Albena veliki župan zagrebačke županije Stjepan Ku- 
hinger s velikimi sudci i drugimi jošte plemići obašli prieporna 
zemljišta medju kaptolom i gradskom obćinom, a ova, premda su 
gradska bila i obćina ih od vajkada mirno uživala, na podlozi iz- 
krivljene gruntovnice dopitali kaptolu zagrebačkomu i u to ime izdali 
i pismene izprave na veliku štetu gradske obćine, to sada protiva 
tomu svečano da prosvjeduje i moli županiju, da pošto su rečene iz- 
prave o priepornih oranicah, sjenokošah, livadah i Sikarah izdane 
usljed izkrivljene gruntovnice, da ih ona smatra netočnimi, te da 
kaptol zagrebački uz prkos prava gradske obćine ne uvede u posje- 
dovanje istih, niti da mu uruči kakova posjedovna pisma.! 


Dok se tako riešenje parnicah odgadjalo od ročišta do ročišta, 
stara se neprijateljstva medju ova dva susjeda nastavljala. — G. 1465. 
tuži kaptol zagrebački kralju Matijašu, kako je gradska obćina, a na- 
ročito: Antun, sudac ; te Martin Martinec, Ivan Perović, Valentin Ša- 
rović, Ravšar, Dioniž krojač, Pavao i Benedikt zlatari, Klement mesar, 
Šimunović, Karniž, Stjepan postolar, Jakob postolar, Blaž krojač, Filip 
i Luka postolari, Benko dekan, Antun postolar, Štefanić, Blaž lučar, 
Platnar, Benedikt trgovac, Lovro sudac, Mihalj krznar, Blaž Vitežić, 
Filip trgovac, Mihalj, sin Valentinov, Matija lučar, Toma uzdar, Di- 
mitar krojač, Blaž trgovac, Pazar trgovac, Gjuro krznar, Hanžić tr- 
govac, Toma Cuden, Nikola zlatar, udovica Matijina, udovica Toma- 
jeva, Klement kovač, Soldinarić i drugi neki, oko Miholja g. 1460., 
kađa su kaptolski desetari desetinili novo vino za kaptol, navalili 
oružanom rukom u desetinske klieti, da ih ubiju, a doisto bi ih i 
ubili, da se nisu biegom spasili; našavši tu jedna kola vinom nato- 
varena, zaplienili ih i odvezli. — Napokon da su pred banom Ivanom 
Vitovcem ocrnivši kaptol nagovorili bana, da je posvojio kaptolske 
Toplice kod Varaždina i tako ih dugo u vlasti držao, dok se je 
gradskoj obćini svidjalo, a tim nanesao štete kaptolu preko 3000 for.? 


Na ovu kaptolsku tužbu naložio je kralj Matijaš županom Zu- 
panije zagrebačke Stjepanu Bickeleju. zelingradskomu i Augustinu Por- 
kolabu, da povedu iztragu. Na tu iztragu bijahu odaslani Matija Vur- 
novčan i Ladislav Imprić sa Jamnice, koji su svršivši iztragu na 5. aprila 
(1465.) javili zagrebačkoj županiji, da je sve istina, što kaptol tuži.? 

Nu što ne bijahu vrstni izvesti kraljevski nalozi, ni sudbene 
odluke, da se na ime medju gradskom obćinom i kaptolom uzpostavi 


! Doc. 143. 
* Doc. 239. 
3 Doc.. 241. 
13 


€ m 


— s — — 3 so o ss —— — — —— — —_ s. 2 > s - —— — 


sloga i mir, to su učinili Turci. Godine na ime 1469. u subotu poslije 
Miholja u kasno noćno doba probudila je oda sna gradjanstvo zagre- 
bačko grozna vika, prouzročena bjegunci, koji su s onkraj Save po- 
hrlili u Zagreb i plačuć pripoviedali, kako su Turci provalili i po- 
palili im sela i kuće, (što je posvjedočavala i silna vatra, koja se iz 
Zagreba vidjevala), pak da su naumili prebroditi Savu i navaliti na 
sam Zagreb. U toj vrevi nije preostalo kaptolu zagrebačkomu na ino, 
već skloniti se u utvrdjenu gradsku obćinu. Uzevši indi u hitnji arhiv, 
moći svetacah, crkveno posudje i imovinu snesoše sve ovamo i pri- 
praviše se na obranu. Ali hvala Bogu iz ove bojazni i nepogode 
oslobodila ih je rieka Sava, koja se usljed silne kiše vrlo nabrekla 
i počela poplavljati cielo Posavje i tako prisilila Turke, da su se 
vratiti morali. 

Ovaj prijateljski susret, gdje su gradjani otvorili vrata svoje 
tvrdje i u svoje kuće primili pribjegle kanonike, kao i strah pred 
biesnim neprijateljem, pomirio je oba protivnika. U obostranoj izjavi, 
pisanoj početkom oktobra 1469., veli se: da kaptol oprašta gradjanom 
sva počinjena nasilja, palež, otimačinu i krv; te onu točku, koja se u 
kletvi biskupa Ivana Albena nalazi, da na ime djeca gradjanah za- 
grebačkih do četvrtoga koljena ne mogu polučiti crkvene časti ni 
nadarbine, proglasuje ništetnom, a u ime zajedničke sloge odredjuje: 
prvo: da će kaptol ili njegovi porezovnici prigodom velikoga Mar- 
kovskoga sajma pobirati samo maltarinu, dočim filjarsCinu ili pijaco- 
vinu sasvim prepuštaju gradskoj obćini. Drugo: od gradjanskih kolah 
i konjah, na kojih se bude iz inozemstva roba uvažala ili unašala na 
taj sajam, ne će kaptol zahtievati maltarine; napokon treće: kaptol 
ni njegovi desetari, dok za vremena berbe traje desetinanje, ne smiju 
ni tužiti ni na sud pozivati ni jednoga gradjanina radi zaostale ili 
neplaćene desetine.! 

Kada je nestalo straha pred Turci, nastavile se stare razmirice 
medju oba susjeda, a izazvaše ih braća Tuzi i to: biskup Osvaldo i 
brat mu Ivan. Ponajprije o velikom Margaretskom sajmu, kada bi 
morao vladati sveti mir i svačija sloboda svetom biti, znanjem i pri- 
volom biskupa Osvalda njegovi kapetani Ivan Buzla, Matija Olaz i 
Gjuro Zubalo s četom slobodnjakah provalivši na gradsko tlo, silom 
udjoše u gradsko kupalište, te našavši ondje Petra plemića bisažkoga, 
Stjepana Bickeleja, plemića zelinskoga i jošte jednoga gradjanina za- 
grebačkoga; plemića Bickela iztukoše i izraniše, a gradjanina bacivši 
na tlo tako ga izprebiše, da je jedva nešto života u njem ostalo, 


! Doc. 264. 265. 





Sukobi. CXCV 


—À—— — —— — —— —— —— —— — 2 








Petra pako bisaZkoga svezaše i povedši ga kroz kaptol kao kakovo 
slavje slaveći, zatvoriše u tamnicu. 

Ne dugo za tim biskup Osvaldo i brat mu Ivan, sakupivši med- 
vedgradske, vrbovačke i rakovačke kmete, nasrnuše oružani u nedjelju 
2. augusta na gradske posjede Dedice, Črnomerec, Bitek i Novake, 
pak ove posjede posvojiše, a krenuvši odavde na kraljevski brod na 
Savi, zauzeše i njega ; a u tom pohvataše i mnoge gradske kmete, koji 
su na tih posjedih bili, te nekoje pobacaše u Savu, a nekoje svezanih 
straga rukuh odagnaše u Medvedgrad i baciše u tamnicu, i tako ih 
dugo zatvorene držali, dok se nisu novcem izkupili.! Kakove je glede 
tih posjedah gradska obćina vodila borbe s braćom Tuzi, spomenuo 
sam u ovoj razpravi na str. XXVIII —XXIX. | 

Osim ovih rečenih posjedah oteo je biskup Osvaldo nekoja 
gradska zemljišta, koja bijahu u obsegu gradske obćine uz zemljišta 
biskupska. Ovo nasilje doglasila je gradska obćina kralju Matijašu, 
koji na 11. junija 1475. zapovjedi biskupu Osvaldu, da gradskoj obćini 
odmah povrati, što joj je nepravedno oteo.? 

S ovakove otimačine uzlovoljili se i gradjani, te su počeli vraćati 
nemilo za nedrago. Iz sjednice županije zagrebačke, držane svršetkom 
julija godine 1475. pod predsjednictvom velikoga župana Petra Boč- 
kaja, doznajemo, da je ona na tužbu kaptola zagrebačkoga odaslala 
dva velika sudca i to: Mihalja Bencekovića i Luku sa Kalinja, da 
povedu iztragu proti gradskoj obćini. Povedši nju dojaviše županij- 
skomu sudu, da su iztražujuć doznali, da u nedjelju pred Margare- 

tinjem (9. julija) kada su kaptolski ukućani Mihalj, Antun, Stjepan i 
klerik Andrija s gradske obćine silazili na kaptol, da su po nalogu 
gradskoga sudca Blaža, te Ivana Perovića, Ivana Soldinarića, Blaža 
Tevćine, Valentića, Blaža Stenićkoga, Dominika Perovića, Brcka Ugrina, 
Pazara i Lovre Šporara, bez ikakova povoda u gradskom podgradju 
ili u SoStarskoj ulici nasrnuli na nje Toma postolar, Stjepan Lah, 
Gjurko uzdar, Blaž postolar, Klement Kelec, Ivan i Valentin postolari, 
Mihalj Klačec, Grga Pavšin zet, Valentin Kosinov zet, Dominik Malec, 
Hanž uzdar, Gjuro Banić uzdar, Antun Šeglin i Ilija postolar, te na- 
tegnutimi lukovi progoneći ih do samih kaptolskih vratah izbacali za 
njimi mnoge strelice, te su rečenoga Mihalja do smrti ustrielili, a 
ostale izranili; a da nije bilo kod kaptolskih vratah čestitih ljudih, 
koji su bježeće obranili, kod samih vratah doisto bi ih ubili. Kada 
su rečeni županijski iztražitelji na 15. julija opomenuli gradskoga 
sudca, da se krivci kazne, to je on taj zahtjev na prosto odbio.? 

! Doc 281. 


* Doc. 297. 
3 Doc. 299. 


CXCVI Sukobi. 





Napokon sliedeće godine (1476.) početkom maja ubili su nekoji 
gradjani jednoga kaptolskoga čovjeka, a kaptol je obćinu radi toga 
tužio zagrebačkoj županiji, koja je odaslala županijskoga podbilježnika 
pred gradsko poglavarstvo, od kojega zahtievaše, da se krivcem sudi. 
Gradski starješina Valent tomu je podbilježniku odgovorio, da pošto 
je sudac odsutan (boravio na kraljevskom dvoru), da se krivcem za 
sada suditi ne može. Na to je županijski podbilježnik odredio, da se 
krivcem sudi na osmi dan, kada se sudac povrati. Gradsko je pogla- 
varstvo ovu odluku prihvatilo, i doisto, jedva se sudac vratio, pozvalo 
u osmi dan kaptol, da podnese tužbu i svjedočanstvo proti krivcem, 
pa da će ih suditi; ali se tomu pozivu kaptol odazvati nije htio, već 
je uz prkos tomu i proti gradskim sloboštinam utužio gradsku obćinu 
na kraljevskom sudu, s toga proti takovu nezakonitu kaptolskom po- 
stupku gradska je obćina prosvjedovala pred čazmanskim kaptolom.' 

Više spomenute tri parnice, koje je podignuo pred kraljevskim 
sudom kaptol zagrebački protiv gradske obćine, raznimi odgodjenimi 
ročišti počele su malo po malo jenjavati, dok nisu i sasvim u zaborav 
prošle; a iztisnula ih velika parnica, koju je vodio kaptol s gradskom 
obćinom o znamenitih posjedih: Kraljevcu, Cerju, Kobiljaku, Sviblju 
i Nartu, o kojoj sam obširno progovorio na str. XXIX —XXXV. 


1 Doc. 303. 





Zagrebacka okolica. 


Obćina zagrebačkoga Gradca graničila je sa sjevera s vlastelin- 
stvom Medvedgradskim, a sa zapada sa Susjedgradskim. Pošto su pak 
mnogi gradjani imali svoja trsja u posjedovnom obsegu samostana 
Remetskoga, to su ova tri njezina susjeda više manje utjecala i u 
njezinu poviest, pa i toga radi ima i u tom svezku nekoliko poda- 
takah, kojimi se prošlost zagrebačkoga Gradca u mnogom popunjava. 

Medvedgrad. U prvom svezku ovih spomenikah (str. CLXXXIII 
do CXC) nacrtao sam prošlost ovoga grada u XIII. i XIV. vieku, te 
rekoh, da je druge polovine god. 1398. uz prkos prosvjeda kaptola 
zagrebačkoga prošao Medvedgrad u vlastničtvo zagrebačkoga biskupa 
Eberharda Albena, a tim porodice Albenah. Po smrti biskupa Eber- 
harda (1420.) nasliedio je Medvedgrad njegov brat Ivan Alben, ta- 
kodjer biskup zagrebački, a po smrti ovoga (1433.) posta gospodarom 
Medvedgradskim njegov najmladji brat Rudolf Alben. — Rudolf nije 
dugo vladao Medvedgradom, jer privoljom svoga sina Leonarda go- 
dine 1436. ıaj grad s njegovimi zaselci: Slanovcem, sv. Jakobom 
s brodom na Savi, proda grofovom Celjskim Frideriku i Ulriku. Do- 
čuvši kaptol zagrebački za tu prodaju (jer si pravo vlastničtva na taj 
grad prisvajao), odasla pred pečujski kaptol, kao na vjerodostojno 
mjesto, svoga izaslanika kanonika Fabijana, koji na 23. oktobra ondje 
u ime kaptola zagrebačkoga uloži svečan prosvjed proti Rudolfu i 
Leonardu Albenom, što su Medvedgrad prodali grofovom Celjskim, 
te proti Frideriku i Ulriku Celjskomu, koji su ga kupili, i proti kralju 
Sigismundu, ako bi on tu prodaju svojom vlasti odobrio.! — Ali jer 
grofovi Celjski bijahu u rodbinstvu s kraljem, na taj se prosvjed 
kaptola zagrebačkoga ni malo osvrtalo nije; dapače na podlozi kra- 
ljeva odobrenja uvede stolnobiogradski kanonik Ivan de Šomlio grofove 
Celjske u posjed Medvedgrada i njegovih selah. Proti tomu opet na 
16. aprila 1438. izaslanik kaptola zagrebačkoga Stjepan sublektor u 


! Doc. 102. 


CXCVIII Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 
ime kaptola svečano prosvjedova, jer da se takova što učiniti ne bi 
smjelo, pošto je Medvedgrad starinom vlastničtvo crkve zagrebačke.! 
I taj prosvjed bio je bezuspješan. 


Grofovi Celjski Friderik i Ulrik, postavši gospodari Medved- 
gradski, postaviše ovdje za gradskoga kapetana ili kastelana Niemca 
Vilhelma Štamma, koji istom što preuze kastelanstvo poče proganjati 
gradjane zagrebačke i podložnike gradske i kaptolske. Odmah g. 1436. 
oko Miholja rečeni Vilhelm, prigodom svoga dolazka u Medvedgrad, 
znanjem i privolom svojih gospodarah silomice ote jednomu seljaku 
u gradskom selu Gračanih dvie krave, koje odagna u Medvedgrad 
upotrebivši ih u svoju korist? Na pritužbu gradsku zagrebačka je 
županija povela o tom iztragu, ali krivac zadovoljštine nije dao.* — 
Sliedeće godine (1437.) nastavio je kastelan Vilim svoja nasilja u 
većoj jošte mjeri. Oko 5. augusta, kada se nekoji gradjani zagrebački 
vraćali sa Optujskoga sajma nakupivši ondje robu, dočeka ih Vilim 
kod gradskih mlinovah svojom naoružanom četom, u kojoj bijahu kao 
kolovodje neki Koloman Trakenberger, Jeronim Volfard, sin Jakoba 
krapinskoga sudca, i Martin, sin Ladislavov iz Gorice, i tu na javnom 
drumu navalivši na nje oteli im troja kola natovarena suknom i drugom 
robom u vriednosti do 2000 for., koju su robu medju se podielili.* 
— Ne dugo za tim ili oko 8. septembra, kada su zagrebački trgovci 
gonili u Zagreb marvu, koju su kupili na sajmu u Rovišću, to kod 
Rakovca, grada grofovah Celjskih, napadnuo na njih sa svojom četom 
kastelan Vilim, zaplienio im marvu, a gradjane istom tada pustio 
slobodno proći, kada su mu izplatili 20 for. u ime odkupnine.5 — 
Na 27. septembra iste godine, kada se zagrebački gradjanin staklar 
Bartol Taljan sa svojimi slugi i robom, natovarenom na dva konja, 
vraćao kući sa optujskoga sajma, to ga kod gradskih mlinah i na 
gradskom zemljištu dočeka kastelan Vilim s naoružanom četom, u 
kojoj bijahu Jeronim i Koloman Trakenberger, te ih uhvativši, staklaru 
su Bartolu svezali ruke straga, a noge pod konjskim trbuhom i tako 
svezana doveli u Medvedgrad, gdje su, da ga na slobodu puste, za- 
htievali od njega 40 for.; od koje svote, kada je ao for. s mjesta iz- 
platio, a za drugih 20 for. kada mu se kastelan Vilim ponudio za 
jamca, tada ga istom pustili na slobodu.Ó — Na 30. novembra iste 


1 Doc. 117. 

* Doc. 110. 

® Doc. 105. 

* Doc. 110. 113. 
5 
6 


Doc. 109. 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad. CXCIX 
godine znanjem i privolom svojih gospodarah, naoružanimi svojimi 
ljuđi i kmetovi provali u ranu zoru kastelan Vilim na gradsko selo 
Pobrežje kod Save, te ga sasvim orobi, otevši sve vole, krave, teliće, 
svinje, slaninu, mužko i žensko odielo, lemeše, motike, kose itd. što 
se odnieti dalo, nanesavši štete ondješnjim stanovnikom do 150 for. 
i to: Valentu Ladišiću ao for.; Martinu Drobaniću 10 for.; Gjuri 
Benkoviću 15 for.; Antunu Smetani 5 for.; Gjurgjicu 18 for.; Martinu 
6 for.; Petru 4 for.; Klementu 6 for.; Tomi Mihaljevom 12 for.; 
Galu Martinovu 4 for.; Fabijanu Bankoviću 6 for.; Blažu 3 for.; 
Nikoli 2 for.; Galu 5 for.; Petru Pavlovu 3 for.; Ladislavu 4 for.; 
Mibalju 8 for.; Petru 7 for.; Tomi Gordini 8 for. i Stanku 4 for.! 
— Isti je dan kastelan Vilim sa svojom četom vraćajuć se u Medved- 
grad navalio na gradsko selo Gračane i ovdje oteo ı0 volovah, 8 
kravab, 40 svinjah, četiri suhe slanine, 5 kabanicah, 11 košnicah, 9 
plahtah, 5 oplecakah, 10 ženskih rubačah, te lopate, sjekire, lemeše itd. 
što je sve odagnati i odnesti dao u Medvedgrad; uza to zarobio je 
ovdje mnoge Gračance i kao roblje odveo ih u Medvedgrad, te ucie- 
nivši svaku osobu na 3 for., tada ih istom pustio na slobodu. — Ne 
dugo za tim ili na 7. decembra isti je kastelan Vilim s jašućom 
svojom četom privoljom svojih gospodarah dojahao do samih vratah 
gradske tvrdje i tuj je čuvare gradskih vratah strelicami težko izranio, 
tako, da su trojica na mjestu mrtva ostala, a neki ostali bolestni u 
groznih mukah. Vraćajuć se s toga nasrtaja naišavši putem na neke 
gradjane i gradske podanike, nekoje je strelicami ubio, a nekoje tako 
izranio, da se dvojilo, hoće li rane preboljeti? — Na 19. decembra 
provalio je kastelan Vilim sa svojom četom opet na gradsko selo Gra- 
Cane, gdje: je oteo Bartolu Tataru 4 vola, 1 kravu, 1 kabanicu, 1 
čohu i 15 motikah, a našavši ondje jednoga gradskoga čovjeka oteo 
mu pet i pol pensah bečkih dinarah, mač s remenom, luk sa streli- 
cami, kabanicu i škriljak. Našavši takodjer ovdje mnoge gradjane u 
svojih klietih, dao ih pohvatati, mučiti i svezati i onako svezane odveo 
u Medvedgrad, gdje je nekoje jošte do polovine januara 1348. u za- 
tvoru držao, dočim nekoje ucienivši ih za veliku svotu istom uz jam- 
čevinu pustio na slobodu.? 

Radi ovih obiestnih ali i groznih bezdjelah Niemca Vilima 
Štamma, koja je počinio pod moćnom zaštitom svojih gospodarah na 
porugu slob. kr. grada, povela je na molbu gradske obćine županija 
zagrebačka stroge iztrage, kojimi se dokazalo, da je sve istina, što je 

1 Doc. 109. 116. 118. 


* Doc. 113, 
3 Doc. 109. 


CC Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 


—_—— 


— 


taj zlotvor počinio, te se i županija zagrebačka dva ili tri puta pi- 
smeno obratila na grofove Celjske, moleci ih da suzpregnu obiest 
svoga medvedgradskoga kastelana.! Kada to nije bilo od nikakove ko- 
risti, umoli gradska obćina i kaptol zagrebački varaZdinskoga župana 
Hann(šteina), da bi on osobno u grofovah Celjskih izposlovao, da 
Vilima Stamma ukrote. Župan je varaždinski povjerenu si zadaću 
točno izvršio, te je na 21. decembra Fridrik Celjski, bivši tada u 
Krapini, upravio kaptolu i gradskoj obćini pismo, u kojem im javlja, 
da ga je župan varaždinski u njihovo ime zamolio, da rieši sam ovaj 
spor medju njimi i svojim kastelanom, pa premda se, (veli lukavo 
Fridrik Celjski,) i kaptol i gradska obćina proti njemu težko ogriešila, 
ipak on ljubavi i slogi za volju voljan je taj spor izravnati, te od- 
redjuje, da kaptol odabere trojicu ili četvoricu kanonikah, a gradska 
obćina toliko opet gradjanah, pa da dodju k njemu u Krapinu na 
dan pred Bogojavljenjem, kamo će pozvati jošte i kastelana Vilima, 
te će taj spor na obće zadovoljstvo sam rießiti.? 


Ali isti upravo dan, kada je Fridrik Celjski odaslao kaptolu i 
gradskoj obćini rečeno pismo, odaslao je ujedno iz Krapine na prošnju 
kastelana Vilima petdeset i dva od glave do pete oružana oklopnika 
konjanika i silnu četu oboruZanih pješakah za medvedgradsku posadu. 
S ovom indi četom, u kojoj bijaše i mnogo pozvanih ,njemačkih raz- 
bojnikah“, na ime: Koloman Trakenberger, Jeronim, Gjuro Perš, Martin 
sin Ladislavov sa Gorice i Toma Koposunić, navali na 33. decembra 
kastelan Vilim trubeći u trublju na samu tvrdju zagrebačkoga Gradca. 
Akoprem su gradjani ovaj juriš snažno odbili, ali ih ipak ta četa 
dosta poubila i izranila; te je kastelan Vilim strelice, sulice i mačeve 
dao krvlju ubijenih omastiti, i zarobivši tom sgodom mnoge gradjane 
zapovjedio svezati im ruke straga, a noge pod konjskimi trbusi, te ih 
tako kao u slavlju poveo u Medvedgrad. Uz put ovamo oteo je i 
silan plien, i to: Nikoli vesniku 4 vola, a njegovu slugi 1 kabanicu, 
1 plašt, te nekomu Blažu 2 vola i a krave; Stjepanu kamenaru a 
vola i 1 kravu, a sina mu smrtno ranio; Klementu 3 vola, Petru a 
vola, Valentinu a vola, Herikoniću a vola i jedna kola; a kada su 
gradjani zagrebački izašli za njimi u potjeru, da otmu zaplienjene 
lude i blago, rečeni je Vilim svoju četu uvrstao u bojni red, koja 
navalivši na gradjane učinila je strašan pokolj, jer je osam gradjanah 
i jedan gradski sluga sluga ostalo na mjestu mrtvo, a dvanaest ih 
zarobio i u Medvedgrad odveo. Od zarobljenikah umrlo ih je u Medved - 


1 Doc, 105. 113. 
* Doc. 107. 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad. CCI 


no — —— — .——-—-.- --__ 


gradu triđeset i dva, a za osamnaest dvojilo se hoće li rane prebo- 
ljeti; a novce i odielo umrlih, ranjenih i zarobljenih sve je posvojio.! 

Napokon poslije Božića rečene godine napali su ljudi Ulrika 
Celjskoga kod njegova grada Rakovca na javnom drumu na slugu 


Nikole zlatara, koji se iz Varaždinskih toplicah vraćao u Zagreb, te 
mu oteli osedlana konja vriedna 16 for.? 


Spomenuo sam malo prije, da je na 21. decembra 1437. Fridrik 
Celjski pozvao kaptol i gradsku obćinu, da pošalju k njemu u Kra- 
pinu svoje punomoćnike i da će on riešiti. spor medju ovom jednom 
i drugom vlasti i medju svojim kastelanom Vilimom Štammom. 
Ovomu se pozivu obadvie ove vlasti odazvale, jer na 6. januara ili 
na samo Bogojavljenje g. 1438. javljaju Fridrik i Ulrik Celjski, da 
je medju zastupnici kaptolskimi i gradskimi i medju ,njihovim vjernim“ 
Vilimom Štammom, kapetanom medvedgradskim, utanačeno primirje 
do Gjurgjeva, i da za to vrieme mogu i kaptolski i gradski ljudi 
slobodno i mirno prolaziti i trgovati po svih njihovih posjedih, ,das 
sy vnd die iren in vnsern herschaften und gebieten, vnd den darnach 
in đerselben zeit alsonst in des notdurf tut komen handeln vnd ge- 
wandeln mugen an vnser vnd aller der vnsern Irrung vnd hindernuss 
engeuerlich davon“; te nalažu svojim kastelanom i ostalim činov- 
nikom, da gradjane kaptolske i zagrebačke ne uznemiruju.° — To 
indi bijaše sve, što su grofovi Celjski učinili spram nasiljem svoga 
medvedgradskoga kapetana. 

Ali gradska se obćina, poznavajuć lukavu ćud grofovah Celjskih, 
ovim samo kratkotrajnim primirjem obsjeniti nije dala, pa da dobije 
vjerodostojne dokaze, na temelju kojih bi mogla podići tužbu na 
višem sudištu proti kastelanu Vilimu, zamoli bana Matka Talovca, 
izpripovjedivsi mu sva dotadanja nasilja Vilimova, da odredi iztragu. 
Na 13. januara prema izjavam gradske obćine odredi ban dvie iz- 
trage, a obadvie povjeri kaptolu čazmanskomu, koji da s banove 
strane uzme za pristava ili Stjepana i Radoslava, sinove Nikoline, ili 
Gjuru sina Ivanova sa Brezovice, ili Grgu sa Berislovca, ili Ivana i 
Pavla, sinove Jakobove iz Jasenovca, ili Matiju, sina Emerikova sa 
Adamovca, ili napokon Matiju, sina Nikolina sa gornje Glavnice, i da 
ga svršivši iztragu o svemu točno obavieste.* — Prema tomu banovu 
nalogu poveo je kaptol čazmanski točnu iztragu na 15. januara, a na 


! Doc. I13 116. 
* Doc. 116. 
3 Doc. 108, 
* Doc. 109. IIO. 





CCII Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 
17. već dojavio banu, da je kapetan Vilim u istinu sva ona nasilja 
počinio, kako ga gradska obćina tužila.! 

Odmah poslije svršene iztrage, koja je medvedgradskoga kape- 
tana vrlo uzlovoljila, navali on svojom četom u noćno doba na gradsko 
selo Gračane, te spavajuće ondje kmete, njihove žene i djecu dignuvši 
sa ležišta zarobio ih i kao roblje odveo u Medvedgrad.? 

Tim se gradska obćina jošte većma uvjerila, da se proti tomu 
silniku svom snagom oprieti mora, te zamolila Nikolu Gepevskoga, 
velikoga župana županije zagrebačke, da povede iztragu proti kape- 
tanu Vilimu. Na molbu gradske obćine odasla zagrebačka županija na 
iztragu tri svoja velika sudca: Tomu sa Domagovićah, Gjuru iz Žito- 
merja i Petra Sitara, koji su pomno propitkujuć doznali, da je sva 
nasilja u istinu izveo kapetan Vilim i upravo onako, kako ih županiji 
gradska obćina pripovjedila; te joj s toga županija cielu iztragu radi 
dalnjega postupka u vjernom spisu priobći na 31. januara 1438." 

Imajuć gradska obćina u rukah nepobitne dokaze proti kaste- 
lanu Vilimu podignu tužbu pred samim kraljem. Na 24. februara na- 
lazimo u Budimu pred kraljem Albrehtom izaslanike zagrebačkoga 
kaptola kanonike Ivana i Tomu, a punomoćnike gradske obćine sudca 
Petra i prisežnika Blaža s jedne, a Ulrika Celjskoga osobno, u ime svoje 
i svoga roda, a naročito pako u ime kapetana Vilima s druge strane; i 
tuj su kaptolski i gradski punomoćnici utužili grofa Ulrika i njegova 
kapetana Vilima za sva nasilja, počinjena ovoj jednoj i drugoj vlasti. 
Nagovorom kraljevim i prisutnih velikašah i barunah obje su stranke 
pristale na to, da se sva počinjena nasilja prepuste sudu i presudi 
palatina Ladislava Gorjanskoga i bana Matka Talovca, pa štogodj oni 
dosude, da će se toj presudi stranke pokoriti, a koja se ne bi po- 
korila, da je tim već osudjena na gubitak parnice i nošenje parbena 
troška.“ 

Odmah isti dan počela su oba rečena sudca razpravljati, a slie- 
dece dane nastavili su o nasiljih kapetana Vilima razpravu, kojoj 
prisustvovahu gradski sudac Petar i prisežnik Blaž, te kapetan Vilim 
Štamm, a kao zastupnici grofovah Celjskih Antun literat i Ivan Vrag 
iz Marjaševca. Ponajprije indi, što je na 30. novembra 1437. kapetan 
Vilim provalio s oružanom rukom na gradsko selo Pobrežje i ondje 
oteo blago, rubeninu i poljsko orudje u vriednosti do 150 for., od- 
govori Vilim i oba zastupnika grofovah Celjskih, da bi moguće bilo, 


I Doc. 111. 
* Doc. 113. 
* Doc. 112. 113. 
* Doc. 114. 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 


———— —— — on —— —— ——— ——— mm ZLI. LL. — — — 


CCIII 
da je taj dan provalio Vilim na Pobrežje, ali da tolike štete, kako 
ju gradjani označuju, nisu počinili. Na to dosudiše sudci, da Pobreški 
oštećenici pred županijskim izaslanikom t. j. velikim sudcem u osmini 
dojdućega vazma moraju priseći u crkvi sv. Marka vrhu 150 for. 
štete; prisegnu li, da im tu svotu izplati Ulrik Celjski i kapetan 
Vilim. — Glede onoga, što je na 30. novembra 1437. navalio ka- 
stelan Vilim u gradsko selo Gračane i tuj oteo 10 volovah, 8 kravah, 
40 svinjah itd. te zarobivši mnoge Gračance odveo ih u Medvedgrad, 
a pošto bi svakoga ucienio na 3 for., tada istom pustio na slobodu, 
odgovori kapetan Vilim, da je krivo potvoren ; ali gradski zastupnici 
odvratiše mu, da će i oni a i mnogi ljudi u kraljevini posvjedočiti, 
da je kapetan Vilim u istinu ovo počinio. Na to oba sudca odrede, 
da u osmini vazma pred plemići Stjepanom Bickelijem zelingradskim, 
Ivan Totom susjedgradskim, Grgom vrbovačkim i Petrom šćitarje- 
vačkim i gradska obćina i Gračanci podastru tvrde dokaze o tom 
proti Ulriku i Vilimu, a što tada ovi plemići kao opunovlašteni sudci, 
odrede, toga će se morati držati obje stranke, a dokažu li, da je šteta 
u istinu tolika, da ju rečeni Ulrik i Vilim nadoknade. — Glede na- 
silja, koje je počinio kapetan Vilim na 19. decembra, kada je opet 
navalio na selo Gračane, te Bartolu Tataru oteo 4 vola, 1 kravu, 1 
kabanicu itd., odrediše sudci, kao gore pred tim. — Glede onoga, što 
je na 7. decembra 1437. kastelan Vilim, jurišajuć na gradsku tvrdju, 
izranio čuvare gradske, od kojih su trojica umrla, odrediše sudci 
kako gore pred tim. — Glede onoga, što je kastelan Vilim jurišajuć 
na 233. decembra gradsku tvrdju, oteo Nikoli vesniku 4 vola, njegovu 
slugi plašt i kabanicu, te nekomu Blažu a vola, a krave itd., a gra- 
djane, koji su pošli za njim u potjeru, da mu otmu plien, mnoge 
grozno izranio, tako da je osam gradjanah i jedan sluga ostalo na 
mjestu mrtvih, a 18 težko ranjenih, nekoje zarobio a oteto blago i 
odielo zarobljenih i ubijenih sve odagnao i odnesti dao, odsudise sudci, 
kako gore pred tim. — Glede onoga, što je kastelan Vilim oteo 
staklaru Bartolu dva konja, svu robu i novce i njega svezana poveo 
u Medvedgrad, a pustio ga istom na slobodu, da će 40 for. ucjene 
platiti, odrediše oba kraljevska sudca, da pred gore rečenimi plemići 
i staklar Bartol i gradjani prisegnu; a kada prisegnu, da se prema 
osudi pomenutih plemićah staklaru Bartolu zadovoljština dade. — 
Glede onoga, što je u ljetu g. 1437. zagrebačke gradjane, vraćajuće 
se s optujskoga sajma, dočekao kod gradskih mlinah kapetan Vilim, 
te im oteo troja kola natovarena suknom i drugom robom, odgovoriše 
zastupnici grofovah Celjskih, da to nisu učinili ni ljudi grofovah 
Celjskih, a niti je to znanjem istih grofovah učinjeno bilo, odsudiše 


CCIV Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 


oba sudca, da mora Ulrik Celjski priseći pred čazmanskim kaptolom, 
da niti su to njegovi ljudi bili, niti je to njegovim znanjem učinjeno 
bilo. — Glede onoga, što su ljudi grofovah Celjskih oko 8. sep- 
tembra 1437. kod grada Rakovca napali na zagrebačke trgovce, koji 
su u Rovišću kupljenu marvu sa sajma tjerali kući, tu im marvu za- 
plienili, a tada ju istom pustili, kada su im trgovci izplatili ao for. 
odkupnine; pošto su to punomoćnici grofovah Celjskih skroz zanie- 
kali, odsudiše oba kraljevska sudca, da gradski prisežnik Blaž na to 
sam prisegne, a kad prisegne, da mu Ulrik Celjski izplati 20 for. u 
zlatu t. j. da štetu nadoknadi. — Napokon glede onoga, što su oko 
Božića ljudi grofovah Celjskih napali kod Rakovca na slugu Nikole 
zlatara, koji se iz Varaždinskih toplicah vraćao u Zagreb i oteli mu 
osedlana konja; jer su punomoćnici grofovah Celjskih i to zaniekali, 
dosude oba sudca, da Nikola zlatar prisegne vrhu 16 for. štete, a kad 
prisegne, da mu ih Ulrik Celjski izplati. — Drugi odsjek ove parnice 
sadržavao je obtužbu kapetana Vilima proti gradskoj obćini, i to: 
punomoćnici grofovah Celjskih okrivljuju gradskoga sudca Jakoba, 
koji da je Vilimova slugu vraćajućega se u Rakovac, a putem svra- 
tivšega u Zagreb dao uhvatiti. Gradski punomoćnici Petar i Blaž od- 
govoriše na to, da sudac Jakob nije dao uhvatiti rečenoga sluge, već 
ga samo i to na pritužbu jednoga gradjanina taj sudac pozvati dao 
preda se na odgovor. Kraljevski sudci odrediše za to, da u osmini 
vazma sudac Jakob prisegne u crkvi sv. Marka, da nije dao uhvatiti 
rečenoga slugu. — Punomo£nici medvedgradskoga kapetana Vilima 
utužiše opet sudca Jakoba, koji da je kapetanova slugu, koga je on 
poslao u Zagreb, da kupi za forintu ribah, uhvatio, zatvorio i u 
tamnici dulje vremena držao, pa mu i tu forintu uzeo. Na to od- 
vratiše gradski punomoćnici, da je rečenoga Vilimova slugu zatekla 
straža kasne noći pod gradskimi zidinami kao uhodu, pa ga kao tako- 
voga uhvatila i za to da ga je sudac Jakob zatvoriti dao; no pri- 
godom primirja, sklopljena medju gradskom obćinom i grofovi Celj- 
skimi, da je sudac istoga slugu kao izmjenu za gradjane zasužnjene 
u Medvedgradu, na slobodu pustio, a forinte da mu nije uzeo. Kra- 
ljevski sudci na to odrediše, da taj sluga u vazmenoj osmini prisegne 
pred čazmanskim kaptolom, da mu je sudac forintu doisto oteo ; pri- 
segne li, da mu sudac taj novac povrati; što je pako taj sluga za- 
tvoren bio, pravo mu bilo, jer je to kao uhoda i zaslužio. — Na- 
pokon Vilimovi punomoćnici utužiše gradsku obćinu, da su gradjani 
zagrebački izvan gradskih zidinah na polju dva Vilimova čovjeka 
ubili, a četiri ranili. Gradski punomoćnici odgovoriše, kada je na 
23. decembra 1437. navalio medvedgradski kapetan Vilim na grad i 





Zagrebačka okolica. Medvedgrad, CCV 





njegovo podgradje, da ga oplieni, to su tada oni gradjani, koji od- 
redjeni bijahu, da čuvaju gradsko područje, potekli za kapetanom 
Vilimom, da mu otmu zaplienjene gradjane i njihovu marvu, u kojoj 
su potjeri, jer je s nje nastala borba, mnogi gradjani ubijeni i za- 
robljeni bili, pa ako je tom sgodom i koji čovjek iz Vilimove čete 
ubijen ili ranjen bio, to su ih gradjani il ubili ili ranili samo da 
svoje osobe obrane; dočim je kapetan Vilim bez ikakova povoda 
nasrnuo na grad, te gradjane oplienio, zarobio i izranio. Na to kra- 
ljevski sudci dosudise, da gradska obćina u vazmenoj osmini pred 
odabranimi za to sudci Stjepanom Bickelijem, plemićem zelingradskim, 
Ivanom Totom susjedgradskim, Grgom vrbovačkim i Petrom šćitarje- 
vačkim nepobitno dokaže, da su gradjani zagrebački Vilimove ljude 
il ubili il ranili samo za to, da obrane svoj život, a dokaže li, da 
se Vilimovi ljudi razbojnički vladali, pa su radi toga postradali, pravo 
im bilo; za one pako, koji bi po nevinosti ubijeni ili ranjeni bili, 
rekoše sudci, da za takove neka se plati smrt ili rana onako, kako je 
običaj u ovoj kraljevini. — Napokon uglaviše oba kraljevska sudca, 
da stranke u buduće moraju mirovati a ne medjusobno se klati ili 
vraćati ranu za modricu, a bude li imala koja kakovu tužbu, da ju pod- 
nese zakonitomu sudu. — Ovu osudu kraljevskih sudacah potvrdio 
je na 4. maria 1438. kralj Alberto, te naložio, da se u vazmenih 
osminah pred izaslanici kaptola čazmanskoga, odredjenimi za to sudci 
i punomoćnici županije zagrebačke onako izvrši, kako je dosudjeno, 
te da isti o tom i njega t. j. kralja obavieste.! 


Prema kraljevu nalogu odasla čazmanski kaptol u Zagreb svoga 
sučlana kanonika Blaža, dočim je palatina Ladislava Gorjanskoga za- 
stupao Stjepan Bočkaj, a bana Maika Talovca Nikola plemić Gepevski, 
a uz to dodjoše odabrani sudci: Ivan Tot susjedgradski, Stjepan Bickele 
zelingradski, Grga vrbovački i Petar šćitarjevački, i veliki sudci žu- 
panije zagrebačke Toma iz Domagovićah i Gjuro iz Žitomirja, te jedna 
i druga pruća stranka ; i tuj u vazmenoj osmini u crkvi sv. Marka 
prisegoše gradski žitelji u Pobrežju glede počinjene štete (t. j. o otetoj 
marvi, odielu i orudju gospodarstvenom) po kapetanu Vilimu i nje- 
govoj četi, ovim redom: Valentin Ladišić prisegne sa dvadesetoricom 
na 20 for. štete, što mu vriedila marva i druge stvari; Martin Dro- 
banić sa desetoricom na 10 for. štete; Gjuro Banković sa petnaesto- 
ricom na 15 for. učinjene štete; Antun Smetan sa petoricom vrhu 
5 for. štete; Gjurgjie sa osamnaestoricom vrhu 18 for. štete; Martin 
sa šestoricom radi 6 for. štete; Petar sa četvoricom za 4 for. štete ; 


1 Doc. 116. 


CCVI Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 

Klement sa šestoricom vrhu 6 for. štete; Toma, sin Mihaljev, sa 
dvanaestoricom vrhu 12 for. štete; Gal, sin Martinov, sa četvoricom 
za 4 for. štete; Fabijan Banković sa šestoricom vrhu 6 for. štete ; 
Blaž sa trojicom radi 3 for. štete; Nikola sa dvojicom radi a for. 
štete; Gal sa petoricom radi 5 for. štete; Petar, sin Pavlov, sa tro- 
jicom za 3 for. štete; Ladislav, sin Gjurin, sa četvoricom za 4 for- 
štete; Mihalj, sin Antunov, sa osmoricom radi 8 for. štete; Petar, sin 
Matijin, sa sedmoricom na 7 for. štete; Toma, sin Gordine, sa osmo- 
ricom radi 8 for. štete; Stanko sa četvoricom radi 4 for. štete. — 
Poslije Pobreških seljakah prisegne i sam gradski bilježnik Blaž na 
to, da su ljudi Ulrika Celjskoga kod Rakovca navalivši na zagrebačke 
trgovce zaplienili im marvu, a propustili ju istom tada, kada su 
20 for. odkupnine platili. Za njim prisegne Nikola zlatar za pet i 
pol for. u zlatu, što mu je na ime vriedio osedlani konj, koga su 
oteli njegovu slugi Ulrikovi ljudi; napokon prisegne Jakob sudac, da 
slugu kastelana Vilima nije zatvoriti dao. — Poslije položenih pri- 
segah, prema odredbi kraljevskih sudacah, staklar je Bartol nepo- 
bitnimi dokazi dokazao, što su mu i mnogi čestiti gradjani posvje- 
dočili, da je, da se odkupi iz zatvora Medvedgradskoga, platio ondje 
20 for, a što su mu oteli 2 konja i robu, da to vriedi 61 for. u 
zlatu. Napokon gradska je obćina podastrla vjerodostojne iztrafne 
spise, koje su kao istinite posvjedočili mnogi plemići zagrebačke, 
križevačke i varašdinske županije, da je kapetan Vilim sa svojom 
četom nasrnuvši na gradjane, koji su po odredbi obćine čuvali gradske 
mejaše, osam gradjanah i jednoga gradjanskoga slugu na mjestu ubio, 
osamnaest pako gradjanah smrtno ranio, a dvanaestoricu zarobio i u 
Medvedgrad odveo, a sve ukupne mrtve, ranjene i zarobljene oplienio. 
Dokazavši to zahtievahu gradjani prema zakonu ove zemlje ovakovu 
odštetu: za svakoga ubijenoga gradjanina 50 marakah, za ubijenoga 
slugu šest marakah; za ranjene gradjane, od kojih je dobio jedan 
ranu na licu, a četvorica pod odjećom na tielu, zahtievahu za ranje- 
noga na licu tri marke, a za ostalu četvoricu za svakoga 100 dinarah ; 
za onoga gradjanina, koji bijaše na ruci ranjen, 3 marke; za ostale 
pako neznatno ranjene ukupno 100 dinarah. — Dokazavši sve to, 
dosudiše rečeni sudci prema danoj vlasti od kralja ovako: da Ulrik 
Celjski za plien, ubijstvo i rane plati za petnaest danah poslije vaz- 
mene osmine 300 for. u zlatu, a opet 300 for. u zlatu da plati na 
osminu Ivanja, a preostatak od 246 for. u zlatu da plati na svetak 
sv. Jakoba, i to u Zagrebu pred povjerenikom kaptola čazmanskoga. 
Nu buduć.da Ulrik Celjski niti je htio doći, da u taj rok, t. j. na 
osminu vazmenu, prisegne proti gradskoj obćini, kako su kraljevski 








Zagrebačka okolica. Medvedgrad. CCVII 


— 


— m M ———— 
—— 


sudci odredili, niti je izplatio, što bi za plien (Pobrežanom) dužan bio 
platiti, to ga ovim proglasiše krivcem i uručiše kraljevu sudu.! 


Da nije Ulrik Celjski od svekolike više rečene svote ni dinara 
izplatio, ako i ne imamo dokazah za to, to ipak uztvrditi možemo 
tim, što je taj silnik u proljeću godine 1441. svojom vojskom obsjeo 
i jurišem zauzeo zagrebački Gradac, i spravivši ga pod svoju vlast 
pootimao gradjanska i gradska zemljišta, kuće, mline, trsja, oranice, 
sjenokoše, livade itd., te ih porazdjeljivao medju svoje ljude, a naro- 
čito dao je svomu vjernomu Pavlu Valpotu četiri napučena kmetska 
selišta, spadajuća na gradsku kapelu sv. Duha; a gradsko je pogla- 
varstvo nagnao u toliki strah, da je sve ove njegove otimačine zako- 
nitimi priznalo i dalo novim posjednikom grumtovne izprave.? 


Sasvim je naravno, da je gradska obćina spram takova silnika 
morala mukom šutjeti i strpljivo podnositi svu njegovu silu, pa toga 
radi od to doba pak sve do Ulrikove smrti ne imamo nikakovih 
tužbah ni od kaptolske ni od gradske strane proti tomu silniku. 

Istom kada je Ladislav Hunjad dao u Biogradu ubiti Ulrika 
Celjskoga (1456.), odahnulo je gradskoj obćini, kaptolu zagrebačkomu 
a i mnogim drugim gradovom i plemićem po Hrvatskoj. — Po Ulri- 
kovoj smrti preuze upravu silnih njegovih imanjah udovica mu Kata- 
rina, kći Gjorgja Brankovića, despota srbskoga, i ona bijaše jedina 
vlastnica svih dobarah, jer su joj djeca, koju je s Ulrikom Celjskim 
rodila, sva poumrla. 

Za udove Katarine bio je u Medvedgradu kapetanom neki Srbin 
imenom Bogavac Milaković, koji je spram gradske obćine sa svojimi 
srbskimi pribjegi (per suos Rascianos) istu gadnu ulogu nastavio, 
kakovu je prije dvadeset godinah izvadjao Niemac Vilim Stamm sa 
svojimi njemačkimi razbojnici (per suos theutonicos latrones). Kradje 
i otimačine i druga grozna djela, koja je taj Srbin tečajem g. 1457. 

počinio spram ove obćine, poznata su nam iz prosvjeda, koji pred 
kaptolom zagrebačkim uložiše na 2. januara g. 1458. u ime gradske 
obćine dva njezina prisežnika: Nikola krojač i Petar Malec. Tuj se 
indi veli, da je Bogavac Milaković sa svojom srbskom družbom u 
jeseni prošle godine ukrao konje gradjanah: Blaža Vitezića, Andrije 
Šimunića, Matije Krzavaića, ljekara Nikole i drugih. Za tim da je isti 
sa svojom srbskom družinom ukrao dva vola gradjanah Nikole Ja- 
godića i udove Šimuna Smolčića, odagnao ih u Medvedgrad, gdje su 
ih ubili i pojeli, kože pako volovske da su pozvavši u Medvedgrad 


! Doc. 118. 
* Doc. 131. 193. 208. 209. 210. 238. 204. 


CCVIII Zagrebačka okolica. Medvedgrad. 





nekoga postolara iz Opatovine, istomu ih prodali, kod kojega su po- 
stolara i te kože nadjene i prepoznane bile. Svakolika ova Bogavčeva 
kradja da iznosi preko 100 for. — Nadalje da je Bogavčeva srbska 
družina u prošlom ljetu postolara Nikolu, bivšega u svojem trsju u 
gradskom području, sasvim oplienila, opsovala i izbila; a kada je 
gradska obćina istoga Nikolu sa još jednim gradskim prisežnikom 
odaslala u Medvedgrad, da u Bogavca Milakovića traže zadovoljštinu 
za počinjeni plien i modrice, da je taj postolara Nikolu dao okovati 
i u tamnicu baciti i tuj ga više danah mučio, a istom na molbu ka- 
nonika Stjepana, arcidjakona varaSdinskoga i dvorskoga kapelana Ka- 
tarine Celjske, da ga je na slobodu pustio, ali mu ipak oteo luk sa 
strelicami, mač, dva bodežića i jedan for. koju pljenitbu i zatvor ne 
bi rečeni Nikola postolar pretrpljeti htio ni za 50 for. — Isti Bogavac 
da je dvie ženske, gradske podanice, na gradskom tlu sasvim oplienio 
i izbio, što one ne bi ni za 20 for. pretrpljeti htjele, toliko bo platile 
su lječnika, koji ih jedva izliečio. — Isti Bogavac došavši jošte sa 
dvojicom u Zagreb i svrativši se Stjepanu Platnaru, oteo mu oružje 
vriedno 10 for. 

Ova sva bezdjela Bogavca Milakovića utužila je gradska obćina 
banu Ivanu Vitovcu, pa je on na banskom sudu bio osudjen, da plati zado- 
voljštinu za kradju i druga zla djela i njegova i njegove srbske dru- 
žine, gdje je obrekao, da će na novu godinu na kaptolskom trgu 
gradjanom sve nadoknaditi; ali jerbo je slagao, te niti je došao niti 
je platio na taj rok, kako je obrekao bio, toga radi gradski izaslanici 
na a. januara 1458. pred kaptolom zagr. prosvjedovali su proti tomu.! 

Katarina Celjska nakon smrti svoga muža Ulrika uz druge gra- 
dove grofovah Celjskih držala je i Medvedgrad sve do maja g. 1461.. 
kada raznimi progoni prisiljena naumivši ostaviti zemlju hrvatsku 
proda banu Ivanu Vitovcu i njegovim svakom Sigismundu i Balta- 
zaru Veyspriachu za 63.000 for. zlatnih uz ostale preostale joj do 
tada gradove i grad Medvedgrad.? 

Ali Medvedgrad ne osta dugo u rukah ovih novih gospodarah, 
kralj bo Matijaš, zakleti neprijatelj bivšega Ulrika Celjskoga, utvr- 
divši svoju vlast u kraljevini hrvatskoj, počeo je malo po malo 
osvajati one gradove, što su ih nekoč imali grofovi Celjski, a kasnije 
udova Katarina, i tako dodje Medvedgrad u kraljevske ruke; no kralj 
Matijaš ne zadrža ga dugo, jer ga za 12.000 for. zlatnih založi za- 
grebačkomu biskupu Osvaldu i njegovu bratu Ivanu Tuzu. Postavši 


! Doc 197. 
* Doc. 219. 





Zagrebačka okolica. Susjedgrad. CCIX 





Tuzi gospodari Medvedgrada, počeše svojatati gradske posjede Crno- 
merce, Dediće, Bitek i Novake, a kakove su medju Tuzi i gradskom 
obćinom nastale odatle borbe, spomenuo sam u ovoj razpravi na 
str. XXVII—XXIX. 

Godine 1481. bijaše Ivan Tuz moralno prisiljen, da zaloZeni 
Medvedgrad povrati kralju Matijašu, a pošto ga brzo nakon toga radi 
velikih bezakonjah hrvatski sabor poče progoniti, uplašivši se toga 
pobjegne u Mletke i tako osta Medvedgrad sasvim u rukuh kralja 
Matijaša, po čijoj smrti (1490.) prodje Medvedgrad u vlastničtvo njegova 
nezakonita sina Ivana Korvina, vojvode slavonskoga i bana hrvatskoga. 

Ssxsjedgrad. U prvom svezku ovih spomenikah progovorio sam 
(str. CXC—CXCI) o prošlosti Susjedgrada u XIV. vieku, a u ovoj 
razpravi (str. XXXV— XL) nacrtao sam borbe gradske obćine, koje 
je vodila XV. vieka sa vlastelom susjedgradskom, najprije Toti, a 
kasnije Heningi za svoje posjede Hrašće, Petrovinu i Šiljakovinu. Osim 
tih posjedovnih borbah imala je zagrebačka gradska obćina sa susjed- 
gradskom vlastelom Heningi i drugu jošte veliku borbu, i to o pla- 
canju maltarine. 

Kralj Karlo Roberto sagradio je god. 1316. Susjedgrad i na- 
mienio da bude tridesetara za robu, koja se uvozila il unosila u Hr- 
vatsku iz tadanjih njemačkih i mletačkih pokrajinah. Mienjajuć gospodare, 
spadne Susjedgrad druge četvrti XV. vieka u vlastničtvo Heningah. 
Pridržavši Heningi kao tadanji velevlasteli pravo susjedgradske mal- 
tarine, zahtievali su ju i od zagrebačkih trgovacah uz prkos toga, što 

su oni kraljevskimi povlasticami oprošteni bili po cieloj kraljevini od 
plaćanja maltarine. Obćina zagrebačka, da izbjegne tomu nepravednomu 
i dosadnomu zahtjevu, ostavivši javni drum pod Susjedgradom, otvorila 
je novi put, kojim se iz Zagreba (preko Vrabča) prolazilo s robom 
u Stubicu, Krapinu, a odavde dalje. S ovoga novoga puta izleže se 
težka parnica medju zagrebačkom obćinom i vlastelom susjedgradskom. 
Na 1. maja god. 1449., kada je ban Ulrik Celjski sa hrvatskimi ple- 
mići držao u Križevcih tako zvane osminske (oktavalne) sudove, raz- 
pravljala se je i parnica radi ovoga novoga druma, te je Andrija 
Hening bivši osobno na tom sudu utužio zagrebačku gradsku obćinu, 
da je hotice zanemarila i zapustila stari javni drum, kojim se mimo 
Susjedgrada izvozila roba, i prokrčila novi drum na Stubicu i Kra- 
pinu, na veliku štetu susjedgradske malte, a tim i susjedgradskoga 
vlastelinstva, te moli sud, da mu dozvoli i na tom novom putu po- 
birati maltarinu od zagrebačkih trgovacah. Na to mu izaslanici gradske 
obćine Blaž, sin Pavlov, Konrad Ravšar i gradski bilježnik Matija 
odgovoriše : da su u istinu gradjani zagrebačkoga Gradca osiobodjeni kra- 


14 


CCX Zagrebačka okolica. Susjedgrad. 





ljevskim privilegijom, da od robe, kojom trguju, ne plaćaju ni na 
jednom mjestu u kraljevini ni maltarine ni brodarine; a tomu i za 
dokaz podastrieše privilegij Bele IV. od god. 1266., u kojem se iz- 
rično spominje: ,item tributa infra regales terminos in nullo loco 
solvere teneantur.“ — Na to im Hening odvrati, da ako je gradjane 
zagrebačke kralj Bela IV. i oslobodio od plaćanja maltarine, to se ta 
stavka ne može protegnuti na susjedgradsku maltu, jedno, što su ovdje 
od vajkada zagrebački trgovci plaćali maltarinu, a drugo, što on za 
susjedgradsku maltu ima starija i jača prava, nego li su ova zagre- 
bačke obćine, koja će sudu podastrieti, kada mu se za to rok označi. 
— Prema toj izjavi odredi ban sa sudci, da dojduće osmine sv. Ja- 
koba na sudu, koji će se tada držati u Zagrebu, i Hening i gradska 
obćina podnesu svoja privilegija o tom priepornom predmetu, da se 
vidi, tko da ima pravo.! 

Ali na to urečeno ročište nije Hening došao, te se tako ova 
parnica vukla raznimi ročišti do osmine sv. Jakoba g. 1450., a s ovoga 
opet odgodi ju ban ustanovivši novo ročište za riešenje toga priepora 
na osminu Miholja.? 

U ovoj osmini, koja je bila na 6. oktobra, držao se u Zagrebu 
plemićki sud pod predsjedničtvom bana Friderika Celjskoga, a na 
ovaj sud odasla Hening svoga odvjeinika. Prema tadanjemu običaju 
stranke se trokratnim uzklikom pozivale pred sud, a koja se ne bi 
na treći uzklik prijavila, smatralo se, kao da nije ni došla. Slučaj je 
htio, da je zastupnik gradske obćine njezin bilježnik Matija nešto za- 
docnio, te se na treći uzklični poziv prijavio nije, te taj sud uruči 
sudbenu pozivnicu odvjetniku Heningovu, što je značilo da se Hening 
rješava dužnosti, da podastre izprave, na temelju kojih zahtieva mal- 
tarinu od gradjanah zagrebačkih. Ali medjutim prispije pred sud 
gradski odvjetnik Matej i zamoli sud, da se razpravlja o Heningovoj 
parnici, jer ako je i nešto zadocnio, da nije to bilo iz prkosa, već 
slučajno, pa da je i spreman za ovo zadocnjenje platiti običnu globu 
šest solidah. Na tu opravdanu molbu uprosi veliki sudac Gjuro Ma- 
retić Heningova odvjetnika, da sudbenu pozivnicu povrati, da se još 
jednom oglasi i da primi globu što je protivna stranka zadocnila, 
pa da se taj priepor u pretres uzme. Ali odvjetnik Heningov niti je 
htio sudbenu pozivnicu vratiti, niti globu primiti, a najmanje pristati 
na to, da se sada o tom prieporu razpravlja. Toga radi gradski od- 
vjetnik, da parnicu, koja bi tim propasti morala, iznovice uzkrisi, 
uruči ovomu sudu presudu bana Ulrika Celjskoga od 1. maja 1449., 


! Doc. 147. 
* Doc. 150. 





Zagrebačka okolica. Susjedgrad. CCXI 
usljed koje bijaše Hening dužan podastrieti sudu privilegij, na kojem 
svojata pravo pobiranja maltarine od zagrebačkih trgovacah; a to je 
sud prihvatio kao podlogu za novu tužbu i odobrio, te je prema tomu 
pozvao Heninga, da dok jošte traju te sudbene osmine, da podnese 
izprave o tobožnjem svojem pravu; ne podnese li ih, platit će sud- 
benu globu. — Ovomu se sudbenomu zahtjevu oglušio Hening, toga 
radi bijaše osudjen na globu i odredjeno mu bilo novo ročište, na 
kojem da i pomenutu globu plati i izkaZe se privilegijom, na čijem 
temelju zahtieva maltarinu od gradjanah zagrebačkih. Ovo novo ro- 
čište bijaše ustanovljeno za osminu Bogojavljenja godine 1451. Toga 
radi na 234. oktobra zamoli Fridrik Celjski zagrebački kaptol kao 
vjerodostojno mjesto, da izašalje svoga čovjeka, koji da uzme kao 
sudbenoga pristava il Gjuru, sina Pavlova s Mlake; il Ivana Ivano- 
vića, ili Stjepana, sina Nikolina iz Brezovice, ili Ivana, sina Brckova 
sa Črnkovca, ili Martina, sina Petrova iz Šćitarjeva, ili Ladislava, ili 
Demetra, sina Martinova sa Drenove, ili Ivana, sina Nikolina sa Glav- 
nice, da Andriju Heninga za osminu Bogojavljenja pozovu na sud i 
da globu plati.! 

Uz prkos suđbene zabrane, da Hening odustane od zahtievanja 
maltarine od gradjanah zagrebačkih dotle, dok se njegov spor sa 
gradskom obćinom sudbeno ne rieši, ipak ju je tražio od robe zagre- 
bačkih trgovacah. Ovaj prkos, kao novi dokaz proti nasilju Heningovu, 
dala je gradska obćina na 30. oktobra u kaptola zagrebačkoga, kao 
vjerodostojnoga mjesta, službeno potvrditi.? 

Prema banovu nalogu odasla kaptol zagrebački svoga čovjeka 
prebendara Iliju Križevčana, koji povedši sa sobom banova pristava 
Ladislava sa Drenove, došavši u subotu pred svetkom Andrije na 
Heningov posjed u Stenjevac, po tamošnjem župniku Galu i Heningovu 
kmetu Martincu, pozvaše Heninga na sud na osminu Bogojavljenja 
(1451.), da se izkaže svojim privilegijem o pravu na pobiranje mal- 
tarine i da plati globu za prkos.® 

Ovomu pozivu ne samo da se nije Hening odazvao, već je i 
nadalje zahtievao maltarinu od gradjanah zagrebačkih. Toga radi u 
osmini Bogojavljenja bijaše Hening pozvan pred sud na Gjurgjevsku 
osminu (1451.), ali niti na tu nije došao, pa je i toga radi tada pred 
sudom gradski bilježnik Matej u ime ciele obćine uložio iznovice 
prosvjed proti Heningu što pobira maltarinu.* 


! Doc. 152. 153. 154. 
* Doc. 155. 
* Doc. 156. 
* Doc. 157. 





CCXII Zagrebačka okolica. Susjedgrad. 


Prema ovomu prosvjedu odredi ban Fridrik Celjski, da županija 
zagrebačka iztraži, pobira li Hening u istinu maltarinu od zagrebačkih 
trgovacah. Na predlog župana Gjure, sina Farkaševa s Obrešja, bi- 
jaše ova iztraga povjerena velikomu sudcu Gjuri Maretiću Klokov- 
čanu, koji bivši mjeseca augusta u susjedskih stranah i propitkujuć 
vjerodostojne ljude, dozna, da Hening u istinu uz prkos svim sud- 
benim zabranam sveudilj pobira maltarinu od gradjanah zagrebačkih. 
O svemu tomu izviesti sudac Maretić županiju,! koja pozove Heninga 
na županijski sud u osminah Miholjskih. 

Spomenuti mi u kratko treba, da je priepor medju Heningom 
i zagrebačkom obćinom nastao u ono burno doba, kada se poslije 
dva ljuta poraza ugarsko-hrvatske vojske (kod Varne g. 1444. i na 
drugom kosovskom 1448.) diete, kralj Vladislav Posthumus bio pod 
rukom i uzgajanjem u svoga rodjaka Friderika III, cara njemačkoga 
U to doba povjeriše stališi i redovi vrhovnu upravu Ugarske Janku 
Hunjadu, dočim je u Hrvatskoj neograničenom vlasti upravljao Ulrik 
Celjski. Janko Hunjad i Ulrik Celjski bijahu veliki protivnici, toga 
radi ovim trvenjem medju ova dva gubernatora htio se Hening oko- 
ristiti u svojoj parnici, te se utekao u zaštitu Janka Hunjada, moleći 
ga, da se njegova parnica, koju je vodio sa gradskom obćinom, čim 
dalje odmakne. I doisto Janko Hunjad naloži županiji zagrebačkoj, da 
Heningovu parnicu odgodi do krunitbe buđućega kralja. Županija se 
tomu nalogu pokori, ali ujedno izviesti o tom i bana Ulrika Celjskoga. 
Na 30. novembra 1452. ukori ban ovaj postupak županije zagrebačke, 
pišući županu Gjuri, sinu Farkaševu. i svemkolikomu plemstvu ove 
županije, što se pokorila Hunjadijevoj zapoviedi, pošto ona ne vriedi, 
jer veli: ,mi ne znamo niti ne priznajemo drugoga kralja, osim pre- 
jasnoga gospodara našega sadanjega kralja Vladislava (Posthuma), koji 
je odavna (u kolievci) jur kao takov okrunjen“, te joj strogo zapo- 
vieda, da Heningovu parnicu uzme u pretres i da ju konačno rieši.? 

Banovu se nalogu županija zagrebačka pokori te pozove Heninga 
i gradsku obćinu preda se na sud u osminu Bogojavljenja g. 1453. 
Alt Hening na taj rok niti je došao niti je poslao svoga punomoć- 
nika, toga radi ban Fridrik Celjski, koji je tada tomu županijskomu 
sudu predsjedao, osudi Heninga radi prkosa na sudbenu globu šest 
marakah i odredi mu novo ročište na Gjurgjevsku osminu.? 

Kada nije ni na ovo ročište došao Hening, to zastupnici gradske 
obćine bojeći se, da bi se ta parnica mogla vući godine i godine, 

! Doc. 159. 


* Doc. 165. 
3 Doc. 168, 








Zagrebačka okolica. Susjedgrad. CCXIII 


izjaviše pred tim županijskim sudom, da de gradska obćina po pravu, 
koje joj pripada, taj priepor sa Heningom podastrieti kraljevskomu 
sudu. Ovakovu zahtjevu županija se dakako protiviti nije mogla, ali 
je ipak od punomoćnikah gradske obćine zahtievala, da ju u budućih 
Miholjskih osminah obaviesti o tečaju il riešenju parnice. 

Sabrav obćina potrebite dokaze o tom prieporu, povjerila je svomu 
odvjetniku Ivanu, sinu Ivana Krbavčana, da vođi u njezino ime parnicu 
pred kraljevim sudom. — Dan za danom pa su i došle Miholjske 
osmine, ali gradski odvjetnik niti je došao u Zagreb, niti je izviestio 
obćinu o tečaju parnice, s toga, da i na županijskom sudu bude ova 
parnica u očevidu, odašalje obćina u Miholjskih osminah, (kako joj 
naloženo bilo) svoje punomoćnike: sudca Blaža i bilježnika Matiju pred 
županijsku skupštinu, koji joj potanko izpripovjedavši, kako su svoga 
odvjetnika poslali pred kraljevski sud, a on da se jošte nije vratio 
niti obaviestio obćinu o tečaju parnice; u brizi, da priepor ne zastari 
i tim ne propadne, zamolili su županijsku skupštinu, da medju grad- 

skom obćinom i Heningom ureče novo ročište, do kojega će medjutim 
obćina pomnjivo iztražiti, gdje se bavi i što je uradio njezin od- 
vjetnik ; nije li možebit uhvaćen il ubijen? je li obolio ili umro? gdje 
su parnični spisi? i kako su riešeni? — Ovomu zahtjevu, prema obi- 
čaju zemlje, morao je udovoljiti županijski sud, te predsjednik ban 
suglasno sa velikimi sudci odredi, da u osminah Bogojavljenja (1454.) 
gradska obćina o svemu tomu točno obaviesti županijsku skupštinu.! 
Nije nam poznato što i kako je u osminah Bogojavljenja gradska 
obćina izviestila skupštinu o tečaju ove parnice; ali imamo dokazah, 
da se je o Gjurgjevskih osminah ovaj priepor sa Heningom pretre- 
sivao na kraljevskom sudu pred Ladislavom Palockim; u pismenoj 
bo izjavi bana Fridrika Celjskoga od 20. maja r. g. naročito se spo- 
minje, da došavši pred njega Heningov odvjetnik Albert Galadski i 
. gradski bilježnik Matija zamoliše ga, da više rečenu parnicu, koja se 
godine i godine već vuče i koja se u prošlih Gjurgjevskih osminah 
razpravljala i na kraljevskom sudu, ali se i tamo nije riešila, privede 
kraju ; a jerbo su obje pruće stranke pristale na to, da se ta parnica 
odgodi za jedno i to odrješito ročište t. j. na osminu Gjurgjevsku, ali 
istom nakon osam godinah te zamolile bana, da to ročište odobri. 
Ovoj se suglasnoj molbi odazvao ban, te je odgodio riešenje te 
parnice na Gjurgjevsku osminu, ali istom poslije osam godinah.? 
Medjutim umrie Andrija Hening (1460), a njegovom smrću 
svršila se i parnica; udova bo njegova Dora, a i malodobni za tada 
sin mu Ivan ne bijahu voljni da ju obnove. 


1 Doc. 175 
3 Doc. 178. 


CCXIV Zagrebačka okolica. Remete. 

Remete. Zagrebu na sjevero-iztoku u ubavom dolu leže Remete, 
prozvane tako od samostanacah reda sv. Pavla, prvoga pustinjaka 
(Heremitae) koji su počev od godine 1280. imali ovdje svoj samo- 
stan s crkvom bl. dj. Marije. (Vidi sv. I. str. CLXXXI—CLXXXIII.) 
Ovo je proštenište zagrebačkim stanovnikom od vajkada vrlo omiljelo, 
te uz to ako i neznatno ali ipak dolaze Remete u neki doticaj s pro- 
šlošću grada Zagreba. U ovom bo samostanu nalazimo medju re- 
dovnici zagrebačkih sinovah, spominje se na ime, da je god. 1457. 
pred ovogradskim poglavarstvom remeta Mihalj, sin gradjanina Stje- 
pana, prodao svoja baštinska zemljišta, prozvana Tratine, gradjaninu 
Ivanu Pivariću i njegovim potomkom.! Ovomu su samostanu oporu- 
čivali gradjani na samrtnom času bilo za gradjenje crkve bilo u ko- 
rist samostana i neke novčane svote, n. pr. godine 1438. gradsko je 
poglavarstvo izplatilo ovomu samostanu oporučni zapis udove Ger- 
trude Mučimke u svoti od 6 for. zlatnih.” Gradjanin krojač Nikola 
(1482.) odredio je, da se iz najamnine njegova dućana, koji je opo- 
ručno ostavio gradskoj obćini, svake godine o Sviećnici daje remet- 
skomu samostanu jedan forint u zlatu." — Biskup zagrebački Osvaldo 
(1499.) zapisao mu u oporuci 50 for. za crkvene potrebe.“ — Na 
remetskom su posjedu gradjani zagrebački imali i svoja trsja, od kojih 
su spram samostana imali i neke obveze. Kada je god. 1462. sudac 
Valentić privolom samostanskom prodao svoje trsje kod Remetah 
gradjaninu Dionizu Vodopiji, uvrstio je u kupovno-prodajni list re- 
metski vikar Antun stavku, da kupac ne učini spram samostana ne- 
vjere i da daje u samostan svake godine o berbi 35 dinarah, jednoga 
kopuna i za dinar kruha. Za drugo pako manje trsje, koje je uz ovo 
trsje kupio rečeni Vodopija od istoga Valentića, da daje remetskomu 
samostanu o berbi 15 dinarah, polovinu kopuna i za pol dinara 
kruha. — Kada je god. 1492. Gjuro, altarista sv. Nikole u župnoj 
crkvi sv. Marka, kupio trsje takodjer na remetskom zemljištu, koje 
je ostalo bez gospodara, jer je dotadanji njegov vlastnik Jakob Co- 
poca (valjda da izmakne kazni) uskočio, kupio ga uz obvezu, da plaća 
remetskomu samostanu svake godine u ime gornice četrnaest bečkih 
nov£icah.® 

Da bude sveza medju remetskimi Pavlini i obćinom zagrebač- 
koga Gradca što čvršća i stalnija, to je taj samostan težio za tim, da 

I Doc. 196. 

3 Pag. 121. 

* Doc. 329. 

* Doc. 394. 


5 Doc. 223. 
* Doc. 367. 





Zagrebačka okolica. Remete. CCXV 





u ovoj obćini ima i on kakov posjed, te je na 23. januara g. 1473. 
privolom gradskoga magistrata kupio za 28 for. od Martina Bersteca 
literata za tada njegovu, ali starinom gradsku, kulu sa zemljištem te 
zidanimi i drvenimi sgradami uz gradski zid, ali ih obćina obvezala, 
da moraju tu kulu u dobrom stanju držati, a za vremena neprija- 
teljske ili turske obsade ustupiti ju gradskoj obćini, da se odande 
brani! Za istu kulu gradsko je poglavarstvo dozvolilo god. 1487. 
remetam, da mogu rečenu kulu i nuzgredne sgrade popraviti, te ih 
ovlastilo, da ondješnju pivnicu jednom samo na godinu slobodno im 
napuniti vinom, koje smiju i prodavati domaćim i stranim ljudem, 
ali za to pravo plaćat će svake godine o Miholju jedan forint u 
gradsku blagajnu.? 

Jedino s ovim susjedom gradska je obćina tečajem XV. vieka 
živjela u slozi i prijateljstvu tako, da su nekoji imućniji gradjani na 
samrtnom času izjavili, da im se umrlo tielo pogrebe u remetskoj 
crkvi. U ljetopisu remetskoga samostana ubilježeno je, da je ovdje 
pokopan bio na 7. februara 1424. gradski sudac Kristofor, sin Ivana 
Florentinca ; a iste jošte godine gradski sudac Mihalj, sin Šimuna, plemića 
goričkoga, a napokon godine 1455. gradjanin zagrebački krznar Grga. 

Napokon ćemo o remetskom samostanu spomenuti i to, da mu 
je zagrebački biskup Benedikt de Zolio darovao godine 1447. posjed 
prozvan ,gornji Novak“ do potoka Blizne uz uvjet, da remete čitaju 
svakoga utorka jednu misu na čast sv. Katarine, ali da u znak pri- 
znanja toga darovanja davaju od njega svake godine o Martinju pol 
forinte biskupom zagrebačkim. 

U spomenutom ljetopisu ubilježeno je i to, da je godine 1484. 
jedan dio turske čete provalio ća u Remete, a samostanu veliku štetu 
nanesao, koju su u brzo izvidali što okolišni plemići, što gradjani 
zagrebački; a crkvi, koja je već tada bila sagradjena, da je kralj 
Matijaš Korvin (1485.) o svom trošku dao dograditi zvonik, koji je 
toga radi i prozvan bio ,Korvinovim zvonikom“; Matijaš bo kralj 
imao je u svom plemenskom grbu gavrana (na latinsku corvus, odatle 
mu i pridjevak Korvin). 

U ıemetskoj crkvi počituje se i danas jošte drveni čudotvorni 
kip majke božje, o kojem stara samostanska predaja priča, da ga je 
donio ovamo fratar Iskvirin, koji bijaše prvi (oko 1272.), koji je u 
remetskoj dolini provodio pustinjački život. Ovu staru predaju ne 
možemo ni uztvrditi ni poreći; no da je drveni okvir _ ovoga kipa, 
(koji okvir naliči malenu žrtveniku gotskoga sloga, u kojem su s lieva 


1 Doc. 282. 
* Doc. 342. 


CCXVI Pripomena o sudbenih osminah. Zaključak. 





i desna smještena po dva omanja kipa u dva sprata), radjen tečajem 
XV. vieka, svjedoči onovječno pismo, kojim je umjetnik svoje ime na 
tom oltariću upisao: FRATER PAVLVS DE ZOMIRHIA; pak bi i 
vrlo vjerojatno bilo, da je taj umjetnik uz rečena četiri manja kipa 
izrezao i taj čudotvorni kip majke božje, pa ga kasniji samostanci, da 
mu veću vriednost označe, pripisivali svomu prvomu osnovaču Iskvirinu, 

Pripomena o sudbenih osminak. U ovoj se razpravi često spominju 
sudbene osmine (judicia octavalia — octavae), u kojih se parnice 
rješavale. U stara vremena bijaše kod nas osamnaest takovih osminah 
i to: na Gjurgjevo, na Duhove, na Ivanje, na Jakobovo, na Veliko 
gospojinje, na Stjepanje, na Malo gospojinje, na Miholje, na Sve svete, 
na Martinje, na Andrijinje, na božićne blagdane, na novu godinu, na 
Bogojavljenje, na Sviećnicu, na pepelnicu, u sriedi korizme i na vaz- 
mene blagdane. — Četiri a to na Gjurgjevo, na Jakobovo, na Miholje 
i na Bogojavljenje zvale se veće osmine, a ostale pako manje. Hr- 
vatski sabor od god. 1416—1418. zadrža samo veće osmine, a dokinu 
manje osmine. Sud u osminah nastupio je istom u ponedjeljak poslije 
osmine rečenih svetkovinah, a trajao je trideset i jedan dan. Ovakovu 
sudu predsjedao je u nas obično ban ili koga je kraljevina ili ban 
odredio. ,Quod primo, odredjuje sabor, et principaliter annuatim non 
plures nisi quatuor octavas, videlicet festivitatum sanctorum Georgii, 
Jacobi, Michaelis et Epiphaniarum Domini instituemus, in quibus uni- 
versis nobilibus regni Slavoniae in Crisiensi, Zagrabiensi, Varasdinensi 
et de Werewcze comitatibus judicium et justiciam juxta antiquam con- 
svetudinem regni et presentis institucionis stabilitatem debeant judicare, 
ita videlicet, ut semper ipse octave inchoentur feria secunda proxima 
post octavum diem festorum predicatorum, et birsagia distribuantur 
feria tercia, videlicet die sequenti." (Kukuljević. Jura Regni I. p. 180.) 

Zaključak. U uvodu ove razprave rekoh, da bi se prošlost Za- 
greba u XV. vieku u kratko ocrtati mogla s riečmi ,iz vana borbe, 
iz nutra strah“, a da je doisto tako i bilo, dokazao sam ovom raz- 
pravom, koju sastavih na podlozi samih izvornih pisamah, te njom 
izpunjujem jednu povjestnu stranicu našega glavnoga grada. Ovu raz- 
pravu ne sastavih toliko za učenjake, koji će i sami priobćene izprave 
proučavati, (akoprem scienim, da će i njim dobro doći) već ju na- 
pisah najviše za onaj obrazovani sviet, a naročito za gradjanstvo za- 
grebačko, koji su i jedni i drugi voljni saznati nešto o prošlosti grada 
Zagreba; pisao sam pako tako, da se dade lako čitati i da bude sva- 
komu razumljivo. — Ako se podkrala koja neznatna pogrješka, pomnjiv 
će ju štilac već i sam moći izpraviti. 


Ivan Tkalčić. 


+ 


BADRZAJ. 


Uvod. 
Kratki nacrt zagrebačke prošlosti u XV. vieku...... ....... 
Gradzc:. 

Gradska utvrda. — Popov turen. Tvrdjica grofovah Celjskih. 
Gradska vrata. Ulice Mostovi. Zdenci. Zupne crkve i kapele: 
sv. Marka, sv. Katarine, sv. Jurja, sv. Ursule, — sv. Marga- 
rete, sv. Duha, — sv. Martina. Groblja. Skole. Bolnice i 


ubožnice. Kupalište. — Kraljevska palača, Palače. Kuće. Vrtovi. 
Trsja. Mlinovi ........ 2000 ua vao aaa aaa aaa aaa aaa 


Gradski posjedi i borba za nje. 


Dedići, Bitek, Črnomerci i Novaci. — Kraljevec, Cerje, Kobi- 
ljak, Sviblje i Nart. — Hrašće, Petrovina i Siljakovina. — 
Gračani. — Pobrežje. — Sume. Rieka Sava Potoci: Med- 
veščak, Črnomerec, Ilica. — Močvare 


Gradjanstvo i gradska uprava. 


Narodnost. Gradska uprava. Gradsko poglavarstvo. Izbor grad- 
skoga sudca. Gradsko činovničtvo. Gradski pečat. Gradska 
zastava. — Djelokrug gradskoga zastupstva. Glavni zakonik 
za sudbeni postupak. O gradskom sudu. Kazne. Psovke i po- 
grde. Klevete. Lahke ozlede. O izgredu i smutnji. Težke 
ozlede i rane. Kradja i razbojstvo. Kupovanje ukradenih 
stvarih. Obrezivanje kr. srebrenoga novca, Ubojstvo. Osobna 
obrana. Palikuće. Patvorioci gradskoga pečata. Preljub. Na- 
silje i oskvrna djevojačka. Vještice. — Porez i izvanredni 
nameti ..... aa aaa aaa aaa aaa hh ha] heh rn 


Javne službe. 
Lječnici. Javni bilježnici ........ teeeHh he] hera hr 
Obrt i trgovina. 

Obrtnici Zakon o mjerah i vagi. O cieni i pridu. O preprodaji. 
O zdravoj robi. Cehovi. Sajmovi, Pijacovina i mitnica. Kne- 
žija. Tridesetnica. Oprost od plaćanja maltarine i tridesetnice. 
Mjere i vage Novac. ............eeeeeer enn IR n 


Strana 
1—IV 


V—XXV 


XXVI—XLV 


XLVI—LXXIII 


LXXIV —LXXVII 


LXXVIII —XCVI 


CCXVIII 


Gradski život i običaji. 


Društveni život, Kries. Igra s pisanicami. Zabranjene igre. Po- 
kućtvo. Oružje. 





Biskupska i kaptolska oblast. 

Utvrdjivanje kaptola. Ulica Opatovina. — Život i običaji u kap- 
tolu: Naimenovanje kanonikah. Kaptol pod zaštitom krune. 
— Borba o stolici biskupije zagrebačke. — Povlastice zagr. 
kaptola. Kaptol kao vjerodostojno mjesto. Kaptolski pečat. 
Zadružni život i uprava u kaptola. Kaptolska desetina, mal- 
tarina i brodarina. Kaptolske sjednice. Pedepse za izgrednike. 
— Sbor prebendarah stolne crkve, njegova uprava, zakoni, 
posjedi i obveze. Bratovštine. Crkvena služba. — Prvostolna 
crkva, bogoslužje, sv. moći i dragocjenosti. — Krvava sinoda. 
— Župne crkve: la&koulitka sv. Antuna; stolna sv. Emerika; 
novoveška sv. Ivana. — Crkveni redovi: Cistercite, Domini- 
kani, Franjevci. — Škole. Ubožnice. Kupalište. ........... 








Sukobi medju gradskom i biskupsko-kaptolskom 
oblasti. 


Nasrtaji i krvave borbe o zemljištnom sporu medju kaptolom 
i gradskom obćinom, 
Gradska okoli. 


Medvedgrad. Susjedgrad. Remete. ...... 
Pripomena o sudbenih osminah. Zaključak. 











Strana 


XCVII— XCVIII 


XCIX—CLXXIV 


CLXXV—CXCVI 


CXCVII— CCXV 
CCXVI 














10. 


11. 


12. 


13. 


ARGUMENTA. 


Anno 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu communitatis civit. 
montis Grecensis Andreae Puljan civis heredes herciscunt ....- ..... 
Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. decessorum 
suorum exemplum sibi ad imitandum proponens, ecclesiae cathedralis 
praebendariis vini frugumque decimam condonat ...... rennen 
Anno 1401, 73. martii. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 
coram capitulo zagrabiensi contra Sigismundum regem de possessionibus 
Hrašća et Petrovina, quae nobilibus de Sused condonatae sunt, recusat. 
Anno 1401. Magistratus civit. zagrab. cambium inter Emericum praeben- 
darium et Michaelam ac Demetrium cives de quadam vinea, ratum habet. 


. Anno 1402, 14. februarii. Zagrabiae. Eberhardus episc. zagrab. cano- 


nicos zagrabienses libera arbitria de suis ipsorum bonis per testamentum 
agere posse cofirmat«««- «eee leet . 


. Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Grecensis 


ne nobiles de Sused possessiones, quae Hrašća et Petrovina vocantur, sibi 
assumant, recusat -- «ernennen nee ............. 
Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. Vicebani et comites comitatus zagrab, 
a communitate civitatis montis Grecensis impensas in causa adversus Ni- 
colaum Pravdić acta, toleratas esse testificantur- «eee 


tores zagrabienses ex qualibet exactione tributaria eximit ............ 


. Anno 1405, 14 Junii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis com- 


munitatem civitatis montis Grecensis quadraginta marcas pro annuo tri- 
buto regi solvendo, sibi pependisse, profitetur ........- nr 
Anno 1406, IO. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rex privi- 
legium Belae IV. regis de libertatibus civibus civitatis montis Grecensis 
concessis, confirmat ... +... +000 00v aaa hh 
Anno 1406, 13. januarii Budae. Sigismundus Hungariae etc rex, Eber- 
hardo episcopo zagrabiensi mandat, ut civitatis montis Grecensis curam 
totamque ipsius iurisdictionem sibi ćommittat ........... RENE 
Anno 1406, 13. januarii. Budae. Sigismundus Hungariae etc rex com- 
munitatem civitatis montis Grecensis die strennarum tributum, quod debuit, 
sibi pependisse confirmat- : - - - rennen nn 
Anno 1407, 8. Augusti. Vicejanitores regis communitatem civitatis montis 
Grecensis sex florenos pro centum, quolibet anno solvendos, regio aerario 
pependisse testiicantur .. ++. 200i ...................... 


Pagina 


. Anno 1404, 24 aprilis. Budae. Sigismundus Hungariae etc. rex, merca- - 


II 


12 


12 


CCXX > Argumenta. 


14. 


15. 


16. 


17. 


18. 


19. 


20. 


21. 


22. 


23. 


24. 


25. 


26. 


27. 


28. 


29. 


Anno 1408, 9. januarii. Caktornjae, Barbara Hungariae etc. regina, rege 
absente, communitatis civitatis Grecensis legatorum adventum differt; com- 
munitatique curam vigilem et solertem, ut civitas custodiatur et conser- 
vetur, commendat: » +++. 0 00 aaa ....... a................ "T 
Anno 1408, 28. septembris. Samobori. Barbara Hungariae etc. regina, 
communitati civitatis montis Grecensis tempus ad solvendum vinorum fru- 
gumque partem sedecimam prorogat usque ad regis adventum eiusque 
constitutionem - qoe] ] ri] | n t | n9 ............. . ........ . 
Anno 1409, 6. Jalti Zagrabiae. Andreas episcopus zagrabiensis, Eber- 
hardi episcopi donationem, qua ecclesiae cathedralis praebendarii de de- 
cima episcopis zagrabiensibus solvenda liberantur, confirmat : --- +++ +++ 
Anno 1413, 6. aprilis. Kapronchae, Barbara Hungariae etc, regina, Ci- 
sterciensium zagrabiensium abbati mandat, ut possessio Crni-otok secundum 
legationem testamentariam tantummodo civi cuilibet zagrabiensi aren- 
detur et in feudum tradatur - + + + <......... rr 
Anno 1413, 18. Augusti. Zagrabiae. Coram magistratu civico Michael 
Thaar domum suam Stephano lapicidae Sochsnam 4 flor. auri vendit. 
Anno 1414, 13. Jullii. Zagrabiae. Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
parte decimarum mensae episcopalis in comitatu de Moravče condonata, 


perpetuam altariam in collegio praebendariorum condit ..... nn .. 
Anno 1414. Stephanus Herwat civis duas vineas in Davidovec, salvo 
jure montano eccl Novovillanae, 6 flor. auri emit :. «nennen 
Anno 1415, 26. aprilis. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 
de Antonii civis hereditate ex eius testamento statuit..............- 


Anno 1415, 28. octobris. Zagrabiae Coram communitate civitatis Gre- 
censis Andreas, litteratus et civis, incultam suam vineam et silvam Gre- 
gorio, scriptori librorum, sex pensis denariorum vendit....-..-......- 
Anno 1416, I. Junii. Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, 
ut de postrema injuria capitulo a communitate montis Grecensis illata 
inquirat cott] si] ii |n . Dur Er Pur £o 5o c2] |] c5] i] ro t] ko] |] t] | | 9 
Anno 1417, I4. februarii. Zagrabiae, Eberhardus episcopus zagrabiensis, 
capitulo mandat, ut praebendariorum collegium in eius consvetudinibus, 
fructuumque et proventuum perceptionibus defendat, neve praebendariorum 
collegium parocho cuilibet quartam parochialem solvat .......-...-.-- . 
Anno 1417, 24. septembris. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense, commu- 
nitate rogante, privilegium a Sigismundo rege de libertatibus editum 
mittit... oe enn TOREM 
Anno 1418, (28. Junii?). Budae, Petrus Forgač magister curiae reginalis, 
sibi anniversarium censum sex flor pro centum a communitate montis 
Grecensis solutum esse testificatur - +... +... ea aaa aaa aa . 
Anno 1419, 1. octob:is. Zagrabiae. Dionysius banus communitate precante 
fore ut eius libertates defendat, se obligat, idemque omnibus comitibus 
etc. mandat-*--.«.*.ce eee eere eee err] t] t] tms 
Anno 1420, 2. octobris, Zagrabiae. In causa, quam communitas montis 
Grecensis in capitulum agebat, comites zagrabienses sese potestatem com- 


munitatis in ius vocandae non habere profitentur ::.. oe e 
Anno 1421. mense Julio, Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus 
illatae referuntur... een .oo as ...... 8ER Rene 2... 


13 


14 


15 


16 


20 


21 


22 


23 


24 








30. Anno 1422, 17. Junii, In Solnok Sigismundus rex Severe mandat capi- 
tulo, ne cives ab agris colendis impediat-- ++. --- BE 
31. Anno 1422, mensibus: majo, Junio, Julio. Zagrabiae. Injuriae a capitulo 
zagrab. civibus Grecensibus illatae referuntur +. - ---«» - - nn 


32. Anno 1422, 7. septembris Zagrabiae. Johannes episcopus zagrabiensis, 
cives zagrabienses, qui armata manu capitulum agressi sunt magnamque 


cladem fecerunt, excommunicat :-....:.- eee Fa u... 
33. Anno 1422, 7. decembris. Posonii. Sigismundus rex Slavoniae bano mandat, 
ut suo nomine cives zagrabienses defendat- - --- ....... rr 


34. Anno 1423, 16. Junii. Zagrahiae. Communitas civit, montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi de quibusdam :uis possessionibus a Sigismundo 
rege nobilibus de Medved et Sused condonatis recusat .............. 

35. Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram comitatu zagrabiensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit, fructum capiant----- eese hern 

36. Anno 1423, mense octobri. Coram Mathio de Paloch jndice curiae regíae 
Georgius can. zagrab. litteras inquisitorias contra civitatem montis Gre- 
censis exhibet- - - - + + „ser eres Deere een ne 

37. Anno 1423, 23. novembris, Krapinae, Hermanus, Cileae comes et Sla- 
voniae banus, de causa, quam communitas in Michaelem, Petri pellificis 
flium, agebat, regem certitiorem reddit -.............. zr 

38. Anno 1423 2. decembris. Albae. Communitas civit. montis Grecensis 
coram capitulo albensi recusat, ne Johannes episcopus et Rudolphus, 
eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam communitatis possessionibus, 
quas illis rex dono cessit, fructum capiant:-.*... enn nn nnn 

39. Anno 1424, 14. januarii. Zagrabiae. Capitulum zagrab. eccl. litteras Her- 
mani, comitis Cileae et bani, quibus de causa, quam communitas in Mi- 
chaelem, Petri pellificis ilium, agebat, regem certitiorem reddit, transummit. 

40. Anno 1425. Communitas civitatis montis Grecensis de mercatu, industria 
ac securitate severa edicta emittit +... +........... ecccoo[ ...o.e...... 

41. Anno 1425, 25. martii. In Thata. Sigismundus rex Johanni episc. zagrab. 
praecipit, ut fines terrarum communitatis civitatis et capituli zagrab., de 
quibus jus ambigitur, exploret nn: ecc n . 

42. Anno 1425, 25. Julii. Zagrabiae, Communitas civitatis montis Grecensis 
accipit condiciones, quibus Johannis Albeni bani legatum in usum za- 
grabiensis monasterii s. Francisci collatum est -..:. eese ... 

43. Anno 1426, 19. februarii. Zagrabiae. Communitas civitatis coram capitulo 
zagrab. de possessionibus Hrašća et Petrovina, quas Sigismundus rex no- 


bilibus de Sused condonavit, identidem recusat.....-..... o. 
44. Anno 1426, initio mensis martii. Facinora civis Andreae Stepković, quae 
perpetraverat, referuntur - +e... 0000 re ee oo 


45. Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. Johannes, Corbaviae comes et 
Croatiae banus, Johanni Novaković possessiones quasdam sub Medved 
sitas, donat. — Vota bene! Documentum hocce errore calami illatum 
pertinet ad annum 1526. rene .. 

46. Anno 1426. Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 

47. Anno 1427, 20. Junii. Požegae. Capitulum s. Petri de Požega eventum 


Argumenta. CCXXI 


Pagina 
27 


28 


30 


41 


42 


42 


44 


41 


46 


47 


47 


50 


43 


54 


54 
55 


CCXXH : Argumenta. 





48. 


49. 


54. 


55. 


56. 


exquisitionis inter capitulum zagrab, et communitatem civitatis actae de 
injuria in Jarun vico commissa Sigismundo regi refert... ++ 
Anno 1427, 9. Augusti, Zagrabiae. Capitulum zagrab. 283. florenis auri, 
quos a parochia Novovillana necessitate cogente mutuatum est, tria prae- 
diola: Savišće, Otok et Prevlaka, dat pignori - 
Anno 1427, 24. Augusti. Zagrabiae, Johannes episcopus zagrabiensis, d de 
Eberhardo decessore pio exemplum capiens, collegio praebendarioram 
mensae episcopalis decimam vini frumentique dono dat: -+-+- - 








. Anno vor. Civitas montis Grecensis terram praebendalialem Otok, 


occupat + 





. Anno 1427. Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur, 
. Anno 1428, 25. februarii. Zagrabiae. Communitas civitatis zagrab. vineam 


suam desertam et inforestam Francisco, Mikec filio, molitori, censu anni 
versario permittit +++ + 
Anno 1428, 4. Junii. Zagrabiae, Johannes episcopus zagrabiensis, in 
causa de quarta testamentariae dispositionis solvenda a praebendariis 
ecclesiae cathedralis rectoribus parochialis ecclesiae s Marci acta, bene 
existimat de praebendariorum collegio 
Anno 1429, 1. januarii. Zagrabiae. Johannis episcopi judicium, quo prae- 
bendarii ecclesiae cathedralis a legatorum quarta parochiali rectoribus 
ecclesiae s. Marci solvenda liberantur, a notario publico litteris con- 
signatur 
Anno 1429. Communitas civi 
munitionum serventur. - 
Anno 1429. Coram magistratu civico Briccius olim judex vacuum fundum 
Stojkonis Agatić 3 for, emit »- +++: . 


























* 57 Anno 1430, 2. aprilis. Tyrnaviae. In comitiis Posoniensibus neocusae 


58. 


59. 


62. 


monetae valor determinatur 
Anno 1431, 19. septembris, Zagrabiae, Georgius, filius ducis de Mar- 
chali, quod attinet ad curruum rotas, quas exercitus ejus in Italiam pro- 
ficiscens Zagrabiae a Nicolai de Gara jobagionibus, persoluto prius pretio, 
vi acceperat, communitatem montis Grecensis innocentem esse declarat, 
Anno 1432, 3. Junii, Zagrabiae. Legati communitatis civitatis et rectores 
parochialis ecclesiae s. Marci cum Thoma, canonico časmensi, de nonnu- 
larum Friderici institoris rerum et bonorum | receptione coram capio 
zagrab. pactionem faciunt + 








. Anno 1032 Tjuriae a capitato zagrab. civibus Grecensibus illatae, re- 


feruntur + 





. Anno 1432, 12. septenibris "Senis in Iulia. ( Civitas montis Grecensis 


terras capituli zagrab. Rabuč et Grmlje occupat 
Anno 1432. Mathias de Paloch per curiae civitati montis Grecensis 








64. 


Anno 1433, 14. marcii. Qulaqueecclets, A A Johanne Albeno, spise 
zagrab., pia legata testamento relinquuntur... «eee . 
Anno 1433, 15. aprilis. Casmae. Capitulum Zasmense, m vim 
civium zagrabiensium possessioni capituli zagrab. Rudeš illatam exqui- 
sivit, Sigismundo regi refert «eee 





Peg 





Argumenta. CCXXIII 


65. Anno 1433. Junii. Zagrabiae. Hermanus, Cileae comes et banus, qui- 
busdam personis mandat, ut fines communitatis civit. Grecensis et ca- 
pituli in vicis Rudeš, Vrabče et Grmlje sitis, de quibus jus ambigitur, 
explorent - - - -.-----seecer sn eeneeeer een mh herr son 

66. Anno 1433. 20. Julii Romae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, Rudolpho 
Albeno, nobili de Medved mandat, ut ex Johanis Albeni, episcopi za- 
grabiensis, testamento dimidium pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae 
testamenti executoribus assignet rer nenn o........ .. 

67. Anno 1433, 28. octobris. Basileae. Sigismundus, Hungariae rex Rudolphum 
Albenum, qui ex Johannis Albeni episcopi testamento dimidium pretii 
castri Kuvar et civitatis Kaproncae testamenti executoribus non assig- 
navit, reprehendit, eique poenam minitatur .:.... on nnn 

68. Anno 1433, 7. septembris. Budae. Matheus de Paloch judex curiae, ca- 
pitulo časmensi mandat, ut communitatem montis Grecensis propter vim 
capitulo zagrab. illatam, per legatum in jus ducat .........--- ee... 

69. Anno 1433, 22. decembris. Basileae. Sigismundus Hungariae etc. rex, 
communitati montis Grecensis imperat, ne impediat, quominus Turcorum 
invasionis metu, capitulum zagrabiense turrim »Popov turen« vocatam 
sitamque in communitate reficiat atque muniat -----rrrerrererennne 

70. Anno 1434, 16 martii, Basileae, Sigismundus Hungariae etc, rex, Georgio 
archiepiscopo strigoniensi mandat, ut in ius vocet Rudolphum Albenum, 
qui legatum ab Johanne Albeno episcopo ecclesiae cathedrali zagrabiensi 
relictum adhuc non solvit. -..... c eeeeeeee hr nnt 

71. Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. Mathaeus Talovac, episcopatus zagrab. 
gubernator, indicit, ne sola quaedam litigiosa, quae post Johannis Albeni 
episcopi mortem inter capitulum et communitatem civitatis relicta sunt, 
colantur, prius quam permiserit ....... eee TOP sooo 

72. Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. A Mathaeo Talovac, episcopatus zagra- 
biensis gubernatore, communitas civitatis zagrab., quae hortum cathedralis 
ecclesiae s. Emerici devastavit, centum marcis denariorum mulctatur -- 

73. Anno 1434, 8. Julii. Zagrabiae. Johannes, Cistercensium zagrab. abbas, 
Rudolphum Albenum a se in jus esse vocatum, quia Johannis Albeni 
episcopi legatum ecclesiae zagrabiensi non solverit, Georgio archiepiscopo 
nuntiat + ......... eret t hh hh n TEE PED 

74. Anno 1434, 25 Julii, Casmae. Coram capitulo časmensi Rudolphus 
Albenus, nobilis de Medved, Johannis Albeni episcopi legatum capitulo 
zagrab. perfecte expendit... «nnne 

75. Ànno 1434, 25. Julii. Časmae. Coram capitulo éasmensi, Rudolphus 
Albenus, nobilis de Medved, possessionibus Kraljevec, Cerje, Kobiljak, 
Sviblje et Nart, quas Eberhardus episcopus cathedrali ecclesiae zagra- 
biensi in perpetuam altariam reliquit, se abdicat easque capitulo admi- : 
nistrandas tradit -... «eese |... ree ...... 

76. Anno 1434, 7. septembris. Zagrabiae. Hermannus, Cileae comes et 
Croatiae banus, mandat capitulo časmensi, ut capitulum zagrab. in legi- 
timam possessionem Kraljevec etc. statuatur «oe nnn 

77. Aeno 1434, 14. septembris. Posonii. Sigismundus rex civitati montis Gre- 
censis in causa, quam de quibusdam terris ágebant, novum terminum in 
judicium comparendi praefigit ecco ecco sesto] aaa eona 


Pagina 


76 


77 


78 


79 


85 


87 


89 


92 


94 


96 


98 


101 


102 


CCXXIV Argumenta. 


78. 


79. 


80. 


8 


82. 


85. 


84. 


85. 


86. 


87. 


88. 


89. 


9 





Anno 1434, 23. septembris. Casmae. Capitulum časmense nuntiat capi- 
tulum zagrabiense in possessionem Kraljevec etc, sine contradictione esse 
statutum. ++... 
Anno 1434, 23. septembris. Casmae, Capitulum časmense Mathaco Pa- 
loch, curiae judice cogente, communitatem civitatis b. a se in jus 
vocatam esse Sigismundo regi refert - 








Anno Mae Injurie a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, re- 
feruntur + . 
Anno 1435, 1 januarii, Zagrabiae. Johannes, Cistercit. zagrab. abbas, 
communitati civitatis zagrab. exemplar regis Sigismundi litterarum, quibus 
communitas civesque in tutelam assumuntur, defert 
Anno 1435, 14. januarii. Albae. Conventus Cruciferorum de Alba, le- 
gatos quidem civitatis montis Grecensis contra nobiles de Sused die 
praestituta advenisse, nobiles autem de Sused frustra esse ozapectatos 
confirmat ee 

Anno 1435, post dominicam a Laetare, "Posonii, Si 
inter capitulum et civitatem montis Grecensis ad judicium banale trans- 
mittit - eH 
Anno 1435, 29. martii, Posonii, Sigismundus Hungariae etc. rex, Her- 
manno bano praecipit, ut in causa, quae inter communitatem civitatis 
et nobiles de Sused de possessionibus Petrovina Hrašća et Šiljakovina 
agebatur, rem judicet 
Anno 1435 Tojuiae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, re- 
feruntur - . 
Anno 1435, 10. Augusti. Brunae, Sigismundus Hungariae etc, rex, M: 
thaeo Talovac, episcopatus zagrab. gubernatori, eiusque fratri mandat, 
ut capitulum in fructum agrorum a communitate civitatis ei ereptorum. 
restituat ee e 
Anno 1435, 7. octobris. Sigismundus, Hungariae etc, rex, communitate 
civitatis rogante antiquum Belae IV. privilegium de libertatibus ei con- 
ccssis confirmat . 
Anno 1435, 7. novembris, Basileae. Synodus Basiliensis episc. Quinque- 
ecclesiensi praecipit ut capitulum zagrabiense defendat z 
Anno 1435, 8. novembris, Posonii. Sigismundus, Hungariae etc. rer, 
omnibus tributariis et vicetributariis mandat, ne a civibus montis Gre- 
censis ullum tributum petant neve exigant «ee 
Anno 1435, 8. novembris. Posonii Sigismundus, Hungariae etc. rer, 
communitatem civitatis montis Grecensis, si contra quoscunque ordine 
judiciario convicta erit, in omnibus mulctis solvendis a portione judi- 
ciaria relaxat. 

















































. Anno 1435, 9. novembris. Posonii. Sigismundus, Hung ae etc. rex, 


capitulo ecclesiae Albae regalis mandat, ut virum mittat, qui cum ipsius 
legato communitatis civitatis montis Grecensis possessiones reambulet 
earumque metas renovet . . 


Anno 1435, 19. novemb 












Zagrabiae. Capitulum zagrab. communitate 
civitatis montis Grecensis rogante, privilegium a Sigismundo rege de 


libertatibus editum mittit «..... eee 





Pag 


m 


92. Anno 1435, 16. Decembris. In Prodavic. Mathaeus Talovac banus, 
omnibus hominibus possessionatis, qui tributa tenent, mandat, ne Si- 
gismundi regis Juss a civibus zagrabiensibus ullum ,tributum exi- 
gant - ........a ............... ....... ne...a.a...... ....a. .. 

93. Anno'1436, 8. februarii. In Draželc. Mathaeus Talovac banus, ut 
communitati civitatis victualia per fratrem suum hominesque suos 
comsumpta restituat, residuitatem pecuniariae taxae regio mandato 
impositae, relaxat communitati - +... ........ o............a...... 


94. Anno 1436, 12. februarii. Zagrabiae. Exactores taxae praedictae (i. e. 
54 flor.) communitati civitatis montis Grecensis exigendam et debita 
victualium, quae Petrus Talovac cum sua familia in eadem civitate 
fecisset, communitati exsolvendam sese commisisse in publico profi- 
tentur ». + ................... ................................. 


95. Anno 1436. Injuriae a capitulo zagrab. civibus Grecensibus illatae, 
referuntur. +. .............. s. .o............... eres potro 
Anno 1436, 3. Julii. A Sigismundo Hungariae etc, rege, Eberhardi 

Alben episcopi zagrab. legatum arae s. crucis in eccl cathedrali 
sancitur . -............. . acea shoot] t o tae n esr choc] Er 9 n 

96. Anno 1436, 7. Augusti, Sub castro Zyri Mathaeus Talovac banus, 
egregio Stephano Bickele de Zelinavar, et comiti, vicecomitibus, ju- 
dicibusque nobilium comitatus zagrab. praecipit, ne in causa, quae 
inter communitatem civitatis et capitulum de litigiosis agris agitur, 
judicium faciant, priusquam ipse decreverit -.....- eee ren 


97. Anno 1436, 12. Augusti. Iglaviae, Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
Mathaeum Talovac banum vituperat, quod litigiosos quosdam agros 
capitulo zagrabiensi adjudicavit, litigatoresque in suum jus citat -- 

98. Anno 1436, 14 Augusti Iglaviae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
judici curiae et Slavoniae regni bano mandat, ut ad ipsius adventum 
in causa, quae inter communitatem montis Grecensis et capitulum 
agitur, judicium differant... +... rers rr ect eccl .. 


99. Anno 1436, 13. septembris. Budae. Sigismundus, Hungariae etc. rex, 
cives, qui armati domum tricesimalem impetu facto spoliaverunt et 
damnum 400. florenorum importaverunt, acerbis verbis vituperat, man- 
datque iis, ut statim spolia reddant ------ rr 


100. Anno 1436, 29. septembris. Magistratus civitatis Grecensis cambium 
inter Michaelem lapicidam et Mathiam sartorem confirmat ..-.....-- 
101. Anno 1436, 16. octobris, Zagrabiae, Johannes, abbas Cisterc. zagrab., 
communitate precante eidem exemplar litterarum regis Sigismundi, de 
litigiosis quibusdam agris. tradit +... eese echt] ...... 
102, Anno 1436, 23. octobris. Quinqueecclesiis. Coram capitulo quinque- 
ecclesiensi legatus capituli zagrabiensis de venditione et fructu castri 
Medved contra nobiles Albenos intercessionem facit---- - -- srz 
103. Anno 1436, 1. novembris. Zagrabiae. In tabula banali, in qua inter 
capitulum et civitatis communitatem lis agebatur, capitulum zagra- 
biense judicium differendum curat .....-...- ree n n n n n n 
104. Anno 1436, 2. novembris. Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus sese 
capitulo et communitati civitatis montis (rrecensis mandasse, ut in 


15 


Argumenta.  CCXXV 


Pagina 


118 


119 


120 


I21 


$25 


122 


123 


124 


125 


126 


127 


128 


128 


CCXXVI Argumenia. 


i _ 


105. 


106. 


107. 


108. 


109. 


1 IO. 


111. 


112. 


113. 


114. 


115. 


116. 


117. 


causa, quae de litigiosis agris agebatur, jusjurandum darent, Sigis- 
mundum regem certiorem facit -« «eere . 
Anno 1436. Facinora Vilhelmi castellani de Medvedgrad judices co- 
mitatus zagrabiensis inquirunt nn TIPP 
Anno 1437, 6. Julii. Zagrabiae. Coram Alexandro, medico, et *Paulo 
Astalnok, tutore civium zagrabiensium. Petrus tricesimator communi- 
tatem civitatis postulat, ut peccata contra jura libertatesque ipsius ci- 
vitatis commissa, sibi ignoscantur ceosotvwcvvosttsHhÓeveétcenecesrorsee . 
Anno 1437, 21. decembris. Krapinae. Fridericus comes Cileae capitulo 
et communitati civitatis sese eorum accusationes Vilhelmi, castri Medved 
capetani, suscipere litigatoribusque justam sententiam ferre esse promptum 
nuntiat . - +. e 200i aaa aaa . 
Anno 1438, 6. januarii. Krapinae. Fridericus et Ulricus, comites Cileae, 
communitati civitatis et capitulo jus commercii promittunt, et una magi- 
stratibus castri Medved mandant, ut civibus zagrab vexandis se abstinent. 
Anuo 1438, 13. januarii, Zagrabiae. Mathaeus Talovac banus, ut de 
injuriis a Vilhelmo, capetano castri Medved, mercatoribus zagrabiensibus 
illatis quaestionem ferat, capitulo časmensi mandat.» --..... pre 
Anno 1438, 13. januarii Zagrabiae Mathaeus Talovac banus capitulo 
časmensi mandat, ut de injuriis a Vilhelmo, castellano castri Medved, 
possessioni communitatis Gračani et mercatoribus zagrabiensibus illatis, 
quaestionem constituat- - - ++ +++. n n n fn nnn 
Anno 1438, 17. januarii. Casmae. Capitulum časmense Mathaeum Ta- 
lovac banum certiorem reddit inquisitione esse repertum omnium inju- 
riarum, civibus zagrabiensibus illatarum, culpam sustinere Vilhelmum 
castellanum + - - +: - «+.» nn .....o 
Anno 1438, 3I. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. actione a ci- 
vibus zagrab. instituta de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved 
contra vicum Gračani et mercatores zagrab. factis quaesitionem esse 
latam nuntiat, culpamque in Vilhelmum confert ......... eee 
Anno 1438, 31. januarii. Zagrabiae. Comitatus zagrab. civibus pre- 
cantibus inquisitionem de injuriis a Vilhelmo castellano civitatis montis 
Grecensis illatis a se esse constitutam refert, omnesque accusationes 
facit ratas + + +... .........a.............................. ...... 
Anno 1438, 24. februarii. Budae. Coram Alberto Hungariae etc. rege, 
Ulricus, comes Cileae, et legati capituli et communitatis civitatis assen- 
tiuntur, ut lis de injuriis a Vilhelmo castellano factis ad tabulae ba- 
nalis arbitrium referatur -. +... o..o............................... 
Anno 1438, 3. martii, Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, Mathaeo 
et Petro Talovac banis praecipit, ne communitatis montis Grecensis 
liberae administrationi se immisceant- ..-........- ernennen 
Anno 1438, 4. martii. Budae. Coram Alberto, Hungariae etc. rege, 
judices delecti de injuriis a Vilhelmo castellano castri Medved factis 
dicunt sententiam, quae a rege confirmatur: +++... ......... sr 
Anno 1438, 16. aprilis. Albae. Coram conventu Cruciferorum de Alba, 
capitulum zagrabiense intercessionem facit, ne ex quibusdam regiis 
litteris Fridericus et Ulricus, nobiles Cileae, in castri Medved posses- 
sionem claudestine veniant »: ++ *............a................... 


Pagina 


129 


132 


132 


134 


135 


136 


137 


139 


139 


141 


142 


144 


145 


120. 


121. 


122. 


123. 


124. 


125. 


126. 


127. 


128. 


129. 


130. 


131. 


— 


Anno 1438, 26. aprilis. Casmae. Capitulum časmense, Ulricum, co- 
mitem Cileae, ex sententia tabulae regiae pro injuriis a Vilhelmo ca- 
stellano factis, mulctam die dicta non persolvisse Alberto regi refert. 


Anno 1438. Stephanus Bathor judex curiae capitulo časmensi jubet 
Civitatem in judicium citari ........0 0. aa aaa aaa Ke 


Anno 1438, 30. septembris. Budae. Stephanus Bathor, judex curiae, 
mandat capitulo časmensi, ut peremptorie ad octavas festi b. Michaelis 
archangeli commonitatem civitatis montis Grecensis in jus vocet, quod 
iam anno 1433. capitulo zagrab, eiusque possessionibus et hominibus 
magnas injurias imposuit ren ne 


Anno 1438, 8. novembris. Remethe. Michael. vicarius conventus Re- 
metensis, communitatem civitatis 60. florenos, legatum dominae Ger- 


trudis, ad usum eccl. b. v. Mariae monasterii Remet. relictum, solvisse 
confirmat - - - «<< ver 0000 00 ren ne 


Anno 1438, 9. novembris. Budae. Stephanus Bathor, judex curiae, 
identidem capitulo časmensi mandat, ut communitatem civitatis, quae 
in curiam venire dubitet, gravibus verbis in jus citet... ......... 


Anno 1439, 23. aprilis. Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
zagrabiensi possessiones Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart 
cum omnibus juribus, quae insunt, dono dat.......... eee 
Anno 1439, 6 maii, Posonii. Albertus Hungariae etc. rex capitulo 
Casmensi mandat, ut capitulum zagrab. in usumfructum donatarum pos- 
sessionum, quae vocantur Kraljevec, Cerje etc. inducat > -.......... 
Anno 1439, 6. Junii. Casmae. Capitulum časmense nuntiat capitulum 
zagrab. in usamfructum donatarum possessionum, quae vocantur Kra- 
ljevec etc. nullo contradictore apparente esse inductum +........... 
Anno 1439, 27. Junii. Zagrabiae. Johannes, Cisterc. zagrabiensium 
abbas, communitati civitatis montis Grecensis exemplar diplomatis Si- 
gismundi regis edit.---....-e eee hera o nn 
Anno 1439, 3. Julii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex, capitulo 
Casmensi mandat, ut communitati civitatis montis Grecensis, quae in 
regis judicium non venit, diem dicat... ..- e eese 
Anno 1439, 13. julii. Budae. Albertus, Hungariae etc. rex communi- 
tatem civitatis montis Grecensis reprehendit in eo, quod capitulo za- 
grabiensi minatur... RI Ihn 
Anno 1439, 28. Julii. Casmae. Capitulum casmense communitatem ci- 
vitatis montis Grecensis in jus esse citatam Alberto regi nuntiat. ... 
Anno 1441. 19. aprilis. Prope Sabariam. Communitatem civitatis montis 
Grecensis a Friderico et Ulrico, comitibus Ciliae, exagitari Vladislaus 
Hungariae etc. rex vetat «el ernennen nn nen 
Anno 1441, 6. maii, Budae. Vladislaus, Hungariae etc. rex, cives 
montis Grecensis consolatur, certioresque facit sese mandasse comitibus 
Ciliae, ut homines suos a civitatis obsidione removerent ......... 


. Anno 1441, 11. maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Georgius 


presbyter agrum quemdam, qui in Nova villa situs est, ex Constantini 
episcopi Rosnensis testamento altari s. Mariae Magdalenae in ecclesia 
cathedrali exhibet................ leere Bs 


Argumenta, CCXXVII 


LL — ————— 


Pagina 


15€ 


157 


157 


164 


165 


174 


174 


181 


182 


183 


184 


185 


CCXXVIII Argumenta. 


—— m ——— mn 


Pagina 

133. Anno 1441, 9. Junii. Zagrabiae. Coram Johanne, Cisterc. zagrab. abbate, 

Conradus Ravsar Sebaldo Majer domum suam, quae est in Opatovina, 
certis conditionibus cedit...--...-. e. rennen ee e... 186 

134. Anno 1443, 4. januarii. Zagrabiae. Testamentum Georgii, filii Nicolai, 
dicti Baxa, civis montis Grecensis + + - «e n n nn e 187 


135. Anno 1443, 8. januarii. Zagrabiae. Coram Johanne, decretorum doctore 
et vicario ecclesiae zagrab., Georgius de Meglech presbyter et rector 
altaris s. Magdalenae cives montis Grecensis injuriarum factarum 
arcessit. «rr nnne en saa... ... 189 


136. Anno 1443, 4. aprilis. Zagrabiae. Coram communitate civitatis montis 
Grecensis, Helena, Johannis civis institoris morte viduata, agros suos 
Clementi carnifici vendit - - ---- «ss. re... Deren c] sn ....... 192 

137. Anno 1443, 10, aprilis. Budae, Vladislaus Hungariae etc. rex praecipit 
atque interdicit capitulo zagrab. ne episcopo Benedicto obediat-- -- - 194 

138. Anno 1443, 21. septembris. Zagrabiae. Coram communitate civitatis 
montis Grecensis Mathaeus Farka$ Stephano Sajko carnifici agrum 
vendit........... Deere nn ne nn ....... .... 194 

139. Anno 1445. Coram magistratu civico Ambrosius institor vineam suam 
Leonardo sutori, fratrique ejus Emerico 15. flor, auri vendit -- - -- zm 195 

140. Anno 1445, 17. decembris, Zagrabiae. Capitulum zagrab, colonos praedii 
Sepnica ab omnibus servitiis et taxis extraordinariis per duodecim 
annos liberos esse dicit»..-.+.......(.... nn TP 196 

141. Anno 1446, 1. Januarii. Zagrabiae. A Benedicto, episcopo zagrabiensi, 
canonicis zagrabiensibus jus testandi confirmatur ..-.-*.:...------ — 196 

142. Anno 1447, 20. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrabiense litteras De- 
metrii, episcopi tiniensis, de sua ad episcopatum zagrabiensem trans- 
latione curiae romanae missas, falsas declarat ::.:...... eee 198 

143. Anno 1447, 23. octobris Zagrabiae. Coram comitatu zagrab. commu- 
nitas Grec, a. capitulo agros communitatis contra jus occupari vetat. 199 

144. Anno 1447. Ulricus Cileae comes et banus domum in civitate montis 
: Grecensis Thomae institori donat ..-.-...-.- rr ere. 202 

145. Anno 1449, 8. maii. Crisii. Ulricus comes Cileae, ex quodam Si- 
gismundi regis mandato nobiles possessionatosque homines a civibus 
zagrabiensibus tributum pro merce exigere vetat........ or. 202 


146. Anno 1449, 12. maii. Crisi. Coram Ulrico bano et nobilibus regni 
Ladislaus Bickele accusat, quod furem, qui Ladislai jobagionis bovem 
furto in communitatem civitatis montis Grecensis abegit, deprehendere, 
iudiciumque profiteri neglexerit :....... eren ......... 203 


137. Anno 1449, 13. maii. Crisii. Coram Ulrico bano et nobilibus regni, 
Henning de Sused incusat communitatem civitatis montis Grecensis, 
quod viam sub Sused sitam vitavit, novamque viam, quae fert Cra- 
pinam et Stubicam, munivit, ut tributum pro mercimoniis detrectaret. 204 


148. Circa an. 1450, mense martio. Magistratus civitatis Caproncae de 
sententia in causa quadam pronuntiata communitatem civitatis montis 
Grecensis percontatur +. ........ nn. saa 206 

149. Anno 1450, 9. Julii. Prope Zakolcam. Ulricus comes Cileae et banus, 
communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut res et bona Helenae, 








152. 


153. 


154. 


155 


156 


157. 


158. 


159. 


160. 


161. 


162. 


Argumenta. 


4 


quae Sudié civis uxor fuit, Gregorio cuidam, qui se ejus nepotem 


fatetur, administranda tradat.-....... eee Korn 
Anno 1450, 20. Augusti, Zagrabiae. Ulricus, comes Cileae et banus, 
in causa, quae inter Henningum et communitatem civitatis montis 
Grecensis agitur, diem constitutam prorogat -...-.... ZEE 
Circa an. 1450, 21. septembris. Ciliae. Ulricus comes Cileae et 
banus, comitatui crisiensi praecipit, ut causam, quae inter capitulum 
zagrabiense, communitatemque civitatis montis Grecensis de sedecima 
vini et frugum in territorio civitatis montis Grecensis excrescentium 
agitur, ad finem adducat..... 000... Deore ernennen. .. 
Anno 1450, 6, octobris. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Gre- 
censis, Fridericum banum rogat, ut Heningi de nova via munita 
accusationis exemplar, sibi edatur:»- +... ..........0.............. 
Anno 1450, 24. octobris. Zagrabiae. Fridericus banus capitulo za- 
grabiensi mandat, ut Heningum, qui adversus communitatem civitatis 
montis Grecensis litem agens die constituta in judicium non venit, 
mulctam minitans, in jus citet. «n n nnnm ..... 
Anno 1450, 26. octobris. Zagrabiae, Fridericus banus statuit, ut 
Heningus sui juris tributi a civibus montis Grecensis exigendi testi- 
monia, si habeat, ad judicem afferat...... rr . 
Anno 1456, 30. octobris. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. com- 
munitas civitatis montis Grecensis occurrit Heningum abjudicata tri- 
buta a se ipsa flagitare «eee nn 
Anno 1450, 29 novembris. Zagrabiae. Capitulum zagrab. Heningum 
de Sused in bani judicum vocatum esse Friderico bano nuntiat---- 


Anno 1451, 19. maii Zagrabiae. Coram Friderico bano et regni nobi- 
libus communitas civitatis montis  Grecensis intercessionem facit 
Heningo de Sused, qui jam bis condemnatus, a civibus tributum pro 
merce flagitat :-.. 0.0000 ............. PPP 

Anno 1451, 28. maii. Zagrabiae. Martinus Cipsar communitatem 
civitatis montis Grecensis pro domo et agris, quos empserat, 96. marcas 
denariorum sibi solvisse coram capitulo zagrabiensi prae se fert -- -- 


Anno 1451, 17. Augusti. Zagrabiae. Communitate civitatis montis 
Grecensis precante, comitatus zagrabiensis inquisitione constituta, 


Heningum iam condemnatum, a mercatoribus zagrabiensibus tributum 
exposcere reperit sr Pu EEE n s P». 


Anno 1451, 25. octobris. Zagrabiae. Coram notario publico Helena 
quaedam, Georgii et Stephani canonicorum coctrix, quinque annorum 
jam non acceptum questum suum, praebendariorum collegio pro 
animae suae parentumque suorum salute dono dat ..-...:. ess 


Anno 1452, 2. februarii, Zagrabiae. Coram Urbano, villico vici Lati- 
norum, Ursula domina et Givan, cives civitatis montis Grecensis, 
Andreae canonico terram suam arabilem quinque flor, auri vendunt. - 


Anno 1452, 29. maii. Zagrabiae. Legationum testamentariarum a s. 
Marci parochianis monasterio Cisterciensium zagrab. factaram, portio 
canonica parochis s. Marci in civitate communitatis montis (irecensis 
a Benedicto episcopo addicitur ...-.- nn 


CCXXIX 


Pagina 


207 


208 


209 


210 


210 


213 


214 


215 


216 


217 


218 


220 


CCXXX Argumenta. 


m u. —— LLL LL. ee > > 


163. Anno 1452, 5. Junii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. Nicolaus de 


164. 


165. 


166. 


167. 


169. 


170. 


171. 


172. 


173. 
174. 


175. 


176. 


177. 


178 


179. 


180, 


Beleslovec et Catharina Pravdić, eius filia, a communitate civitatis 
documenta possessionis oppignorata sibi restituta esse profitentur - - - 
Anno 1452, 4. Augusti. Krapinae. Fridericus comes Cileae et banus, 
capitulo zagrabiense precante concedit, ut a nobilibus regni Slavoniae 
ad cultum divinum in ecclesia cathedrali augendum possessiones 
donentur -«-««-..ee nth Bh moto nor 
Anno 1452, 30. novembris. In castro Sanac. Fridericus, comes Ciliae 
et banus, universitati nobilium comitatus zagrab. mandat, ut causam, 
quae iter communitatem civitatis et Heningum de Sused de tributo 
agitur, absolvant«***- «ern n o...... rr 
Anno 1452, 6. decembris, Zagrabiae Monasterio s. Francisci zagra- 
biensi pistrini legati usus a magistratu zagrab. transcripto documento 


confirmatur ««-*««»«ces-c-ceehecoecicscs(esieco- "IP 
Anno 1453, I. januarii Varasdini. Catharina, comitissa Ciliae, tribu- 
tum acceptum communitati civitatis testatur + .--.............. ... 


Anno 1453, martii. Budae. Ulricus, tavernicorum regalium magister, 
communitati civitatis mandat, ut sutoribus in pristinis etiam porro 
negotium gerere concedat --.- «een nnn €. 
Anno 1453, 1. Junii. Cileae. Fridericug Cileae comes et banus comi- 
tatui zagrabiensi praecipit, ut nobiles campi zagrabiensis ad solvendas 
capitulo decimas compellat rascstococecstse T" ..... 
Anno 1453, II. Junii. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Mathaei 
Farkaš civis heredes monasterio s. Francisci zagrabiensi legatum 
tradunt...» eren ........ o.ao...o.........a............ 
Anno 1453, 13. Augusti. Romae. A Nicolao V, papa abbati Cister- 
ciensium zagrab. datur potestas, ut eius nomine statuta hospitalis 
s. Elisabeth siti in capituli area recenseat, probetque --..-...-...-.. 
Anno 1453, 24. Augusti. Viennae. Ulricus Cileae comes et banus 
litteras Johannis episc. de decimis campi zagrabiensis ratas habet -- 
Anno 1453, 6. octobris. Zagrabiae A Mathia, abbate Cisterc. zagrab., 
statuta hospitalis s. Elisabeth nomine papae approbantur + -........ 
Anno 1453, 25. octobris, Zagrabiae. A Friderico, Ciliae comite et 
bano, dies in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum 
de Sused agitur de tributo exigendo, constituetur........ +. ... 

Anno 1453, 13. novembris. Zagrabiae. Plebani civitatis zagrab. 
Mathiam priorem Praedicatorum, totumque conventum coram populo 
in ecclesiis parochialibus a se proscriptos nuntiant ............... 
Anno 1453. Coram magistratu civico exsecutoces testamenti Nicolai 
sutoris illius arvum Thomae civi 32 flor. auri vendunt. :.:.-...-.-.-- 
Anno 1454, 20. maii. Zagrabiae. Fridericus, Ciliae comes et banus, 
in causa, quae inter communitatem civitatis et Heningum agitur, iterum 
diem constituit... - + - nn nn RR RR 
Anno 1454, 28. Junii. Zagrabiae. In Petrum Sloterkeć archidiaconum 
propter falsariam cuiusdam documenti capitutaris sigillationem poena 
constituitur. «eee eer Bn n8 n nr 
Anno 1454, 2. Julii. Cileae. A Benedicto episcopo zagrabiensi, poena, 
quae in Sloterkeć archidiaconum constituta est a capitulo, conprobatur. 


Pagina 


225 


227 


228 


229 


230 


231 


232 


232 


234 
236 


236 


239 


240 


241 


241 


242 


243 


















































LL. Lo — — — 





181. Circa an. 1454. Foedus capitularium pio electo episcopo zagrab. - -- 
182. Anno 1455, 25. Julii Zagrabiae. Petrus Gundić, qui commnunitatem 
contumelia affecit, a sponsoribus e carcere pecunia redimitur....... 
183. Anno 1455, 31. decembris, Zagrabiae, Petrus et Benedictus aurifabri 
zagrabienses, ob argentum restitutum pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus praeparanda, a capitulo absolvuntur ............ 


184. Anno 1455, 31. decembris. Zagrabiae, Sponsores quidam ob argentum 
datum Petro et Benedicto aurifabris pro theca ad conservandum pueri 
innocentis corpus, quietantur ...... ....... TIPP o........... 


185 Anno 1456, 1. septembris. Romae. A Calisto III. papa potestas 
duobus canonicis Zagrab. datur, ut omnes homines scelestos, si pos- 
sessiones monasterio s. Nicolai, ordinis Praedicatorum ereptas non 
reddiderint, excommunicent +... 00000 aaa Lernen. 


186. Anno 1457, 8. januarii, Cileae. Catharina, comitissa Ciliae, commu- 
nitati mittit legatum, qui habet eius mandata ------ IEEE 


187. Anno 1457, 24. maii. Budae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, nuntiat 
se severe mandasse, ut turris lapidea ,Popov turen“ appellata, olimque 
a Ulrico, Ciliae comite, occupata, capitulo zagrab redderetur ...... 


188. Ano 1457, 1. Junii. Budae. Ladislaus Hungariae etc, rex, communitatem 
civitatis, ne Popov turen capitulo reddatur, impedire vetat ........ 
189. Anno 1457, l. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut omnia civium zagrab. 
jura et libertates defendat .......... Dee | n n 
190. Anno 1457, 1. septembris. Viennae, Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
Johanni Vitovec bano impe:at, ut contra Catharinam, comitissam, 
quae ex castello in civitate sito emigrare nolit, civibus auxilium 
ferat ««« «4er 5t tsm rr 
191. Anno 1457, 1. septembris. Viennae. Ladislaus, Hungariae etc. rex, 
civibus zagrab. ignoscit omnes contumelias et injurias, quibus nobiles 
affecerunt : +... ven euere tm] s .......... ..... 
192. Anno 1457. I. septembris. Viennae. Ladislaus Hungariae etc. rex, ci- 
vibus zagrabiensibus mandat, ut Johannem de Gradec notarium in pos- 
sessionem curiae allodialis introducant - +. +++ soccer eene 
193. Anno 1457, I. septembris, Viennae. Ladislaus, Hungariae etc, ex, com- 
munitati civitatis restituit quatuordecim fundos in platea sutorum sitos, 
quos olim Sebaldus capetaneus communitatis contra leges occupavit. 
194. Anno 1457. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis castellum suum in 


civitate montis Grecensis civibus gubernandum tradit -.... unten 
195. Anno 1457, 23. novembris. Zagrabiae, Coram magistratu civitatis 
Paulus Filec civis, Philippo sutori, concivi, vineam vendit -.......- 


196. Anno 1457, 26. novembris, Zagrabiae. Michael, ord. fratrum Eremi- 
tarum, coram magistatu agrum hereditarium Johanni Pivarić civi, 
ejusque heredibus-vendit ««.... eee nen 

197. Anno 1457, 2. januarii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab commu- 
nitas civitatis de injuria a Bogavec Milaković, rasciano, castellano castri 
Medved, illata recusat >... 0.000 eee "I nn 

198. Anno 1458, 30. januarii, Budae. Michael Silagy, Mathiae regis no- 


Argumenta. CCXXXI 


Pagina 
244 
244 


246 


247 


247 


249 


249 


251 


252 
252 


252 


253 


254 


255 
256 


256 


257 


259 


CCXXXI[ Argumenta. 


199. 


200. 


201. 
202. 
203. 


204. 


205. 
206. 
207. 
208. 


209 


2I0. 


211, 


212. 


213. 





mine, Johanni Vitovec de Greben bano mandat, ut communitatis ci- 
vitatis jura litertatesque tueatur -............ ZELLE ert 
Anno 1458, 10 februarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis exemplar mandati Michaelis Silagy traditur ------- non 
Anno 1458, 11 februarii. Zagrabiae. A capitulo zagrab. communitati 
civitatis traditur epistola Ladislai regis, qua Jobannes de Gradec, no- 
tarius regis, in possessionem curiae cuiusdam allodialis, quae olim 
Sebaldi capitanei civitatis fuit, introducitur ..-...-.. ZEE 
Anno 1458, 8. martii, Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Thomam 
Zekel, Auranae priorem, se administrationi communitatis civitatis 
immiscere vetat -- «+... vorne. nr .... 
Anno 1458, 16. martii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibus 
zagrabiensibus mandat, ut diligenter advigilent, ne homines nocentes 
in civitatem clam immigrent nn ... 
Anno 1458, 8. aprilis. Zagrabiae. Vitus, praepositus capituli zagrab , 
et Clemens canonicus propter contumeliam canonico cuidam illatam, 
consortio, proventibus et praediis ad tempus quoddam privantur. : + + 


Anno 1458, 12. aprilis Zagrabiae, Capitulum constituit et designat, ut 
canonici aegroti cum sanis quaestum sigillationis communicent. - - - -- 


Anno 1458, maii. Zagrabiae. Coram capitulo zagrabiensi communitas 
civitatis intercessionom facit contra Nicolaum aurifabrum, quia judicium 
civitatis contempsit ernennen. mn PP 


Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Jobanni 
Vitovec bano mandat, ut civitatis possessionum fines turbatos peragret, 
novosque constituat e € * 0 c?!» $9 ^ a 9 €* v» e»0826206206024902-952292322a39*2?^*602€992242992292*25 


Anno 1458, 27. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, civibus 
zagrabiensibus omnes contumelias ignoscit, quas nobilibus, quum 
Ulricus comes civitatem occupabat, intulerunt ---... +... aaa 


Anno 1458, 30. maii. Budae, Coram Mathia rege, communitatis civi- 
tatis legatus de injuria Ulrici, comitis Ciliae, qua multae civitatis 
possessiones in alienas manus pervenerunt, recusat +....-........ . 


Anno 1458, 21. Augusti. Zagrabiae. Nicolaus Vylak et Johannes Vi- 
tovec bani capitulo zagrabiensi mandant, ut inquirat damnum 2000, fl., 
quod, quum Ulricus comes Ciliae civitatem occupabat, Nicolaus auri- 
faber et Paulus villicus de Vinica civibus attulerunt +++... ........ 


Anno 1458, I9 septembris. Casmae. Capitulum časmense, Slavoniae 
banos certiores reddit, inquisitione constituta, a Nicolao aurifabro et 
Paulo villico de Vinica civibus damnum 2000. fl. importatum constare. 


Anno circa an. 1458. Capitulum zagrab. Mathiam regem rogat, ut 
ecclesiae zagrabiensi agri subtracti una cum turri „Popov turen“ nomi- 
nata tandem restituantur-..-.-..-. TE TOS et et 
Anno 1459, 2. aprili. Zagrabiae, A capitulo zagrab. communitati ci- 
vitatis traditur exemplar epistolae regis Mathiae in qua civitati mandat, 
ut advigilet, ne homines malefici clandestine immigrent -....--...- 
Anno 1459, 14. aprilis. Zagrabiae. Coram magistratu civitatis Helena, 
quae fuit Zajconis uxor, agrum suum Antonio Šiprašnić civi vendit- 


Pari 


262 


263 


266 


208 


268 


269 


271 





214. 


215. 


216. 


217. 


218. 


219. 


220. 


229. 


230. 


Argumenta. 


Anno 1459, 8. maii. Crisii. Ab Ulrico, comite Ciliae, nova dies 
constituitur in causa inter Heningum et communit. Grecens. Voća bene! 
Documentum hocce errore calami illatum, idem est ac Nro 147. ann. 1449. 
Anno 1459, 20. Junii. Budae. Mathias Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis praedicit, ne capitulum a possessione munitionis vel turris 


„Popov turen" nominatae arceatur- «- + +. ........................ 
Circa an. 1460. Zagrabiae. Foedus capitularium contra invasores jurium 
canonicalium initum. »-- +» .... IP sees] |] ] |) ] |o ........ 
Circa an. 1460, 14 septembris. In Rakonok. Sebaldus Majerviser, 


castellanus in Rakonok, possessionem quandam jobagionalem, sibi ab 
Ulrico, Ciliae comite, donatam, monasterio Cisterciensium zagra- 
biensium dono dat ad scelera sua, suorumque parentum expianda : 
Anno 1461, 21. januarii, Zagrabiae. A capitulo zagrabiensi communitati 
civitatis precanti clausula quaedam privilegiorum ei a Sigismundo rege 
concessorum, litteris consignata editur..-.........* SEDE 
Anno 1461, 8, maii. Zagrabiae. Catharina vidua Ulrici Cileae comitis 
oppida sua ac possessiones in regno Chroatiae Joanni Vitovec, comiti 
Zagoriae et strenuis militibus Sigismundo et Balthasari de Weyspriach 
62.000 for. auri vendit:-:-..-..-.-. .....> IPIE 


Anno 1461, 10. septembris. Zagrabiae. Vinandus, abbas Cist. zagrab., 
plebanis communitatis civitatis Grecens. mandat, ut contumaces quosdam 


ac excommunicatos homines propter subtractionem decimarum capituli 
zagrab. in jus vocent .ae....« Pc vr Ber er ww‘ rn 


Anno 1461. Fratres Praedicatores possessionem Blizna monasterio 
Remethensi perpetuo possidendam cedunt......... eee e... 
Anno 1461. Kamenskenses et Remethenses Paulini de Vinimandi 
abbatis illegitime latam sententiam sedem apostolicam appellant .. .. 
Anno 1462, 19. maii. Remethe, Antonius, vicarius fratrum Reme- 
tensium  assentitur, ut Dionysius Vodopija civis vineá, quam in 
monasterii Remetensis territorio emit, monasterio obligatus fruatur +. 


Anno 1462, 24. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, episcopo 


varadinensi plenum jus omnium beneficiorum in capitulum zagrab. 
conferendorum tribuit- - -- - - - nn . 


. Anno 1462, 30. maii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, ad s. 


Nicolai ord. Praedicatorum monasterium zagrabiense reficiendum vecti- 
galia regii vadi in Savo flumine per quinque annos ceduntur. . ..... 


. Anno 1462, 18. Junii. Zagrabiae, Capitulum zagrab. communitati civi- 


tatis omnes injurias, proventus decimalis invasione illatas, ignoscit -- - 


. Anno 1462. Ab Heremitis Remethensibus expensas 100 for. auri in 


causa adversus claustrum s. Nicolai Zagrabiae toleratas esse. ..... 


. Anno 1462. Coram magistratu civico Georgius medicus turrim et 


fundum in civitate montis Grecensis civi Martino Berstec 23 for. 
auri vendit: [ac var ur vor u Sr er Br re sao, 


Anno 1464, 17. januarii. Casmae, Mathias, Hungariae etc, rer, 
Doroteae, viduatae morte Heningi de Sused, vetat, ut in Stubica 
possessione a civibus zagrabiensibus tributum et telonium porro petat 

Anno 1464 17. januarii, Časmae. Mathias, Hungariae etc rex, Martino 


16 


CCXXXIII 


Pagina 


274 


275 


276 


277 


278 


279 


280 


281 


281 


281 


286 





CCXXXIV Argumenta. 


231. 


232. 


233. 


234. 


235. 


236. 


237. 


238. 


2 39. 


240. 


241. 


242. 


243. 


244. 


245. 


2406. 


de Frangipanibus principi mandat, ut in possessionibus suis tributa, 
vectigaliaque a civibus zagrab. petere desinat ....-...- un. ...... 
Anno 1464, 24. martii, Budae. A Mathia, Hungarie etc. rege, com- 
munitate civitatis precante privilegium Belae IV. regis, quo cives 
zagrabienses a vectigalibus tributisque pro merce pensitandis eliberantnr, 
confirmatur +... -:--- cc oereneren tm mn Doreen nee .. 
Anno 1464, 24. martii. Budae. A Mathia, Hungariae etc, rege, commu- 
nitati civitatis precanti privilegium mercatus quotannis die s. Marci 
festo habendi, quod a Bela IV, rege est concessum, confirmatur. - - > 
Anno 1464, 20. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex. totius 
Slavoniae banis mandat, ut libertates a Hungariae regibus, ipsius 
praedecessoribus, capitulo eiusque dicioni subjectis consessas defendant, 
Anno 1464, 25. maii, Zegrabiae A capitulo zagrab. in detentores 


rerum a colonis delatarum poena constituitur +... nene 
Anno 1464. Demetrius a capitulo vicarius capitularis eligitur ..-..- 
Anno 1464, 21. octobris. Zagrabiae. A capitulo zagrab. poena talionis 
constituitur : +... ......................................... ... 


Anno 1465, 18. januarii. Budae, Mathias, Hungariae etc, rex, capitulo 
zagrab. mandat, ut canonicis in negotiis publicis absentibus omnes 
proventus administret- - - «.««- «eee rmt mnn oa...... 

Anno 1465, 2. febrnarii Zagrabiae, Coram Emerico Zapolja, bano 
etc., capitulum a communitate civitatis reum pronuntiatur, quod co- 
mites Ciliao civitatem montis Grecensis per vim ceperunt, eique plus 
quam 20.000 flor. detrimenti importaverunt - +... ....... REPE 
Anno 1465, 10. martii. Budae. Coram Mathia, Hungariae etc. rege, 
communitas civitatis de magnis damnis importatis per horum aliquot 
annorum capituli bonis a capitulo accusatur ....... ese +... 


Anno 1465, II. martii. Zagrabiae. Coram communitate civitatis Agnes, 
viduata morte Johannis Kunsić, agrum suum Eliae, campanarum fu- 
sori, 3 fl. vendit ****. rne a.o................. Poaoa aco 


Anno 1465, 5. aprilis Zagrabiae. Inquisitione constituta magna de- 
trimenta a communitate civitatis Capitulo profecto esse adlata Eme- 
ricus de Zapolja et Nicolaus de Vilak bani a comitatu zagrab. cer- 
tiores fiunt - «e Kerr n ne Deren ne 
Anno 1465, 24. aprilis, Budae. Mathias Hungariae etc. rex, concedit, 
ut quam a civibus tam a nobilibus, dum vivunt, et hora ultima, bona 
monasterio s Nicolai ord. Praedicarorum legentur.»......... REDE 


Anno 1465, I. Augusti, Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
abbati Cisterc, Zagrab., ut Hermanus de Cava ejusque mater ab imme- 
rita excommunicatione liberentur. - . +. .0....0........ TTC 


Anno 7465, 4. Augusti. Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, commu- 
nitate civitatis precante capitulo zagrab. vetat, ut a civitatis mercato- 
ribus pro merce tributum porro petat eee ....... aco lon 


Anno 1465, 5, Augusti. Budae. Cives zagrabienses soltantum a ma- 
gistro tavarnicorum regalium in jus citari posse Mathias, Hungariae 
etc, rex, identidem confirmat :..... eee TOT" "PPS 
Anno 1465, 9. Augusti. Budae. Capituli paupertate intellecta, Mathias, 


288 


292 


290 


293 


293 


294 


294 


298 


299 


300 


301 


302 


303 


247. 


257. 


288. 


299. 


260. 


261. 


262. 


263. 


Argumenta. CCXXXV 


Hun gariae etc. rex, praescribit, ut a capitulo in proximo bello cum 
Turcis gerendo, modo aliquot equi ad impedimenta portanda dentur. 


Anno 1465, 21. Augusti. Zagrabise. Coram capitulo zagrabiensi com- 
munitas civit. montis Grecensis de Johannis Marati tricesimatoris 
injuria recusat *»9824a960*96e999*6802528209 e€*€»569668,95902500*99»»€6€0995 |. 1. 800%. 


Anno 1466, 16. aprilis. Osvaldus praeficitur in episcopum zagrabiensem 
Anno 1466, 26. aprilis. Mathias Hungariae etc. rex capitulo zagra- 
biensi veniam et impunitatem dat... cese eot 


Anno 1466, 23. Augusti, Zagrabiae. A Mathia, Hungariae etc, rege, 
societatum statuta: pellificum et artificum frenorum ac corrigiatorum 
in civitate montis Grecensis confirmantur.............. grrr 


Anno 1466, 23. Augusti Zagrabiae. A Mathia, Hungariae etc. rege, 
sutorum in civitate montis Grecensis societatis statuta confirmantur. - 
Anno 1466, 29. septembris. Zagrabiae. Rectoratus altaris s. crucis in 
eccl cathedrali Matheo Kelked confertur... ... eee 
Anuo 1467, 18. martii. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., synodus 
sacerdotum Zagrabiae convocatur - - +... ooo oo ao | ín ecco n 
Anno 1467, 13. aprilis. Budae. Ab Osvaldo, episcopo zagrab., altera 
synodi habendae Zagrabiae dies constituitur -.«-.. eee 
Anno 1467, 24. aprilis. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, exacto- 
ribus vectigalium coronae, qui sunt Zagrabiae, praecipit, ne pro merce 
supra praescriptum a civibus exigatur «:««... n n n n nn n BB 


Anno 1467, 12. maii, Zagrabiae. Sacerdotes zagrabienses de atroci 
impetu, aliisque injuriis a lacis synodo illatis, Paulum II. pontif. max. 
appellant .......... IPS ....... "PIPER . 

Anno 1467. 25. maii. Zagrabiae. Thoma, capituli tributario, a com- 
munitate civitatis e vinculis emisso, capitulum zagrab. cum commu- 
nitate civitatis montis Grecensis pacem constituit -....... run 


Anno 1467, 6. novembris. Zagrabiae. Statutum libertatnm capituli 
defendendarum, secretorumque non pendendorum ......... rer rc... 
Anno 1468, 9. martii. Agriae. Mathias, Hungariae etc. rex, cives et 
jobagiones civit. montis Grecensis, eorum paupertatem miserans, de 
extraordinaria taxa medii fl. solvenda liberat .............. III 


Anno 1468, 9. maii. Agriae. A Mathia, Hungariae etc, rege, Benedictus 
Baćan, dicator tributi, vituperatur, quod graviorem, quam praescriptum 
est, tributum a civibus exigit ......a..,...»..a..»..., 6029229292255 e.a..e. 


Anno 1468, 20. Augusti. Zagrabiae. A Capitulo zagrab. domus in 
Nova ves sita, altari s. Bernardini in eccl. cathedrali ex Jacob arci- 
diaconi testamento addicitur .:.. +... 000.0... a..a...o.o.r.a.o.a.o... 


Anno 1468, 23. Augusti Zagrabiae, Johannem de Brezovica fundos 
suos altari s. Magdalenae oppignoratos cedere nolle a comitatu zagrab, 
capitulo nuntiatur- ....o.0......... nn. 


Anno 1468, 19. septembris. Zagrabiae, A Capitulo zagrab. collegio 

praebendariorum decima in Moravče ceditur ...... nne 

Anno 1469, 16. Augusti. Nandoralbae. Georgius Bradač, qui in ci- 

vitate domum emit, ut in numerum civium asciscatur, contendit +... 
* 


——— --- oo 


Pagina 


304 


305 
306 


306 


307 
308 
310 
310 


312 


313 


314 


527 


318 


319 


320 


320 


322 


323 


324 


CCXXXVI Argumenta. 


264. 
265. 


266. 


267. 


268. 


269. 


270. 


271. 


272. 


273. 


274. - 


275. 


276. 


277. 


278. 


279. 


280. 


281. 


Anno 1469, 3. octobris. Zagrabiae. Communitas civitatis montis Gre- 
censis cum capitulo zagrab, paciscitur --- - -- KKK htt 
Anno I469, 3. octobris, Zagrabiae. Capitulum zagrabien se cum com- 
munitate civit. montis Grecensis ignotis injuriis pacem componit. +. . 
Anno 1469, 17. novembris. Budae. Mathias Hungariae etc rex aream 
capituli sepibus circumdari. fossatis ac propugnaculis muniri, con- 


Anno 1470, 12, Augusti. Zagrabiae. Coram capitulo zagrabiensi com- 
munitas civitatis intercessionem facit, quod a jobagionibus de Božja- 
kovina civium armenta in pabulo, armata manu erepta sunt.:.....-- 
Anno 1471, 2. januarii. Budae, Mathias Hung. etc. rex. domus cano- 
nicorum et praebendariorum zagrab. ex quolibet descensu militari 
eximil-. e... 00 nnn TUE 
Anno 1471, 25. martii, Caktornjae. Coram notario publico delecti 
capituli zagrabiensis postulant, ut 713. flor, quos Fridericus Lam- 
berger legavit, ecclesiae cathedrali quam primum tradantur ........ 
Anno 1471, 1. octobris, Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, milites 
in canonicorum curiis, possessionibusque collocari vetat.....-...... 
Anno 1472, 20. maii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege com- 
munitas civitatis a proventibus mardulinalibus, omnibus taxis, contri- 
butioneque extraordinaria solvendis, liberatur - ---- rr 
Anno 1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat 
capitulo albensi, ut civitas montis Grecensis in legitimam possessionem 
Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. statuatur... eee 
Anno 1472, 20. maii. Bndae. Mathias, Hungariae etc. rex, mandat, 
capitulo albensi, ut communitas montis Grecensis in legittimam posses- 
sionem Dedići, Črnomerec etc. statuatur... «eese PE 
Anno 1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis ereptas possesiones Dedići, Cernomerec, Bitek etc. reddit... - 
1472, 20. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis ereptas possessiones Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. reddit. - 
Anno 1472, 20. Junii. Albae. Coram capitulo albensi capitulum za- 
grabiense de possessione Kraljevec etc. communitati civitatis condonata 
recusat «000000000 ne ... 
Anno 1472, 11. Julii. Budae. Actione a capitulo zagrabiensi intenta, 
communitas civitatis de possessione Kraljevec capitulo erepta in 
judicium vocatur a Mathia, Hung. etc. rege : «eee ertt 
Anno 1472, 15. Julii. Budae. Mathias, Hungariae etc rex, Damiano 
Horvat bano constituit, ut cives in civitatis possessionibus adversus 
omnnes homines, praecipue adversus dominos castri Medved defendat. 
Anno 1472, 1. Augusti, Zagrabiae. Andreas de Zelina praebendarius 
propter pravos mores proscribitur E ......... .... 
Anno 1472, 10, Augusti. Budae. Mathias, Hungariae etc, rex, mandat 
bano, ut cives zagrabienses in eorum posssessionibus ab Osvaldo 
episcopo vi raptis, adversum Osvaldum defendat- +++. -.... XXE 
Anno 1472, 6. septembris. Zagrabiae. Omnes invasiones ab hominibus 
Osvaldi episcopi, capitulique zagrabiensis in communitatem civitatis 


33! 


332 


333 


333 


334 


335 


336 


338 
339 


341 


342 


344 


345 


346 


347 








eiusque possessiones factae, inquisitione a comitatu zagrabiensi insti- 
tuta, ratae fiunt.......-.. nn e ceo] ob. cct e 
Anno 1473. 22. januarii. Zagrabiae. Coram magistratu civit. montis 
Grecensis, Martinus litteratus turrim suam muratam, fundosque adia- 
centes monasterio Heremitarum de promontorio zagrab. 28. fl. vendit. 


283. Anno 1473, 14. februarii. Budae Mathias, Hungariae etc. rex, patrum 
ord. Praedicatorum saluti consulens, eorum e suborbio intra civitatis 
montis Grecensis muros recipiendorum ibique prope sacellum s Catha- 
rinae novi coenobii construendi facultatem tribuit .«...-.. eene 

284. Anno 1473, 19 marti. Albae Johannes Tuz de usufructu possessionum 
Dedići, Cernomorec etc. a communitate civitatis redimendo recusat . 

285. Anno 1473, 22. martti. Romae, Sixtus IV. concedit, ut fratres Prae- 


dicatores sedem suam in communitatem civitatis montis Grecensis 
transferant ........ etn DEP 


282. 


286. Anno 1473, 22, martii. Albae. Thomas Tompa, canonicus, nomine 
capituli zagrabiensis possessionum Kraljevec, Cerje, Kobiijak etc. 
usui fructui, quem communitas civitatis percipit, intercessionem facit: 

287. Anno 1473, 23. maii, Zagrabiae, Nicolaus Ujlak et Damianus Ho:vat, 
bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem Tuz 


agitur, novam diem constituunt . -.. <... e 0 onn n n nnn ect 
288. Anno 1473, 23. maii Zagrabiae. A communitate civitatis montis Gre- 
censis patres Praedicatores excipiuntur ....... onn IPIE 


289. Anno 1473, 6. Julii. Statutum de area capituli zagrab. munienda :*: 


290. Anno 1473, 17. Augusti. Zagrabiae, Pyxides sive bombardae manuales 
inter canonicos distribuuntur :*.....- eee . 


291. Anno 1473, 24. Augusti. Zagrabiae. Nicolaus Ujlak et Damianus 
Horvat, bani, in causa, quae inter communitatem civitatis et Johannem 
Tuz agitur, dim identidem constituunt -.--.. nn n nnne t 
292. Anno 1473, 28. decembris. Zagrabiae. Mathiae regis Hungariae etc. 
epistolae exemplar a capitulo zagrab. communitati civitat, montis Gre- 
censis editur .... 


293. Anno 1474, 10. Augusti. Holomuci. Mathias, Hungariae etc. rex, 


communitati civitatis montis Grecensis mandat, ut eius bombardam 
conservet - » +. s.a.a»....e.e e*2009292^»2060952092062920927525279229 8 ... 


294. Anno 1475, II. martii. Zagrabiae. Elias de Saplonca, vicarius spi- 
ritualis, plebanis zagrabiensibus mandat, ut cives quosdam ad lega- 
tiones testamentarias collegio praebendariorum tradendas compellant. 

295. Anno 1475, 15. maii, Caktornjae. Christophorus Hochburger, capitaneus 
civitatis montis Grecensis, capitulo zagrabiensi mandat, ne cives a Med- 
vešćak rivo utendo impediant... ... «nnn PESE 

296. Anno 1475, 8. Junii. Budae, Mathias, Hungariae etc, rex. mandat, ut 
lis, quae est de rivo Medvešćak, quam primum in judicio compo- 
natur - ...........- a....o..o....u........e.................... 

297. Anno 1475, 11. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, Osvaldo, 


episcopo zagrab., praecipit, ut communitati civitatis montis Grecensis 
ereptos agros reddat -«-.......4 ccce hse hts 


298. Anno 1475, Il Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, comitatui 


Argumenta. CCXXXVII 


Pagi 


348 


350 


352 


353 


354 


357 


358 


358 
359 


360 


360 


361 


362 


364 


365 


366 


CCX XXVIII Argumenta. 


— — — — — —À—— — — — — — —— — ————— —— — — — 


299. 
300. 
301. 


302. 


303. 


304. 


305. 


306. 


307. 


308. 


309. 


310. 


311. 


312. 


313. 


zagrab. praecipit, \ ut murus s munitionis civitatis montis Grecensis di- 
rutus rificiatur--«»« «s eeeeeeeeeeeesoe osos on 
Anno 1475. mense e Julio. Zagrabiae. Homines capitulares a civibus 
zagrabiensibus in mercatu esse vulneratos, nonnullosque interfectos, 
comitatus zagrabiensis exquirendo constituit pro certo - - +++ - "+. ..- 
Anno 1476, 16, Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, comitatui 
zagrab. imperat ut unamquamque communitatis civitatis montis Gre- 
censis querimoniam omni tempore excipiat... ++... +... ..0.... ... 
Anno 1476, 14 Julii Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, abbati 
Cisterc. zagrab, mandat, ut irruptione Turcorum imminente diruantur 
tuguria, sub monasterio sita, quae facile accendantur.-........ +... 
Anno 1476, 20. Augusti. Zagrabiae. Osvaldus, episcopus zagrab, 
capitulo concedit, ut areae capitularis pars sequestretur, moeniis obdu- 
catur, laicisque ad capitulum defendendum detur ».. +... +... ...... 
Anno 1476, 25. Augusti. Casmae, Coram capitulo časmensi com- 
munitas civitatis montis Gresensis intercessionem facit contra capitulum 
zagrab., quod iudicio regulari citato apud regem eam necis hominis 
cuiusdam, capitulo subjecti, ream fecit .....-... rennen EKE 
Anno 1476, 28. Augusti. Časmae. Coram capitulo časmensi com- 
munitas civitatis contra capitulum zagrabiense recusat, quod cives 
quidam laboratores capituli in munitione constitutos esse aggressi et 
in carcerem duxisse arguuntur «+: eee nh nn ect 
Anno 1476, 28. Augusti. Sub Bela. Eustachius, fratrum ord. Praedi- 
catorum conservator, plebanis zagrab. mandat, ut Paulum archidiaconum 
propter injuriam ordini Praedicatorum illatam in jus vocent-------- 
Anno 1477, 7. Junii. Budae. A Mathia, Hungariae etc. rege, privi- 
legium, quo constituitur, in cujus judicium cives zagrabienses vocari 
sit fas, identidem confirmatur:.......... leeren 
Anno 1477, 18. Augusti Zagrabiae. Statutum de civibus in area 
capitulai locandis «eee een 
Anno 1477, 19. novembris Budae. A Stephano Bathor, judice curiae, 
constituitur, ut a communitate civitatis possessiones capituli Kobiljak, 
Sviblje etc. per injuriam non esse occupatas iudex et quinquaginta 
cives jurejurando obstringant een. P .. 
Anno 1478, 2. januarii. Zagrabiae. Libertatis privilegium novis hospi- 
tibus in area capitulari congregandis a capitulo zagrab. tribuitur .. 
Anno 1478, 26. januarii, Casmae. Capitulum časmense nuntiat coram 
se Soldinarić, judicem civitatis, et quinquaginta cives juravisse a com- 
munitate civitatis possessiones capituli per injuriam non esse occupatas. 
Anno 1478, 17. februarii, Zagrabiae. Statutum de domibus in vico, 
quem capitulum nuper concessit ad habitandum, per capitulares 
aedificandis >... 2000 aaa ao eset ............. P 
Anno 1478, 23. aprilis. Budae, Mathias, Hungariae etc rex, Ladislao 
de Egerwara mandat, ut causa, quae jam dudum agitur inter com- 
munitatem civitatis et capitulum, ad finem perducatur ............ 
Anno 1478, 15. Junii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
taxarum dicatoribus et contributionum exactoribus interdicit, ne a 
fratribus ordinis Praedicatorum tributum exigant. ........... eese 


368 


369 


379 


302 


379 


377 


378 


381 


382 


382 


385 


391 


392 


392 


393 


316. 


317. 


318. 


319. 


320. 


321. 


322. 


326 


327 


328. 


329. 


330. 


Argumenta. CCXXXIX 


Anno 1478, 30. Junii. Zagrabiae. Observanda quedam de eigillatione 
a capitulo constituuntur- - + + - «sooo meer een m9 . . . 

Anno 1478, 14. Julii. Budae. Gabriel, presbyter cardinalis, Johanni, 
archidiacono časmensi, mandat, ut in Johannem, canonicum zagra- 
biensem, qui Antonium fratrem ord, Praedicatorum spoliavit, inquisi- 
tionem constituat s - + ....... .......................... ........ 
Anno 1478, 27. Julii. Zagrabiae. Johannes, arhidiaconua časmensis, 
mandat plebanis zagrab, ut Johannem, canonicum lectorem, in jus 
citent, quod Antonium fratrem ord. Praedicatorum spoliavit --- - »-- 
Anno 1478, 15. septembris. Zagrabiae. Statutum de munitione areae 
capitularis diu noctuque custodienda... +... ........... EIE e... 


Anno 1479, 25. junii. In Tbatha. Matbias, Hungariae etc. rex,. 


capitulo zagrab. praecipit, ut turrim suam, quae nominatur : Popov 
turen“, in communitate civitatis sitam reficiat - +... 0.00 0....... . 

Circa ann. 1480 Gravamina capituli zagrabiensis Mathiae, Hungariae 
etc regi, misSga-. +... 00 oak rer. 
Anno 1480, 8. octobris, Zagrabiae. A Mathia Hungariae etc. rege pelli- 
ficum, selliparium, artificum frenorum et corrigiatoram in civitate 
montis Grecensis societatis statuta identidem confirmantur ----+--- » 
Anno 1480, 13. novembris. Zagrabiae. Joannes Thuz occupatas apt 
tuli zagrab. terras, capitulo reddit ........ eese mn . 

Anno 1481, 30. januari. Zagrabiae. Michael Orszag, palatinus, judi- 
cesque nobilium terminum in causa, quam civitas montis Grecensis 
contra capitulum de possessionibus Kraljevec etc. agebat, iterum 
prorogant ............. Deren ng e*t] 2952258 


. Anno 1481, 30. januarii. Zagrabiae. Capitulo zagrab. ad monstrandas 


in curia regia literas de telonio zagrab. termimus constituitur - - - - -- 
Anno 1481, 22. februarii. Zagrabiae. Communitate civitatis zagrabiensis 
accusapte, congregatio generaiis nobilium regni Slavoniae, nobilibus 
quibusdam interdicit, ne a mercatoribus zagrabiensibus tributum pro 
merce cogant e*a«ccoc085222€060603t658€«292999 "I esc07208 ove... .....e- 


. Anno 1481, 26. februarii. Zagrabiae. A congregatione nobilium co- 


mitatus zagrabiensis, Osvaldus episcopus vi ereptos agros prataque 
praebendariis reddere oportere conđemnatur.....- FEKEFEKEKEE etn 
Anno 1481, 12. maii. Crisii. A nobilibus regni Slavoniae, quanta te- 
lonia et vectigalia pro mercibus Zagrabiae et in regno sint solvenda, 
in regni congregatione generali determinatur .... «e onn 
Anno 1481. Zagrabiae, Mathias Hungariae rex possessiones Stanicae 
viduae Clementis Kiš altari s. Hieronimi in ecclesia cathedrali 
adjudicat -............ nn | nn... 
Anno 1482, mense januario. Zagrabiae. Michael palatinus terminum 
in causa inter capitulum et civitatem montis Grecensis iterum prorogat. 
Anno 1482, 1. februarii. Zagrabiae, Catharina, Mathei Latzarini morte 
viduata, ex Nicolai sartoris dispositione testamentaria, unum flor. 
monasterio remethensi pro fornicis mercede pendit......-.- ett 
Anno 1482, 30. martii, Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
possessionatis hominibus, tributa tenentibus, praecipit, ne a civibus 
zagrab tributum pro merce exigant... «n nn nn n nn ng .. 


Pagina 


394 


395 


396 


399 


399 


400 


402 


404 


404 


405 


405 


408 


414 


417 


418 


418 


420 


CCXL Argumenta. 


331. 


332. 


333. 


334. 


335. 


336. 


337. 


338. 


339. 


340. 


343. 


344. 


345. 


346. 





Anno 1482, 11. Julii. Posonii, Mathias, Hungariae etc. rex, Blasio 
Magjar bano ac Baltasari Baćan et Petro Bočkaj nobilibus interdicit, 
ne a civibus zagrab. tributum pro merce petant, neve exigant..- -- - 
Anno 1483, 25. februarii. Zagrabiae. Statutum capituli zagrabiensis 
de poena constituenda in illum, qui clavim scrinii, quo capituli 
sigillum conservatur, die sigillationis non deportaverit : - - . - ....... . 
Anno 14833, 9. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
nobilibus, qui in possessionibus suis tributa tenent, identidem praecipit, 


ut a mercatoribus zagrabiensibus vectigalia exigere desistant .---- .- 
Anno 1483, 11. Junii. Zagrabiae. Statutum capituli de foro in area 
capitulari curae capituli iudicis committendo .......-...- TP . 


Anno 1483, 17. septembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, Petro 
Bočkaj ac Ladislavo Rohfy, omnibusque nobilibus praecipit, ne in 
possessionibus suis a civibus zagrabiensibus tributum pro merce 


. petant .:-* rr ............... ........ ............. 


Anno 1484, 3. maii. Budae. Mathias, Hungariae etc. rex, omnibus 
regni Slavoniae nobilibus severe interdicit, ne a mercatoribus zagra- 
biensis vestigal exigant ++... «nee Qesoossoscocccccecco 
Anno 1484, 8. Junii. Zagrabiae. Statutum de canonicis cauponas 
exercentibus et de pcena constituenda in eos, qui chartis lusoriis 
magna pecunia posita, luserint - +... ....... a.............. ..... 
Anno 1484, 15. Junii Zagrabiae. Robertus praepositus propter diversa 
scelera gradu dejicitur et beneficio ac capitularium a consorcio 
excluditur ++. .+............ ......... ano TIPPS 
Anno 1484, 3. decembris. Zagrabiae. Mathias Gereb banus, omnibus 
nobilibus tributa, quae a civibus zagrab. contra legem exigant, sese 


occupaturum esse, minatur +... ........ een en r ne 
Anno 1485, 16. septembris. Zagrabiae. Statutum capituli de solidis 
ab unoquoque canonico quotannis companatori solvendis --»--- XE 


. Anno 1486, 8. aprilis. Budae, Mathias, Hungariae etc. rex, capitulo 


praecipit, ut Gregorium de Stubica in salis fodinis perquirendis, ape- 
riendisque, adjuvet ................ nn 
Anno 1487, 26. januarii, Zagrabiae. Communitas civitatis montis 
Grecensis fratribus Eremitis concedit, ut turrim in civitate sitam 
restaurent in eaque unu inquilinum collocent ...-.... grrr 
Anno 1487, 7. aprilis. Romae Ab Innocentio VIII. papa, capitulo 
zagrab. praecante, statutorum corrigendorum, mutandorumque facultas 


Anno 1487, 4. maii. Zagrabiae. Capitulum zagrab. de colonorum 
equis et peccoribus arcendis a tlacis et foenilibus capitularibus ad 
Zagrabiam sitis, quaedam disponit... .. «senes PEE 
Anno 1487, 5. decembris. Budae. A. regis judicio causa, quae de 
Petrovina, Siljakovina et Hrašće possessionibus inter communitatem 
civitatis montis Grecensis et Heningum de Sused agitur, communitati 
civitatis Hrašće adjudicatur "E 
Anno 1487, 10. decembris, Budae. Kraljevec, Cerje, Kobiljak etc. 
possessiones, quas communitas civitatis montis Grecensis ad se vindi- 
cavit, a regis judicio capitulo zagrabiensi addicuntur........ ete 


“= 


421 


422 


423 


424 


424 


427 


417 


428 


428 


429 


431 


432 


433 





——— 
— — —— —M—— M——————M LZ. I ZI 


347. 


348. 


349. 


350. 


351. 


352. 


353- 


357. 


358. 
359. 
360. 
361. 


362. 


363. 


Anno 1488, 1. februarii. Crisii. A congregatione comitatus crisiensis 
constituitur, ut Johannes Horvat de Okić possessionem ereptam, quae 
Stupnik appellatur, fratribus Praedicatoribus zagrab. reddat, damnaque 


adlata restituat --..... eee PPP nn 
Anno 1488, 12. maii. Zagrabiae. Osvaldus episc. zagrab. canonicis a 
divinis absentibus poenam constituit - + + - ++. +000 nene 


Anno 1488, 5. Junii. Viennae. Mathias, Hungariae etc. rex, communitati 
civitatis montis Grecensis praecipit, ut Galli Kudelić infamia in ci- 
vitatis tabulis consignata, deleatur: » 2+. ecce tt nn 
Anno 1488, 19. februarii. Zagrabiae, Capitulum zagrabiense commu- 
nitatem civitatis montis Grecensis in Hrašća boni possessionem a se 
inductam esse nuntiat -. -............a........................ 


Anno 1489, 3. januarii. Zagrabiae. Capituli statutum de festis in 
ecclesia cathedrali zagrab. servandis et celebrandis. ............... 
Anno 1489, 28. septembris. Budae Angelus, sedis apostolicae legatus, 
plebsnis zagrabiensibus mandat, ut summoperc enitantur, ut commu- 
nitas civitas pacem, quam cum capitulo inivit, scriptam edat ...:.. 
Anno 1489, 18. octobris, Zagrabiae. A plebanis zagrab. exemplar 
exscriptarum iniuriarum atque pacis inter communitatem civitatis 
montis Grecensis et capitulum initae traditur Angelo, sedis apost. 


Anno 1489, 2. decembris Zagrabiae. Angeli, sedis apostolicae legati, 
jussu, Gemgins archidiaconus atque canonicus zagrab. Baltasari et 
Catharimae conjugibus mandat, ut Nicolao civi eiusque uxori erepta 
bona reddant. -= -....0........................................ 


. Anno 1490, 9. Augusti. Zagrabiae. Coram legatis civitatis Dorothea, 


Blasii institoris morte viduata, Martino Radlin eiusque patri atque 
eorum heredibus agrum 14. fl vendit +..-.< <. eee .... 
Anno 1490, 11. octobris, Budae. Regni Slavoniae ducatu Johanni 
Corvino atributo, Ladislaus Hungariae etc. rex, communitati civitatis 
montis Grecensis mandat, ut in Corvini dicionem concedat-- ------- 


Anno 1491, 8. martii. Zagrabiae. Comitatus crisiensis decreti 
exemplar, quo Johannes Horvat de Okić raptam possessionem, quae 
nominatur Stupnik, reddere iubetur, a capitulo zagrab. fratribus ord. 
Praedicatorum zagrab. editur ---...... TP erneuern 
Anno 1491, 28. martii. Zagrabiae. Coram civitatis deputatis dimidium 
opium a Martino Kunić, cive, Eliae fratri ceditur-............... 
Anno 1491, 29. septembris. Zagrabiae. Joannes Corvinus dux et banus 
Slavoniae, capitulum zagrab. in tutelam assummit .......... eee 
Anno 1491, 19, decembris. Zagrabiae, Coram civitatis deputatis Dorothea 
civis Georgio Vitković civi vineam, silvamque 12. flor. vendit .....- 
Anno 1492, 9. martii. Stipendium annuum medicinae doctori a capitulo 
zagrab. assignatur Deren ———— Er Er Ser ur 
Anno 1492, 13. Julii. Zagrabiae. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux, plebano s. Margarethae precante, possessiones quasdam jobagio- 
males ab Ulrico, Ciliae comite, raptas, sacello s. spiritus reddit... - - 
Anno 1492, 25. Juli. In Gudovec. A Ladislao de Egervara, 


17 


Argumenta. CCXLI 


Pagina 


462 


464 


467 


468 


469 


471 


473 


475 


476 


478 


478 


479 


480 


481 


482 


483 


CCXLI Argumenta. 


364 


365. 


366. 


367. 


368, 


369. 


370. 


371. 


372. 


373. 


374. 


375. 


376. 


377. 


378. 


379. 





Slavoniae bano, capitulum zagrabiense petitur, ut sacellum s. spiritus 
in possessiones jobagionales, olim raptas, inducat ...-.....0........ 
Anno 1492, 16. Augusti. Zagrabiae. Sacellum s. spiritus in posses- 
siones jobagionales esse inductum a capitnlo zagrab. nuntiatur - - - - - 
Anno 1492, 9. decembris. Simigii. Coram conventu s. Egidii de 
Simigio, fratrum ord. Praedicatorum -deputatus reclamat Osvaldo, 
episcopo zagrabiensi, qui agros quosdam in perpetuam altariam legatos 
ademerit «-«**ecccec ere hee ne eccesso . 
Anno 1492. Zagrabiae. Gallus Kudelić institor et civis zagrab. 
Johannem Corvinum ducem orat, ut civitatis deputatis mandet, ut de 
causa, quam cum quibusdam civibus agit, sententiam ferant --«-- - - + 
Anno 1492. Georgius rector arae s Nicolai in ecclesia s Marci vineam 
in promontorio Remethensi 6 flor et 14 wienn emit -.-...... ... 
Anno 1493, 27. januarii. Budae, Vladislaus, Hung. etc. rex, omnibus 
hominibus qui tributa tenent, praecipit m ne a civtbus zagrabiensibus 
tributum pro merce exigant. ....o...,o..e...................... . 
Anno 1493, 6. februarii. Budae. Communitate civitatis rogante Vladi- 
slaus, Hungariae etc, rex, libertates a decessoribus communitati datas, 
comprobat -- +: »» - TP nn nn. 
Anno 1493, 27. martii. Romae. Alexander VI. papa abbati Cisterc. 
zagrab. praecipit, ut pecuniam hospitali b. v. Mariae in monte Grecensi 
debitam, a quibusdam civibus zagrabiensibus cogat - - --- - - T 
Anno 1493, 30. octobris Budae. Vladislaus, Hung. etc. rex, episcopo 
zagrabiensi. nonnullisque nobilibus mandat, ut fratres Praedicatores 
zagr. in fruenda possessione, quae vocatur Slavetić, tueantur ------- 
Anno 1494, 4 februarii. A capitulo zagrab. in Fabianum de Zempée 
canonicum propter perditos mores poena constituitur .......- ...... 
Anno 1494, I4. februarii. Zagrabiae. A civitatis communitate Marco 
Kranjec civi, portorium. quod ,knežia“ nominatur, 78. flor, firmis 
conditionibus elocatur +: ++... .................. 2 ............... 
Anno 1494, 14. Augusti. Zagrabiae. Coram capitulo zagrab. duo 
praebendarii sese posthac in domibus suis suspectas quasdam personas 
non habituros promittunt een 
Anno 1495, 3. februarii. Zagrabiae. Domus quaedam cum fundo in 
Nova ves sito annectitur per capitulum arae b. Pauli in ecclesia 
cathedrali fundatae ..- +... 00000 n n M re mn 
Anno 1495, 18. februarii. Viroviticae. A Vladislao Hung. etc rege 
actus, quo quatuor sessiones jobagionales sacello s. spiritus sunt red- 
ditae comprobatur, unaque ius regale condonatur :..:* eee 
Anno 1495, 19. febrarii. Viroviticae Vladislaus, Hung. etc rex, 
omnibus nobilibus, civitatibusque indentidem praecipit ne a mercato- 
ribus zagrab. pro merce tributum exigant ------ echec nn 
Anno 1495, 19. februarii. Viroviticae. Vladislaus Hung. etc. rex, 
capitulo zagrab. mandat, ut sacellum s. spiritus in bona quatuor 
sessionum jobagionalium redditarum inducat ....:.. eee ett 
Anno 1495. 22 martii, Zagrabiae. Capitulum zagrabiense nuntiat 
sacellum s, spiritus in bona quattuor sessionum jobagionalium, olim 
raptarum, esse inductum > + ................... PE o...... . 


Pasi 


484 


485 


486 


487 


488 


488 


490 


491 


492 


492 


494 


497 


498 


499 


500 


502 


503 





381. 


382. 


383. 


384. 


385. 


386. 


387 


388. 


389. 


390. 


391. 


392. 


393. 
394. 
395. 


396. 


Anno 1495, 6. septembris. Zagrabiae, Johannes Corvinus, Slavoniae 
etc. dux, permissu libertatum mercatoribus zagrab. datarum, praecipit 
omnibus nobilibus, qui tributa tenent, ne a mercatoribus zagrab. pro 
merce tributum cogant: -« «nene "PP ........... .. 
Anno 1495, 27. novembris. In Topusko. Johannes Corvinus Slavoniae 
etc. dux, a communitate civitatis Grecensis 800. flor. mutuatur, eamque 
propterea a tributo annuo solvendo liberat ........ rer nennen. 
Anno 1496, 20. martii. Modrušae. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux, nobilibus quibusdam severe praecipit, ne a mercatoribus agna. 
tributum pro merce exigant 2...o....... Denon nenn nn . 
Anno 1496, 19. Junii. Zagrabiae. A Georgio episcopo rosonensi novum 
b. v. Mariae altare in cathedrali ecclesia zagrab consecratur +»....o 
Anno 1496, 4. Augusti. In Bihač. Johannes Corvinus, Slavoniae etc. 
dux, civitatis deputatis mandat, ne impediant, quia Thomas et Fran- 
ciscns Baćan nobiles, Catharinaque mater eorum in possessionem 
domuum suarum in communitate sitarum veniant --- ++ -+-- ee... 
Anno 1496. 20. octobris. Zagrabiae. Nicolaus abbas Cisterc. zagrab. 
Gregorio Šedina domum in Opatovina sitam, monasterioque a Gallo 
carnifice legatam, 16. flor. conditionibus quibusdam vendit......... 
Anno 1496, 4. decembris, Budae. Vladislaus, Hungariae ete. rex, cives 


zagrabienses in episcopatus zagrab. territorio etiam porro tributa 
solvere jubet..... ++. n n n n n n rennen. nn. 
Anno 1497, 28. octobris. Vladislans, Hungariae etc, rex, communitati 
civitatis montis Grececensis praecipit, ut resistat Johanni Corvino 
duci, si cuprum, quod Johannes Turzo Seniam per Zagrabiam mittere 
eogitavit, adimere voluerit - --«- -«« «00er - nenn rennen nenn 
Anno 1497, 10. novembris. Zagrabiae. A capitulo zagrab. editur 
exemplar constitutionis Vladislai regis, qua Johannes Corvinus totius 
Slavoniae dux nominatur. +» + «scere rrt oer ht HÀ rtm 
Anno 1498, 28. maii, Budae. Vladislaus Hungarie etc. rex, mercatores 
zagrabienses a tributis pro merce solvendis identidem liberat....... 
Anno 1498. 31. mii. Budae, Vladislaus Hnngariae etc, rex. tricesi- 
matoribus zagrab, praecipit ne plus quam lege praescriptum est, pro 
tricesima exigant e. o........................ .. 
Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hung. etc. rex, Bernar- 
dinum Frangepan a civibus zagrab. portorfm exigere vetat ........ 
Anno 1498, 24. Augusti. Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. 
omnibus nobilibus et communitatibus mandat ne a civibus zagrab. 
pro merce tributum porro cogant ---- rennen nennen 
Anno 1499, 9. aprilis. Casmae. Osvaldus episc. zagrab, fratri suo 
Alfonso, praeposituram zagrab. capituli confert... eese 
Anno 1499, 15. aprilis. Casmae. Ab Osvaldo episcopo zagrab. pia 
legata legantur: —————————————-—-——-——— 
Anno 1499, 12. maii. Budae. A Vladislavo Hungariae etc. rege, 
Osvaldi episcopi sagrabiensis testamentum regia potestate sancitur - 
Anno 1499. 18. Junii, Budae. Vladislaus Hungariae etc. rex. archi- 
diaconis ecclesiae zagrab. praecipit, ut ab Osvaldi episcopi testa- 
mentis executoribus pensionem quartanae expostulare desinant...... 
Necrologium, epitaphia, inscriptiones. - «eon 


a. —— -— 


Argumenta. CCXLIIT 


Pagina 


505 


506 


507 


507 


508 


509 


511 


512 


513 


513 





EMENDANDA. 


Pag. 8. Doc. 9. Lin. 2. Gresensis — Grecensis. 

» 21. » 23 , 1. Anno 1316 — Anno 1416. 

» 237. » 30. 4, 2. Sigismundus sex — Sigismundus rex. 

» 29. „ 31. „ 22. vituperioris — vituperiosis. 

n 30. „ 32. „ 39. Jecerum — fecerunt. 
^» 38. „ 32. „ 18. huismodi — huiusmodi. 

n 37: n 32. . 28. ecclesiaatico — ecclesiastico. 

» 38. „ 38. „ 30. pessonarum — personarum. 

p» 43. » 35 » 24. animabas — animabus. 

n 57. » 47. . 32. biceellis — biccellis. 

» 64. „ 53. , 13. et Johannem capellanos — et Johannem 

presbiteros capellanos. 

. 78. $4, 63. , 28. reliquos cero — reliquos vero. 

» 74 » 64. „ 1. 23. aprilis — 15. aprilis, | 
2» 79. 4, 68 „ l. 11. novembris — 7. septembris, 

n 112 86. , 10. mone Grecensi — monte Grecensi. | 
» 115. . 87. , 11. novensi — nonensi. 

126. „ 100. „ 9. noiicia — noticia 

» 128. 102. „ 2. donatione — venditione. 

n 133 n 8b —_ 106 

» 142. „ 114. Lin. 9. acqusitis — aquisitis. 

» 149. „ 116. „ 35. procaratoribus — procuratoribus. 

„ 159. „ 120. „ $3. eosdem spoliassent — eundem prestolassent. 
» 175. „ 127. . 34. tricesimo — vicesimo. 

» 177. „ 127. „ 31. capitutum — capitulum. 

n 207. „ 149. . 9. pannus — pannum. 

» 234. „ 178. „ 3. arca — area. 

» 249. „ 187. , 3-4. communitati — capitulo sagrab. 

» 260. „ 197. „ 21. mendicantes — međicantes, 

» 282. „ 224. , 16. successres — successores. 

» 338. , 273. „ 28. Michael Benakowych — Michael Bence- 

kow ych. 


» 344. » 277. >, 1. 11. Junii — r1. Julii. 
» 301. „ 310 , 1. Zagrabiae — Časmae. 
406. . 324. . 11. pertinencüs — pertinenciis Dobra Kutya. 
n 445. „ 345. . 24. fius —- filius. 
» 408. 4, 350. . l. 7. decembris — 19. februarii. 
» 480. , 359. , 9. aci uxta — ac iuxta. 
490. ». 309. e l. 6. januarii — 6. februarii. 


Nota bone! Documentum nro. 45. ann. 1426, errore calami illatum, pertinet ad 
ann. 1526, 
Documentum nro. 214. ann. 1459, errore illatum idem est ac 
nro. 147. ann, 1449; et est ann, 1449. 


m - 





l. 
Anno 1400, 16. Augusti. Zagrabiae. 


Coram  magistratu communilalis civit. montis Grecensis Andreae Puljan 


civis heredes herciscunt. 


Nos Chun, filiüs Johannis, iudex, Pyero, Benedictus, Georgius, 
Demetrius, Andreas, Georgius, Stephanus et Gregorius, iurati, consi- 
liarii et universi cives montis Grechensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis: quod pro- 
vidus vir Myclinus, condam iudex, unacum domina Margaretha, sua 
consorte, filia videlicet Andree Pulyani ab una, parte vero ex altera 
provida domina Anna vocata, relicta predicti Andree Puliani et 
discretus vir dominus Petrus, filius prefati Andree, canonicus ecclesie 
zagrabiensis, nostri concives, ad nostram personaliter venientes pre- 
senciam confessi extiterunt oraculo eorum vive vocis in hunc modum: 
quod ipsi de quibusdam possessionibus seu possessionariis porcionibus 
nostri in medio ac in territorio predicte civitatis sitis et existentibus, 
super ipsos hereditario iuris titulo condescendentibus, talem divisionem 
retulerunt inter se fecisse: quatinus duodecim sessiones in villa, Po- 
bresya vocata, simul cum universis aliis terris arabilibus ad easdem 
sessiones pertinentibus, item quedam tercie subtus quandam arborem 
nucis prope murum civitatis intra terras Nicolai Mahnyn sitas, duo- 
decim dietas in se continentes, ac due partes cuiusdam orti subtus 
murum nostre civitatis inter ortos liberorum condam Sebastiani et 
liberorum condam Anthonii Reynis sitas; item quedam domus mu- 
rata simul cum fundo et aliis edificiis suis intra fundos dicti domini 
Myclini iudicis et sue consortis Margaretha nuncupate, unam curiam 
et quartam partem curie ad usum nostre civitatis in se continentem, 
in ius et proprietatem prefatis domine Anna vocate et Petro cano- 
nico filio dicti Andree cessissent, ymmo cessit coram nobis iure per- 
petuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum, 
ac iuxta condicionem dicte civitatis ab antiquo abprobatam, quomodo- 

1 


2 Doc. 2. — An. 140r. 





cumque voluerunt disponendum. In cuius rei memoriam, firmitatemque 
perpetuam presentes litteras nostro communi sigillo roboratas eisdem 
domine Anne et Petro duximus concedendas. Datum feria secunda 
proxima ante festum beate Elene regine. Anno domini millesimo 
quadrigentesimo. 


Originale in membrana. Zona sericea albi et violacei coloris appendet absque 
sigillo. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


2. 


Anno 1401, 7. januarii. Zagrabiae. 


Eberhardus episc. 2agrab. decessorum suorum. exemplum sibi ad imi- 
landum proponens, ecclesiae. cathedralis praebendariis vini frugumgse 
decimam condonat. 


Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis. Memorie commendantes tenore presencium significamus quibus 
expedit universis, Quod discreti et honesti viri domini prebendarii 
ecclesie nostre zagrabiensis nostram accedentes in presenciam, nobis 
humili cum instancia detegere curarunt, quomodo universi et singuli 
nostri predecessores episcopi decimas eorum de singulis vineis ip- 
sorum ac terris propriis ad ipsorum scilicet prebendas de jure et ab 
antiquo pertinentes et spectantes imposterumque ad eosdem pertineri 
debendas, provenientes, prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas, ob hoc, quia videlicet memorati domini pre- 
bendarii ad laudem divini numinis, virginisque gloriosissime et tocius 
celestis curie singulis annorum curriculis missam sollenni cum devo- 
cione qualibet feria quarta in septimana pro honore beati Nicolai 
episcopi et confessoris et superinde litterarum graciosarum munimina 
ipsorum nostrorum predecessorum non modica obtulerunt, rogantes 
nos prece subiectiva, ut dignaremur habere rata atque grata per ipsos 
predecessores nostros episcopos super premissis concessa. Nos igitur 
cernentes et in nostri archani consilii ipsorum dominorum prebenda- 
riorum postulacionem et flagitacionem iustam atque congruam fore 
agnoscentes et prorsus nolentes infringere ipsorum nostrorum prede- 
cessorum sanccionem ad preconium creatoris omnium factam, nam 
bona opera gloriosius mutatur factus, ideo per harum nostrarum lit- 
terarum vigorem atque seriem predictas universas decimas singulis 
annis de vineis ac terris sepefatorum dominorum prebendariorum, 
modo uti premittitur, provenire debendas, perpetuis temporibus du- 
ximus remittendas et relaxandas, immo harum serie plenarie ac inte- 
graliter remittimus et relaxamus, ipsorumque nostrorum predecessorum 





Doc. 3. — An. 1401. 3 





super premissis acia et salubriter disposita omnimode confirmantes. 
In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes nostras 
privilegiales litteras propter absenciam sigilli nostri maioris, sigillo 
nostro annulari appensione munitas, quod eiusdem roboris ac valoris 
esse pronunciamus, memoratis dominis prebendariis duximus conce- 
dendas. Datum Zagrabie secundo die festi Epiphaniarum domini. Anno 
eiusdem millesimo quadringentesimo primo. 


E transumpto capituli zagrab. facto anno 1520, In archivo ven. Capituli 
zagrabiensis. Act. Cap. ant. fasc. 76. nr. 34. 


8. 


Anno 1401, 13. martii, Zagrabiae. 


Communitas civilalis montis Grecensis coram capitulo zagrabiensi contra 
Sigismundum regem de possessionibus Hrasca et Petrovina, quae nobilibus 
de Sused condonatae sunt, recusat. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis memorie commendamus te- 
nore presencium quibus expedit universis: quod providi et circum- 
specti viri Johannes, filius Jacobi dicti Bolye, et alter Johannes, filius 
Stephani de Bozow, olym judices, cives civitatis montis Grechensis, 
in ipsorum ac judicis, juratorum et universorum civium eiusdem civi- 
tatis personis personaliter coram nobis comparendo per modum pro- 
testacionis et prohibicionis nobis significare curaverunt, quod prout 
ipsi Judex, jurati ac universi cives dicté civitatis percepissent, sere- 
nissimus princeps et dominus noster naturalis, dominus Sigismundus, 
dei gracia rex Hungarie, Dalmacie et Croacie etc. necnon marchio 
Brandenburgensis etc. quasdam duas villas Petrouyna et Hrascha 
appellatas, ac unam possessionem Sylyakouina vocatam in comitatu 
Zagrabiensi habitas et existentes, venerabili viro domino Christophoro 
preposito de Glogoncha et magistro Nicolao, filiis condam Nicolai, 
dicti Thoth de Zwmzedwar donasset, contulisset atque perpetuare 
vellet et niteretur in grande preiudicium juris judicis, juratorum 
ac universorum civium prenominatorum et dispendium valde magnum. 
Unde facta huiusmodi protestacione iidem Johannes, filius Jacobi et 
alter Johannes, filius Stephani, judices, suorum et nominibus, quorum 
supra, meliori modo et forma, quibus valuerunt et potuerunt, anno- 
tatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione et 
perpetuacione premissarum duarum villarum Petrouina et Hrascha 
vocatarum ac unius possessionis antedicte Sylyakovina appellate, ipsis 
domino Christophoro preposito et magistro Nicolao dicto Thoth, me- 
moratumque dominum Christophorum prepositum, magistrum Nico- 


4 Doc. 4. 5. — An I401— 1402. 





laum, Ladislaum, filium eiusdem magistri Nicolai et Stephanum, filium 
Laurencii de dicto Zwmzedwar ac omnes alios quoscumque ab occu- 
pacione, detencione, fructuum et utilitatum percepcione, necnon in 
dominium earumdem se intromissione quoquomodo et qualitercumque 
factis vel faciendis prohibuerunt contradicendo et contradixerunt pro- 
hibendo harum nostrarum litterarum testimonio. Datum in dominica 
Letare. Anno domini millesimo quadringentesimo primo. 


Originale in charta. Tergo impressum sigillum In archiv. lib, reg. civit. 
zagrabiensis. 


4. 

Anno 1401. 

Anno 1401. Tempore judicatus domini Michaelis, filii Sebastiani, 
judicis Grechensis, Emericus prebendarius chori ecclesie b. regis Ste- 
phani fecit permutacionem cum quadam vinea sua per dominum 
episcopum Segniensem ad ipsam prebendam condonatam et datam 
cum Michaele et Demetrio nostris concivibus. 


E protocolo civitatis montis Grechensis. zagrab. 


5. 


Anno 1402, 14. februarii. Zagiabiae. 


Eberhardus episc. zagrab, canonicos zagrabienses libera arbitria de suis 
spsorum bonis per testamentum agere posse confirmat. 


Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Universis et singulis Christi fidelibus presentibus et futuris presen- 
cium continenciam cernentibus, salutem in eo, qui est in se creden- 
tibus vera salus. Debitum nostri officii ad illa potissime cura vigi- 
lanti attendere nos satagit, per que et res publica augeri in dei ec- 
clesia et devocio iugiter deo famulancium in eadem vehemencius in- 
citari possit atque valeat indefesse. Sane nobis a fratribus nostris 
honorabilibus videlicet viris dominis preposito, lectore, cantore, cus- 
tode, archidyaconis, canonicis ac singulis aliis personis nostre zagra- 
biensis ecclesie fuerat humiliter expositum et devote, quatenus ipsi 
communiter et divisim ac eorum predecessores semper a fundacione 
dicte nostre zagrabiensis ecclesie habuissent et haberent de stilo, more, 
consvetudine et observancia legitime prescriptis et hucusque inviola- 
biter ac inconcusse per quoslibet reverendos patres, prelatos ipsorum, 
nostros videlicet predecessores, eciam a tanto tempore, cuius contrarii 
seu inicii memoria hominum non existeret, observatis, ultra ea, que 
ipsis et aliis quibusvis personis eoclesiasticis a jure communi forent 








Doc. 5. — An. 1402. 5 
concessa, de quibuslibet bonis ipsorum et rebus, tam videlicet de 
ipsorum beneficiis acquisitis quam alio quocumque modo plenam et 
omnimodam testandi et in ultimo voto disponendi potestatem pro sue 
libeto voluntatis et in ipsius testamentarie disposicionis seu ordina- 
cionis fuissent et essent ipsi et eorum predecessores juris possessione 
pacifica et quieta vel quasi, quam quidem consvetudinem et prescrip- 
cionis observanciam plurimorum nostrorum predecessorum predictorum 
litterarum testimoniis ibidem specietenus coram nobis exhibitarum 
approbabant fore confirmatam ; supplicantes nobis humiliter et devote, 
quatenus nos eciam ipsorum laudabilem consvetudinem approbantes, 
nostrarum dignaremur roborare patrocinio litterarum. Nos igitur ip- 
sorum justis et jurisconsonis peticionibus paternaliter inclinati, quia 
ex ipsorum predecessorum nostrorum litterarum tenoribus, quos hic 
pro sufficienter expressis et presentibus pro insertis habere volumus 
et habemus, quibus eciam absque exhibicione ipsarum priorum litte- 
rarum, de quibus supra fit mencio, semper et ubique fidem adhiberi 
volumus et declaramus, comperimus clare dictam consvetudinem te- 
standi fore fuisse et esse ab antiquo de stilo, more et observancia 
eiusdem nostre zagrabiensis ecclesie ita per omnia tentam et obser- 
vatam ac modo prehabito legittime prescriptam et per antefatos pre- 
decessores nostros confirmatam, omniaque alia et singula narrata 
ipsorum veritate fulciri, ideo nos ex certa sciencia nostra et animo 
deliberato prefatam ipsorum fratrum nostrorum et aliarum ipsius 
ecclesie nostre personarum laudabilem consvetudinem ratam et gratam 
habentes et approbantes, presentis scripti stabilimento confirmamus et 
eisdem singulis singulariter ac eorum cuilibet auctoritate nostra ordi- 
naria qua fungimur, eciam si necesse foret denuo et nove nostre con- 
cessionis titulo de gracia speciali damus et concedimus irrevocabiliter 
de singulis eorum bonis, sive de eorum beneficiis sive qualicumque 
modo acquisitis et habitis, eisque et eorum cuilibet a deo collatis, 
mobilibus videlicet et immobilibus in vita pariter et in morte, tam 
a jure quam ab homine concessam, testandi et testamentum seu ulti- 
mam voluntatem faciendi et condendi iuxta ipsorum libitum volun- 
tatis plenariam et omnimodam potestatis facultatem. Et quia eciam 
prout ipsorum peticio subiungebat, tum per cives civitatis montis 
Grecensis zagrabiensis ipsorum area capitularis fuerat hostiliter et 
immaniter ignis incendio concremata, eisdem reverendus pater do- 
minus Johannes, tunc predicta dei et apostolice sedis gracia episcopus 
zagrabiensis, nunc vero archiepiscopus colocensis, noster predecessor, 
hanc contulerat donacionis prerogativam ut quicumque aliqua edificia 
in eadem area capitulari construeret, de valoris eorumdem edificiorum 





6 Doe. 6. — An. 1402. 


medietate, iuxta condignam ipsorum dominorum fratrum nostrorum 
et aliorum proborum et ydoneorum virorum extimacionem ille, qui 
in eadem edificia succederet, ante quam ad ipsa habitaturus intraret, 
plenariam solucionem et omnimodam satisfactionem, iuxta ipsius edi- 
ficantis in vita vel in morte disposicionem, impendere teneretur, nos 
eciam ipsam prerogativam donacionis seu libertatis uti laudabilem et 
salubrem approbantes et ratihabentes roboramus. Concedimus insuper, 
prout hucusque inter ipsos fratres nostros et ipsorum eciam prede- 
cessores dinoscere fuisse laudabiliter observatum, ut infra triginta 
dies familia decedentis prepositi, lectoris, cantoris, custodis, archydia- 
coni et cuiuslibet canonici ac persone ecclesiastice de curia quam 
vivendo inhabitavit, per quempiam ammoveri minime possit neque 
debeat, quinnimo infra dictum spacium dierum triginta singulas ob- 
venciones evenientes ex ipsius beneficio seu beneficiis percipere possit 
atque valeat in integrum et diminucione absque omni. Promittimus 
eciam omnia premissa et quevis premissorum singula per nos con- 
cessa toto tempore vite nostre inviolabiliter observare bona fide. 
Harum nostrarum vigore et testimonio litterarum. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Valentini martiris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo secundo. 


Originale in membrana. Sericea zona caerulei coloris pendet absque sigillo. 
In arch. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. fasc. 2. Nr. 2. 


6. 
Anno 1402, I maji Zagrabiae. 
Communitas civitatis montis Grecensis ne nobiles de Sused possessiones, 
quae Hrašća et Petrovina vocantur, sibi assumant, recusat. 


Nos magister Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vi- 
cebani et comites zagrabienses ac judices nobilium eiusdem comitatus. 
Memorie commendamus per presentes: quod Johannes, filius Pauli, 
judex civitatis montis Grecensis de Zagrabia sua et universorum civium 
de eadem in personis nostram personaliter veniendo in presenciam 
per modum protestacionis nobis significare curavit in hunc modum: 
quod magister Nicolaus, filius Nicolai, dicti Touth de Zumzeduar et 
Ladislaus, filius eiusdem, necnon Stephanus et Johannes filii condam 
magistri Laurencii similiter de Touth de eadem, quasdam possessiones 
eorum Petrouyna, Hrascha et Sylyakouyna vocatas, ipsis per regiam 
maiestatem pro fidelibus eorum serviciis collatas pro se ipsis indebite 
occupassent et occupatis uterentur de presenti in eorum juris preiudi- 
cium multum ingens. Unde facta huiusmodi protestacione idem Johannes 








Doc. 7. 8. — An. 1402—1404. 7 





judex suo et nominibus quibus supra, prefatum dominum nostrum 
regem a donacione dictarum possessionum, ipsum vero Stephanum 
coram nobis facie ad faciem repertum, annotatosque magistrum Ni- 
colaum, Ladislaum et Johannem, ut absentes, ab occupacione, deten- 
cione et perpetuacione et se quovis colore quesito in easdem intro- 
missione, usuumque fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione vel percipifaccione quomodocumque factis vel fiendis 
prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram nobis vigore 
et testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie octavo die festi 


beati Georgii martiris Anno domini millesimo quadringentesimo 
secundo. 


Originale in charta, Tergo impressa tria sigila In archivo lib. reg. civ. 
zagrabiensis. 


Anno 1402, I. maji. Zagrabiae. 
Vicebani et comites comitatus sagrab. a communitate civitatis montis Gre- 
censis impensas in causa adversus Nicolaum Pravdić acta, toleratas esse 
festificantur. 


Nos magistri Johannes, filius Stephani et Petrus litteratus, vice- 
bani et comites zagrabiensis ac crisiensis comitatuum. Memorie com- 
mendamus per presentes, quod quia iudex, iurati et universi cives 
civitatis montis Grechensis de Zagrabia de universis iudiciis seu 
byrsagiis et eorum gravaminibus in quibus ipsi contra magistrum 
Nicolaum litteratum, filium Pauli, dicti Praudych, notarium nostrum, 
in sede crisiensi quomodocumque et qualitercumque in quibusvis 
terminis usque ad hec tempora convicti fuissent et agravati, ex nostra 
iudiciaria licencia concordando, nobis omnimodam  inpenderunt satis- 
faccionem, pro eo nos eosdem supranominatos super premissis com- 
misimus fore expeditos vigore et testimonio presencium litterarum 
nostrarum mediante. Datum Zagrabie in octavis festi beati Georgii 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo secundo. 


Originale in chata Tergo impressum sigillum. In archivo lib. reg. civit. 
zagrabiensis. 


8. 
Anno 1404, 24. aprilis. Budae, 


Sigismundus Hungariae etc. rex, mercatores zagrabienses ex qualibet 
exactione tributaria. eximit. 

Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 

marchyoque Brandemburgensis etc. sacri romani imperii vicarius gene- 

ralis et regni Bohemie gubernator. Fidelibus suis universis castellanis 


8 Doc. 9. — An. 1405. 








officialibus et tributariis nostris ubilibet intra ambitum regni nostri 
constitutis, necnon alterius cuiusvis status, dignitatis et preheminencie 
hominibus, nostra regalia tributa tam in terris quam super aquis 
tenentibus, eorumdemque tributariis presentibus videlicet et futuris, 
presencium noticiam habituris salutem et graciam. Quia nos iuxta 
formam decreti noviter per nos ex deliberacione prelatorum, baronurm, 
regnique nostri procerum salubriter inducti, universos et quoslibet 
mercatores et alterius status homines ab omni tributaria solucione in 
nostrjs videlicet tributis regiis de ipsorum rebus bonis ac mercimo- 
niis alias solvi consveta libertávimus et exemimus, liberosque habere 
volumus penitus et exemptos. Vestre igitur et cuiuslibet vestrum 
fidelitati firmissimo regio sub edicto precipimus et mandamus qua- 
tenus amodo et deinceps in antea a civibus, mercatoribus et hospi- 
tibus, alteriusque status et condicionis civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia hominibus, ipsorumque mercimoniis ac rebus et bonis 
quibusvis nullum tributum, nullamve tributariam exaccionem petere 
et exigere, petique et exigifacere directe vel indirecte quovis colore 
quesito presumpmatis, quinymmo eosdem cives, mercatores, hospites 
et alterius status predicte civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
homines, simul cum eorum rebus, mercibus et bonis universis de locis 
huiusmodi tributorum nostrorum absque impedimento, dampno et 
vexacione aliquali libere recedere et abire permittatis, alioquin ultra 
indignacionem nostram regiam, quam iuxta formam ipsius decreti eo 
facto incurrere pena arbitraria nostre maiestatis, cuius severitatem 
utique sentietis, vos et vestrum quemlibet incompassibiliter punire 
faciemus, de quo tandem nulli nisi vestre temeritati poteritis impu- 
tare. Secus nullatenus in premissis facere presumpmatis. Presentes 
autem post lecturam semper reddi iubemus presentanti. Datum Bude 
in festo beati Georgii martiris. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo quarto. 


Originale in membrana. A tergo vestigium regii sigilli. In archi incl. 
Acad, Scient. Slavor. meridional. 


9. 
Anno 1405, I4. Junii. Zagrabiae. 


Eberhardus episcopus zagrabiensis communitatem civılalis montis. Gresensis 
quadraginta marcas pro annuo tributo regi solvendo, sibi pependisse, 
profitetur. 


Nos Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, supremusque regie maiestatis cancellarius. Fatemur per pre- 
sentes, quomodo universi cives seu hospites de civitate zagrabyensi 





Doc. r0. — An. 1406. 9 





taxam seu collectam, videlicet quadraginta marcas. quibus in festo 
Circumcisionis domini, proxime preterito, serenissimo principi domino 
nostro graciocissimo, domino Sigismundo regi Hungarie etc. tenebantur, 
nobis plene et integre persolverint. Super quibus predictos cives seu 
hospites quietos, expeditos et per omnia absolutos duximus commit- 
tendos. Harum nostrarum testimonio litterarum. Datum Zagrabye in 
festo sancte Trinitatis. Anno domini millesimo quadringentesimo quinto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est parvum sigillum 
episc. In archiv. incl. Acad. Scient. Slavor. meridional. 


10. 


Anno I406, 10. januarii. Budae. 


Sigismundus Hungariae etc. rex privilegium Belae IV. regis de libertatibus 
civibus civitatis montis. Grecensis concessis, confirmat. 


Sigismundus dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, 
Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque rex, marchio Bran- 
demburgensis, sacri romani imperii archycamararius necnon Bohemie 
et Lutemburgensis heres. Omnibus Christi fidelibus presentibus pariter 
et futuris presencium noticiam habituris salutem in eo, per quem 
reges regnant et principes dominantur. Favorabilis peticio supplican- 
cium effectu debet consequenti compleri. ut dum ea, que iuste postu- 
lant promerentur, ad fidelitatis obsequia magis eorum devocio au- 
geatur. Proinde ad universorum noticiam harum scrie volumus per- 
venire: quod fideles nostri viri providi Petrus, dictus Saphar, filius 
Petri, judex, necnon Choon ac Johannes filius Bozow, cives civitatis 
nostre montis Grecensis de Zagrabia, suis et universorum concivium et 
cohospitum ipsorum, inhabitatorum utputa ipsius civitatis, nominibus 
et in personis, ad nostre claritatis accedentes conspectum, exhi- 
buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium excellentissimi 
principis, olym domini Karoli regis Hungarie, predecessoris nostri 
carissimi, laudande reminiscensie, postremi sui dupplicis autentici 
sigilli appensione munitum, tenorem alterius privilegii eiusdem 
domini Karoli regis, veteri suo sigillo autentico consignati, con- 
firmantis privilegium domini Bele, olym similiter illustris regis 
Hungarie, proavi ipsius domini Karoli et nostri predecessoris, beate 
recordacionis, libertates eorumdem civium, hospitum civitatis de monte 
Grecensi infra declarandas et collacionem terre circa montem Grech 
in eodem privilegio declarate, per eundem dominum Belam regem 
ipsis civibus et hospitibus pro sustentacione eorundem factam et con- 
cessas in se limpide exprimens confirmative continens tenoris sub- 





10 Doc. I0. — An. 1406. 
sequentis. Supplicantes exinde culmini nostro nominibus, quibus supra, 
humiliter et devote, ut ipsum privilegium ratum habendo atque 
gratum pro ipsis civibus nostris de monte Grecensi simul cum liber- 
tatibus, donacione terre prefate-et aliis in eo contentis, ipsum nostris 
litteris inseri faciendo verbotenus, innovare et perpetuo dignaremur 
valiturum confirmare. Cuius tenor talis est et per omnia sequitur in 
hec verba: (vide vol. I. Doc. 128. de anno 1324. 8. martii) Nos 
igitur annotatorum Petri iudicis necnon Choon et Johannis civium dicte 
civitatis nostre de monte Grecensi supplicacionibus antefatis per ipsos, 
nominibus quibus supra, nostre subiecte oblatis maiestati, regia beni- 
gnitate exauditis et clementer admissis prescriptum privilegium ipsius 
condam domini Karoli regis non abrasum, non cancellatum nec in 
aliqua sui parte suspectum sed prorsus omni ambiguitatis et suspi- 
cionis scrupulo carens, ymmo sincere veritatis integritate prepollens, 
presentibus verbotenus absque qualibet variacione, diminucione seu 
augmento in superioribus insertum, quoad omnes suas continencias, 
clausulas et articulos acceptamus, approbamus et ratificamus ac ipsum 
pro fidelitatibus et gratis obsequiorum meritis ipsorum civium et hos- 
pitum pro utilitateque et commodo ac augmentacione antedicte civitatis 
nostre de monte Grecensi simul cum tenoribus privilegiorum ac 
cunctis libertatibus, condicionibus, consvetudinibusque necnon prescripta 
terra circa montem Grech eiusdemque metis, limitacionibus et distanciis 
superius in eisdem tenoribus limpide explicatis, aliisque singulis in 
ipsis contentis, mera auctoritate regia et potestatis plenitudine ac de 
certa sciencia nostre maiestatis, prelatorumque et baronum nostrorum 
prematuro consilio pro ipsis civibus, hospitibus, eorumque posterita- 
tibus et successoribus quibuslibet, dicta quoque civitate, innovantes 
perpetuo valiturum testimonio presencium confirmamus, salvo jure 
alieno. In cuius rei memoriam perpetuamque firmitatem presentes 
eisdem concessimus litteras nostras privilegiales pendentis et autentici 
sigill nostri novi dupplicis munimine roboratas. Datum per manus 
reverendi in Christo patris domini Eberhardi episcopi zagrabiensis, aule 
nostre sumpmi cancellarii, fidelis nostri dilecti. Anno domini mille- 
simo quadringentesimo sexto, quarto idus januarii. Regni autem nostri 
anno decimo octavo. Venerabilibus in Christo patribus et dominis 
Valentino tituli sancte Sabine sacrosancte romane ecclesie presbitero 
cardinale et ecclesie quinqueecclesiensis gubernatore, Johanne strigo- 
niensi, colocensi et jadrensi sedibus vacantibus, Andrea spalatensi, 
altero Andrea ragusiensi, archiepiscopis; Luca waradiensi, Stephano 
transilvano, eodem domino Eherhardo zagrabiensi, agriensi sede vacante, 
Johanne boznensi, wesprimiensi sede vacante, Johanne jauriensi, va- 





Doc. II. — An. 1400. 11 





ciensi sede vacante, fratribus: Dausa chanadiensi et Hynkone nitriensi 
electis ac Thoma senniensi ecclesiarum episco pis, ecclesias dei feli- 
citer gubernantibus. Item magnificis viris: Nicolao de Gara palatino, 
Johanne et Jacobo wayvodis nostris transilvanis, comite Frank, filio 
condam Konie bani, judice curie nostre, Paulo Bisseno et altero Paulo 
de Peth Dalmacie, Croacie et tocius Sclauonie, Johanne de Marouth 
machoviensi banis, honore banatus zeurensis vacante, Nicolao Trentul 
tavarnicorum et comite de Posega, Simone filio predicti Konie bani 
Janitorum, Martino Ders dapiferorum, Laurencio de Aar pincernarum, 
Petro Cheh agazonum nostrorum magistris et Silstrangh comite po- 


soniensi, aliisque quam pluribus regni nostri comitatus tenentibus et 
honores. 


Originale in membrana, In margine inferiori a zona sericea rubra appendet 
sigillum. In archiv. lib reg. civ. zagrab. 


11. 


Anno 1406, 13. januarii, Budae, 


Stgismundus Hungariae etc. rex, Eberhardo epistopo zagrabiensi manda, 
ut civitalis montis Grecensis curam totamque ipsius iurisdictionem | sibi 


committat. 


Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. 
marchioque Brandenburgensis, sacri romani imperii vicarius generalis 
et regni Bohemie gubernator. Fideli suo reverendo in Christo patri 
domino Eberhardo episcopo zagrabiensi, auleque nostre maiestatis 
sumpmo cancellario, fideli nec non devoto et dilecto salutem et gra- 
ciam. Quamvis nos alias certis ex causis et racionibus tunc animum 
nostrum ad id moventibus civitatem nostram montis Grecensis iuxta 
Zagrabiam, totamque ipsius iurisdiccionem vestre fidelitati commise- 
rimus nomine nostro gubernandam, tamen quia nunc eandem civi- 
tatem, ipsiusque cives, hospites et inhabitatores ad nostras regias 
manus adinstar ceterarum nostrarum liberarum civitatuum viceversa 
recepimus et in suis antiquis commisimus permanere libertatibus, 
fidelitati igitur vestre firmiter precipimus et mandamus, quatenus 
mox receptis presentibus eandem civitatem nostram penitus remittere 
et resignare ac ab ipsa et eius gubernacione ac jurisdiccione qualibet 
vestras manus penitus excipere debeatis, sinatisque eandem civitatem 
ac cives et hospites eiusdem antiquis et pristinis suis libertatibus 
pacifice frui et gaudere, Secus pro nostra dileccione non facturi. 











12 Doc. 12. 13. — An. 1406 — 1407. 


s ———M ——— —À — 


Presentes vero post lecturam reddi iubemus presentanti. Datum Bude 
octavo die festi Epiphaniarum domini. Anno eiusdem millesimo qua- 


* 


dringentesimo sexto. 


Originale in membrana Tergo impressum sigillum maius. In arch lib. reg. 
civit. zagrab. 


12. 


Anno 1406, 13. januarii. Budae, 


Szeismundus Hungariae etc. rex communitatem. civitatis montis Grecensis 
die strennarum tributum, quod debuit, sibi pependisse confirmat. 


Relacio Piponis comitis Temessiensis. 


Nos Sigismundus dei gracia rex Hungarie, Dalmacie, Croacie 
etc. marchioque Brandemburgensis etc, sacri romani imperii generalis 
vicarius et regni Bohemie gubernator. Memorie commendamus, quod 
quia fideles nostri Petrus, dictus Saphar, iudex ac Choon et Johannes, 
filius Bozow, cives civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia no- 
minibus et in personis universorum concivium et cohospitum ipsorum 
munera strennarum anno presenti, quod eciam aliis annis de eisdem 
nostre maiestati provenire debenda, condecenter et uti regalem per- 
tinet ad maiestatem ad cameram nostram dederunt et obtulerunt, ob 
hoc nos eosdem cives et hospites dicte civitatis montis Grecensis 
reddimus et racione ipsorum munerum strennarum, scilicet anni tan- 
tummodo presentis, committimus fore expeditos et pariter absolutos, 
presencium testimonio mediante. Datum Bude octavo die festi Epipha- 
niarum domini. Anno eiusdem millesimo CCCC sexto. 


Originale in charta. Tergo impresum est magnum sigillum regis. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slavor. meridional. 


Anno 1407, 8. Augusti. 
Vicejanitores regis. communitatem. civilatis montis. Grecensis sex florenos 
pro centum, quolibet anno solvendos, regio aerario. pependisse testificantur. 


Nos Phytor, Stephanus et Emericus vicejanitores regie maiestatis. 
Memorie commendamus per presentes, quod providi viri: Johannes, 
filius Pauli et alter Johannes, filius Bolye ac Laurencius, cives civi- 
tatis montis Grecensis, censum seu pecuniariam solucionem, videlicet 
sex florenos pro centum, novos, magistro janitorum regalium quolibet 
anno solvere debendos, anno presenti nobis de eadem solucione et 
censu nobis persolverunt quoad plenum. Ideo nos eosdem cives ac 








Doc. 14. — An. 1408. . 13 





cCivitaem predictam racione predicte solucionis quietos reddidimus et 
expeditos harum nostrarum testimonio litterarum. Scripta in strenna 
feria secunda proxima ante festum beati Laurencii martiris. Anno 
domini millesimo quadringentesimo septimo. 
Originale in charta, a tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. lib. reg. 
civit. zagrab. 
M. 
Anno 1408, 9. Januarii Caktornjae. 
ariae etc. regina, rege absente, communitatis ciuitatis. Gre- 
n adventum differt, communitatique curam vigilem et solertem, 
civitas custodiatur et conservetur, commendat. 


dei gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
judici, iuratisque et ceteris civibus ac hospitibus civi- 
Trecensis de Zagrabia salutem et graciam. Quia ex relatu 
»tri dicti Saffar, concivis nunciique vestri ad nostram ex 
iaiestatem destinati percepimus quomodo serenissimus 
nus Sigismundus rex Hungarie etc, conthoralis noster 
»bis id suis litteris mediantibus firmis dedisset in pre- 
certas e vobis personas idoneas ad diem strennarum 
pro quibusdam suis certis et vestris agendis expediendis 
em ad eandem deberetis destinare, requirente eodem 
vestri pro parte maiestatem, quid vobis exinde salu- 
"endum, exquo ipse dominus noster rex nunc partibus 
3 fore dinoscitur; ideo vestre fidelitati consulimus, eidem 
irmiter mandamus, quatenus ipsius domini nostri regis 
duce partes ad istas, salve fiende, vestris in propriis 
'estolantes, circa custodiam et conservacionem civitatis 
n vigilem et solertem medio tempore fideliter modo 
oteritis adhibere studeatis; nos enim tandem adveniente 
nostro rege, vobisque iuxta primarium sue maiestatis 
m accedentibus, vestram fidelitatem erga eundem pro eo 
, vestrum, civitatisque predicte statum. comodosiorem 
rofectum et utilitatem intendimus et curabimus promo- 
n posse nostre maiestatis. Secus igitur non facturi. Pre- 
absentibus nostris sigillis, sigillo prefati domini nostri 
zis fecimus consignari. Datum in Chakturnya feria se- 
ıa post festum Epiphaniarum domini Anno eiusdem 
üringentesimo octavo. 





in charta, Tergo impressum sigillum regis. In archiv, incl. Acad 
eridional. 


Doc. 15. — An. 1408. 





15. 


3. septembris, Samobori. 


té ele. regina, communitati. ciuitatis. montis Grecensis 
tam vinorum frugumgue partem. sedecimam prorogat 
ad regis adventum eiusque. constitutionem. 


Propria commissio domine regine. 


gracia regina Hungarie, Dalmacie, Croacie etc. Fi- 
li viro Ladislao archidyacono kathedralis ecclesie 
»rocuratori curie episcopatus de eadem, salutem et 
ıobis in personis fidelium nostrorum universorum 
im civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia 
Ja, quomodo vos sedecimam partem vinorum et 
entis post recepcionem decimarum de vinis et fru- 
: eorumdem civium episcopo zagrabiensi provenien- 
'ecipere niteremini et exigere velletis contra ipsorum 
et consvetudines, cum tamen huiusmodi sedecima 
1m in territorio dictorum civium semper memoratis 
et, iidemque ab antiquo pro se ipsis exegissent et 
quia nos id deliberavimus nostreque omnino existit 
dicta sedecima pars vini et frugum interim, quous- 
princeps dominus et maritus noster carissimus, do- 
s eadem gracia rex Hungarie etc, de premissis per- 
rerit et disposuerit, per dictos cives nostros et hos- 
»um virum dominum abbatem ecclesie beate Marie 
‚ia predicta, apud videlicet manus communes, plenarie 
fective collocentur. Fidelitati igitur vestre firmiter 
ndamus omnino volentes, quatenus predictos nostros 
nem predictarum sedecimam partem vinorum et 
'e et astringere nullo modo debeatis, nec niteremini 
e presumpmatis manus, sed ipsa vina, ut prediximus, 
ıostros vobis vel homine vestro erga memoratum 
a videlicet apud manus communes plenarie repo- 
iter collocentur; aliud igitur pro nostra gracia non 
eciam post lecturam reddi iubemus presentanti. 
r in vigilia festi beati Michaelis archangeli. Anno 
quadringentesimo octavo. 





harta. In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 


Doc. I6. — An. 1409. 15 


16. 
Anno 1409, 6. Julii. Zagrabiae. 
Andreas episcopus zagrabiensis, Eberhardi episcopi donationem, qua eccie- 
siae. cathedralis praebendarii de decima episcopis. zagrabiensibus solvenda 
liberantur, confirmat. 


Andreas dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis. 
Omnibus Christi fidelibus presentibus et futuris, presentes inspecturis, 
salutem et devocionis cultum augmetari. Pastoralis cure debitum di- 
ligenti sollicitudine exequentes ad ea libenter intendimus, que cultus 
divini augmentum et ministrorum eius comodum ac sustentacionis 
auxilium videntur ampliare. Proinde universorum presencium pariter 
et futurorum noticie volumus fieri manifestum : quod discreti viri do- 
mini Gregorius presbiter de Iwanych, decanus prebendariorum, et 
omnes prebendarii chori ecclesie nostre zagrabiensis, nobis in Christo 
dilecti, ad nostram venientes presenciam exhibuerunt nobis litteras 
reverendi in Christo patris domini Eberhardi, pridem zagrabiensis 
nunc vero waradinensis episcopi, predecessoris nostri, sub secreto si- 
gillo suo privilegialiter emanatas tenoris infrascripti, nobis humiliter 
supplicando, ut tenorem ipsarum litterarum litteris nostris privilegia- 
libus de verbo ad verbum inseri facientes, easdem et in eis contenta 
acceptare, approbare et ratificare et auctoritate nostra ex certa sciencia 
confirmare dignaremur. Quarum tenor sequitur et est talis: (vide 
Doc. 3. anno 1401) Nos itaque supplicacionibus dictorum Gregorii 
decani et prebendariorum devotorum ecclesie nostre zagrabiensis ser- 
vitorum pie exauditis et principaliter admissis, attendentes ex huius: 
modi decimali relaxacione cultum divinum non modicum excrevisse, 
immo in maxima parte ex eo fore et esse augmentatum, volentesque 
votis laudabilibus ab humanis et divinis legibus summo opere suffra- 
gari, prefatas litteras annotati domini Eberhardi episcopi, non abrasas, 
non cancellatas, nec in aliqua eorum parte viciatas, immo omnis 
prorsus falsitatis suspicionis vicio carentes, presentibusque de verbo 
ad verbum nil addito, diminuto vel variato insertas, quoad omnes 
earum continencias, articulos, puncta et clausulas receptamus, appro- 
bamus et ratificamus, eis nichilominus in divini cultus augmentum 
et dictorum prebendariorum comodosiorem sustentacionem innovantes 
perpetuo valituras confirmamus, mandantes universis procuratoribus 
seu provisoribus curie nostre episcopalis zagrabiensis ac universis et 
singulis, quibus interest vel intererit in futurum, ut sub intermina- 
cione divini iudicii nullo unquam tempore contra premissa quitquid 
attemptare audeant quomodolibet vel presummant, sed eosdem pre- 


Doc. I7. — An. 1413. 





futuros dicta gracia seu indulto ac concessione 
ittatur, gratulari. In cuius rei memoriam pre- 
sigillo nostro pontificali, quo utimur, roboratas, 
uximus concedendas. Datum Zagrabie sabbato 
Visitacionis virginis gloriose. Anno domini mil- 
no nono. 





capituli ragrab, facto auno 1520. Inarchivo eiusdem Capi- 
6. nr. 34. 


17. 
lis. Kapronchae 


regina, Cysteriensium. zagrabiensium abbati mandat, 
secundum legationem. testamentariam | tantummodo 
grabiensi arendetur et in feudum tradatur. 


Commissio propria domine regine. 
zia Romanorum ac Hungarie etc. regina. Fideli 
nino fratri abbati monasterii beate Marie virginis 
et graciam. Dicit nobis fidelis noster Petrus, 
sivitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia, 
ivium et hospitum dicte civitatis nostre zagra- 
10modo dudum quidam concivis eorum quandam 
ik vocatam, in territorio dicte civitatis nostre 
e ecclesie beate Marie virginis testamentaliter 
dicte ecclesie pro temporc constituti eadem in- 
, vel si alicui vellent arendare, nemini alteri 
vibus dicte civitatis nostre possint et debeant 
arendare; nunc vero vos ipsam insulam contra 
iiam legacionem honorabili viro domino Ste- 
co ecclesie zagrabiensis arendassetis in preiudi- 
ipsorum civium et hospitum valde magnum. 
: firmissime precipimus et mandamus, quatenus 
as, prefatam insulam per vos, ut dicitur, dicto 
ndatam, ab eodem Stephano Farkasii removere 
Is nostris dicte civitatis nostre secundum quod 
n arendare et in feudum tradere debeatis vel 
secundum premissam testamentariam legacionem 
si feceritis bene quidem, alioquin commisimus 
rmiter committimus fideli nostro reverendo in 
' Eberhardo episcopo zagrabiensi, aule regie 
ncellario, ut ipse scita prius mera ct omnimoda 





“=a. 


Doc. IS. 19. — An. 1413—1414. 17 





veritate vos ad faciendum premissa arcius compellat et astringat, 
auctoritate nostra ipsi presentibus attributa et iusticia mediante. Secus 
non facturi. Presentes quoque post lecturam reddi semper edicimus 
presentanti. Datum in Kwkaproncha feria quinta proxima ante domi- 
nicam Judica. Anno domini millesimo quadringentesimo tredecimo. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est sigillum. In archiv. 
incl Acad. Scient Slavor. meridional. | 


]8. 
Anno 1413, 18. Augusti Zagrabiae. 


Anno 1413. In festo b. Elenae reginae. Fassio perennalis nobilis 
Michaelis Thaar de Palana, domum suam muratam in civitate montis 
Grecensis penes fundum ecclesiae b. Catharinae virg. habitam, duas 
curias integras efficientem, ex collacione regia possessam, Stephano 
lapicidae, filio Jacobi, dicti Sochsnam, pro quadraginta flor. auri coram 
magistratu loci, vendentis. 


Act. Soc, Jesu. fasc. 10. nr. 22. In archiv. regn. Croat. Slav. et Dalm. 


19. 
Anno 1414, 13. Julii, Zagrabiae. 
Eberhardus episcopus zagrabiensis, parte decimarum mensae. episcopalis in 
comitatu de Moravče condonata, perpetuam. altariam in collegio praeben- 
= dariorum condit. 


Eberhardus dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis 
ac supremus cancellarius regie maiestatis. Omnibus Christi fidelibus 
presentibus et futuris, presencium noticiam habituris, salutem in om- 
nium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus per- 
venire, quod nos considerantes et in archano mentis nostre sepius 
revolventes quam sit caduca et fragilis presens vita et quamvis 
hominibus terrena felicitate gaudentibus sponsione fallaci longa 
temporis promittat spacia, fine tamen interdum coartatur brevissimo 
et sepe incautos ad ima deicit, quos vane spei solaciis demulcebat. 
Hac igitur consideracione inducti et diligenti indagacione reperientes 
quod in nostra zagrabiensi ecclesia, cui auctore deo, licet immeriti 
presidemus, preter cottidiana suffragia, que per ministros ipsius ecclesie 
pro omnibus Christi fidelibus ad laudem dei generaliter fieri consve- 
verunt, pro prelatis et episcopis eiusdem ecclesie, qui ex hac vita 
decesserunt, nulla umquam fieret specialis memoria nec aliqua suf- 
fragia agerentur, immo exinde metu mentis perculsi ac cupientes 

2 


Doc. 19. — An. 1414. 





ı deo poterimus, sicuti nostre sic et nichilominus prede- 
successorum nostrorum episcoporum saluti congruis re- 
dere et vite future commoda nobis et eisdem bonorum 
divina opitulante clemencia procurare. Habitis superinde 
‚bus nostris de capitulo ipsius zagrabiensis nostre ecclesie 
juiis, eorumque consensu circa hoc accedente, totalem 
ıstram decimalem de decimis, que in districtu de Marocha 
fluvii Zelyna vocati, dicari consveverunt, quarum recta 
vino dumtaxat et pecuniis pro decimis vini exigi con- 
tram mensam episcopalem, residua vero recta et equalis 
imdem simul cum decimis frugum wlgo zyrow pynz 
Miter dictis fratribus nostris de capitulo zagrabiensi ac 
ecclesie nostre dinoscitur pertinere, nobis proveniens, ex- 
parte eiusdem porcionis nostre decimarum' ipsarum, quam 
avimus plebano ecclesie sancti Johannis baptiste de Villa 
m fratrum nostrorum de capitulo, racione missarum, 
orem ipsius nostre ecclesie idem plebanus pro tempore 
vice nostra servari tenetur quociens occurrit ebdoma- 
sum et commodum  prebendariorum eiusdem ecclesie 
us deputandum, immo deputamus et perpetuo jure confer- 
3 dictorum fratrum nostrorum de capitulo et cantoris 
re ecclesie in dictis decimis salvis remanentibus pro 
idelicet, quod predicti prebendarii nostre ecclesie a nunc 
s singulis die dominico fest festum undecim millium 
xime occurente, hora vespertina ad dictam ecclesiam 
»nvenientes et peractis primitus more consveto vesper- 
letorii officiis, demum pulsatis, maioribus campanis, prout 
pro defunctis, vesperas solleniter cantare pro mortuis 
ia secunda mane sequenti post missam beate virginis, 
cclesia nostra solet cantari circa auroram, immediate 
ıorum cum novem leccionibus, responsoriis et laudibus 
soriis, demum unam missam sollennem pro defunctis 
cere et perficere, et quilibet eorumdem prebendariorum 
privatam similiter pro defunctis legere- et celebrare 
salutis nostre, dictorumque predecessorum et successorum 
isdem ecclesie episcoporum perpetuis futuris temporibus, 
tantum, debeant et teneantur; porcionem vero dicti ple- 
[ohannis baptiste, terciam partem videlicet, de qua su- 
1s mencionem, predicti prebendarii tempore dicacionis 
marum eidem inditis dare debeant et ministrari obli- 
iam exinde provenientem per ipsum plebanum exigen- 


Doc. 20. 2I. — An. 1414— 1415. | 19 


dam. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes lit- 
teras fieri jussimus et appensione sigillorum nostrorum communiri. 
Datum Zagrabie in festo beate Margarethe virginis. Anno domini 
millesimo quadringentesimo quartodecimo. 


E libro Statutorum hon. coll. Praebend. Saec. XV. 


20. 
Anno 1414. 


Litterae vineales super certa vinea in territorio Novae villae 
capituli zagrabiensis Davidouch appellato, existente, gratis, altera 
vero priori contermina pro sex flor. auri Stephano Herwat concive 
montis Grecensis perennaliter donata et respective vendita per ple- 
banum ecclesie s. Joannis baptiste de predicta Nova villa, salvo jure 
montano ipsi ecclesie parochiali obveniente, pro parte emptrice, 
expeditae. 


Act. Mon. Remet. fasc. II. nr. 4. In archiv. regn. Croat. Slav. et Dalm, 


21. 
Anno 1415, 25. aprilis. Zagrabiae. 


Communitas civitatis montis Grecensis de Antonii civis hereditate ex eius 


festamento statut, 


(Nos Michael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius), 
Blasius, Georgius, Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodouicus, jurati, 
consiliarii (et universi cives montis Grecensis. Memorie commendamus) 
per presentes, quomodo nos in testamento viri providi condam An- 
thonii jurati (concivis nostri) dicti , . . inter cetera seriatim conscripta 
vidimus fide oculata contineri, quod dum ipse in humanis laborasset, 
tunc medietatem, seu sessionem jobagionalem in suburbio dicte civi- 
tatis, ubi nunc ortus foret constructus, inter metas nunc Georgii et 
Gasper juratorum . . et domine... .... nostrorum concivium.. 
existentem, provide domine Margaretha vocate tunc in tenera etate 
constitute et Elene filiabus suis legavisset et donasset. Et quia prea- 
tacta Elena, junior filia, ex hoc seculo decessa fore videbatur, (nos) 
ipsum totalem ortum cum cunctis suis utilitatibus et pertinenciis 
universis prenotate domine Margaretha vocate, relicte olym Vyncen- 
stan, nostreque concivisse ac de suo consensu, Nicolao filio suo ex 


annotato Vyncenstan procreato et eorum heredibus statuimus et com- 
* 


20 


Doc. 22. — An. 1415. 





missimus perpetuo et irrevocabiliter possidendum, tenendum et ha- 
bendum ac iuxta condicionem huius civitatis quocumque voluerint 


m. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam pre- 
ras nostras communi sigillo roboratas eisdem domine Mar- 
Nicolao (duximus concedendas). Datum in festo beati Georgii 
nno domini millesimo quadringentesimo quintodecimo. 


ale in membrana lacerum et exesum. Zona sericea slbi et vielacci 
det absque sigillo, In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


1415, 28. octobris, Zagrabiae. 


'munitate civitatis Grecensis Andreas, litleratus et civis, in- 
n vineam et silvam Gregorio, scriptori librorum, sex pensis 
denariorum. vendit. 


Mychael, filius Simeonis, judex, Stephanus, Georgius, Blasius, 
Gasper, Fryche, Sigismundus et Lodovicus, jurati, consi- 
üversi cives montis Grechensis. Memorie commendamus 
les, quod Andreas !iteratus, filius olym Petri sartoris, filii 
as noster concivis coram nobis personaliter comparendo 
confessus eo modo: quod ipse quandam vineam suam in- 
inforestam, Korito vocatam, in nostro territorio iuxta vineam 
i Iwancech, a parte meridionali similiter nunc incultam, 
as communes simul cum silva ipsi vinee adiacente sub 
rminis infrascriptis per annotatos Nicolaum et nunc ma- 
:gorium scriptorem librorum, filium Andree, factis et erectis 
onstructis habitam et existentem, in ipsum Andream lite- 
xrefato Petro sartore patre suo legittime devolutam cum 
sius vinee nunc inculte et silve utilitatibus et pertinenciis 
1 ipsas quoquomodo spectantibus viro provido memorato 
sriptori librorum, filio Andree, et suis heredibus ob re- 
orum beneficiorum, tum eciam pro sex pensis denario- 
ıdree persolutorum dedisset, donasset et vendidisset, ymmo 
ivit et vendidit coram nobis jure perpetuo possidendam, 
et habendam ac iuxta condicionem huius civitatis quo- 
luerit in vita pariter et in morte disponendam. Mete vero 
: hoc ordine incipiuntur, quod prima meta a parte prefati 
ni a plaga orientali incipit in quadam arbore quercus in 
sth prope predictam viam communem et vadit ab ipsa in 
epicis in vulgo thopol vocata, de qua in aliam arborem 
qua tendit in arborem quercus et ab ipsa supra ad occi- 


Doc. 23. — An. 1416. 21 


dentem in aliam arborem quercus, quas arbores dicti Nicolaus et 
Gregorius crucibus signarunt et in perpetuam memoriam pro metis 
deputarunt, ef sic terminantur. In cuius rei memoriam et testimonium 
firmitatemque perpetuam presentes litteras nostro communi sigillo 
roboratas eidem magistro Gregorio duximus concedendas. Datum in 
festo beatorum Symonis et Jude apostolorum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo quintodecimo. 


Originale in membrana. Zona viridis pendet absque sigillo. In arch.lib. reg. 
civ. zagrab. 


23. 


Anno 1316, I. Junii. 
Synodus Constantiensis abbati Landstrassensi mandat, ut de postrema in- 
juria capitulo a communitate montis. Grecensis illata inquirat. 


Sacrosancta et generalis synodus Constanciensis. Dilecto nobis 
filio abbati monasterii in Lanstrosst, aquilegiensis diocesis, salutem et 
dei omnipotentis benedictionem. Gravem dilectorum (ecclesie filiorum) 
capituli zagrabiensis querelam accepimus continentem, quod olim commu- 
nitas et universi cives et hospites civitatis zagrabiensis manu armata 
nec non vexillis errectis ad domos singulorum canonicorum predicte 
ecclesie unanimiter accedentes ig quosdam ipsorum canonicorum nec 
non etiam presbiterorum et ministrorum eorumdem, dei timore post- 
posito, manus inicientes ausu sacrilego temere violentas, nonnullos 
ex ipsis canonicis sive ministris interfecerunt, quosdam graviter vul- 
nerando, dein carceribus manciparunt ac in illis diucius detinuerunt 
captivandos, nec non etiam quasdam domos et edificia dictorum cano- 
nicorum tunc infra communitatem vel civitatem illorum sitas (spo- 
liarunt) et quedam ignis incendio devastarunt, nec non etiam res 
et bona mobilia illinc reperta secum in predam asportarunt et alia 
valde multa damna, violencias et injurias irrogaverunt, intulleruntque 
huiusmodi capitulo in animarum suarum dispendium nec non ipsius 
capituli nocumentum, preiudicium et gravamen. Ideoque dilectioni tue 
sic scriptotenus mandamus, quatinus si de huiusmodi vulneracione, 
interfectione, mancipacione, detencione nec non aliis violenciis et in- 
iuris... .... eiusdem communitatis, quos in premissis culpabiles 
esse reppereris, tamdiu excommunicatos . . . . . . . dominicis et festis 
diebus ...... . donec passis injuriam satisfecerint competenter te- 
stimonio sub eorum et se declaraverint apostolicis . . subdiendi. 
Super aliis vero .. qui fuerint...... hincinde propositis adver- 
sarii fuerint appellatione remota . . . .. faciens quod......... 
Testes autem, qni fuerint nominati, si se gracia, odio vel timore sub- 


Doć. 24. — An. 1417. 





traxerint censura simili, appellacione cessante, compellas veritati testi- 
monium perhibere. Datum Constancie, kalendis Junii. Anno a nativi- 
tate domini millesimo quadringentesimo sextodecimo. Apostolica sede 


vacante. 


ibrana valde exesum et illegibile. In arch. ven. Capit. zagrab. 
nr. 20. H 


24. 
februarii. Zagrabiae. 
zagrabiensis, capitulo mandat, ut praebendariorum 
usvetudinibus, fructuumque et proventuum. perceptio- 
praebendariorum collegium parocho. cuilibet. quartam 
parochialem. solvat. 


i et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
arius regie maiestatis. Vobis venerabilibus viris, 
»osito, Gerardo lectori, Johanni cantori, Ladislao 
io de Bexin, archidyaconis, ac Gregorio custodi, 
, totique capitulo ecclesie nostre zagrabiensis, fra- 
isto carissimis, in virtute sancte obediencie firmiter 
0 volentes mandamus, quatenus prebendarios, vide- 
te ecclesie nostre zagrabiensis, presentes et fu- 
xibus nostris, irrevocabiliter in eisdem consvetu- 
ctuumque, iurium, proventuum et alimentorum 
ique proveniencium et ipsis testamentaliter legan- 
ıinistrandorum modo quocumque et presertim in 
toriorum percepcionibus in vigilia Epiphaniarum 
xcessionali vivifice crucis fiende singulis annis ad 
inonicorum, ut moris est, ac deportande; aliis 
poribus opportunis eisdem succedencium, contra 
re et manutenere debeatis, ut in nostra zagra- 
ıpore cuius in contrarium memoria hominum non 
et est hactenus observatum, auctoritate nostra, 
* sive alterius porcionis aliqualis cuicumque ple- 
is, eciam de iure debende aut solvende et pre- 
am Martinum sublectorem ac plebanum ecclesie 
de Zagrabia nunc et de presenti eosdem pre- 
isis, ut veridica recipimus relacione sed displi- 
olestantem, ac ceteros plebanos eiusdem ecclesie 
3, presentes et futuros, quoscumque pro tem- 
s super hiis perpetuum silencium presencium 


i_ 


Doc. 25. — An. 1417. 23 


tenore imponimus et inponi volumus temporibus perpetuis ac eternis 
duximus imponendum, constitucionibus in contrarium editis non ob- 
stantibus quibuscumque, per censuram ecclesiasticam contradicentes 
eadem auctoritate nostra firmiter conpescendo. Nolumus enim nec in- 
tendimus quod consvetudini ecclesie nostre predicte sive iuribus dic- 
torum prebendariorum hucusque invariabiliter et firmiter absque mu- 
tacione aliquali observatis aliqualiter derogetur in toto vel in parte, 
sed pocius eorum fructus et emolumenta volumus augeri quam minui, 
qui pondus eiusdem ecclesie nostre in diurnis pariter et nocturnis 
officiis, diei videlicet et estus, dinoscuntur supportare. Nec omnino 
volumus, quod in dicta ecclesia nostra aliquis preter nos quibusvis 
personis legem imponere habeat aliquam neque iugum contra et ultra 
laudabilem consvetudinem inibi hactenus observatam. Secus igitur in 
premissis facere non ausuri, si graves penas vobis exinde infligendas 
per gravissimam judicacionem nostram cupitis et vultis evitare. Pre- 
sentes vero litteras nostras in libro statutorum capituli predicte 
ecclesie nostre zagrabiensis strictissime de verbo ad verbum preci- 
pimus registrari ad perpetuam rei memoriam ad condignam et per- 
petuam firmitatem. Datum Zagrabie sub nostri pontificalis et auten- 
tici sigilli appensione, in festo beati Valentini martiris. Anno domini 
millesimo quadringentesimo decimo septimo. 


E simplici transumpto in charta, initio saec. XVI. — In archiv. honor. 
colleg. Praebendar.. 


2b. 
Anno 1417, 14. septembris. Zagrabiae. 


Capitulum sagrabiense, communitate rogante, privilegium a Sigismundo rege 
de libertatibus editum mattil. 


Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sentibus pariter et futuris, presencium noticiam habituris, salutem in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod providi et honesti viri, Johannes Prawcz, judex, 
Gaspar, Lodouicus, Demetrius et Ladislaus jurati cives civitatis 
montis Grecensis de iuxta Zagrabia, suis et universorum concivium et 
cohospitum ipsorum, inhabitorum utputa ipsius civitatis, nominibus 
et in personis ad nostram personaliter accedentes presenciam exhi- 
buerunt nobis et presentaverunt quoddam privilegium serenissimi 
principis et domini, domini Sigismundi, dei gracia Hungarie, Dalmacie 
Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque 
regis, marchionis Brandemburgensis, sacri Romani imperii archicame- 


24 Doc. 26. — An. 1418. 





rarii, necnon Bohemie et Lucemburgensis heredis, domini nostri na- 
turalis, subsequentis tenoris, duplicis autentici pendentis sigilli sue 
maiestatis munimine roboratum, petentes nos precum cum instancia, 
ut tenorem eiusdem privilegii in transcripto litterarum nostrarum sub 
nnetri ciailli anpensione eisdem daremus ob remedium cautele ube- 
lem privilegii tenor sequitur per omnia et est talis: 

anno 1406, 10. januarii Nos igitur peticionibus 

s privilegii exhibencium annuentes, predictum privi- 

0 ad verbum transcribi et transummi facientes absque 

tinucione aliquali, transcriptum et transumptum eiusdem 

i appensione eisdem duximus concedendum, nostris et 

juribus salvis remanentibus. Datum in festo Exalta- 

cis. Anno domini millesimo quadringentesimo decimo 


membrana, In margine inferiori appendet zona sericea coloris 
>. In archivo lib. reg. civ. zagrabiensis. 


26. 
(28. Junii?). Budae. 


vagister curiae reginalis, sibi anniversarium censum sex 
a communitate montis. Grncensis solutum esse testificatur. 


s Forgach de Ghymes, magister curie reginalis maies- 
nitriensis. Memorie commendamus, quod nos a circum- 
'idis viris Johanne, Bozo dicto, ac eciam magistro 
arte) communitatis civium civitatis montis Grecensis 
centum sex flor. cum quibus ipsa civitas nobis tene- 
Zircumeisionis domini, (nunc proxime) preteriti; quos 
* pro centum ipsi Johannes et magister Fabianus nobis 
cte) communitatis hodie plene et integre persolverunt. 
(percepcione nos totam) communitatem et magistros 
ziam Fabianum predictos (nec non totam communi- 
emus. Presentes autem sigillo nostro (duximus consi- 
n Bude feria tercia proxima in vigilia [beatorum apo- 
et Pauli]. Anno domini millesimo CCCCXVIII. 


m charta valde lacerum. In margine inferiori impressum est 
. lib, reg. civ. zagrab. 


Doc. 27. — An. 1419. 25 





21. 

Anno 1419, 1. octobris. Zagrabiae. 
Dionysius banus communitate precante fore ul eius. libertates. defendat, se 
obligat, idemque omnibus comitibus, vicecomitibus suisque hominibus mandat. 

Nos Dyonisius de Marchali, regni Sclauonie banus, comesque 
symigyensis. Memorie commendamus tenore presencium significantes, 
quibus expedit universis, quod (viri providi) iudex, iurati et cives 
civitatis regalis montis Grecensis de iuxta Zagrabya in eorum et uni- 
versorum civium, incolarum et inhabitatorum (eiusdem) civitatis no- 
minibus et personis nostram adeundo presenciam exhibuerunt nobis 
efficacissima litteralia instrumenta divorum regum (Hungarie, super 
liber)tatibus eisdem civibus per ipsos reges confecta, emanata et 
concessa, petentes nos, ut eosdem cives, incolas et inhabitatores . . . 
dicte civitatis in eorum iuribus et libertatibus iuxta predicta eorum 
litteralia instrumenta, frui, gratulari et gauderi . . . quietos relin- 
queremus et permitteremus. Nos igitur predictorum civium iuribus et 
libertatibus visis (perlectis et intelle)ctis, memoratos cives, incolas et 
inhabitatores predicte civitatis montis Grecensis in omnibus et (singulis 
iuribus ac con)svetudinibus semper et ab antiquo hactenus tentis et 
conservatis reliquimus et commissimus pre(sencium per tenorem . . . 
. . . iuri)bus legittimis et iustis consvetudinibus conservare promisi- 
mus et assumpsimus, ymmo presencium se (firmiter obligamus) paci- 
fice et quiete frui, uti, gratulari et gaudere. Quocirca vobis comitibus, 
vicecomitibus vel (vices eorum gerentibu)s nunc in comitatibus cri- 
syensi et zagrabiensi constitutis et in futurum eciam constituendis, 
cunctisque aliis nostris hominibus, (vel ad nos) pertinentibus, pre- 
sentibus visuris, firmiter precipiendo mandamus, quatenus sepefatos 
cives, incolas et inhabitatores an(tedicte) civitatis contra prescriptas 
eorum libertates et iura in pretactis eorum litteralibus instrumentis 
conscriptas et expressata in nullo (imp)edire, perturbare, molestare, 
dampnificare et inquietare presumpmatis, nec sitis ausi racione ali- 
quali communiter aut divisim, ymmo volumus pocius ipsos et eorum 
quemlibet contra quosvis illegitimos inpetitores, malefactores et inquie- 
tatores semper et ubique in eorum iuribus et bonis ac persona pro- 
tegere et defensare; et aliud in premissis . . nullatenus facere pre- 
sumpmatis. Presentes vero post earum lecturam semper per vos reddi 
iubemus exhibentibus. Datum Zagrabye die dominico proximo post 
festum beati Michaelis archangeli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo decimo nono. . 


Originale in membrana, sat lacerum. In margine inferiori impressum est 
parvum sigillum. In archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


26 


Doc. 28. — An. 1420. 





28. 


Anno 1420, 2. octobris. Zagrabiae. 


Te rauen num communitas montis. Grecensis in capitulum agebat, comites 


sese potestatem communitatis im ius vocandae nón habere 
Profitentur. 


:bastianus de Karmach et Petrus de Cruemche, comites 
ac judices nobilium eiusdem comitatus. Memorie com- 
per presentes, quod cum honorabile capitulum ecclesie 
judicem, juratos et universos cives civitatis montis Gre- 
xta Zagrabiam ad presentes octavas festi nativitatis beate 
is in presenciam domini nostri Dionisii bani certo modo 
trahendo, contra eosdem agere et proponere voluissent; 
incii civium eiusdem civitatis nobis in sede nostra judi- 
lem octavis judicantibus, nostrum judiciarium et regni 
viscum judicancium adieuntes conspectum, quasdam litteras 
i Sigismundi regis, unam privilegialem et aliam patentem, 
prescripti domini nostri bani similiter patentem super 
ipsorum civium confectas, iidem nuncii civium nobis ex- 
ı quibusquidem litteris inter cetera id clare vidimus con- 
nullus banorum vel vicebanorum seu comitum dicti co- 
tempore constitutorum eosdem cives communiter vel di- 
tanciam quorumcumque, judicio ipsorum astare compelli 
npmerent modo aliquali, nec litteras inquisitorias quipiam 
viri ecclesiastici adversus eosdem cives in quibuscumque 
: facere emanari; si vero quipiam quitquam accionis vel 
aberent vel habere pretenderent, id in presencia regie 
it magistri thavarnicorum regalium prosequi deberent et 
"dine juris observato. Nos igitur unacum predictis regni 
sis litteris premissis, prefatos cives judicare nec litteras 
l alias ipsos inpugnantes extradare seu extradari facere 
ssentes litteras nostras eisdem judici, juratis et universis 
s civitatis in testimonium premissorum duximus conce- 
»us sigilla nostra a tergo impressimus. Datum Zagrabie 
vo die octavarum festi nativitatis beate Marie virginis 
Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo. 


e in charta, A tergo vestigia triom sigillorum. In archiv. incl. Acad. 
erid, 


Doc. 29. 30. — 1421— 1422. 27 





29. 


Anno 1421, mense Julio. 
Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae referuntur. 


Item, primo, circa festum beate Margarethe virginis, tempore 
treugarum, Georgius officialis seu iudex provincie capituli zagra- 
biensis cum familiaribus et hominibus suis, homines, cives, incolas 
et inhabitatores predicte civitatis regie maiestatis in medio eiusdem 
civitatis dire verberavit, vulneravit et spoliavit, jugaque boum et 
currus desecuit et anihilavit potencia mediante. De hiis itaque non 
contentus idem Georgius homines seu cives civitatis predicte capti- 
vavit et captos in civitate in turri hic habita tamdiu vinculis manci- 
patos tenuit, quousque sue placuit voluntati, culpa eorum sine omni 
et contra libertatem civitatis. 


Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrabiensis. Act. Cap. 
ant. fasc. IO. nr. 14. 


80. 
Anno 1422, 17. Junii. In Solnok. 


Sigismundus sex severe. mandat capitulo, ne cives ab agris colendis 
impediat. 
Commissio propria domini regis. 

Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fidelibus nostris hono- 
 rabilibus viris, dominis preposito et capitulo ecclesie zagrabiensis sa- 
lutem et graciam. Gravem querelam fidelis nostri providi magistri 
Fabiani civis et notarii nostre civitatis zagrabiensis per ipsum in 
personis fidelium nostrorum providorum judicis, juratorumque civium 
ac tocius communitatis eiusdem nostre civitatis zagrabiensis nostre 
maiestati allatam intelleximus admodum displicenter, quomodo vos 
eosdem cives et hospites nostros contra eorum libertates et consvetu- 
dines, quibus ipsi ab antiquo usi fuissent et gavisi, plurimum inde- 
bite et minus juste impedivissetis et impedire non cessaretis, et quod 
eosdem terris eorum ad dictam civitatem nostram zagrabiensem per- 
tinentibus et intra veras metas et cursus metales eiusdem adiacentibus 
uti et frui non permitteretis, ynmo hiis temporibus retroactis quidam 
ex vobis cum eorum familiaribus quosdam ex eisdem civibus in dictis 
eorum terris arantes repperiendo aratrum ipsorum simul cum rotis 
ad idem aratrum aptis penitus et in partes minutissimas dissecari 
fecissetis, potencia mediante, in ipsorum preiudicium ac dampnum, 


28 Doc. 3I. — An. 1422. 





libertatisque eorum prerogative derogamen non modicum. Suppli- 
catum itaque extitit nostre maiestati in personis eorumdem civium, 
ut ipsis circa premissa opportune dignaremur providere. Et quia nos 
eosdem cives et hospites nostros libertatibus et consvetudinibus eorum 
antiquis, quibus hactenus usi fuere et gavisi illibate frui volumus, 
igitur fidelitati vestre firmissime precipimus et mandamus, quatenus 
habitis presentibus amodo quoque in antea et deinceps prefatos cives 
es pretacte nostre civitatis zagrabiensis et presertim in terris 
las ipsorum antiquas adiacentibus in nullo contra antiquas 
et consvetudines, quibus ipsi hactenus, ut prefertur, usi 
gavisi, impedire seu quovismodo dampnificare presumatis nec 
modo aliquali, alioquin vobis in premissis secus facientibus, 
1 credimus, eisdem civibus et hospitibus nostris de tali re- 
ırabimus provideri, quod ipsi in premissis dampnum non pa- 
ıliquale. Secus igitur facere non ausuri in premissis. Presen- 
ue post earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum 
k feria quarta proxima post festum sacratissimi corporis 
Anno eiusdem millesimo. quadringentesimo vigesimo secundo. 
m nostrorum anno Hungarie etc. XXXVI. Romanorum duo- 

*t Bohemie secundo. t 


ginale in charta. In margine inferioni impressum est sigillum. In archiv. 
ivit, zagrab. 


81 
no 1422, mensibus: majo, Junio, Julio, Zagrabiae, 


"ae a capitulo zagrab. civibus. Grecensibus illatae referuntur, 


* premissis eciam non contentus ipse Georgius per homines 
iares suos in festo Annunciacionis virginis gloriose elapso, in 
mini MCCCCXXII homines et cives huius civitatis similiter 
ibertatem civitatis dire vulneravit, verberavit, percussit et 
; usque ad exsiccacionem membrorum, prout eciam apparet 
enti, culpa eorum sine omni, eodem modo in civitate pre- 


7, feria tercia proxima ante dominicam Rogacionum nonnulli po- 
omini de capitulo ecclesie zagrabiensis ad territorium seu terras 
regalis cum eorum hominibus et familiaribus manibus armatis 
ıter irruentes, aratra in eisdem terris arrancium hominum 
im desecuerunt, homines percusserunt et crudeliter vulne- 
L . - 


Doc, 3T. — An. 1422. ‚20 





. . Item, altera. die inmediate sequenti Ladislaus de Dauoth, unus 
ex canonicis in turri hic habita constitutus, cum sibi adherentibus, ma- 
-chinas et pixides sonorosas sepissime more hostili huc ad civitatem 
emisit et emitti fecit, ubi eciam, si vigilem custodiam non habuis- 
semus, utique idem Ladislaus cum suis complicibus hanc civitatem 
in favillam ignis converti fecisset, culpa nostra non exigente. Pre- 
fatus eciam Ladislaus de premissis non contentus, diebus proxime 
elapsis, altera vice unum hominem in civitate prenotata captivavit et 
ab eodem omnia bona sua, arma, vestimenta et pecunias aliasque res 
pro tunc apud eum habita et repertas more predonico abstulit et 
recepit et fecit que sue placuit voluntati. Eodem die diversos ictus 
sagittarum ad homines huius civitatis in civitate hinc inde gradientes 
emisit et emitti fecit, sicut sue placuit voluntati, et incendium ignis 
in hanc civitatem emitti voluit, prout prius et ante, ubi eciam, si 
custodiam vigilem seu jugem non habuissemus, utique quod volebat 
perfecisset. 

Item, hiis diebus similiter proxime elapsis Gerardus lector et 
canonicus ecclesie zagrabiensis, unam honestam mulierem, civem 
huius civitatis in factis suis agentem in via in capitulo habitam, re- 
pertam, omni sua sine culpa propria manu dire verberavit, cooperto- 
rium capitis de capite eius abstulit et eandem verbis illicitis et vitu- 
perioris pertractavit in dedecus sexus muliebris, alias eciam honestas 
mulieres eisdem verbis adiungendo crininatus est. 

Item, similiter hiis diebus proxime elapsis circa festum bea- 
torum Petri et Pauli apostolorum, nunc elapsum, prefati domini de 
capitulo, missis eorum hominibus et familiaribus duos equos Michaelis, 
filii Symonis, pridem iudicis, ac duos boves Stephani, pridem iurati, 
concivium nostrorum, in territorio huius civitatis demactari fecissent 
seu vulnerari sine culpa. 

Item, in festo beate Margarethe virginis et martiris noviter 
elapso, domini de capitulo ecclesie zagrabiensis, tempore treugarum 
fori annualis eiusdem festi, a meridie usque ad crepusculum noctis, 
ad latus campane sonitu propulsato, congregatis eorum familiaribus, 
hominibus et iobagionibus sub precepto, advocatis eciam officialibus, 
familiaribus, hominibus et iobagionibus reverendissimi in Christo 
patris, domini Johannis episcopi zagrabiensis, manibus armatis et more 
exercituancium inceperunt expugnare civitatem a meridie predicti 
festi usque ad crepusculum noctis et sequenti die a mane iterum 
usque ad crepusculum noctis. In qua pugna ex ista parte fluvii in 
territorio civitatis prope fontem Mandusewecz et ecclesiam sancti 
Martini ac domum balnei civitatis ac iuxta turrim prope novam 


30 Doc. 32. — An. 1422. 





portam nonnullos cives et homines in ista parte se defendentes mise- 
rabili nece interimerunt et interemptos de ista parte ad aliam partem 
fluvii traxerunt et deportaverunt, quosdam iam mortuos alios semi- 
vivos, qui postea ibidem vitam eorum concluserunt temporalem ; ce- 
terosque multos sagittarum ictibus et aliorum armorum vulneribus 
crudeliter sauciarunt. In qua eciam pugna Gerardus lector de manu 
sua propria unum ictu sagitte de balista interemit, alios quoque 
multos vulneravit. Ladislaus autem de Dawoth unum eciam de ba- 
lista propria manu sagitta interemit, alios quoque diversos crudeliter 
sagittis vulneravit, Premissam quoque pugnam et discordiam ex eo 
inceperunt domini de capitulo prenotati, quia eisdem litteras regie 
maiestatis exhibuimus, in quibus sua maiestas mandat, ut terras intra 
metas huius civitatis per ipsos occupatas noviter eidem civitati re- 
mittere deberent et tenerentur, litteras eciam minime observare vo- 
luerunt, nec ad easdem aliquid boni responderunt, sed ipsam pugnam 
premissam litteris regalibus predictis visis excogitaverunt, prout et 
fecerunt. 


Documentum transactionale. In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. 
fasc. IO. nr. 14. 


32. 
Anno 1422, 7. septembris. Zagrabiae. 


Johannes episcopus sagrabiensis , cives zagrabienses, qui armata manu 
capitulum egressi sunt magnamque cladem feceruni, excommunicat. 


Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagrabiensis, 
regalis et reginalis maiestatum regni Hungarie sumpmus cancellarius. 
Universis et singulis venerabilibus, circumspectis, religiosis et discretis 
viris nobis in Christo dilectis abbatibus, prepositis, prioribus, gar- 
dianis, ministris et provincialibus ac monachis, fratribus et conven- 
tibus ordinum quorumcumque exemptorum et non exemptorum, mo- 
nasteriorumque et ecclesiarum rectoribus seu plebanis, archidiaconis, 
vicearchidiaconis ac canonicis, lectoribus, cantoribus seu custodibus 
kathedralis nostre zagrabiensis et collegiatarum, presbiteris quoque 
et capellanis curatis et non curatis, clericisque et tabellionibus pu- 
blicis per et infra civitatem seu diocesim nostram zagrabiensem ubi- 
libet constitutis, qui presentibus fuerint requisiti vel alter ipsorum 
requisitus, salutem in domino et debitam ac solertem babere dili- 
genciam in commissis, presentibusque litteris nostris fidem indubiam 
adhibere. Replerunt amaritudine thabernaculum mentis nostre ille 
enormes offense preterite et istud novum horrendum facimus in dei 





Doc. 32. — An. 1422. 31 


contumeliam, nostram iniuriam permaximam, nostri cleri lamenta- 
bilem oppressionem ymmo et ipsius nostre sponse zagrabiensis ec- 
clesie kathedralis, cui divina disponente clemencia in solicitudinis 
partem vocati presidemus inmeriti, extremum contemptum seu iactu- 
ram per illos malediccionis alumpnos, nepharie prodicionis baiulos, 
cives illos, incolas ac hospites, judices, juratos et homines ac commu- 
nitatem eorum sacrilegam et Gomorre populos de monte Grecensi prope 
dictam Zagrabiam, multipharie multisque modis et vicibus nequiter 
perpetratis, qui non attendentes aut oculis mentis seu debite consi- 
deracionis vel saltem racionis et rectissimi erga se iudicii modera- 
mine perpendentes, quod sancta mater ecclesia suo semper sponso 
qui Christus est, ineffalis amoris dulcedine copulata ab ipso susce- 
perit dotes amplissimas graciarum ubertate fecundas et specialiter 
inter eas beneficium insignite libertatis, quodque ipse Christus illam 
peramabilem sponsam eius fidelibus populis libero preesse voluit 
dominio et habere potestatem in singulos, veluti in filios, non cuiquam 
aut cuiusvis servituti subiacere, ita, ut illam cuncti fideles filii, quos 
eidem regenerat assidue spiritus sancti gracia uberime fecundata, non 
inmerito sicuti matrem et dominam suam honorarent omni reverencia 
econtra filiali. Cum hec sit utique, prout est, dilecta illius, columba 
eius de cavernis macerie, id est latere eius sanctissimo progrediens 
seu procedens ut sponsa de cubili suo et in illo requiescit hec co- 
lumba eius, circa quam et eius ministros ipsius utpute honoribus et 
libertatibus preditos cor eius invigilat, hic est ortus denique ipsius 
fertilis et irriguus, in cuius svavitatis odore precipue delectatur, 
cuius poma gustui ipsius sunt valde sipida et accepta. Nec contenti 
iidem, quod alias de anno domini MCCCLXXXXVII citra vel ultra, 
inito et communicato inter se prius malignandi ac forti et maturo id 
faciendi habito inter se iniquissimo et deo ac hominibus odioso con- 
‚silio huiusmodi sancte matris ecclesie sua materna pietate, qua filios 
suos tam amore svavissimo fovere, quam uberum lacte suorum alere 
consvevit inpudenter contempta, ad sonum maioris campane ipsorum 
publice et clara luce diei, erectis cruentis ipsorum vexillis, hostiliter 
manu armata de predicta civitate, si dici debeat et meretur, descen- 
dentes in capitulum eiusdem ecclesie, ymmo et totum clerum civi- 
tatis nostre Zagrabiensis deseviendo inimaniter, in curias et domos 
eiusdem capituli nec non prebendariorum suorum, nequiter, dolose et 
fraudulenter more vispilionum irruentes, huiusmodi dominos et pre- 
bendarios ipsius capituli ac clericos a maximo usque ad minimum 
omnibus rebus et bonis ipsorum et presertim libris, litteris, bullis 
apostolicis, instrumentis, juribus, vestibus, argenteriis, pecuniis, vinis, 





32 Doc. 32. — An. 1422. 





biadis, equis et bobus, ceterisque clenodiis inibi repertis et existen- 
tibus a maioribus eciam simpliciter usque ad minuta eisdem dominis 
de capitulo, prebendariis ac clericis penitus denudatis ac de propriis 
sedibus propulsatis et eiectis ausu sacrilego spoliaverint et huius- 
modi spoliis in predam conversis, ad ipsorum civitatem, si dici tamen 
debeat et meretur, deportando. Eciam predictas curias numero XIII, 
sic, ut premittitur, inter ceteras nequiter spoliatas incendendo com- 
busserint, easdem funditus in favillas et cineres ignium redigentes et 
in nichilum. Quam plures libros ecclesiasticos, quos dicti domini tunc 
erga se causa studii conservabant, calicesque et paramenta dicte ec- 
clesie zagrabiensis ac alias plures res eciam sacras abstulerint inter 
alia omnia supradicta, ymmo ad deteriora machinantes in predictam 
ecclesiam zagrabiensem similiter irruendo, ipsam reliquiis, thesauris, 
videlicet reliquiis sanctorum, paramentis, sacris vestibus et eciam 
ceteris bonis in eadem ultra illa existentibus et repositis, eam forti 
manu obsidendo obpugnantes more huiusmodi eorum sacrilego spo- 
liare voluissent, si eisdem sacrilegis januarum ac portarum suarum 
fortitudo et inibi existentes non restitissent. Quodque cum huismodi 
dampnosum ipsorum propositum nequivissent perficere, missis in 
eandem ecclesiam pluribus sagittis et ex dicta ipsorum civitate pre- 
tensa et sacrilega bambardis; personas insuper dictorum domino- 
rum prebendariorum et clericorum invadentes et manus ipsorum 
sacrilegas mittentes in eosdem et iniicientes, quosdam ex eisdem 
detinendo enormiter vulnerarunt et nonnullos ex eisdem nec non 
plures ex hominibus ipsorum capitularibus nece miserabili interi- 
merunt et occiderunt, interemptosque et occisos per aream et plateam 
capitularem traxerunt hinc inde; alios ac alios, quos tunc reperire 
potuerunt, dire et acriter verberantes et letaliter vulnerantes ac more 
carnificum inhumaniter sauciantes, pluraque mala iuaudita et qualia 
facere potuerunt, et finaliter excogitare deo et hominibus odiosa, 
cruente bellue et perfidissimus populus, ita perpetrarunt et commi- 
serunt. Que omnia et singula in pluribus litteris regie maiestatis, nec 
non processibus quondam reverendi patris domini Johannis, tunc za- 
grabiensis episcopi, predecessoris nostri, et actis habitis superinde ac 
confectis contra eos plenius continentur, et propterea sint et fuerint 
excommunicacione aggravati, reaggravati et interdicti sentenciis 
atque penis irretiti, quas hucusque nulli dubium sustinent, animis 
prorsus induratis in eisdem hodie sordescentes et inter claustra fide- 
lium lupi rapaces commorantes ceteros christicolas inficientes, vip- 
perrime utique generacionis filii, de heresi plurimum et vehementer 
suspecti; subsequenter quoque quod ipsi eciam perfidi filii Belial et 





“Pam "c 


Doc. 32. — An. 1422. 33 





pestiferus populus de anno presenti, in festo videlicet beatissime Tri- 
nitatis, ut eiusdem unice deitatis emuli, turrim dictorum dominorum 
de capitulo in dicta ipsorum sacrilega civitate habitam et constructam 
similiter armatis manibus circumdando et circumvalando ubique hosti- 
liter inpugnarunt; quendam canonicum dicte ecclesie nostre zagra- 
biensis, videlicet honorabilem virum dominum Ladislaum de Dauoth 
pro custodia et conservacione turris eiusdem et rerum prefate ecclesie 
ac suarum in ipsam deportatarum, deputatum, extrahere et suspendio 
tradere, sicuti tunc expresse et publice clamabant et pocius latrabant, 
fortissime sunt connati, iniquitatis exinde audacia de novo vehementer 
captata et ex premissis. Iterumque,*) licet ipse sacrilegus populus 
alias eciam circa festum Ascensionis domini, similiter proxime prete- 
ritum, erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo, plures ex ipsis 
iniquitatibus filiis similiter clara diei luce, hominibus dictorum domi- 
norum in campis laborantibus ac arantibus miserunt et direxerunt 
de dicta ipsorum sacrilega civitate animis et intencionibus similia 
scelera perpetrandi et de novo in eosdem dominos deseviendi et ma- 
lignandi, ipsos homines capitulares in eisdem campis, sic ut prefertur, 
laborantes agredi faciendo, manibusque armatis et hostilibus in eosdem 
irruendo expulerunt et repulerunt, ipsis ceteris dicte sacrilege civitatis 
hominibus armatis similiter in muro et turribus eiusdem civitatis 
speculantibus et explorantibus a longe in finem et. effectum, quo et 
si ipsi domini vel ipsorum familiares eisdem restitissent, tunc eosdem 
mox et in continenti more predonico et premisso iterum invasissent, 
parati omnino iterum descendere in capitulum supradictum ac plateam 
capitularem, ipsosque comburrere et excogitatis suppliciis affligere sicut 
prius; quod utique fecissent, si tunc dicti domini, qui numero pauci 
erant, hec et alia plura silencio et cum summa paciencia non prete- 
rissent et auffugissent aliunde, per ipsum dominum Ladislaum con- 


. canonicum eorum certe extenso de ipsa turri signo avisati, nobis 


semper absentibus et regiis serviciis potencialiter inherentibus. Quod- 
que de hiis omnibus nulla satisfaccio sit adhuc subsecuta, licet usque 
in presens cum omni paciencia prestolata, nichilominus ipsi degeneres 
et infideles filii, gens utique perversa et absque consilio, ecclesiastice 
libertatis emuli illam matrem suam ecclesiam, sponsam nostram pre- 
dilectam et eius ministros sic non verendo offendere et ad iniurias 


*) In altero originali alinea ista sic incipit: 
Iterumque iidem cives, incole et hospites, judices et jurati in festo beate 
Margarithe virginis erecto dicto eorum sacrilego et cruento vexillo 
(caetera ut supra). 


3 


34 Doc. 32. — An. 1422. 


diversas multipliciter provocare pariter et persequi in capite atque 
membris. Quinymmo a voce patris ipsorum spiritualis suum auditum 
avertentes, execrabili et horribilium novorum scelerum eorum odiosa 
.presumpcione et parviprivitatis licencia, nedum ad illam novam 
crudelitatis seviciem manus extendendo, quam quilibet fidelis actenus 
cogitare horrebat vel audire verum eciam pavidi et vecordes redditi 
et in multos facti audaciores ad insolita et attrociora flagicia perpe- 
tranda, de anno similiter presenti malum malo accumulando et ipso- 
rum malignum ac iniquissimum propositum continuantes, ut clerum 
ipsum finaliter extinguerent et ecclesie ipsius libertatem deprimerent 
in die beatissime Margarethe virginis et martiris de. mense Julii anni 
presentis, qua exteris eciam et ceteris ex regalibus privilegiis nun- 
dinarum tempore ibidem asvete habitarum pax datur et status, tran- 
quillitas omnibus servatur, ymmo quietudo criminosis illibata, ipsam 
ecclesiam nostram et clerum nostrum replendo amaritudine populus 
suus ymmo certe nunc non suus, quia quos ius spirituale dedit in 
proprios, laycalis reddit iniuria alienos, insurgentes in matrem filii, 
a pastoribus oves oberantes, iniuria superiorum suorum iniuriosi 
subiecti, sathane satellites, desudantes rursum videlicet cives illi ni- 
mium inciviliter de dicto monte Grecensi prope Zagrabiam sue prorsus 
immemores saluti, adhuc manu ipsorum extenta ad rapinam et in- 
stantis continuitate vexacionis sic matris honoribus onerosi, quod sibi 
sint oneri, ancillantes matrem ipsam eorum, ut non vocentur filii 
libere sed ancille, simili modo in unum adunati, habito inter se 
iterum eorum odioso malignandi consilio ac in malis plus soluto, 
more iterum predonico et asveto innocentum sanguinem sicientes, 
manu ipsorum armata et sacrilega, de ipsa sacrilega civitate in capi- 
tulares areas descendentes ad pulsum campane ipsorum similiter 
maioris ad curias dominorum canonicorum nequiter declinarunt, domos 
subintrando eorumdem, quarum quasdam rebus et bonis omnibus 
inibi repertis et existentibus, confractis hostiis domorum eorumdem 
ac apertis omnino spoliarunt et secum in predam ausportarunt. Et 
ipsi rugientes belue ac bestie indomate secundum quod facere con- 
sveverunt personas plurimas ecclesiasticas et seculares usque mortis 
interitum vulneribus diris sauciarunt, gravibusque et diversis plurima 
homicidia perpetrantes, quorum sanguis de terra ad celum clamat 
nimirum pro vindicta, clericosque et presbiteros, quorum domos 
eciam confringendo, sic ut prefertur, subintrarunt, ruptis similiter 
hostiis eorumdem rebus infinitis spoliarunt et libris, novis quoque et 
exquisitis suppliciis ac tormentis enormiter irrecuperabiliter ac inhu- 
maniter et semper usque sanguinis effusionem, quos habere potuerunt, 


Doc. 32. — An. 1422. 35 


ipsorum crudelitate et manuum suarum violentarum ac sacrilegarum 
inieccione vulneribus affecerunt et postremo, modo simili, in ipsam 
zagrabiensem ecclesiam sponsam nostram, matrem ipsorum, huiusmodi 
sepissimis iniuriis ipsorum ac inpulsibus hostilibus lascesitam medu- 
litus et tot enormibus collisam jacturis, ut hostes eius efficaciter modo 
facti, alias cari ipsius ac vicini et qui ipsius suxerunt ubera ab illa 
sepius lactis refecti dulcedine, quique fecundati per ipsam amplius 
grandium ubertate bonorum eam amaritudinis calicem proch dolor 
degustari compellendo, pluribus sagittis emissis et hostiliter ob et 
inpugnando subintrare et curiam nostram episcopalem fortiter inpe- 
tere conati sunt atque ausi, et eandem utique subintrando confre- 
gissent et spoliassent, si nutu divino et sufragiis sanctorum, quorum 
inibi sacre requiescunt reliquie, eorum ausus sacrilegi et conatus in- 
portune et opportune non fuissent cicius propulsati; tandemque ipsi 
sic repulsi et in maligno ipsorum proposito inpediti et eiecti instan- 
tissime ad pulsum similiter campane ipsorum predicte validissimosque 
clamores, latratus, ut canes, vispiliones ebriosi, publice huiusmodi 
verba clamantes: audacter et cito festinate in presbiteros maledictos 
et clericos, predam tollite, capite, vulnerate, interficite, detinete, libros, 
calices et paramenta ecclesie sancti Stephani et canonicorum eiusdem 
rapite ac tollite et vobiscum ausportate; dividamus spolia, eorum 
rebus nostras edes impleamus, quibus ut alias animum principis terre 
ac nostri dominii simplicem et insontem iterum nunc placemus san- 
guine innocentum et occisorum plateas suas et eorum purpurando, et 
plures ex eisdem verberando acriter et detinendo. Multaque mala 
inaudita ymmo piarum aurium offensiva committendo et plurimum 
scandalosa, que nequeunt facile nec possint ad plenum ob sui proli- 
xitatem brevi stilo exarari, se novis sentenciis iterum sacrorum ca- 
nonum in tales scripto jure promulgatis inplicantes. Quapropter de 
ipso amaritudinis calice non merito bibentes, quo ipse sacrilegus po- 
pulus nostri in absencia tanta infinita mala perpetravit, ut dum nobis 
de regiis serviciis redeuntibus, ibi plus desolacionis audivimus et fide 
oculata vidimus ubi plus solacii sperabamus; et dum christiani no- 
minis vocabulo insignitos, sic in profundum malorum festinare con- 
spicimus, quos nos Christo lucrifacere sperabamus. Adtendentesque, 
quod in talibus nec ordini nec officio parcitur, nec etati aut certe 
dignitati defertur, ubi per facilitatem venie tanta nocendi potestate ad 
iniquos transfusa, super sortem justorum inpune virga extenditur 
peccatorum, nervus discipline obrumpitur, rectitudinis judicium  pe- 
nitus religatur, justicie partes totaliter proscribuntur, negligitur pius 


pater, qui tollerat, ymmo si nimis expectat, contempnitur justus do- 
* 


30 Doc. 32. — An. 1422. 


minus justiciam semper diligens et judicans equitatem, si videlicet 
talia conniventibus oculis relinquuntur inpunita, propter quod dignitas 
ordinis clericalis non tantum in minoribus sed eciam in maioribus 
contemptui exponitur atque morti, conteruntur velut vasa testea filii 
Syon incliti et sicut oves ad occisionem ducuntur ab impiis ecclesie 
filii et prelati quos, ut prefertur, dei filius custodes constituit huius- 
modi sponse sue ac in quibus se honorari precipit, nec contempni, 
pupillam eciam oculi tangi prohibens in eisdem. Quum utique si rec- 
tissima dei judicia et eius justicia perpenduntur, hec non licuerunt 
pro certo si decus magnificum consideratur ecclesiasticarum  perso- 
narum et ecclesie status non decuit, si utilitas et felicitas patrie no- 
tetur, id non erat expediens, omnino maxime hiis diebus et tempo- 
ribus inpacatis, nunquam in talibus adherebit lingua palato, nunquam 
silencio hominum labia conticescent, nunquam vox hominum exalta- 
bitur inde, alias quasi tuba, ut huic crudeli populo sua scelera nun- 
cientur. O ingratitudinis dampnale vicium, res inquam ingrata, superis 
et terrenis infesta, heu deo et hominibus molesta res utique qua lex 
humane nature confunditur, cum sic filii in matrem et spirituales 
patres seviunt inmaniter, quod illorum gladius istorum animas reli- 
gata filiali devocione penetravit. Et ne horum taciturnitas nobis tantam 
communicaret offensam, licet de omnibus et singulis supradictis et 
quolibet predictorum plenam et sufficientem habuerimus informa- 
cionem per litteras autenticas, instrumenta publica et alia legittima 
documenta, nobisque alias per facti evidenciam publicam et ipsius 
constarent evidentem notorietatem, cum nulla possint tergiversacione 
celari, maxime cum tota patria presens et vicina de hiis eciam 
clament et doleant affectanter; tamen juris ordinem servare cupientes 
in premissis, ac micius procedere contra eos, cum sit rigori juris 
propter severitatem aliquando detrahendum iuxta legittimas sanc- 
ciones et eciam ne nimium propere et exhorbitanter procedere vide- 
remur, quamquam tam a jure quam hominibus alias sint et existant, 
ymmo sunt et existunt de presenti diversis excommunicacionum, ag- 
gravacionum, reaggravacionum et interdicti sentenciis tam in specie 
quam in genere innodati et eciam irretiti jamque a pluribus annis, 
mensibus et diebus, nos ex officio nostro nobis incumbente, cupientes 
huiusmodi scandalis obviare, eosdem cives, populos, judices, juratos, 
incolas, homines et illam communitatem sacrilegam per certi tenoris 
litteras nostras in forma debitas et consvetas per certos executores 
nostros ecclesiarum rectores et plebanos, viros discretos et honestos, 
in eisdem litteris nostris ad hoc specialiter deputatos, paterne fecimus 
requiri et eciam moneri diligenter, ut in certis terminis diversis ac 


Doc. 32. — An. 1422. 37 





diebus in eisdem litteris nostris eisdem prefixis et sufficienter ex- 
pressis coram nobis legittime comparendo, nos de absolucionibus 
eorum, si quas haberent a pristinis sentenciis tam juris canonici quam 
eciam dicti domini Johannis quondam zagrabiensis episcopi, prede- 
cessoris nostri, et alias de et super eisdem sentenciis pretextu prioris 
invasionis dominorum de capitulo, prebendariorum et clericorum 
predictorum et combustionis pristine superius lacius expressis, latis 
in eosdem tam in specie, quam in genere vel alias quoquomodo vel 
eciam promulgatis ipsis datis, factis desuper et concessis ac satisfac- 
cionibus similiter que de jure requiruntur superinde prefatis dominis 
de capitulo et pro premissis et quolibet premissorum ac aliis quorum 
interest inpensis et exhibitis plene et sufficienter informarent et pro 
ipsorum animarum salute edocerent evidenter et signanter in quodam 
alio termino certo ulteriori, similibus litteris nostris eisdem sufficienter 
prefixo, coram nobis comparerent legittime vel per suos responsales 
de et super omnibus aliis premissis contra prefatam ecclesiam nostram 
nec non eosdem dominos de capitulo, prebendarios ac clerum nostrum 
jam de novo, ut premittitur, nequiter perpetratis, nobis, qui huius- 
modi eorumdem iniurias nostras reputavimus et reputamus ac eisdem 
plenariam aut saltem competentem satisfaccionom impenderent, fa- 
cerent et eciam exhiberent, sibique de debite absolucionis beneficio 
providerent eciam quo ad plenum vel causam seu causas, si quas 
forte haberent racionabiles; quare premissa omnia et singula sic fieri 
et facere, signanter quare de novo sentencias ante latas in tales et 
promulgatas incidisse dampnabiliter declarari et alias similiter de 
novo tam in specie quam in genere excommunicari in scriptis ac 
suspendi et ipsorum sacrilega communitas ac ipsi omnes in genere 
seu ipsorum civitas pretensa firmissimo ecclesiaatico subici interdicto 
non deberent alegaturi, dicturi, excepturi et deducturi verbo aut in 
scriptis, citari fecimus et in nostri presenciam legittime evocari. Qui- 
busquidem terminis advenientibus et sese sequentibus nec per se nec 
per legittimos responsales aut nuncios curarunt comparere, ymmo 
consvete rebeilionis calcaneum ipsorum ac stimulum inobediencie 
contra nos erigentes, coram nobis contumaciter neglexerunt, prout 
hodie contradicunt, comparere. Unde nos pro tribunali sedentes et 
solum deum pre oculis habentes in quolibet terminorum predictorum 
in et ob contumaciam eorum ac rebellionem publicas et manifestas 
similiter ex officio nostro nobis incumbenti supradicto, dictorum do- 
minorum et ecclesie iniurias ac enormes offensas nostras reputantes 
ad nostri et ecclesie nostre predicte syndici seu procuratoris legittimi 
instanciam eosdem cives, hospites, populos, incolas, homines, judices 


38 Doc. 32. — An. 1422. 


et juratos et quemlibet de per se nominanter ac in specie excom- 
municacionis late juris seu canonum ac ipsam sacrilegam communi- 
tatem ipsorum seu civitatem cum eorum suburbiis ac ipsos homines 
in genere propter premissa et quodlibet premissorum firmissimi ec- 
clesiastici interdicti sentencias atque penas declaravimus et tenore 
presencium declaramus dampnabiliter incidisse et eciam subiacere, 
ymmo quemlibet ipsorum in solidum et de per se ac alias nomi- 
nanter et in specie excommunicamus et dictam ipsorum sacrilegam 
communitatem seu civitatem, si dici meretur, atque locum montis 
Grecensis cum dictis ipsorum suburbiis ecclesiastico firmissimo inter- 
dicto subicimus in hiis scriptis; eosdem eciam et quemlibet ipsorum 
tam in specie similiter quam in genere omnibus feudis, terris, prediis, 
pratis, agris, vineis, domibus, areis, nemoribus, curiis, beneficiis ac 
officiis et quibuslibet aliis bonis, rebusque mobilibus et immobilibus, 
que et quas ipsi aut alter ipsorum a dicta ecclesia nostra zagrabiensi 
dinoscitur quomodolibet obtinere privantes et nichilominus privatos 
eisdem et exutos, excommunicatosque et dictam sacrilegam civitatis 
communitatem et eius locum cum suburbiis suis quibuslibet inter- 
dicto et ecclesiastico firmissimo interdicto subactis et supositis denun- 
ciamus similiter in hiis scriptis; filios ipsorum usque ad quartam 
generacionem in presenti ecclesia nostra ad gradus, ordines sacros aut 
aliquas dignitates, beneficia, officia, feuda, aut predia decernentes et 
volentes minime posse aut debere in posterum promoveri, nec posse 
et valere aliqualiter pronunciantes, quosque de premissis omnibus et 
singulis nobis, dicte ecclesie nostre, eisque dominis de capitulo, pre- 
bendariis atque clero per eosdem fuerit realiter satisfactum. Et super 
hiis omnibus cum eisdem et cum quolibet ipsorum sufficienter fuerit 
dispensatum, quoniam jure cavetur expresse, quod contra molientes 
Christi ministros extinguere.ac contra incendiarios, violatores eccle- 
siarum, raptores seu eciam invasores pessonarum et rerum ecclesia- 
sticarum et alios publicos depopulatores ac latrones est taliter pro- 
cedendum et talis eis pena seu castigacio infligenda, quod ipsi metu 
pene si non amore divino inducti vel retracti a similibus de cetero 
abstineant, desistant et eciam finaliter resipiscant, aliisque similia 
presumentibus, eorum castigacio transeat in exemplum. Quocirca 
vobis omnibus et singulis supradictis in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in vos et quemlibet vestrum, trium 
dierum canonica monicione premissa, ferimus in hiis scriptis, nisi 
feceritis quod mandamus, districte precipiendo mandamus, quatenus 
mox visis et receptis presentibus, et postquam super hoc fueritis re- 
quisiti seu alter vestrum requisitus, prefatos cives, populos, hospites, 


Doc. 32. — An. 1422. 39 


incolas, judices, XII. juratos, nec non homines, communitatemque sa- 
crilegam et locum dicte civitatis firmissimo ecclesiastico interdicto 
cum suis suburbiis subactis et subpositis, subiectosque et subpositos in 
genere excommunicatosque maiori excommunicacione, juris et hominis 
et inhabilitatos ac ita privatos quemlibet ipsorum et nominanter ac 
in specie et signanter: Chonum de Florencia, judicem de presenti, 
Michaelem Sebastiani, Johannem Bohemum, Johannem Zygeth, Jo- 
hannem Hungarum, Vrbanum Krapchewych, alias judices, Anthonium 
de Florencia prope portam, utrumque Fabianum, litteratos, Georgium 
sartorem, Iwanum, Paulum, Benedictum, Gregorium et Briccium, 
fratres, dictos Hudostyh, Johannem Peronis, Georgium de Modrussio, 
Valentinum Gobech, duos familiares Jacobi castellani, Andream Petri 
Safar, Ladislaum aurifabrum, Mathiam scolasticum, Stephanum Ra- 
karych, Jacobum Popowych, Demetrium Rosowych, Wifgangum lapi- 
cidam, parlerium condam, Gregorium de Bethowya, Johannem Kneht, 
Thomam sutorem, Andream Zwylych, Dominicum, Paulum, fratres, 
ac Nicolaum et Andream Bogdanych eorumque complices et fautores, 
accensis candelis demumque extinctis et in terram proiectis, pulsa- 
tisque campanis in ecclesiis vestris ac monasteriis et capellis publice 
et in ambonibus denuncietis et denunciari faciatis in signum perver- 
sitatis ipsorum singulis diebus dominicis et festivis, precipue tamen 
vos tres capellani sive rectores capelle sancti Marci ewangeliste dicte 
pretense civitatis et montis Grecensis et quilibet vestrum effective, 
inhibentes vobis expresse sub simili et incarceracionis ac privacionis 
officii et beneficii penis et quibuslibet aliis ne in dicta sacrilega civi- 
tate aut coram ipso populo seu sacrilega communitate sive loco ipsorum 
aut quibuslibet aliis ubi et in quibus moram traxerint, pertransierint et 
quamdiu ibi manserint continuo ac demum per triduum post eorum 
ab inde recessum vel coram ipsis excommunicatis divina officia cele- 
brare aut pocius prophanare quoquomodo presummatis aut ceteri 
presumant, nec alia queque jura ecclesiastica exercere ibidem et coram 
eis ac eisdem ministrare demptis dumtaxat, que de jure talibus per- 
mittuntur ipsis, firmissimum et continuum ecclesiasticum predictum 
observantes interdictum, cessando quoque interim et semper penitus 
a divinis, monentes preterea omnes et singulos alios Christi fideles, 
sexus utriusque homines, quos et nos et quemlibet ipsorum tenore 
presencium primo, secundo, tercio et eciam peremptorie requirimus 
et monemus eisque et cuilibet ipsorum in virtute sancte obediencie et 
sub excommunicacionis pena, quam in contrafacientes trium dierum 
canonica monicione premissa ferimus eciam in hiis scriptis, districte 
precipientes mandantes et inhibentes ne sic excommunicatis vel inter- 


40 Doc. 32. — An. 1422. 


dictis in loquendo, vendendo, emendo, conversando, comedendo, bi- 
bendo, molendo, coquendo, serviendo, ignem vel aquam eis vel alteri 
ipsorum dando vel aliquid solacii exhibendo seu alio quovis humano 
commercio communicent quomodolibet communicare presumant et alter 
ipsorum presumas, illis dumtaxat demptis, qui et que excipiuntur a 
jure, alioquin huiusmodi ipsis excommunicatis et interdictis contuma- 
citer communicantes eciam excommunicamus nominanter et in specie 
ac quemlibet ipsorum eciam in hiis scriptis, precipientes eciam talem 
una cum eisdem a Christi fidelibus universis arcius evitari, ab inde 
non cessantes, donec aliud a nobis habuerint in mandatis superinde 
et iidem sacrilegi excommunicati et interdicti ad cor reversi debite 
absolucionis beneficium meruerint obtinere et dictis enormiter et 
multipliciter lesis satisfaciant de premissis quoad plenum, nos de 
presencium 'execucione reddentes cerciores per litteras vestras auten- 
ticas aut publica instrumenta. In quorum omnium et singulorum 
fidem ac testimonium premissorum presentes litteras nostras huius- 
modi processum nostrum in se continentes per discretum virum ma- 


gistrum Michaelem de vico Latinorum, notarium seu scribam nostrum | 


publicum infrascriptum, subscribi et publicari mandamus nostrique 
pontificalis et autentici sigilli iussimus appensione communiri. Datum 
et actum Chasme, nostre zagrabiensis diocesis, in curia seu domo ha- 
bitacionis nostre et nostro episcopali pallacio domus eiusdem, die lune, 
septima mensis septembris sub anno incarnacionis dominice millesimo 
quadringentesimo vicesimo secundo, indiccione XV, hora terciarum 
vel quasi. Nobis inibi personaliter ad huiusmodi et alia jura reddenda 
sedentibus pro tribunali. Presentibus honorabilibus viris dominis De- 
metrio Thoma de Garyg, altero Thoma plebano in Iwanych et Ja- 


cobo Longo canonicis et presbiteris prebendatis ecclesie nostre colle-. 


giate sancti Spiritus chasmensis, nec non Nicolaó dicto Praudych, si- 
militer notario publico, nobilibus viris Thoma, vicario nostro tempo- 
rali et . . dicto Hyersperger aliisque quam pluribus fidedignis testibus 
ad premissa vocatis specialiter et rogatis. Pontificatus vero sanctissimi 
in Christo patris et domini nostri, domini Martini, divina providencia 
pape quinti, anno ipsius quinto. 

Signum 

notarii. 

Et ego Michael Blasii de vico Latinorum prope Zagrabiam, 
clericus zagrabiensis, publicus imperiali auctoritate notarius, quia 
premissis omnibus et singulis dum sic, ut premittitur, agerentur et 
fierent unacum prenotatis testibus presens interfui, eaque omnia 
et singula sic fieri vidi et audivi, ideoque hoc presens publicum 





Doc. 33. — An. 1422. 41 





instrumentum per alium fideliter scriptum, licet aliis pro tunc certis 
me occupato negociis arduissimis, exinde confeci, publicavi, subscripsi 
et in hanc formam publicam redegi, signoque et nomine ac subscrip- 
cione meis solitis et consvetis unacum appensione sigilli reverendi 
in Christo patris domini Johannis episcopi zagrabiensis suprascripti. 
diligentissime consignavi rogatus et requisitus in fidem et testimonium 
omnium et singulorum premissorum. 


Originale duplex in membrana. A zona rubri et albi coloris appendet sigillum. 
In arch. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. fasc. 6. Nr. 21. 


33. 


Anno 1422, 7. decembris, Posonii. 


Sigismundus rex Slavoniae bano mandat, ut suo nomine cives sagrabienses 
defendat. 
Commissio propria domini regis. 

Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac 
Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc, rex. Fideli nostro magni- 
fico regni Sclauonie bano vel ipsius vicebano salutem et graciam. 
Cum nos judices, juratos, universosque cives, hospites et incolas 
nostre civitatis Zagrabiensis simul cum universis hereditatibus, rebusque 
et bonis ipsorum quibuslibet, justis utputa et legittimis, in nostram 
regiam recepimus proteccionem et tutelam specialem, viteque nostre 
maiestatis et persone nostre commissimus tuicionem, igitur fidelitati 
vestre firmiter precipientes mandamus, quatenus prefatos judicem, 
juratos ac universos cives, hospites et incolas nostre civitatis Zagra- 
biensis simul cum pretactis universis hereditatibus, rebusque et bonis 
ipsorum quibusvis justis, ut prefertur, et legitimis contra quoslibet 
illegitimos impetitores, ipsos sine juris tramite inquietare volentes, 
protegere, tueri, defensare et indempniter manutere ac conservare 
auctoritate nostra regia vobis in hac parte attributa (harum serie) 
mediante. Secus facere non ausuri in premissis. Presentes quoque post 
earum lecturam reddi jubemus presentanti. Datum Posonii in vigilia 
festi Concepcionis virginis gloriose. Anno domini millesimo quadrin- 
" gentesimo vigesimo secundo. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. 
XXXVI. Romanorum tredecimo et Bohemie tercio. 


Originale in charta sat exesum, In margine inferiori impressum est sigillum. 
In archiv. lib reg. civ. zagrab. 





43 Doc. 34. — An. 1423. 


A —- —À un om ——— — - ——————ÀA A ———— —— 


34. 
Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. 


Communitas. cit. montis Grecensis coram comitatu zagrabiensi de quibus- 
dam suis possessionibus a Sigismundo rege nobilibus de Medved et Sused 
condonalis recusat. 


Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
nobilium eiusdem comitatus. Memorie commendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penthecostes in sede nostra judiciaria pro 
faciendo causantibus moderativo judicio unacum regni nobilibus se- 
dentibus, discretus vir dominus Blasius plebanus ecclesie sancti.Marci 
in civitate montis Grecensis de juxta Zagrabiam constructe ac civis 
de eadem, nostrum et dictorum regni nobilium judiciarium adiens 
conspectum in sua ac judicis, juratorum et universorum civium . .. 
eiusdem civitatis personis, nobis per modum protestacionis et inhibi- 
cionis significare curavit, quomodo serenissimus princeps dominus 
Sigismundus dei gracia Romanorum rex, semper augustus, ac Hungarie, 
Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex, dominus noster naturalis, posses- 
siones eorumdem civium et communitatis: Kralewch, Kobilyak, Zwy- 
blya, Narth, Novakouch alias Cerya vocatas, prope Bosyakow habitas; 
item villas seu possessiones Dedichi, Bythek, Nouaczi et ceteras omnes 
possessiones eidem civitati et eiusdem civibus per divos reges Hun- 
garie graciose datas et perpetuatas reverendo in Christo patri domino 
Johanni episcopo moderno zagrabiensi ac Rodolpho, filiis Rodolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et communitatis Petrowina, Hraschya et Silyakouina nuncu- 
patas, ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Ni- 
colai Thoth et Johanni, filio Laurencii, similiter Thoth de Zumzedwar 
ab ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et per- 
petuo contulisset in preiudicium universitatis dictorum civium et 
dampnum valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione prefatus 
dominus Blasius plebanus suo et nominibus, quibus supra, prenotatum 
dominum nostrum Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, col- 
lacione et perpetuacione predictarum possessionum et villarum ac 
cunctarum pertinenciarum earumdem, memoratos vero dominum Jo- 
hannem episcopum ac Rodolphum, filios Rodolphi, necnon Ladislaum 
et Johannem Thoth ab occupacione, detencione, usurpacione et alia 
quavis causa ad se recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet 
utilitatum earumdem percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet 
se in dominium ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum 


Doc. 35. — An. 1423. 43 


earumdem omnium, quovis modo aut quesito colore seu ingenio, in- 
tromissione factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit 
inhibendo coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Za- 
grabie sedecimo die octavarum predictarum. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo tercio. 


Originale in charta. A tergo vestigia trium sigillorum. In arch lib. reg. 
civit. zagrab. 


3b. 


Anno 1423, 16. Junii. Zagrabiae. 
Communitas civil. montis Grecensis coram comitatu zagrabiensi recusat, ne 
Johannes episcopus et Rudolphus, eius. frater, nobiles de Alben, ex qui- 
busdam | communitatis possessionibus, quas. ilis rex dono. cessit, fruc- 
fum capiant. 


Nos Georgius et Bartholomeus comites zagrabienses ac judices 
nobilium comitatus eiusdem. Memorie commendamus per presentes, 
quod nobis in octavis festi Penthecostes unacum nobilibus regni in 
sede nostra judiciaria pro faciendo moderativo judicio causantibus se- 
dentibus, providus vir Andreas, filius Nicolai de Zwinaria, condam 
judex et nunc civis civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam in 
personis judicis, juratorum et universorum civium ac tocius commu- 
nitatis predicte civitatis cum  procuratoriis litteris ipsius communi- 
tatis ad nostram veniendo presenciam nobis et eisdem regni nobilibus 
per modum protestacionis et inhibicionis significare curavit in hunc 
modum: quod prout ipsi percepissent reverendus in Christo pater 
dominus Johannes episcopus zagrabiensis, summusque cancellarius re- 
galis et reginalis maiestatum, unacum nobili viro Rodolpho, filio 
Rodolphi fratre suo uterino de Alben et de Medwewar, quasdam pos- 
sessiones hereditarias ipsorum civium et tocius communitatis Kralewch, 
Kobylyak, Zwyblya, Narth et Nouakowch alias Cherya prope Bo- 
syakow vocatas, habitas et existentes dudum et nuperime ab ipsis 
indebite ablatas, de consensu, ut dicitur, domini nostri regis, super 
ecclesiam sancti Stephani regis et quoddam altare, pro animabas olim 
domini Eberhardi episcopi loci predicti et magnifici viri Johannis 
fratrum ipsorum perpetue legavissent, donassent et contulissent possi- 
dendas et tenendas in preiudicium ipsorum civium et communitatis 
valde magnum. Unde facta huiusmodi protestacione idem Andreas 
nominibus et auctoritate procuratoria sepefatorum civium et commu- 
nitatis, annotatos dominum Johannem episcopum et Rodolphum a le- 
gacione, donacione et collacione predictarum possessionum superius 





44 Doc. 36. 37. — An. 1423. 
nominatarum et earum pertinenciarum, dominos vero canonicos et 
quosyis rectores seu altaristas predicte ecclesie zagrabiensis et quos- 
libet alios easdem ad se recepcione, occupacione, detencione, usuumque 
fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et perci- 
pifaccione, ipsumque dominum nostrum regem ab huiusmodi et a tali 
possessionarie legacionis, donacionis et collacionis consensu pariter et 
assensu factis vel fiendis prohibuit contradicendo et contradixit inhi- 
bendo coram nobis testimonio presencium mediante. Datum Zagrabie 
sedecimo die termini prenotati. Anno domini millesimo quadringen- 
tesimo vigesimo tercio. 

Originale in charta. A tergo vestigia trium sigillorum. In archiv. incl. Acad 
Scient. Slavor, meridional. 


36. 


Anno 1423, mense octobri. 


Georgius canonicus zagrabiensis nomine capituli in octavis sancti 
Michaelis coram Matheo de Paloch judice curie, produxit litteras 
chasmenses contra civitatem inquisitorias, quod annis aliquot preter- 
lapsis certas terras, precipue terram Bobichan juxta Zavam prope 
Jarun existentem capituli, cives usurpassent, et quod, licet Joannes 
episcopus zagrabiensis causam hanc intercipiendo quodammodo se- 
dasset et partibus silentium usque ad finalem causae decisionem in- 
dixisset sub poena amissionis causae, tamen cives terras, et praecipue 
Bobichan in majori parte quam prius de novo occupassent; item 
curias domuum Michaelis doctoris, Nicolai de Cilia, Stephani hospi- 
talis, canonicorum zagrabiensium ac Mathiae praebendarii suffodissent 
et fluvium Chirkvenik de suo cursu per idem fossatum fluere per- 
misissent, qui tamen citati, non comparent. 


Georg. Marcelović: Regesta diplom. aliorumque monument. In biblioth. 
archidioecesis. 


37. 


Anno 1423, 23. novembris, Krapinae. 
Hermanus, Cileae comes et Slavoniae banus, de causa, quam communitas 
in Michaelem, Petri pellificis felium, agebat, regem. certitiorem reddit. 


Serenissime princeps et domine, domine generosissime, cum sui 
recommendacione obsequiorum prona. . . . . . Pridem nostri in pre- 
sencia constitutus providus Georgius, civis de Buccaro, incola et homo 
magn(ifici domini) comitis Friderici, michi significare curavit, quo- 
modo ipse a quodam Michaele, filio Petri, cive civitatis vestre z(a- 


Doc. 37. — An. 1423. 45 


grabiensis pro) sexaginta florenis in Veneciis se debitorem constituisset 
principalem, pro quaquidem florenorum summa ipsum redimere et 
indempnem re(ddere) recusaret, supplicans exinde pro assecucione 
debiti sibi iusticie complementum cum instanti ministrare. Et quia 
dictus Michael civitatensis prefate civitatis extiterat, ideo causam 
ipsam iudici et juratis iamfate zagrabiensis civitatis, lege ipsorum et 
regni consvetudine solita requirente, audiendam, decidendam et fine 
debito terminandam attencius commisi. Qua commissione facta, ipsi 
iudex et iurati in causa procedentes, quandam diffinitivam pro dicto 
Georgio, et contra ipsum Michaelem sentenciam tulerunt, a qua qui- 
dem sentencia per prefatum Michaelem iuxta consvetudinem pretacte 
civitatis ad seniores fuit illico appellatum. Quiquidem processum 
cause huiusmodi discuciendo, rimantes sentenciam, ut premittitur, 
latam, confirmarunt. Annotatus vero Michael, senciens se exinde gra- 
vatum, ad nostri presenciam, ut magistrum thavarnicorum, in appel- 
lacionis diffugium melioris huiusmodi cause pro discussione ulterius 
prorupit. Tandem meritis cause huiusmodi ponderatis eiusmodi appella- 
cionis discussionem sub magistro vestro thavarnicorum, racione previa, 
diffiniendam duxi commitendam. Qui demum de proborum et provi- 
dorum virorum, ut accepimus, consilio, dictum appellacionis negocium 
discuciendo diffinivit, eo modo, ut prenotati cives capitulo zagrabiensi, 
vestre maiestatis in persona, per singula enarrando clarius deduxerint ; 
pro quo michi non videtur fore necesse ipsos iudices ac iuratos ad 
vestram celsitudinem ob hoc vocatos, vestre maiestatis graciam visi- 
tare, cum ipse Georgius non sit Venetus nec ipsi iudex et iurati ad 
ipsorum Venetorum instanciam, ut prenarratus Michael exposuit, sed 
ad meam solummodo commissionem causa in huiusmodi processe- 
runt. Quare domine generosissime, vestre serenitati duxi obnixius 
supplicandum, quatenus ipsa sepefatos iudicem et iuratos ab huius- 
modi comparicione dignetur mei intuitu generosius supportare, ipsa 
quoque in et super premissis pertranseat incommota, quia ipsa, nostra 
huiusmodi iuxta scripta, necnon mei ad complacenciam, vestram vi- 
sitare graciam, hac vice distulerunt; sed si celsitudo vestra eos facto 
ab huiusmodi nollet habere supportatos, ipsi graciam vestram visi- 
tare sunt parati, eidem in omnibus semper humilime complacendo. 
Datum Krappine, feria tercia ante Katherine. Anno millesimo qua- 
dringentesimo vigesimo tercio. 


E transumpto capituli zagrab. de anno 1424, 14. januarii. In archiv. lib. 
reg. civit. zagrab. 


46 Doc. 38. — An. 1423. 
38. 
Anno 1423, 3. decembris. Albae. 

Communitas civit. montis Grecensis coram capitulo albensi recusat, ne Jo- 
hannes episcopus et Rudolphus, eius frater, nobiles de Alben, ex quibusdam 
communitatis possessionibus, quas iilis rex dono cessit, fructum. capiant. 

Nos capitulum ecclesie Albensis. Memorie commendamus, quod 
Farcasius, filius Egidii, nobilis Clokuch, civis civitatis montis Gre- 
censis de Zagrabia, in suo, universorumque civium seu hospitum 
dicte civitatis zagrabiensis, coram nobis personaliter constitutus, per 
modum  protestacionis et prohibicionis nobis significando narravit, 
quomodo serenissimus princeps dominus Sigismundus, dei gracia Ro- 
manorum rex, semper augustus, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, 
Croacie etc. rex, dominus noster naturalis, possesiones eorumdem 
civium et civitatis Kralewch, Kobilyak, Zwiblya, pariter Nouakouch 
aliter Cerja vocatas prope Bosyakovo sitas, item villas seu posses- 
siones Dedychi, Bythek, Chernomerchy et ceteras eius possessiones 
eiusdem civitati et eiusdem civibus per plures reges Hungarie gra- 
ciose datas et perpetuatas, reverendissimo in Christo patri, domino 
Jobanni, episcopo moderno zagrabiensi ac Rudolpho, filiis Rudolphi 
de Alben et de Medwewar; item possessiones seu villas eorumdem 
civium et civitatis: Petrowyna, Hrascha et Silyakowina nuncupatas, 
ultra fluvium Zawe situatas, nobilibus viris Ladislao, filio Simonis 
Thoth et Johanni, filio Laurencii similiter Thoth de Zomzedwar ab 
ipsis civibus et communitate alienando, dedisset, donasset et perpetuo 
contulisset in preiudicium universitatis predictorum civium et dam- 
num valde magnum. Unde facta gravi protestacione prefatus Farca- 
sius suo et nominibus, quibus supra, prenotatum dominum nostrum 
Sigismundum regem ab huiusmodi donacione, collacione et perpetua- 
cione predictarum possessionum et villarum ac cunctarum pertinen- 
ciarum earumdem, memoratos viros dominum Johannem episcopum 
ac Rudolphum, filium Rudolphi, immo Ladislaum et Johannem Thoth 
ab occupacione, detencione, usurpacione et alia quavis causa ad se 
recepcione ac usuum, fructuum et quarumlibet utilitatum earumdem 
percepcione et percipifaccione, aliosque quoslibet seu in dominium 
ipsarum possessionum ac villarum et pertinenciarum earumdem, omni 
et quovismodo aut quesito colore seu ingenio intromissione, factis 
vel fiendis, prohibuit contradicendo et contradixit inhibendo coram 
nobis testimonio presencium mediante. Datum feria sexta proxima 
post festum beati Andree apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo tercio. 

E copia simplici. In archiv. archiepp. zagrab. 


Doc. 39. 40. — An. 1424.— 1425. 47 


39. 


Anno 1424, 14. januarii. Zagrabiae. 


Capitulum zagrab. eccl. hitteras Hermani, comitis Cileae et bani, quibus 
de causa, quam communitas in Michaelem, Petri pellificis filium, agebat, 
regem. certitiorem reddit, transummit. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod viri providi et honesti, Michael, filius Symonis, iudex 
et iurati cives civitatis montis Grecensis ad nostram personaliter ve- 
niendo presenciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras spectabilis et 
magnifici domini Hermanni, Cylie, Zagorieque comitis ac regni Scla- 
uonie bani serenissimo principi et domino, domino Sigismundo dei 
gracia Romanorum regi, semper augusto, ac Hungarie, Dalmacie, Cro- 
acie etc. regi, domino nostro naturali pro parte siquidem prefatorum 
iudicis et iuratorum civium, contra Michaelem filium Petri, pelli(fi)cem, 
civem dicte civitatis montis Grecensis loquentes et directas . . ., .. 
suo manuscripto solito consignatas, petentes nos cum instancia ut 
easdem de verbo ad verbum (transcribi faceremus et tenorem) earum- 
dem presentibus inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem dare 
dignaremur. (Quarum tenor per omnia talis est): (vide Doc. 36. de 
anno 1423, 23. novembris). Nos igitur peticionibus eorumdem iudicis et 
iuratorum, justis utputa et juris consonis annuentes, pertaxatas litteras 
ipsius domini Hermanni bani de verbo ad verbum transcribi et tran- 
summi, transcriptum et transsumptum earumdem presentibus litteris 
nostris inseri et sigillo nostro consignari faciendo, eisdem iudici et 
iuratis uberiorem ad cautelam duximus concedendas. Datum feria 
sexta proxima post octavam Epiphaniarum domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo vigesimo quarto. 


Originale in charta, parum attritum, a tergo vestigium capitularis sigilli. In 
archiv. lib, reg. civit. zagrabiensis 


40. 
Anno 1425 


Communitas civitatis montis Grechensis de mercatu, industria ac securi- 


fate severa edicta emillit. 


(Anno 1425. Tempore judicatus Andree, filii Petri). Notandum 
est, quod tota communitas id unanimiter decrevit, ut presens statutum 
per totum anni circulum firmiter ac inviolabiliter deberet permanere 
observandum. 


48 Doc. 40. — An. 1425. 

Item primo, eadem communitas civitatis videlicet montis Gre- 
censis de juxta Zagrabiam statuit, ut quilibet stacionarius seu apote- 
carius veras et justas mensuras ac lances nec non ulnas tam panni 
quam tele tenere et servare teneatur, et si ea falsificaret, res quas 
vendit mercimoniales pro excessu huiusmodi perdere debeat. Et quod 
nec pannum cum ulna tele, nec telam cum ulna panni mensurare 
presumat, et si de hoc excederet, pannum et telam ammitat. 

Item, super una funta seu talento olei, non plus nisi duos de- 
narios pro tempore currentes lucrari possit, sub ammissione eius- 
dem olei. 

Item, pistrices panum super unum cubulum frumenti, non magis 
nisi quadraginta denarios, furfures includendo, lucrari valeant. Ita 
quod quelibet earumdem fornacem habens, precellos pistare et duodecim 
precellos pro uno nummo seu denario dare teneatur, que si non pi- 
staverit, tunc quelibet talium in LX. denariis convincetur. 

Item, quilibet sutor unum par sotularium maiorum pro merce- 
nariis necessariorum pro decem et octo denariis; minus autem par 
sotularium pro quatuordecim denariis, non carius, vendere presumat. 

Pro circumsuicione vero antiquorum calceorum seu solularium 
non plus nisi tres denarios recipere debeat. 

Ubi vero sutor nova capita et subsolia sua propria uni con- 
sueret, quatuordecim denarios recipiat sub ammissione sotularium 
predictorum. 

Item, piscatores, pisces crudos in curru adducentes in domibus 
deponere non presummant, nisi in foro stando usque triduum vendant. 
Qui vero in pondere portarent, tales usque pulsum magne campane 
in Quadragesima, aliis autem temporibus infra meridiem, vendicioni 
exponere teneantur. 

Pisces autem, qui remanserint ultra tempus predictum, talibus 
piscibus decanus juratorum per preconem communitatis caudas am- 
putari facere teneatur. 

Item, venditores cancrorum, de cancris maioribus duodecim, de 
minoribus vero XXIIII. pro uno denario dare teneantur et aliter fa- 
cientes eosdem cancros ammittant. 

Item piscatores in civitate, residentes ex ista parte fluvii Zawe, 
pisces sub ammissione eorumdem piscium emere non presummant; 
sed ipsimet quorum sunt, eosdem inportent et inportare teneantur. 

Item, penestice usque meridiem nullas res conparare debeant, 
ita, quod prius cives per se vel eorum homines debeant forizare. Si 
autem aliqua earum premissa transgrederetur, talis penestica re per 
eam empta per juratos privetur. 


- 4 


we 


Do. 40. — An. 1425. 49 





Item, nullus stacionariorum vel institorum telam emere, nec 
eciam sartores usque meridiem ad revendendam eandem emere pre- 
sumant, sub ammissione eiusdem tele, nisi semper prius cives forizandi 
liberam habeant potestatem. 


Item, nullus hominum tam domesticorum quam eciam extraneo- 
rum avenam, fenum et frumentum usque meridiem ad revendendum 
emere presummat, eo, quod civibus competit juridice prius pro do- 
mibus eorum necessaria comparare, omnibus autem per eos, contra 
presens decretum emptis, per juratos civitatis priventur. 


Item, universi et singuli cuiuscumque status et condicionis ho- 
mines existant, qui aliqua mercimonia causa vendendi in civitatem 
conducerent aut eciam apportarent, talia mercimonia non in hospicio 
sed in foro vendere teneantur; ubi vero in hospicio inscienter ven- 
derent, quia hospiti eorum est notum statutum civitatis, ideo valorem 
rerum venditarum hospes domus debeat sublevare in earum perdi- 
cione, utputa judici et juratis illius anni. 

Item, lucifiguli in quolibet foro consveto ollas et picaria pro 
thabernatoribus vini necessaria preparando, ante se habere debeant; 
et ut quatuor picaria pro uno denario dare teneantur. In casu vero, 
quo picaria ad forum apportare non curarent, contra mandatorium 
statutum communitatis tunc ollis coram eis habitis priventur per ju- 
ratos civitatis, in secundo vero maiorem penam pacientur. 


Item, quilibet homo veras mensuras signo communitatis et ju- 
dicis illius anni consignatas, videlicet bladorum et vinorum, puta: 
medium cubulum, quartale cubuli, prout lapidea mensura civitatis 
demonstrat, item mediam vini seu pintam, aut quartale, justas et 
veras servare teneantur, sub ammissione rerum tunc venalium. 


Item, nullus hominum in circuitu civitatis et prope ac subtus 
murum eiusdem civitatis terram seu argillam fodi facere presummat, 
et si qui, vel homo cuiuscumque condicionis in talibus repertus fuerit, 
in primo sexaginta denarios pro pena solvat, in secundo vero tres 
pensas et in tercio maiori pena prout in privilegio civitatis conti- 
netur, punietur. 


Item, nullus hominum spurcicias, vulgo zmety dictas, in domo 
scopatas nec eciam lavatoria scultellarum vel aliarum inmundiciarum 
fetidarum specialiter cinerum, vulgariter parilo, et poplathy dictorum 
ad plateas communes nullo modo proicere aut fundere presummat 
nec sint ausi modo aliquali. Qui autem fecerint, tales in sexaginta 
denariis in primo convincantur, in secundo in tribus pensis, in tercio 
vero maiorem penam pacientur. 

4 


50 Doc. 41. — An 1425. 


Item, omnes, porcos servantes, eos sub clausuris tenere debeant, 
ne civibus dampna faciant ipsi porci per civitatis plateas ambulantes. 
Si quis autem aliquem ipsorum porcorum in suo dampno repperiendo 
mactaverit, tales porcos judex et jurati pro se recipere possint, do- 
mino vero porci nulla solucio inpendatur. 

Item, simili modo porci, qui in platea seu vico exteriori aut 
ubicumque in suburbio civitatis existentes, muros ipsius civitatis sub- 
foderent, tales porcos jurati illius anni pro judice et pro seipsis re- 
cipere valeant atque possint, contradiccione hospitis ipsius porci non 
obstante eo, quod ipse transgressor statuti communitatis est repertus. 

Item, nullus omnino hominum cadavera animalium cuiusvis con- 
dicionis in plateas proicere nec ad pallacium regis, nec eciam extra 
portellam civitatis campestrem portare, conducere seu trahere aut 
proicere et deferre debeat modo aliquali, si quis autem contra id 
facere presumpserit, pro pena cum sexaginta denariis, pro perpetra- 
cione tali, eo quod perpetraverit solvat, et cum aliis sexaginta denariis 
deferat et deportet extra portam carnificum ad vallem sub ponte vel 
extra novam portam civitatis similiter ad vallem. 

Item nulla pistrix, salaria, *) penestica, circa suam venalitatem 
seu forizacionem, videlicet circa panes, sal et alias res venales in 
foro sedens seu stans, filare nec fusare debeat modo aliquali, eo quia 
per tales inmundicias, stupe seu lini, homines inficiuntur; si que ipsa- 
rum premissa transgressa fuerit, in primo LX. denarios, in secundo 
tres pensas denariorum pro pena solvat, in tercio vero rem suam 
venalem, quam vendit, eotunc perdat. 

Item, nullus omnino hominum videlicet stacionariorum et insti- 
torum et aliorum quorumlibet, qui piper et oleum ac alia merci- 
monia ad pondus et stateram mensurare solent, ad aliam funtam seu 
ad aliud pondus non debet mensurare, nisi ad funtam seu pondus 
theuthonicalem seu theuthonicale sub perdicione talis rei mensurate 
et sub persolucione sex marcarüm denariorum in communes usus 
persolvendarum, quod tota communitas unanimiter statuit et predictis 
statutis adjunxit. 


Originale in membrana. In archiv. lib. reg. civit zagrab. 
*) In originali: sala. 
41. 


Anno 1425, 25. martii. In Thata. 


Sigismundus dat litteras ad Joannem episcopum zagrabiensem 
sacri Romanii imperii, suum ac reginae summum cancellarium, ac 
Albertum Ungh, Priorem Auranae, Dalmatiae et Croatiae banum, 


Doc. 42. — An. 1425. | 5I 





refert capitulum conquestum, quod civitas plurimum inter metas ca- 
pitulares prope Zagrabiam a pluribus annis occupassent, et omni die 
ulterius serpent et occuparent; et licet id rex alias Hermano Cileae 
et Zagoriae comiti, Sclavoniae bano, socero suo, et quibusdam aliis 
nobilibus, ut metas rectificent, jussisset, id tamen perficere nequivis- 
sent; dicit deinde se capituli tutorem et protectorem esse specialem, 
nec illud per quempiam gravari velle permittere, et mandat iis 
duobus, ut sine ulteriori lite terras controversas per antiquas metas 
litterarum in facie loci per partes, in certo termino eis praefigendo, 
in specie monstrandarum, reambulent. 


Georgii Marcelović: Regesta Diplomat. aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


42. 
Anno 1425, 25. Julii. Zagrabiae. 


Communitas civitatis montis Grecensis accipit condiciones, quibus Johannis 
Albeni bani legatum in usum zagrabiensis monasterzt s. Francisci collatum est. 


Nos Andreas, filius Petri, judex, Caspar, Martinus, Antonius, 
Benedictus, Martinus, Dominicus, Laurencius et Georgius jurati, consi- 
liarii et universi cives civitatis montis Grechensis. Memorie commen- 
damus tenore presencium significantes, quibus expedit universis, quod 
dum magnificus condam vir, dominus Johannes, filius Rodolphi, olim 
regni Dalmacie banus, pie memorie, jin extremis vite sue laborasset, 
tunc ipse inter ceteras suas testamentarias legaciones et disposiciones 
reverendo in Christo patri domino Henrico dei et apostolice sedis 
gracia episcopo quinqueecclesiensi, filio scilicet annotati Rodolphi, 
fratri suo uterino et carnali, nec non sagacibus et circumspectis viris 
Joanni litterato, officiali de Rakonok et familiari reverendi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia epi- 
scopi ecclesie zagrabiensis ac sacri romani imperii nec non regie et 
reginalis sumpmi cancellarii, fratris similiter annotatorum Joannis 
bani et domini Henrici episcopi ecclesie prenotate, ac magistro Wli- 
kano phisico, civi civitatis prenotate, commissariis et executoribus 
testamenti, ultimi sui eulogii, certam pecuniarum quantitatem in eo- 
dem testamento expressatam in emendas possessiones conventui fra- 
trum claustralium ordinis ac ecclesie sancti Francisci confessoris in 
dicta Zagrabia fundate, pro remedio anime sue salutari jügiter de- 
servientes legasset et dimisisset, de cuius certitudine plurimo eorum- 
dem commissariorum ipsius domini Joannis bani evidenti documento 
plene sumus edocti et informati, iidemque commissarii ipsius Joannis 

e 


53 Doc. 42. — An. 1425. 


bani ab una, parte vero ab altera providus et circumspectus vir 
dominus Michael, pridem judex, filius Sebastiani, olim ipsius civitatis 
similiter judicis, nostrum personaliter adeuntes conspectum, per eun- 
dem dominum Michaelem confessum extitit pariter et relatum in 
hunc modum: ut ipse quoddam molendinum suum currens, simul 
cum loco et edificiis in eodem constructis ac quadam terra arabili 
ipsi molendino subjacenti et attinenti inter meatum dicti molendini 
et fluvium existente in territorio et fluvio nostro inter duos fluvios 
Matichina et Pretoka vocatos et intra loca molendinaria ac molendina 
nobilis viri Ladislai Szenche ab una et liberorum seu successorum 
condam providi et honesti viri Joannis, filii Jacobi dicti Bolye, olim 
judicis, concivium videlicet nostrorum parte ab altera existens, ipsum 
omni juris titulo litteratorie concernens, prout hoc in eisdem litteris 
nostris privilegialibus pro parte sui superinde confectis et emanatis 
ac coram nobis in specie exhibitis fide contineri vidimus oculata, 
simul cum omnibus premissis et aliis cunctis ipsius molendini utili- 
tatibus, proventibus, usibus et pertinenciis universis, sub eius priori- 
bus veris et antiquis metis, prout per ipsum dominum Michaelem 
ac alios suos primevos veros et legittimos possessores idem molen- 
dinum tentum fuisset et possessum, religiosis ac deo devotis fratribus, 
totique communitati ipsorum fratrum claustralium premissorum ordinis 
et ecclesie sancti Francisci confessoris, presentibus pariter et futuris 
ibidem deo jugiter famulantibus pro octuaginta florenis auri puri, 
boni et justi ponderis, per annotatos commissarios memorati condarf 
Joannis bani testatoris, ex premissa eiusdem testamentaria legacione 
jam plene, uti ipse dominus Michael judex retulit, datis et persolutis, 
vendidisset et assignasset, immo ex consensu et permissione vicinorum 
predictorum vendidit, tradidit et assignavit coram nobis jure perpetuo 
et irrevocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum ac 
iuxta condicionem civitatis prenotate ab antiquo approbatam, quo- 
modocumque voluerit disponendum; ita tamen, quod idem molendi- 
num cum suis cunctis pertinenciis prenotatis a jurisdiccione ipsius 
civitatis et eius territorii per nullos eius possessores presentes scilicet 
vel futuros ullo unquam tempore avelli possit seu alienari; antiquas 
quoque litteras, si que forent presentibus contrarie, cassas relinquimus 
et viribus carituras. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam 
presentibus sigillum nostrum commune duximus appendendum. Da- 
tum in festo beati Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadrin- 
gentesimo vigesimo quinto. 


E transumpto saec. XVII In archivo regn. Croat. Slav. Dalm. Act. Soc 
Jes. fasc. 12. nr. 22. 





Doc. 43. — An 1420. 53 





43. 
Anno 1426, 19. februarii, Zagrabiae. 


Communitas civitatis coram capitulo zagrab. de possessionibus Hrašća et 
Petrovina, quas Sigismundus rex nobilibus de Sused condonavit, identidem 
recusat. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendantes, 
tenore presencium significamus, quibus expedit universis. Quod viri 
providi et honesti Friche, filius Juri et Jacobus, filius Johannis dicti 
Bolye, jurati cives civitatis montis Grecensis in ipsorum et judicis ac 
juratorum nec non et universorum civium eiusdem civitatis personis 
ad nostram personaliter veniendo presenciam nobis per modum pro- 
testacionis et prohibicionis significare curarunt in hunc modum: quod 
prout ipsi judex, jurati et universi cives dicte civitatis percepissent, 
Ladislaus, filius Nicolai dicti Thoth, et Johannes, filius Laurencii, si- 
militer Thoth dicti, de Zumzedwar, quasdam duas possessiones seu 
villas Petrouina et Hrascha vocatas, in comitatu zagrabiensi ultra 
fluvium Zawa vocatum, habitas et existentes, ipsis videlicet judici, 
juratis et universis civibus prefate civitatis alias dudum per sere- 
nisimum principem dominum Sigismundum dei gracia Romanorum 
regem, semper augustum, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regem, dominum nostrum naturalem, pro fidelibus serviciis eo- 
rumdem judici, juratorum et universorum civium ipsique civitati 
nove donacionis titulo datas, collatas et perpetuatas, terciam vero 
possessionem seu villam Silyakouina appellatam in eodem comitatu 
zagrabiensi similiter ultra predictum fluvium Zawe sitam et existen- 
tem, ipsos scilicet judicem et juratos, universosque cives civitatis pre- 
notate empcionis titulo litteratorie concernentem, ab ipsa regia sere- 
nitate pro se ipsis rursus racione donacionis titulo indebite et minus 
juste inpetrassent et occupassent, occupatisque uterentur de presenti in 
grande preiudicium eorumdem judicis, juratorum et universorum 
civium predicte civitatis, jurisque dispendium atque derogamen valde 
magnum. Unde facta huiusmodi protestacione iidem Friche et Jacobus 
jurati in ipsorum, ut prefertur, predictorumque judicis, juratorum et 
universorum civium prelibate civitatis nominibus et in personis pre- 
titulatum dominum nostrum regem a premissis donacione, collacione 
et perpetuacione predictarum trium possessionum seu villarum ipsis 
videlicet Ladislao et Johanni universisque heredibus et posteritatibus 
eorumdem ac aliis quibuslibet, eosdem itaque scilicet Ladislaum et 
Johannem cunctosque eorum heredes et posteritates universas ac alios 
quoslibet cuiusvis status et condicionis homines ab eadem regia sere- 


54 > Doc. 44. 45. — An. 1420. 


nitate pro se ipsis inpetracione, statuifaccione, .occupacione et deten- . 
cione atque in dominium earumdem possessionum trium seu villarum, 
cunctarumque ipsarum utilitatum et pertinenciarum universarum quovis 
‘ quesito colore, ingenio seu forma intromissione, usuumquoque, fruc- 
tuum et quarumlibet utilitatum earumdem percepcione et percipifac- 
cione quoquomodo aut qualitercumque factis vel fiendis prohibuerint 
contradicendo et contradixerint inhibendo coram nobis vigore et tes- 
timonio ac firmitate presencium nostrarum litterarum mediante. Datum 
feria secunda proxima ante festum kathedre beati Petri apostoli. Anno 
domini millesimo gpadringentesimo vigesimo sexto. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archiv. lib. 
reg. civit. zagrab. 


44. 

Anno 1426, initio mensis marcii. 

Civitas per civem Andream. Ztepkovich circa mediam Quadra- 
gesimam in quadam communi via, quae ducit, de sylva Lonya appel- 
lata, capitulari, ad civitatem et capitulum, hominem Georgii de Ma- 
rovcha, canonici zagrabiensis, ligna ducentem de eadem silva verbe- 
ravit, eundemque dissecuit, quod circa eundem dein fecit homini 
Andreae, archidiaconi Vaska. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Documentorum. Msc. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


45. 


Anno 1426, 24. Junii. In arce Medved. 


Johannes, Corbaviae comes el Croatiae banus, Johanni Novaković posses- 
stones quasdam sub Medved sitas, donat. 


Nos Joannes comes Corbauie etc. banus Dalmacie, Croacie et 
Sclauonie etc. Universis et singulis coram quibus presentes nostre pa- 
tentes pervenerint littere salutem et graciam. Damus vobis ad no- 
ticiam, quod nos existentes coacti et adstricti fidelibus et gratuitis 
serviciis egregii Joannis Nouakouich, que ipse nobis pro locorum et 
temporum varietate constanter exhibuit, effundendo sanguinem suum 
et in duello cum infidelibus fidei christiane coram oculis nostris 
victoriam reportans, et ob respectum aliorum notorum serviciorum, 
que in corde gerimus, considerando dedimus et donavimus immo in 
perpetuum ascripsimus sibi et suis heredibus possessiones, que appe- 
lantur Szepnicza et Szlanowcz in pertinenciis castri Medwe cum om- 
nibus pertinenciis et juribus quecunque pertinerent ad easdem posses- 


Doc. 46. — An. 1426. 55 


— 





siones, u& possint uti et manutenere predictas possessiones et ut nemo 
possit eos in predictis impedire, sed deffendere et manutenere et si 
quispiam in processu temporum ad occupacionem ipsarum possessio- 
num se impediturum vellet et niteretur non possit interim occupare, 
donec trecentos florenos non solverit heredibus ipsius, quos ipse Jo- 
annes exposuit in factis nostris et castri .nostri Medwedwara. In 
quorum fidem nos presentes dedimus litteras nostras annulari sigillo 
nostro obsignatas. Datum in Medwedwar in festo sancti Joannis bap- 
tiste. Anno domini MCCCCXXVI. 


E transumpto capituli zagrab. anno 1535. Litterae hae donationales „de 
glagolitico in latinum idioma‘‘ transumptae sunt. In arch. regn. Croat. Slav. Dalm. 


46. 
Anno 1426, 


Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, primo de anno domini millesimo CCCCXXVI. tempore 
iudicatus viri providi et circumspecti Anthonii, judicis ipsius civitatis, 
filii Appardi, Gregorius iudex provincialis dictorum dominorum de 
capitulo, ex permissione et consensu eorumdem plures homines utri- 
usque sexus in turri ipsorum in dicta civitate habita, in preiudicium, 
villipendenciamque libertatis civitatis predicte, nocturno tempore mi- 
serabiliter occidit et occisos in eadem turri et extra ipsam intra 
muros dicte civitatis in certis locis ibidem sepelivit, prout hoc plu- 
ribus viris idoneis et fidedignis existit manifestum, et dum ipsos sic 
occisos et sepultos homines ab ipsis dominis de capitulo in medio 
eorumdem destinando et veniendo pro expurgacione ipsorum, pro quo 
justicie et libertatis nostre complemento effodere et extrarecipere po- 
stulassemus, tunc ipsi domini de capitulo non dederunt neque per- 
misserunt, contra iurisdiccionem et libertatem dicte civitatis. 

Item, annotatus Gregorius iudex provincialis predictorum domi- 
norum de capitulo, cum certis suis familiaribus, pluribusque eciam 
servitoribus et familiaribus ipsorum dominorum de capitulo et aliis 
complicibus videlicet suis, similiter nocturno tempore, res et bona 
cuiusdam Cristiani, pie memorie, servitoris olym domini Johannis 
episcopi zagrabiensis, filii Nicolai de Cassowia, stacionem eiusdem 
subfodiendo, subtraxerunt et furati sunt, et ad ipsam turrim in dicta 
civitate, existentem, eadem tempore nocturno cum quibusdam carnibus 
in inferioribus macellis per eosdem subtractis per funem in sporta 
traxerunt, et ibidem ipsum furtum tamdiu, quousque ipsis placuit, di- 
videntes tenuerunt. Quiquidem Gregorius eadem de racione et abhinc 


56 Doc. 47. — An. 1427. 


salivit, prout communiter omnibus bene extitit manifestum, contra 
libertatem et honorem dicte civitatis. 

Item, idem Gregorius, iudex provincialis predictorum dominorum 
de capitulo, plures homines tam intraneos, quam eciam extraneos, 
tam videlicet habitatores civitatis, quam advenas ex permissione et 
consensu ipsorum dominorum de capitulo in dicta turri detineri, spo- 
liari et vinculis mancipari et tandem interfici ei ibidem tumulari fecit, 
contra libertatem et iurisdiccionem civitatis prenotate. 

Item, post recessum domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
eodem anno, circa festum Purificacionis gloriose semper virginis 
Marie, certi homines, servi et jobagiones honorabilis viri, domini 
Johannis cantoris et canonici ecclesie zagrabiensis, ex commissione, 
voluntate et precepto eiusdem, quosdam homines et habitatores civi- 
tatis predicte in campo et territorio eiusdem civitatis, nullis culpis 
eorum exigentibus, detinuerunt et captivarunt ; et dum captos et de- 
tentos eos per vias deduxerint, tunc idem adiuves presidium excla- 
mantes, per alios diversos homines ibi prope in cultura existentes, 
vix liberati exstiterunt, et super se, in signum huius, signa armalia, 
deo volente, obtinuerunt. 


Documentum transactionale. In arch. ven. Capit. zagrab. Act cap. Ant. 
fasc. JO. nr. 16. 


47. 
Anno 1427, 20. Junii. PoZegae. 


Capitulum s. Petri de Po2ega eventum exquisitionis inter capitulum zagrab. 
et communitatem civitatis actae de injuria in Jarun vico commissa Si- 
gismundo regi refert. 


Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romano- 
rum regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum metuendo, capitulum ecclesie beati Petri 
de Posega, orationes in filio virginis gloriose. Vestra noverit serenitas, 
quod nos sumpma cum obediencia receptis litteris vestris annualibus 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis ad inquisiciones, evoca- 
ciones et prohibiciones, ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri con- 
svetudinem talibus in processibus fieri consveverunt facienda emanatis, 
eidemque per vestram maiestatem ad anni circulum graciose datis et 
concessis ad nos preceptorie directis et iuxta earumdem continenciam 
una cum Ladislao, filio Michaelis de Drenoua, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus inter alios homines vestros nomi- 
natim conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum virum Fa- 


=. — 


m - “< 


Doc. 47. — An. I427. 57 


bianum presbiterum, magistrum altaris beati Michaelis archangeli in 
dicta ecclesia nostra constructi ad infrascriptam inquisicionem facien- 
dam nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. Qui tandem 
exinde ad nos reversi, nobis uniformiter retulerint: quod ipsi feria 
sexta proxima post festum Penthecostes, proxime preteritum, simul 
procedendo ab omnibus, a quibus decuisset et licuisset, palam et 
occulte diligenter de infrascriptis inquirendo, talem scivissent veri- 
tatem: quod cum feria quarta proxima ante festum Purificacionis vir- 
ginis gloriose, proxime elapsum, honorabilis vir, dominus Johannes, 
cantor et canonicus eiusdem ecclesie zagrabiensis, tres familiares suos, 
scilicet: unum mercenarium Nicolaum nomine, pro inducendis lignis 
et apportandis in portu insule dicti capituli Jarun vocate, pro usu 
curie dicti domini cantoris aggregatis et repositis cum duobus equis 
et uno vehiculo; alios vero duos, videlicet Michaelem, filium De- 
metrii de Adamowcz et Stephanum de Sub-Kemlek pro certis suis 
negociis expediendis ad predictam insulam Jarun destinasset, et cum 
ipsi Michael et Stephanus eodem vehiculo sedentes et prefatus Ni- 
colaus mercenarius ipsum vehiculum in equo sedendo conducebat, 
ad dictum portum applicuissent, tunc Martinus sartor civis et hospes 
civitatis montis Grecensis unacum aliis complicibus et sociis suis con- 
civibus ex consensu, instigacione et speciali transmissione Anthonii 
de Florencia, judicis, ac Maximi, Demetrii et aliorum juratorum ac 
civium dicte civitatis cum armis, sagittis et cuspidibus ex preconcepta 
racionis malicia in quaddam silva eiusdem capituli circa ipsum portum 
habita congregati et (in) insidiis positi in ipsos lautenter irruissent, 
prefatum Michaelem letaliter in capite vulnerassent, memoratum vero 
Stephanum ad terram prosternentes in capite, manibus et brachiis, 
totoque corpore gravibus verberibus afficientes semivivum reliquissent, 
de cuius vita dubium haberetur; prelibatum autem Nicolaum merce- 
narium similiter gravibus verberibus et vulneribus sauciantes omnibus 
eorum rebus et bonis, videlicet, armis, faretris cum sagittis et bic- 
eellis et crumenis nec non pecuniis pro tunc erga ipsos repertis more 
predonum et latronum spoliassent, quosquidem arcus, feretras cum 
sagittis et biccellis prefati Martinus sartor cum dictis complicibus ad 
sedem judiciariam, ubi ipsi judices et cives solent congregari, eadem 
die apportantes, presentibus ibidem nonnullis nobilibus, videlicet: 
Mathew, filio Johannis, comite zagrabiensi, Petro de Rakonok, Ladislao 
de Gepew et aliis quampluribus nobilibus et probis viris, qui pro 
tunc ad peticionem dictorum dominorum de capitulo ad notificandum 
et insinuandum dictis judici et juratis et aliis civibus predictam ipsis 
sic illatam injuriam fuissent congregati, coram eisdem judice et ju- 


58 Doc. 48. — An. 1427. 


ratis et aliis civibus processissent,"Qui”ipsi nobiles fide sollempnem 


fecissent protestacionem. Et cum tandem sequenti die .videlicet feria . 


quinta proxima ante festum predictum Purificationis virginis gloriose 
prefati judices nobilium per dictum capitulum destinati ad dictum 
portum insule Jarun personaliter accessissent, tunc ibidem juxta pre- 
dictum portum effusionem sanguinis de vulneribus dictorum familia- 
rium prefati domini cantoris similiter vidissent fide occulata, ubi, 
eciam memoratus Martinus sartor, personaliter adherendo, ipsis audien- 
tibus dixisset: quod licet hucusque in iamfata silva homines et fa- 
miliares dicti capituli nostras secures receperint, de cetero tamen, 
talem timorem vellent eis incutere, quod talia facere contra ipsos 
vererentur; propria eorum potencia mediante in preiudicium dicti 
capituli valde magnum. Datum septimo die, diei inquisicionis ante- 
dicte. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 


Originale ín charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In archivo ven. Cap. 
eccl. zagrabiensis, Act. Cap. ant. fasc. IO. nr. 21. 


48. 
Anno 1427, 9. Augusti. Zagrabiae. 


Capitulum sagrab. 283. florenis auri, quos a parochia Novovillana neces- 
sitate- cogente mutuatum est, tria praediola: Savišće, Otok et Prevlaka, 
dat pignori. 


Capitulum ecclesie zagrabiensis. Omnibus Christi fidelibus pre- 
sencium noticiam habituris salutem in omnium salvatore. Ad univer- 
sorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod nos inauditis, 
gravissimis, continuisque taxarum regalium vexacionibus et extorsio- 
nibus nos ad presens extreme urgentibus, scilicet quod ubi nos sine 
aliquali dilacione ipsas taxas regias non persolveremus, edicto regali 
Priori Aurane litteratorie superinde facto, possessiones nostre et be- 
neficia nostra occuparentur. Nos autem sollicite satagentes huiusmodi 
periculis obviare, comitatum nostrum Toplicensem ad certos futuros 
annos arendando, aliosque nostros comitatus et universos- colonos ta- 
xando et insuper eum dignitatibus de propriis bursis nostris contri- 
buendo, calices quoque ecclesie nostre, non: sine tristicia, pignori obli- 
gando et nec sic premissas taxas persolvere valentibus, de trecentis 
ducatis puri auri ecclesie sancti Joannis Baptiste de Nova villa nostra 
apud nos in sacristia nostra depositis, ducentos octuaginta et tres flo- 
renos auri puri recepimus et ad supplecionem premissarum taxarum, 


Doc. 48. .— An. 1427. 59 





- 


non absque dolore coacti, dedimus; quibusquidem ducentis octuaginta 
et tribus ducatis boni auri eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste obli- 
gamur, reliquos autem decem et septem florenos auri pro septem ju- 
geribus terre arabilis, in Zelor juxta piscinam, et aliis tribus jugeribus 
et duobus fenilibus in campo vici Latinorum solvi fecimus. Caven- 
tesque et timentes ne dicta ecclesia sancti Joannis Baptiste. temporis 
in processu sepedictis ducentis octuaginta tribus ducatis auri privaretur 
et consciencie nostre lederentur, anime autem punirentur, et quamvis 
non in toto, tamen saltem in aliqualem recompensam, in pleno capi- 
tulo nobis capitulariter congregatis, nullo discrepante, matura inter 
nos superinde deliberacione prehabita consciencia ducti, quedam pre- 
diola nostra omnino deserta Zavaiche et Ottok cum Prevlaka vocatis 
ab alia parte Szavi et penes eundem Szavum juxta et infra portum 
nostrum jelenovecz inter predium nostrum Kosznicza vocatum ac 
inter possessionem nobilium de Mickcheuecz, nec non inter possessi- 
onem Eremitarum Remetinecz vocatam sita et habita; que quidem 
predia condam Dominici prepositi ecclesie nostre et nepotum suorum 
prefuerunt, sed propter non solucionem censuum per certos annos de 
ipsis prediis nobis provenire debencium ac desolacionem eorumdem 
prediorum per ipsos nepotes ipsius Dominici prepositi asportacionem, 
aliasque plurimas ingratitudines eorumdem ad manus nostras devoluta 
extiterunt, et pro nobis a diu occupata et ab eis alienata de jure ac 
de facto existunt. Que tandem prediola nuper honorabili viro magistro 
Ladislao de Dauoth nepoti ipsius Dominici prepositi, socio et conca- 
nonico nostro nove donacionis nostre titulo, ut videlicet turrim nostram 
suis expensis custodisset, quantum ad vitam eiusdem contuleramus; 
que prediola demum idem magister Ladislaus sponte ad manus 
nostras resignavit. Item prediolum nostrum a predicta Kosznicza 
nostra, in quo de presenti tres resident jobagiones, quod novissime 
Blasius de Ivanich socius et concanonicus noster ex nostra commissione 
occupaverat et ex nostro consensu tenuit usque modo, prefate (ecclesie) 
sancti Joannis Baptiste et per eam suis rectoribus sub ipsorum pre- 
diolorum veris et antiquis metis, quibus per prefatum Dominicum 
prepositum, suosque nepotes ac prefatos magistros Ladislaum et Bla- 
sium fuerunt tenta et possessa, cum omnibus ipsorum pertinenciis et : 
utilitatibus universis ac collectis seu taxis consvetis per nos secundum 
ecclesie nostre statuta pro nobis imponi pro tempore solitis seu per 
quempiam alium potentem potencialiter agentem, quod deus avertat, 
imponendum, proventibusque aliis quibusvis, quovis nominis vocabulo 
vocitatis, demptis dumtaxat decimis, quas post explecionem sex anno- 
rum libertatis a die adventus cujuslibet coloni ad ipsa predia causa 


60 Doc. 48. — An. 1427. 





commorandi advenientis pro nobis reservamus. Et volumus, quod in 
signum dominii nostri judex nostre communitatis secundum statuta, 
causas criminales, duntaxat criminaliter motas, cum officiali seu villico 
plebani ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste habent determinandas. 
Stybram quoque de ipsis prediis, alias nobis provenientem, eidem 
ecclesie relinquimus et dimittimus, dedimus, donavimus et contulimus, 
immo damus, donamus et concedimus pleno jure tenendi, possidendi 
pariter et habendi, promittentes predictam ecclesiam sancti Joannis 
Baptiste et suos rectores in pacifico et quieto dominio ipsorum pre- 
diolorum conservare, protegere et defensare contra quoslibet illegi- 
limos impetitores et signanter contra prefatos nepotes prefati Domi- 
nici prepositi et, magistros Ladislaum et Blasium, nec non Stephanum 
de Mikcheuecz nostris propriis laboribus et expensis, omniaque jura, 
litteras, privilegia super ipsis prediolis, pro ipsis Dominico preposito 
et suis nepotibus emanatas et emanata, quorum unum in superficie 
seu margine superiori in signum et testimonium annibilacionis et 
nullitatis eiusdem cultello scidi et lacerari fecimus et commisimus, 
concassamus et annihilamus in judicioque et extra exhibitoribus suis 
nocituras et nocitura fore declaramus testimonio presencium mediante. 
Hoc non pretermisso, sed expresso, quod si temporum in processu 
ipsam ecclesiam sancti Joannis Baptiste in pacifico dominio predic- 
torum prediolorum conservare dissimularemus aut negligeremus seu 
non curaremus, vel rector eiusdem ecclesie sancti Joannis Baptiste 
pro tempore constitutus et constituendus pro predictis ducentis octua- 
ginta et tribus ducatis puri auri, quorum valorem revera predicta 
prediola non attingunt, eadem prediola modo premisso tenere recu- 
saret, sed ipsos ducentos octuaginta et tres florenos auri rehabere et 
imponi, ubi et prout prius, vel pro meliori possessione emenda sol- 
vere et dare voluerit, aut presens nostra disposicio nobis vel succes- 
soribus nostris non placuerit, sed ipsa prediola rehabere voluerimus 
seu voluerint, tunc omnibus edificiis cujusvis nominis vocabulo vo- 
citatis, que rector ipsius ecclesie sancti Joannis Baptiste super pre- 
dictis prediolis suis sumptibus et expensis fieri fecerit, estimatis et 
solutis, dictis quoque ducentis octuaginta et tribus ducatis puri auri, 
plane ipsi ecclesie beati Joannis Baptiste persolutis, prefata prediola 
rehabere possimus et possint, valeamus atque valeant. Ad que omnia 
et singula nos sponte obligavimus immo obligamus harum nostrarum 
testimonio litterarum. In cuius rei memoriam, firmitatemque indubiam, 
presentibus sigillum nostrum duximus appendendum, predictaque pre- 
diola eidem ecclesie sancti Joannis Baptiste et suis plebanis per ho- 
norabiles viros, dominos Ladislaum archidiaconum cathedralem et 


Doc. 49. — An. 1427. 61 





magistros Ladislaum de Dauoth, Mathiam de Chasma, socios et con- 
canonicos nostros statui fecimus. Datum in vigilia beati Laurencii 
martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo septimo. 


E visita canonica archidiaconatus cathedralis de anno 1741. In arch. ven. 
cancellariae dioecesanae pag. 1008 — 1009. 


49. 
Anno 1427, 24. Augusti Zagrabiae. 


Johannes episcopus zagrabiensis, de Eberhardo decessore pio exemplum 
capiens, collegio praebendariorum mensae. episcopalis decimam vini frumen- 
lique dono dat. 


Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis, sacri romani imperii et regie maiestatis Hungarie sumpmus 
cancellarius. Memorie commendamus per presentes, tenore presencium 
significantes, quibus expedit universis, quod discreti et honesti viri 
domini universi prebendarii ecclesie nostre zagrabiensis predicte, no- 
stram accedentes in presenciam, nobis humili cum instancia detegere 
curarunt eo modo: quomodo universi predecessores episcopi et pre- 
sertim tempore domini Eberhardi, fratris nostri charissimi, felicis re- 
cordacionis, decimas de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum videlicet prebendas de jure et ab antiquo pertinentibus et 
spectantibus proveniendas prorsus et per omnia ipsis duxissent remit- 
tendas et relaxandas ob hoc videlicet, quod memorati domini preben- 
darii ad laudem et honorem divini numinis, virginis gloriosissime et 
tocius celestis curie singulis annorum curriculis missam solemni cum 
devocione singulis feriis quartis in qualibet ebdomada ad honorem 
sancti Nicolai episcopi et confessoris decantarent, super hiisque litteras 
graciosas ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris nostri cha- 
rissimi, nobis in specie produxerunt et presentaverunt, supplicantes 
nobis prece subiectiva, ut nos premissa dignaremur per ipsos prede- 
cessores nostros episcopos ipsis prebendariis concessa et donata rata 
habere atque grata. Nos igitur cernentes et in archano mentis nostre 
sedula meditacione pensantes ipsorum dominorum prebendariorum 
postulacionem et peticionem iustam atque racioni congruam fore ag- 
noscentes et eandem nolentes infringere ipsorum predecessorum no- 
strorum sanccionem ad laudem creatoris omnium factam, talem gracie 
prerogativam eisdem duximus faciendam, immo facimus presencium 
per vigorem, quod de singulis vineis ipsorum ac terris propriis ad 
ipsorum prebendas spectantibus et pertinentibus a primevo tempore 
usque felicem obitum ipsius condam domini Eberhardi episcopi, fratris 


62 < Doc. 50. 51. — An. 1427. 


nostri charissimi, ipsis per quoscumque testamentaliter vel quovis modo 
legatis et donatis nullas decimas nobis et nostris successoribus ex 
parte eorum provenire debendas, solvere debeant et nec perpetuis 
futuris temporibus sint obligati easdem, quia pro eisdem dominis 
prebendariis duximus remittendas et relaxandas, immo remittimus et 
relaxamus. In cuius rei memoriam, firmitatemque perpetuam presentes 
litteras nostras privilegiales pendentis sigilli nostri secreti munitas 
eisdem dominis prebendariis duximus concedendas. Datum Zagrabie 
predicta in festo beati Bartholomei apostoli. Anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo septimo. 


E transumpto capituli zagrabiensis de anno 1520. In archivo ven. capituli 
zagrab. Act. cap. ant. fasc, 76. nr. 34. 


50. 
Anno 1427. 


Hoc anno civitatenses terram praebendalialem Otok, altaris 
beate Virginis in cathedrali per Buzam, olim cantorem, canonicum 
zagrabiensem, collatam, et cum confirmacione regia ab immemoriali 
pacifice possessam, occuparunt. (Ex evocatorio chasmensi). 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat, aliorumque Documentorum MSC. in 
bibliotheca archidioec. zagrab. 


51. 
Anno 1427. 


Injuriae a capitulo civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXVII, tempore iudicatus 
viri providi et honesti Briccii, filii Benedicti, alias judicis civitatis 
montis Grechensis de iuxta Zagrabiam, quidam presbiter, capellanus 
domini Fabiani canonici ecclesie zagrabiensis, Kost dictus, ex commis- 
sione ipsius domini sui et ex scitu et voluntate tocius capituli pre- 
dicti, quemdam civem civitatis predicte, nomine Martinum, sutorem, 
filium Mathie, absque omni culpa sua crudeliter et enormiter cum 
cambuca percussit, ipsum semivivum relinquendo, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et dictum capitulum pendente. 


Documentum transactionale, In archiv. ven. Capit zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 


Doc. 52. — An. 1428. 63 


52. 
Auno 1428, 25. februarii. Zagrabiae. 


Communitas civitatis zagrab, vincam suam desertam et inforestam Fran- 
Cisco, Mikec filio, molitori, censu anniversario permittit. 


Nos communitas civitatis montis Grecensis. Memorie commen- 
dantes iedore presencium significamus quibus expedit universis, quod 
quia quedam vinea deserta et inforesta in territorio nostro condicio- 
nali, inter vineam similiter desertam et condicionalem providi viri 
Petri Hungari, pridem iurati, concivis nostri, filii Pauli, a septemtri- 
onali parte sitam et virgultum seu terram nostram communem de- 
sertam a meridionali parte habitam, desuper a via communi ab occi- 
dente existente, et infra usque fluvium pro molendinis aptum, Pre- 
toka vulgo appellatum, a parte orientis decurrentem, habita, simul cum 
virgulto eidem vinee inforeste subiacenti se extendeis, propter info- 
restacionem, inputacionem et desertacionem sui, in qua per negligen- 
ciam possessorum eiusdem a pluribus retroactis temporibus devenisse 
perhibebatur ex acerto super nos et nostram disposicionem devoluta 
existit totaliter atque redundata; ideo nos eandem vineam desertam 
seu inforestam simul cum predicto virgulto eidem subiacenti, metisque 
et censu seu condicione annuali infra declarandis, cunctisque aliis 
eiusdem vinee deserte ac ipsius virgulti utilitatibus, iuribus et perti- 
nenciis universis, provido viro Frane aliter Francisco molendinatori, 
filio Mikech molendinatoris, habitatori ipsius civitatis ac per eum suis 
heredibus et posteritatibus universis sub. censu et condicione annuis 
infra, ut predicitur, declarandis, conferimus, damus et assignamus, 
ymmo contulimus dedimus, et assignavimus iure perpetuo et irrevocabi- 
liter possidendam, tenendam pariter et habendam ac iuxta condicionem 
et consvetudinem civitatis prenotate ab antiquo approbatam, quomo- 
documque voluerit disponendam. Cuius quidem vinee inforeste mete 
hoc ordine distinguntur, quod prima meta eiusdem vinee incipit ab 
infra de predicta Pretoka ab oriente sita et procedit penes dictam 
terram seu virgultum nostrum commune a dicta meridionali parte 
situm, per fossatum supra usque ad dictam viam communem ab occi- 
dente predicto habitam, et per eandem viam vadit ad prefatum sep- 
temtrionem ad quandam quercum cruce incisam penes eandem viam 
a parte inferiori existentem, deinde per viam communem novam, la- 
tam, transit ad quandam corulum parvam cruce signatam, lezka vulgo 
dictam, meta terrea circumdatam, et ab eadem vadit ad quandam 
pirum silvestrem, cruce incisam, deinde infra per vallem seu decur- 
sum aque pluvialis circumeundo descendit ad priorem Pretokam flu- 





64 Doc. 53. — An. 1428. 

vialem, sicque terminantur mete prenotate. Hoc expresso, quod pre- 
fatus Francisco seu Frane molendinator et per eum sui cuncti heredes 
ipsius vinee et virgulti possessores annis singulis tempore vindemie 
sexaginta denarios novos, usualis monete regalis, pro tempore curen- 
tes nobis et nostre communitati seu comitibus nostris pro tempore 
constitutis perpetuo dare et solvere tenebuntur. Antiquas quoque lit- 
teras universas in contrarium presencium per quempiam exhibendas 
cassas, mortuas commisimus et viribus carituras. In cuius rei memo- 
riam, firmitatemque perpetuam presentibus sigillum nostrum commune 
duximus appendendum. Datum in festo conversionis beati Pauli 
apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo vigesimo octavo. 


Originale in membrana, sigillum, avulsum. In archiv. lib. reg. civit. zagrab. 


53. 
Anno 1428, 4. Junii. Zagrabiae. 


Johannes episcopus zagrabiensis, in causa de quarta testamentariae dispo- 
sitionis solvenda a praebendariis ecclesiae cathedralis rectoribus parochialis 
ecclesiae s Marci acta, bene existimat de praebendariorum collegio. 


Nos Johannes dei et apostolice sedis gracia episcopus zagra- 
biensis,.sacri Romani imperii et regni Hungarie summus secretarius 
cancellarius. Memorie commendamus et tenore presencium significamus 
quibus expedit universis, quod cum alias de anno domini millesimo 
quadringentesimo vigesimo quinto coram felicis recordacionis condam 
magistro Osualdo lectore et canonico ecclesie nostre prefate zagra- 
biensis ac vicario nostro in spiritualibus et causarum auditore gene- 
rali inter discretos viros Anthonium, Paulum et Johannem capellanos 
seu rectores ecclesie sancti Marci in opido montis Grecensis fundate, 
ut actores, ex una, et similiter discretos viros Petrum, decanum pre- 
bendariorum, ceterosque prebendarios ecclesie nostre predicte, ut reos 
seu in causam attractos, parte ex altera, in facto testamentarie lega- 
cionis, ac rebus et bonis per incolas, aut hospites seu cives opidi 
prefati montis Grechensis aut plebezanos dicte ecclesie sancti Marci 
predictis prebendariis in ultima "voluntate disposicionis aut mortis 
articulo legatis, de quibus rebus et bonis ipsis prebendariis sic pro 
tempore legatis, annotati rectores ecclesie sancti Marci quartam 
partem seu canonicam porcionem ad se pertinere debere asserebant, 
litis et controversionis materia orta fuisset et suscitata, et in eadem 
causa ad dictorum Anthonii, Pauli et Johannis instanciam, coram eodem 
condam magistro Osualdo ad nonnullos actus judiciarios, iuxta morem 
et consvetudinem sedis nostre, juris ordine observato, processum exsti- 





mon? a 


Doc. 53. — An. 1428. 65 


tisset; tandem vero prelibato condam magistro Osualdo viam uni- 
verse carnis ingresso, dictaque causa sic per plurimos annos suspensa 
et quasi sopita et non ventilata, demum quia nonnulli cives et hos- 
pites dicti montis Grechensis, hiis proximis temporibus defuncti, in 
eorum testamentaria disposicione et testamentis inde conscriptis ex 
induccione, svasione et informacione dictorum Anthonii, Pauli et Jo- 
hannis presbiterorum, prout nos ex certarum personarum assercione 
cognovimus et ex multis coniecturis percepimus, in detrimentum et 
fraudem juris approbate consvetudinis dictorum prebendariorum huius- 
modi clausula inserebatur, per alios huiusmodi testamenta facientes 
iam certis vicibus inserta fuisset: quod ante omnia ipsi prebendarii 
de bonis et rebus ipsis legatis quartam partem seu canonicam por- 
cionem eisdem rectoribus dare deberent; ideo memoratus discretus 
vir Petrus, prius decanus dictorum prebendariorum, suo et sepedic- 
torum prebendariorum nominibus, prelibatos Anthonium, Paulum et 
Johannem, capellanos seu rectores in presenciam venerabilis viri, do- 
mini Johannis cantoris et canonici ecclesie nostre predicte et vicarii 
nostri in spiritualibus et causarum auditarum generalis citavit seu 
traxit in causam, quo locis contestacione facta, libellisque hinc inde per 
partes productis, nobis vero feria sexta post festum gloriosissimi cor- 
poris domini nostri Jhesu Christi pro tribunali sedentibus, querulanti- 
busque iusticiam impertiri volentibus, pii patris more laudabili mo- 
leste ferentes incommodo subditorum, ad exacte consideracionis examen 
ac inter pectorum claustra solicite revolventes, quam sit plena peri- 
culis, quam onusta dispendiis, quamquam in divine maiestatis conspec- 


tum redd .. .......... propterea intendentes .... ...... 
prorsus querere ac omnimode subvenire, nullis umquam futuris tem- 
poribus; favente domino ..... habita super premissis matura et 


digesta cum jurisperitis consilio et deliberacione, Christi nomine in- 
vocato, pro tribunali sedendo, solum deum pre oculis habentes, per 
hanc nostram sentenciam diffinitivam, quam ferimus in his scriptis, 
de consensu et matura voluntate honorabilium virorum dominorum 
canonicorum de capitulo predicte ecclesie nostre zagrabiensis fratrum 
nostrorum carissimorum dicimus, pronunciamus, sentenciamus et de- 
claramus de jure sepefatos ecclesie nostre prebendarios presentes aut 
futuros de legatis eis in morte aut mortis articulo a quocumque cive, 
hospite aut incola opidi prefati montis Grechensis seu quovis alio 
cuiuscumque status ac preeminencie, dignitatis aut gradus cuiuscumque 
loci existat quartam partem solvere non debere nec teneri sepedictis 
Anthonio, Paulo et Johanni capellanis seu rectoribus ecclesie prefate 
aut eorum successori vel successoribus seu quibuscumque ecclesiarum 
5 


66 Doc. 54. — An. 1429. 





parochialium rectoribus aut curatis, addicientes si cuiuscumque tem- 
poris in processu sepefati Anthonius, Paulus et Johannes aut eorum 
successor vel successores vel alii quicumque ecclesiarum parochialium 
rectores predicte litis materiam super percipienda quarta testamenta- 
liter legatorum antedictis prebendariis innovaverit vel innovaverint, 
suscitaverit aut suscitaverint, ante litis ingressum quinquaginta 
marcas denariorum usualium, quarum medietas judici coram quo 
litem moverint, alia vero sepememoratis prebendariis assignetur, se- 
pedicti capellani seu rectores ecclesie sancti Marci vel eorum suc- 
cessor aut successores et alii quicumque deponere teneantur, quas 
videlicet quinquaginta marcas si deponere recusaverit aut recusaverint, 
ad id censura ecclesiastica compellatur aut compellantur, nullusque 
civium, hospitum aut incolarum prefati montis Grecensis scienter 
clausulam de solvenda quarta a prebendariis sepememoratis rectoribus 
sub pena privacionis ecclesiastice sepulture inserat aut faciat inter- 
seri vel inscribi; si vero quisquam eorumdem aut quorumcumque 
aliorum ignoranter tamquam juris ignarus inserierit vel inscribi fe- 
cerit, dicta clausula tamquam contra jurium disposicionem inserta, 
nullum penitus operetur effectum. In quorum omnium et singulorum 
fidem et testimonium premissorum presentes litteras nostras, huius- 
modi nostram sentenciam diffinitivam et declaracionem in se conti- 
nentem, fieri et sigillo nostro secreto fecimus appensione communiri. 
Datum Zagrabie feria sexta proxima post predictum festum glorio- 
sissimi corporis Christi. Anno eiusdem millesimo quadringentesimo 
vigesimo octavo. 


E transumpto notarii publici facto anno 1429. 1. januarii In charta. In 
archiv. hon. coll. Praebend. 


54. 


Anno 1429, I. januarii. Zagrabiae. 


Johannis episcopi. judicium, quo praebendarüi ecclesiae cathedralis a lega- 
torum quarta parochiali rectoribus ecclesiae s. Marci solvenda liberantur, 
a notario publico litteris constgnatur. 


In Christi nomine. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono, indiccione septima, die prima mensis 
januarii. Pontificatus sanctissimi in Christo patris et domini nostri, 
domini Martini pape quinti, anno duodecimo eiusdem, Zagrabie in ec- 
clesia kathedrali sancti regis Stephani personaliter constituti honorabiles 
viri, domini: Petrus sacerdos, decanus condam prebendariorum chori 
ecclesie eiusdem ac ceteri prebendarii in mei notarii publici subscripti 


Doc. 55. — 1429. 67 


testiumque infrascriptorum presencia personaliter, exhibuerunt et pre- 
sentaverunt mihi notario predicto quasdam litteras reverendi in Christo 
patris et domini, domini Johannis dei et apostolice sedis gracia 
episcopi zagrabiensis, summi sacri Romani imperii secretarii et regni 
Hungarie cancellarii, processus sentencionales sub tenore infrascripto, 
petentes, ut easdem de verbo ad verbum transummi et transcribi, ac 
in publica forma redigi, signoque et nomine nostris eisdem ad cautelam 
et ad maioris rei evidenciam traderem et assignarem, ita videlicet, 
ut ipso transumpto seu publico exemplari, uti originali suo, in judicio 
et extra possit fides plenaria adhiberi, quoad ipsius domini Petri 
ceterorumque prebendariorum exhibencium sic de verbo ad verbum, 
nichil addito nec diminuto, quod suum immutet sensum, vicietque 
aut variet intellectum seu alias immutare, variare aut viciare posset 
modo aliquali realiter cum effectu. Quarum quidem litterarum senten- 
cialium seu adiudicatoriarum tenor de verbo ad verbum sequitur et 
est talis: (Vide doc. 53. anno 1428. 4. Junii). In quorum singulorum 
omnium fidem et testimonium premissorum presentes litteras ipsius 
domini Johannis episcopi huiusmodi sentencias in se continentes, eisdem 
confeci, publicavi, subscripsi et in hanc formam publicam redegi 
signoque meo consveto consignavi, eodem domino Petro ceterisque 
prebendariis duxi concedendum ad cautelam. Datum et actum anno, 
indiccione, die, mense, hora, pontificatus et loco quibus supra. Presen- 
tibus itaque honorabilibus et discretis viris, dominis: magistro Stephano 
canonico ecclesie collegiate sancti Spiritus chasmensis et magistro 
hospitalis beate Elisabeth et Stephano, filio Pauli de Kemlwk, Thoma, 
filio Blasii de Dumbro, Gregorio, filio Johannis de Megywrechye ac 
altero Gregorio, filio Pauli de Zenche clericis zagrabiensis dioecesis, 
testibus fidedignis, ad premissa vocatis $pecialiter et rogatis. 


Originale in charta, parum attritum, In archiv. honor. coll, Praebendar. 


55. 
Anno 1429. 


Communitas civitatis praecipit, quomodo claves munitionum serventur. 


In nomine domini. Amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo 
quadringentesimo vigesimo nono. Tempore judicatus viri providi et 
circumsprecti Michaelis pridem et nunc judicis civitatis montis Gre- 
censis, presens katerna est facta ex pari et unanimi voluntate commu- 
nitatis dicte civitatis juxta equalem et pariformem libertatem civium 
ipsius civitatis, ut ita unus sicuti alter debeat pariformiter pro utili- 


tate tocius civitatis predicte claves portarum eiusdem civitatis conser- 
* 


68 Doc. 56. — An. 1429. 





vare. Et per infrascripta singulariter denotabuntur, qui cives ad quas 
portas civitatis claves predictas ordinarie tenere et conservare tene- 
buntur, ita videlicet, ut quilibet civis juxta moracionalem et residen- 
cialem domum suam in qua habitare dinoscitur, sive plures domos, . 
sive unam tantum domum habeat, semper nisi de una domo, in qua, 
ut predicitur, moram habet personalem, clavem tenere debet porte 
illius civitatis predicte, ad quam portam cum predicta clave est ser- 
vire deputatus et hoc per unum integrum mensem. 

Item, primo ad portam lapideam debent servare clavem cives 
incipiendo in domo Andree judicis, dicti de Zwinaria, et usque in 
domum liberorum Thome vicarii, et ad ipsos pertinentes sunt insule: 
Octava, nona et prima. | | 

Item ad portellam civitatis campestrem seu ad campum ten- 
dentem debent servare clavem eiusdem porte cives incipiendo in domo 
liberorum Stephani lapicide in circulo usque ad macella communi- 
tatis, et ad ipsos pertinentes sunt insule: septima, sexta et quinta. 

Item ad portam civitatis, carnificum dictam, debent servare 
clavem eiusdem porte cives incipiendo a predictis macellis commu- 
nitatis in circulo usque ad domum Pauli decani seu liberorum Paulas, 
et ad ipsos pertinens est: quarta insula, seu cives in eadem morantes. 

Item ad novam portam civitatis, debent servare clavem porte 
eiusdem cives incipiendo in predicta domo ipsorum liberorum Paulas 
in circulo et usque ad domum liberorum Vrbani Hansethyn, et ad 
ipsos pertinens est: insula tercia, seu cives in eadem habitantes. 

Item ad portellam parvam civitatis predicte, ab oriente sitam, 
surove dwercze vulgo apellatam, debent servare clavem eiusdem por- 
telle cives incipiendo in predicta domo dictorum liberorum ipsius 
Vrbani Hansetin usque ad domum predicti Andree de Zwynaria, et ad 
ipsos pertinens est: insula secunda. Et sic terminantur, perpetuis tem- 
poribus durando, ut quilibet ordinarie curam et onus civitatis sup- 
portet modo prenotato. 


Originale in membrana, In arch. lib. reg. civ. zagrab. 


58. 

Anno 1429. 

Copia fundualium civitatis montis Grecensis super vacuo aedi- 
ficiisque destituto fundo Stoykonis, filii Lucasii Agatich, civis dicte 
civitatis, Briccio, olim judici ac per eum suis heredibus pro tribus 
flor. auri perennaliter vendito. 


Act, monast. Remetensis fasc. II. nr. 14. In archiv. regn Croat. Slav. Dalm. 





Doc. 57. 58. — An. 1430 —I43T. 69 





57. 

Anno 1430, 2. aprilis. Tyrnaviae. 

Statuerat Sigismundus rex in comitiis Posoniensibus, ut moneta 
regalis in omnibus tam regiis quam ecclesiarum etc. exactionibus 
ita currat, ut centum majores denarii, noviter cusi, valeant unum 
florenum auri, de alia vero minori moneta, quartinus vocata, eo tem- 
pore currente, quadringenti denarii similiter valeant. Interim, quo- 
usque major et minor dicta moneta multiplicaretur, pro uno denario 
majori vel quatuor minoribus, decem denarios monetae, duccat ap- 
pellatae, solvi debere. In comitatu itaque zagrabiensi et crisiensi, 
decimas non aliter quam ea moneta duccat, alias abolita et ad tempus 
tantum admissa, solvebant. Capitulum Sigismundo detulit, qui mandat 
omnibus in iis comitatibus bona habentibus, ut statuto se accomodent, 
alioquin lisdem litteris mandat Hermano Sclavoniae bano, ut eos 
compellat ad: justitiam faciendam. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Document. MSC. in ' 
bibliotheca archidioecesis zagrab. 


58. 


Anno I431, 19. septembris. Zagrabiae. 


Georgius, filius ducis de Marchali, quod attinet ad curruum rotas, quas 

exercitus ejus in Italiam Proficiscens Zagrabiae a Nicolai de Gara joba- 

gionióus, Persoluto prius pretio, vi acceperat, communitatem montis. Gre 
censis innocentem esse declarat. 

[Nos Georgius, filius Dionisii bani] nec non wayuode de Mar- 
chali. Memorie commendamus per presentes. Quod ducente nobis im- 
peratoris clemencia cum gentibus nostris (more exer)cituancium versus 
Italie partes ex precepto serenissimi principis domini nostri, domini 
Sigismundi regis pervenimus ad Zagrabiam, casualiter confractis rotis 
curruum nostrorum, easdem rotas alias reperire non potuimus nisi 
in civitate regia montis Grechensis de iuxta Zagrabiam predictam 
hominum et jobagionum magnifici viri domini Nicolai de Gara regni 
Hungarie palatini, quas rotas cum nobis idem jobagiones domini pala- 
tini dare recusassent et eisdem carere non potuissemus, recepimus 
easdem propria auctoritate nostra, deposito condigno precio earumdem. 
Ideo fatemur, quod civitatenses in et ablacione dictorum curruum om- 
nino sunt innocentes. Harum nostrarum testimonio literarum et sigilli 
nostri appensione communitarum. Datum in dicta Zagrabia feria quarta 
proxima post festum Exaltacionis sancte crucis. Anno domini millesimo 
quadringentesimo XXX primo. 


Originale in charta, valde exesum. In margine inferiori impressum est sigillum. 
In archiv. lib. reg. civit. zagrabiensis. 


70 Doc. 59. — An. 1432. 


59. 
Anno 1432, 3. Junii. Zagrabiae. 


Legati communitatis civitalis et rectores parochialis ecclesiae s. Marci cum 
Thoma, canonico časmensi, de nonnularum | Friderici institoris rerum et 
bonorum receptrone coram capitulo sagrab. pactionem faciunt. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus per 
presentes, quod providis viris Petro judice ac Georgio et Briccio alias 
judicibus (senioribus), necnon Marino, Blasio et Fabiano juratis et ci- 
vibus civitatis montis Grechensis; item discretis viris dominis Anthonio 
et Johanne plebanis ecclesie beati Marci ewangeliste in dicta civitate 
fundate in ipsorum ac tocius communitatis civitatis antedicte personis 
ut actoribus ab una, ac honorabili viro domino Thoma, cantore cano- 
nico collegiate ecclesie sancti Spiritus chasmensis, tamquam in causam 
attracto parte ab alia personaliter coram nobis constitutis, per easdem 
partes confessum extitit spontanea eorum voluntate pariter et relatum 
in hunc modum: quod quamquam alias ipsi cives et hospites dicte 
civitatis in quadam causa seu lite, que vertebatur inter ipsos cives 
ab una, parte vero eX altera Ladislaum, filium Johannis de Zynche, 
pretextu ablacionis et recepcionis nonnullarum rerum et bonorum 
condam Friderici institoris similiter civis dicte civitatis in valore centum 
florenorum et in prompto quinquaginta florenos auri, eidem Ladislao 
in obprobrium dictorum civium procurasse et dedisse, primo in pre- 
sencia reverendi in Christo patris domini Johannis dei et apostolice 
sedis gracia episcopi zagrabiensis, sacri romani imperii et regni Hun- 
garie summi cancellarii, domini et prelati nostri, consequenterque in 
presencia honorabilis viri domini Johannis cantoris dicte ecclesie 
nostre zagrabiensis, socii et concanonici nostri ac ipsius domini nostri 
episcopi vicarii in spiritualibus generalis, in causam attraxerint et ipsa 
causa inter eosdem cives et ipsum dominum Thomam cantorem diu- 
cius ventilata et mota fuerit; tamen ordinaria composicione nonnul- 
lorum proborum et honorabilium virorum pacem parcium amancium 
interveniente ipsi cives et idem dominus Thomas cantor super uni- 
versis litibus, questionibus, controversiis, iniuriis, diffamacionibus, 
dampnis nocumentis ac interesse et expensis ceterisque quorumcumque 
vel qualiumcumque malorum generibus sibi invicem vel mutua vicis- 
situdine qualitercumque et quomodocumque hactenus factis, illatis et 
irrogatis et contra sese hucusque actis et perpetratis, non vi vel metus 
causa sed eorum spontanea et benivola voluntate et pura eorum con- 
sciencia sese dumtaxat mutuo et alternatim quietos reddidissent et 
per omnia expeditos, ymmo reddiderunt et commiserunt nostri in 


Doc. 60. ĆI. 62. — An. 1432. 71 


presencia, harum nostrarum vigore et testimonio literarum. Datum 
feria tercia proxima post festum Ascensionis domini. Anno eiusdem 
millesimo quadringentesimo tricesimo secundo. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch, lib. reg. 
civit. zagrab. 


60. 


Anno 1432. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXXII. tempore primi 
judicatus Petri, filii Pauli, feria sexta proxima ante festum sancte 
Margarethe virginis et martiris Christi, honorabilis condam vir, do- 
minus Nicolaus de Cylia, canonicus ecclesie zagrabiensis supradicte, 
ex scitu et voluntate tocius capituli ecclesie zagrabiensis quemdam 
civem. civitatis predicte in via publica in territorio dicti capituli repe- 
riendo, nomine Marcum, carnificem, filium Georgii, absque omni culpa 
sua diris. verberum et vulnerum plagis affecisset, potencia mediante. 
Lite tamen inter ipsos cives et capitulum pendente. 


Documentum transactionale, In archiv. ven. Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 
fasc. 10. nr. 16. 


81. 


Anno 1432, 12. septembris. Senis in Italia. 


Capitulum coram Sigismundo queritur contra civitatem, quod 
terras capituli, signanter in possessionibus Raboch et Geremlye, ultra 
metas per eos abolitas occupassent et alias injurias subditis et capi- 
tulo inferrent. Prohibet ista civitati Sigismundus et scribit se mandare 
Johanni episcopo zagrabiensi et Hermano, bano Sclavoniae, comiti- 
busque et vicecomitibus comitatus zagrabiensis, ut eos coerceant. 


Georgii Marcelović: Regesta ut supra. 


82. 
Anno 1432. 


In octavis sancti Michaelis, Georgius canonicus zagrabiensis in- 
quisicionem chasmensem coram Matheo de Paloch, judice curiae re- 
giae contra civitatem proposuit in merito occupati Otok 1427., quam 
non comparentem, mandat judex chasmensibus proclamare. Datum 36, 
die termini praenotati. 


Georgii Marcelović; Regesta ut supra. 


72 Doc. 63. — An. 1433. 


63. 


Anno 1433, 14. marcii. Quinqueecclesiis. 
A Johanne Albeno, episc. zagrab., pia legata testamento relinquuntur. 


Hoc anno 1433. 14. martii, Joannes episcopus zagrabiensis, im- 
perii et regni Hungarie cancellarius aegrotus decumbens Quinqueccle- 
siis in stubella parva in palatio chori in castro quinquecclesiensi 
testamentum condidit, in quo disponit: quod velit sepeliri Zagrabiae 
in cathedrali ante suum altare in choro. Argenteriae totius medietatem 
legat ecclesiae zagrabiensi in ornatus reliquiarum et calices etc. juxta 
dispositionem capituli; medietatis vero unam partem Rudolpho de 
Alben et de Medve fratri suo carnali, ut preces fieri curet pro ejus 
et Eberhardi condam episcopi, fratris eius, anima; aliam vero aequa- 
lem partem legat cathedrali s. Petri quinqueeclesiensi ad emendas 
cappas et ornamenta ecclesiae. Libros, casulas ac vestes pontificales 
ecclesiae zagrabiensi. Breviarum vero ecclesiae dumbrensi, ut ejus 
rectores pro ipso orent. Vestitum suum, tres item currus ipsius et 
quartum pendentem una cum equis curriferis legat praebendariis za- 
grabiensibus et chasmensibus. Pannos magnos imaginibus et picturis 
contextos, dudum jam per eum ecclesiae zagrabiensi destinatos, eidem 
legat, appendendos suis temporibus. Civitatem de monte Grecz juxta 
Zagrabiam sitam, quam a Sigismundo titulo pignoris possidebat, legat 
regi, eidem pecuniam superinde concessam, relaxando. Ratione castri 
Kuvar, civitatis Kapronczae cum pertinentiis, item Zent-Peter prope 
Dravum et tributum, quod ab eodem Sigismundo obtinuerat titulo 
pignoris pro hungaricalibus 10.000 et 300. jobagionibus, quos idem 
Sigismundus ratione castrorum Tadika et Peleske pro curatoribus 
eidem Joanni dare promiserat, sic disponit: considerando Sigismundi 
in se benignitatem 3000 flor. ei remittit de summa 10.000 in tributo 
et possessione Zent-Peter haerentium; reliquos eero 7000 flor. et 600, 
civitatem et 300. jobagiones fratri legat medietatem castri et civitatis 
per executores possidendam usque ad tempus redemptionis pro fabrica 
ecclesiae zagrabiensis. Flor. auri 315. receptos a vicario suo in tem- 
poralibus Thoma, pro missa s. Stephani regis in cathedrali perpetuo 
celebranda, comittit executoribus ut solvant, pro qua pecunia acce- 
dentibus ordinationibus eujusdem jam factis circa castrum Kemlek vult 
eam missam perpetuo celebrari singulis diebus. Legat insuper 1500 flor. 
ad fabricam ecclesiae zagrabiensis continuandam. Anulos legat filia- 
bus Anthonii comitis de Blagay ex Magdalena sorore ejus progenitis. 
Pulvinar suum majus in castro Gompnecz habitum successori epi- 
scopo zagrabiensi. Unum pulvinar magnum in castro Medwe habitum 


um 


a m.. 


Doc. 63. — An. 1433. 73 





Rudolpho fratri. Duas magnas coperturas, vulgo poplun, in eodem 
castro, ecclesiae pro ornamentis altarium. Omnia reliqua pulvinaria 
ubilibet habita, vendi, et exinde pauperes vestiri vult. Henrico de 
Plomberg capitaneo castri Kemlek salarii quos tenetur flor. 114. solvi 
vult uti et aliis secundum conventionem, aliis vero non salarisatis, 
qui ex gratia servierunt, legat flor. 600. secundum qualitatem ser- 
vitii inter eos per executores dividendos. Castrum suum Nagy-Kemlek 
cum territorio suo legat ecclesiae zagrabiensi juxta dispositionem per 
alias litteras coram capitulo quinqueecclesiensi factam. Ad fabricam 
ecclesiae s. Margarithae dombrensis legat duos equos meliores sub 
sella. Pro altaria ss. Cosmae et Damiani, quod altare in lectorio 
ante chorum construi fecit ita disponit, ut casu quo ea ex Nagy- 
Kemlek juxta dispositionem factam stare nequiret, pro ea erigenda 
executores dent flor. 500. — Ladislao sororio suo flor. 1000. Praeben- 
dariis quinqueecclesiensibus confraternitatis singulis feriis quintis in 
novilunio celebrari solitae legat flor. 26; aliis extra confraternitatem 
praebendariorum flor. 24., ut orent pro ipso. Omnes domos suas et 
palatia Budae habita, legat successoribus episcopis zagrabiensibus ita, 
ut quolibet anno pro censu pendant capitulo flor. 20. incorporandos 
pro conservatione trium missarum in dispositione Kemlek fundatarum, 
prout melius ipsis videbitur. Committit fieri unam domum cum ne- 
cessariis in oppido Dombro, in loco ubi commodius videbitur, pro 
hospitio viatorum. Flor. 500. pro exequiis, missis etc. ad trigesimum 
diem fieri solitis. Pauperibus virginibus pro dote flor. 500. Pauperibus 
sacerdotibus flor. 500. in eleemosynam pro missis distribuendos pro 
anima ejus, fratrum et sororum ipsius ac parentum, pro singulis missis 
denarios 20. Ad missam Eberhardi episcopi zagrabiensis melius conti- 
nuandam flor. 80. per executores disponit, ut cum eisdem cura cum 
dispositione de Kemlek melius peragi possit. Claustro zagrabiensi s. 
Francisci flor. 50, s. Nicolai Praedicatorum Zagrabiae flor. 50., Pauli- 
norum prope Zagrabiam flor. 50., chasmensibus Dominicanis 50. flor. 
Hospitalibus s. Anthonii et s. Elisabeth Zagrabiae 25. flor. Paupe- 
ribus leprosis in hospitali s. Petri in suburbio zagrabiensi et in ho- 
spitali chasmensi flor. 25. Monasterio de Toplica pro fabrica eiusdem 
flor. 100. Monasterio in Bela pro fabrica ejusdem flor. 100. Claustro 
Paulinorum ad claustrum Garich flor. 50. Ad fabricam ecclesiae wes- 
primiensis flor. 100. Capitulo zagrabiensi flor. 150., ut orent pro ipso. 
Pro fabrica collegiatae s. Spiritus Chasmae flor. 100., si quid super- 
fuerit in eleemosynas deputat. Omnia testamenta (excepta dispositione 
de Kemlek) revocat hactenus per eum facta, quorum unum repositum 
est in ecelesia zagrabiensi.... de Ztreza, canonico zagrabiensi teneri 


74 Doc. 64. — An. 1433 





--- ——— —— — ———ÓMÓ—M —— ———— 


se dicit flor. 100. Portionem suam tributi in Thersycz per quemdam 
comitem Nicolaum ei et eius fratri impignoratam remittit eidem. — 
Executores nominat Henricum episcopum quinqueecclesiensem, fratrem 
suum, Joannem cantorem vicarium suum, Eberhardum lectorem ca- 
nonicum zagrabiensem, Henricum de Plomberg capetaneum in Kemlek 
etc. Testes, fratres canonici, aliqui quinqueecclesienses. Thomas ple- 
banus de Dombro canonicus zagrabiensis, Joannes de Rakonok cano- 
nicus zagrabiensis. 


E regestis Georgii Marcelović. In biblioth, eccl. cathedr. zagrab. 37. 3. Conf. 
Krčelić: Histor. cathedr. eccl. I. pag. 165 166. — Farllati Illir. Sacr. Tom. V. 


pag. 467. 


84. 


Anno 1433, 23. aprilis Casmae. 


Capitulum  časmense, postquam vim civium zagrabiensium pössessioni ca- 
Pituli zagrab, Rudeš illatam exquistvit, Sigismundo regi refert. 


Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanorum 
regi, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. 
regi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmensis ora- 
cionum suffragia devotarum. Vestra noverit serenitas, quod nos obe- 
diencia qua decuit receptis litteris vestris annualibus pro honorabili 
capitulo ecclesie zagrabiensis, ad inquisiciones, evocaciones, prohibi- 
ciones ac ad omnia alia, que iuxta regni vestri consvetudinem talibus 
in processibus fieri consveverunt facienda, confectis et emanatis, 
eidemque per vestram maiestatem ad anni curriculum graciose datis et 
concessis, nobis preceptorie directis, ei iuxta earumdem continenciam 
unacum Blasio, filio Benedicti de Therztenyk, homine vestro, in 
eisdem litteris vestris annualibus, inter alios homines vestros nomi- 
natim conscripto, nostrum hominem, videlicet discretum. virum Ge- 
orgium presbiterum chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad 
infrascriptas inquisicionem et evocacionem faciendas vestro pro testi- 
monio transmisimus fide dignum; qui tandem exinde ad nos reversi, 
nobis uniformiter retulerunt, quod prefatus homo vester presente 
dicto nostro testimonio, feria quarta proxima post dominicam Ramis- 
palmarum, proxime preteritam, ab omnibus, a quibus decuisset et 
licuisset palam et occulte diligenter de infrascriptis inquirendo, talem 
scivisset veritatem, quomodo Anthonius Italicus, judex, Benedictus 
dombrensis, Georgius sartor, Jaxa, filius Boletych, Michael, filius 
Sebastiani, Martinus Parvus, Johannes Peronis, jurati, aliique cives et 
hospites civitatis montis Grechensis in anno cuius iam tercia instaret 





Doc. 64. — An. 1433. 75 


revolucio, circa festum Penthecostes, tunc preteritum, cum quamplu- 
ribus equitibus et peditibus manu armata ad quoddam fenile ipsius 
capituli prope in silvam Rodes, habitum, irruentes, fossatum ipsius 
fenilis cum maximis laboribus et expensis in antiquo eius cursu re- 
novatum, repleri et cum superficie terre taliter adequari fecissent, 
ut nec fossatum ibi fuisse apparuisset, et tandem pecora et pecudes 
ipsius civitatis in ipsum fenile inpelli et sub armatorum custodia 
pluribus diebus et noctibus pasci disposuissent, per quod ipsum fenile 
destruxissent et anichilassent; de quo non contenti prefati jurati, nec 
non Nicolaus judex et Petrus Hungarus similiter judex, cum aliis 
ipsius civitatis civibus in anno proxime preterito in maiorem prefati 
capituli oppressionem, gregem ipsius civitatis per totam estatem in 
ipso fenili similiter sub custodia plurimorum armatorum pasci fe- 
cissent et custodiri, disponentes: ut si quis homo capituli in ipso fe- 
nili reperiretur, ibidem interficeretur; quorum metu nullus homo 
dicti capituli ad ipsum fenile pro eius revisione et custodia ire de- 
buisset, quo sic tot jam vicibus destructo et anichilato per huius- 
modi ipsorum metum et tiranidem dictum fenile ab ipso capitulo 
alienare et sibi ipsis potencialiter appropriare conarentur, potencia 
mediante, in ipsius capituli preiudicium ef dampnum valde magnum. 
Unde facta huiusmodi inquisicione eodem die inquisicionis idem homo 
vester presente eodem nostro testimonio, Stephanum, filium Michaelis 
modernum ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Italicum, Be- 
nedictum dombrensem, prenotatos, Petrum Hungarum, Georgium sar- 
torem et Nicolaum, alias judices, nec non Fabianum litteratum, Fryche, 
Blasium, filium Wytezych et Georgium, filium Francisci ac alios ju- 
ratos cives, hospites et totam communitatem predicte civitatis montis 
Grechensis in eadem civitate montis Grechensis contra memoratum capi- 
tulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Georgii martiris, nunc 
venturas, vestre serenitatis evocasset in presenciam, racionem de pre- 
missis reddituros. Datum octavo die diei inquisicionis et evocacionis 
predictarum. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo tercio. 

(A tergo). Domino regi. Pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis contra providos viros Stephanum, filium Michaelis modernum 
ac Michaelem, filium Sebastiani, Anthonium Ithalicum et Briccium, 
filium Benedicti alias judices ac cives, hospites et totam communi- 
tatem civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam, ad octavas festi 
beati Georgii martiris in presencia domini nostri regis inquisicionis et 
evocacionis relacio. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
eccl zagrab. Act. Cap. ant. fasc. IO nr. 23. 





76 Doc. 65. — An. 1433. 





65. 
Anno 1433, 24. Junii. Zagrabiae, 


Hermanus, Cileae comes et banus, quibusdam personis mandat, ut fines 
communitatis civil. Grecensis et capituli in vicis Rudeš, Vrabde et Grmlje 
sitis, de quibus jus ambigitur, explorent. 


Hermannus Cilie, Sagorieque comes etc. regni Sclauonie banus. 
Reverendo in Christo patri, amico carissimo et fideli, domino Johanni 
episcopo Tynniensi nec non honorabili, egregiis et nobilibus, fide- 
libus dilectis, domino Nicolao de Orbaua, lectori ecclesie chasmensis, 
Petro Ade, vicario in temporalibus episcopatus zagrabiensis, Georgio 
de Bigzad, Johanni Weriunburger capitaneo nostro Sagoriensi et ma- 
gistro Michaeli de Rauen salutem cum dileccione. Quia factum dis- 
sensionis inter venerabiles nobis dilectos dominos canonicos ecclesie 
zagrabiensis ex una et providos viros nobis dilectos, judicem, juratos, 
ceterosque cives et hospites civitatis montis Grecensis iuxta Zagrabiam 
partibus ex altera, de et super quibusdam terris arrabilibus et pratis 
circa metas possessionum Rodes ac Rabocz et Gvrimlye vocatarum 
habitis et adiacentibus, alias dudum exorte et per vos, cuius iam 
tercia vel quarta anni instaret revolucio, una cum quondam domino 
Johanne episcopo zagrabiensi reambulatum et revisum et iam de novo 
partes inter predictas resuscitatum per vestram fidelitatem quemad- 
modum alias revisum extitit, iterum reambulari volumus et revideri. 
Fidelitati igitur vestre committimus firmiter et mandamus, quatenus 
mox visis presentibus ipso die dominico proximo festum sancti Jacobi 
precedente, ad facies dictarum terrarum et pratorum procedentes, 
inibique presentibus partibus utrisque, quas harum serie ad id venire 
jubemus, metas et limites prelibatarum terrarum arabilium et pra- 
torum alias per vos revisas rursus suo modo reambulare et revidere, 
reambulatasque et revisas cum serie prime reambulacionis, in quo 
statu hoc factum eotunc dimiseritis et que dictarum parcium contra 
huiusmodi vestram dimissionem venerit aut fecerit, nobis vestris pa- 
tentibus litteris clarius denotatum remittere debeatis, ut secundum 
hoc pretactum factum proximis in octavis, scilicet sancti Jacobi ibidem 
Zagrabie, utrimque audiendis, eo melius decidere et concludere vale- 
amus. Et secus non facturi. Presentibus quoque perlectis, reddi ju- 
bemus presentanti. Datum ipso die sancti Johannis baptiste sub castro 
nostro Montis regalis. Anno domini millesimo quadringentesimo tri- 
cesimo tercio. Commissio propria domini bani. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch 
ven, Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 10. nr. 22. 


Doc. 66. — An. 1433. 77 


. 86. 


Anno 1433, 20. Julii. Romae. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, Rudoipho Albeno, nobili de Medved, 
mandat, ut ex Johannis Albeni, episcopi zagrabiensis, testamento dimidium 


pretii castri Kuvar et civitatis Kaproncae testamenti executoribus. assignet. 


Commissio propria domini imperatorls. 


Sigismundus dei gratia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie etc. rex. Nobili Rudolffo de Alben residenti in 
castro Medwe, fideli nostro dilecto, gratiam nostram et omne bonum. 
Nobilis, fidelis, dilecte! Quemadmodum quondam venerabilis Johannes 
episcopus zagrabiensis, cancellarius noster devotus, dilectus frater 
tuus, bone memorie, suum diem clausit extremum, suumque testa- 
mentum condidit et fecit, in quo testamento castrum Kewar ac civitas 
Kapruncza cum suis pertinenciis comprehenduntur, et super eisdem certa 
summa pecuniarum ad fabricam ecclesie zagrabiensis est per eundem 
episcopum deputata. Sic nos huiusmodi testamentum audivimus et 
intelleximus bene clare; volentensque, quod huiusmodi testamentum 
in illo puncto nullatenus debeat impediri, sed suum sortiri effectum, 
fidelitati tue ex certa nostra scientia districte precipimus et mandamus 
presentium per vigorem, quatenus iuxta tenorem ipsius testamenti 
medietates de predictis castro Kewar ac civitate Capruncza una cum 
utilitatibus et pertinenciis suis executoribus huiusmodi testamenti 
absque contradictione et more dispendio visis presentibus assignes et 
condescendas habendum, tenendum, utifruendum et possidendum iuxta 
ipsius testamenti continenciam ipsis testamentariis et executoribus 
nullum impedimentum in eodem testamento et eius disposicione in- 
ferendo quovismodo. Aliter non facturus in premissis prout nostram 
gratiam volueris conservare. Datum Rome die XX. Julii Regnorum 


nostrorum anno Hungarie etc. XLVIL, Romanorum XXIII. Bohemie 
XIII, et imperii primo. 


Originale in charte. In margine infer. impressum est sigillum. In arch. ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap ant. fasc. 101. nr 25. 


78 Doc. 67. — An. 1433. 


67. 


Anno 1433, 28. octobris. Basileae. 


Sigismundus, Hungariae rex, Rudolphum Albenum, qui ex Johannis Albeni 
episcopi. testamento dimidium pretii. castri Kuvar et ciuitatis Kaproncae 
testamenti executoribus non assignavit, reprehendit, etque poenam minitatur. 
Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Dohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro egregio 
Rudolfo de Medwe alias de Alben salutem et graciam. Ad nostre de- 
ductum est noticiam maiestatis, quod licet condam reverendus do- 
minus Johannes episcopus zagrabiensis, frater tuus, in suis extremis 
directam medietatem tam nostre civitatis Kaproncza quam eciam 
castri nostri Kewar et suarum pertinenciarum cunctorumque proven- 
tuum eorumdem ipsum condam dominum episcopum titulo pignoris 
a maiestate nostra concernencium ad fabricam ecclesie sancti regis 
Stephani zagrabiensis testamentaliter legaverit per executores sui te- 
stamenti usque tempus redempcionis earumdem civitatis et castri con- 
servandam et pro huiusmodi fabrica atque labore ipsius ecclesie fide- 
liter percipiendam et dispensandam disposuerit et commiserit. Tamen 
tu, nescitur qua ductus presumpcione, ipsam medietatem predictarum 
civitatis et castri suarumque pertinenciarum memoratis executoribus 
dare et remittere denegasses, ymmo quod deterius est, eciam pre- 
dictos proventus ex ipsa medietate civitatis et castri, suarumque 
pretinenciarum predictarum provenientes, ipsos executores perci- 
pere et levare non admisisses in tui honoris scandalum et salutis 
tue anime notabile detrimentum. Et quia nos predictum testa- 
mentum antefati condam domini episcopi, fratris tui, quod ad 
pia et salubria opera conditum est, in suo vigore volumus rema- 
nere, ideo fidelitati tue firmissime precipimus et mandamus, qua- 
tenus habita presencium noticia super omnibus proventibus predictis 
ex iamdicta medietate civitatis et castri suarumque pertinenciarum 
predictarum per te anno in presenti perceptis pretitulatis executo- 
ribus testamenti prenotati plenarie satisfacere debeas, ipsamque me- 
dietatem civitatis et castri ac suarum pertinenciarum prenotatarum 
sepefatis executoribus secundum formam predicti testamenti per 
ipsum condam dominum episcopum, fratrem tuum, conditi, remittere 
et resignare debeas omnibus modis et nec te peramplius de predicta 
medietate civitatis et castri ac suarum pertinenciarum, proventuumque 
et quarumcumque obvencionum earum intromittere presumas quovis 
modo, quinymmo ipsam civitatem et castrum cum suis pertinenciis 


Doc. 68. — An. 1433. 79 





atque proventibus universis antelatis executoribus tenere et conser- 
vare, levareque et percipere sinas et permittas sine difficultate et 
contradiccione aliquali, ulteriori nostro mandato super inde non ex- 
pectato. Qui si secus feceris, ex tunc commisimus et harum serie fir- 
miter committimus fideli nostro spectabili et magnífico Hermanno 
Cilie et Zagorie comiti, regnique nostri Sclauonie bano, socero nostro 
carissimo, ut ipse te ad premissorum nostrorum mandatorum sed et 
testamenti prennarrati omnimodam observacionem eciam per tua gra- 
vamina arcius compellat et astringat auctoritate nostra sibi in hac 
parte specialiter attributa mediante. Et nichilominus memoratis exe- 
cutoribus annuimus et harum serie concedimus (plenam) facultatem, 
ut ipsi contra te si secus feceris rigore juris et justicie eciam per 
censuram ecclesiasticam agere possint et procedere valeant, si neces- 
sarium fuerit et opportunum. Secus ergo nullatenus facere presumas 
gracie nostre sub optentu. Presentes eciam post earum lecturam reddi 
iubemus presentanti. Datum Basilee in festo beatorum Simonis et Jude 
apostolorum. Anno domini MCCCCXXXIIIl. Regnorum nostrorum anno 
H(ungarie etc. XL)VII, Romanorum XXIIIL Bohemie XIII. imperii 
vero primo. | 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigilum maius. In 
archivo ven. Cap. zagrab. Act. Cap. (non registrata). 


68. 


Anno 1433, 11 novembris. Budae, 


Matheus de Paloch, judex curiae, capitulo časmensi mandat, ut commu- 
nitatem montis Grecensis proßter vim capitulo zagrab. illatam, per legatum 
: in jus ducat. 


Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis comes M(a- 
theus de Paloch, judex curie domini Sigismundi, dei gracia Roma- 
norum regis), semper augusti, ac (Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Cro- 
acie etc.) regis, amiciciam paratam cum honore. Noveritis, quod ma- 
gister Georgius Lad. . . pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis cum 
procuratoriis litteris eiusdem iuxta continenciam litterarum (nostrarum 
provoca)toriarum in octavis festi beati Michaelis archangeli (nunc pro- 
xime preteriti), in figura nostri judicii (comparendo, contra Stephanum, 
filium) Michaelis modernum ac Michaelem, filium Sebastiani, Antho- 
nium Italicum, Briccium, filium Benedicti, Petrum Hungarum et Ge- 
orgium sartorem alias judices nec non Fabianum (litteratum, Fryche,) 
Blasium, filium Wythezich, Georgium, filium Francisci et alios (ju- 
ratos cives et hospi)tes et totam communitatem civitatis montis Gre- 


80 Doc. 68. — An. 1433. 
censis de iuxta Zagrabiam, quasdam litteras vestras inquisitorias et 
evocatorias domino nostro regi ad suum regium litteratorium man- 
datum rescriptas, asserentes accionem et proposicionem dicti capituli 
litteris contineri in eisdem, nobis presentavit declarando: quod Bla- 
sius filius Benedicti de Therzthenyk, regius, et discretus vir Georgius 
presbiter chori ecclesie vestre predicte prebendarius. vester, homines 
ad regium litteratorium mandatum transmissi, feria quarta proxima 
post dominicam Ramispalmarum, proxime preteritam, in comitatu 
zagrabiensi procedendo, ab omnibus quibus decuisset et licuisset 
palam et occulte diligenter de infrascriptis inquirendo talem scivis- 
sent veritatem: quomodo Chwn, judex, Valentinus, Gobech dictus, An- 
thonius de Florencia, Johannes, filius Peronis, Demetrius, Martinus 
sartoris, decanus, Georgius de vico sutorum, Andreas, filius Petri, 
Paulus Thatar, jurati ; Michael, filius Sebastiani, Johanes Zygethchyak 
dictus, Johannes Pehem, Johannes Hungarus, Gregorius Hudosthyz, 
Briccius, frater eiusdem, Jaxinus, filius Bok, Clemens in(stit)or, Ja- 
komellus, Paulus, filius Giuan, Paulus Hungarus, Egidius carnifex, An- 
thonius, Petrus dictus Plemenschyak, Chaganchewych, Paulus Sal- 
kowych, Paulus carnifex, Martinus juratus, Blasius dictus Frawyn, Lau- 
rencius institor, alter Laurencius Sydowchych, Andreas Ztepkouich, 
Dominicus Maxethych, Stephanus litteratus dictus Rakarych, Grego- 
rius Valentini, Benedictus Rufus, Dionisius Mozlawech, Paulus Rusman 
dictus, Mathyas sartor, Ladislaus et Emericus aurifabri, Farkasius, 
filius Egidii, Ivan Italicus, Paulus sartor, Kwsuc carnifex de civitate; 
item Dominicus et Paulus sellipares, Nenned, Blasius sutor. Stephanus 
dictus. Kweth, faber, Johannex pellifex, Nicolaus, Andreas dicti Bog- 
danych, Clemens Praudych, Paulus Iwankowych, Ambrosius, Georgius 
filius Francisci, Thomas Kryuiych, Thomas Carnus, Nicolaus, Valentinus 
dictus Peren, Gyurak et Valentinus dicti Mozlawech, Paulus sagitarius 
Thomas dictus Diuaek, Jacobus, Elyas sagitarii, Johannes arcupar, Va- 
lentinus sutor, Valentinus Anthonii et Galus arcupares, ceterique uni- 
versi cives et populi civitatis montis Grechensis in eadem civitate et 
in suburbio eiusdem civitatis juxta Zagrabiam, mala eorum opera in 
ipsum capitulum a diuturnis temporibus crudeliter et inmaniter exer- 
cuissent et commisissent, et que nuperrime evasissent, sumpta exinde 
temeritatis audacia in anno domini millesimo quadringentesimo vige- 
simo secundo preterito, videlicet in festo sancte Trinitatis turrim ip- 
sius capituli in dicto monte Grech habitam, ubi res et bona dicte 
ecclesie et dicti capituli zagrabiensis propter metum Turcorum ad con- 
servandum reposuissent, obsidentes, et multa caterva hominum arma- 
torum circumvallantes, magistrum Ladislaum de Dauooth socium et 


1 
- 


Doc. 68. — An. 1433. 81 


concanonicum pro tunc ipsorum pro custodia dictarum rerum et bo- 
norum ipsius ecclesie et capituli in eadem turri constitutum capere 
et interficere sathagentes, positis eidem hinc inde insidiis, pluribus 
diebus eundem  prestolassent; et ut ipsos canonicos ipsius capituli 
absque sono campane et sine strepitu clangoris hominum in domibus 
eorum incautos reperire potuissent, erecto vexillo in turri ecclesie 
sancti Marci in dicta monte Grechensi habita, omnes unanimiter ar- 
mati, ad invadendum dictum capitulum fuissent congregati; et nisi 
idem Ladislaus de Dawoth concanonicus eorum in dicta turri ipsius 
capituli existens, rumorem populi et discursum armatorum hominum 
et sagittarum hinc inde per vicos et plateas eorum senciens. erecto 
parvo lineo in uno baculo ligneo ipsis canonicis et clero ipsius ec- 
clesie zagrabiensis de ipsa turri signum dedisset, et ipsi hoc signo 
viso et intellecto, cum rebus et bonis eorum ad ecclesiam kathe- 
dralem et curiam episcopalem affugissent, predicti cives et hospites 
eorum malignum propositum utique opere complevissent. Et quia hoc 
ipsum pro tunc facere non potuissent, ob hoc iterum habitis inter se 
colloquiis et fraudulentis occasionibus, congregati ad quoddam terri- 
torium dicti capituli Croogh vocatum, retro claustrum sancti Nicolai 
fratrum Predicatorum habitum, in cuius pacifico dominio dictum ca- 
pitulum a centum annis vel citra pacifice extitisset, quosdam eorum 
concives cum armis et sagittis destinantes, nonnullos homines ho- 
norabilis viri domini Mathye, eotunc prepositi ipsius ecclesie zagra- 
biensis, quosquidem cum bobus et aratris ad dictum territorium ad 
arandum destinasset, cum minis et vituperiis de ipso territorio expul- 
sissent, aliis eorum concivibus invicem similiter cum armis preterea 
congregatis, ut si ipse prepositus vel capitulum aliquos eorum fami- 
liares ad repellendum dictos eorum concives, videlicet quos ad ir- 
ritandum et provocandum misissent, destinassent, subito omnes una- 
nimiter super dictum capitulum absque dubio iruisseht. Item, iidem 
cives et hospites adhuc, ut eorum malignum propositum contra dictum 
capitulum a diu conceptum adimplere potuissent, occasiones nequiter 
excogitando, die dominico proximo ante festum beate Margarethe vir- 
ginis et martiris, similiter preteritum, certos eorum concives, videlicet : 
Anthonium de Florencia et Valentinum, dictum Gobech, cum aliis 
tribus vel quatuor ad medium dominorum de dicto capitulo, ubi ipsi 
in sacristia ecclesie eorum kathedrali post missam capitulariter fuis- 
sent congregati, destinantes, per eosdem ipsis dominis expresse inti- 
massent: quod ipsi domini de capitulo ad metendum fruges eorum 
in dicto territorio eorum Croogh vocato seminatas et tunc ad messem 
paratas, homines eorum nullo modo deberent destinare, addendo et 
6 


82 | Doc. 68. — An. 1433. 


dicendo eis publice, quod si secus facerent, extunc ipsi vellent ipsas 
fruges manu armata ab ipsis recipere et ipsum territorium contra 
predictum capitulum defensare, plures minas eisdem dominis de dicto 
capitulo ibidem inponentes. Tandem sequenti die, videlicet in festo beate 
Margarethe virginis et martiris, similiter eodem anno, qua die videlicet 
in ipsa civitate forum annuale seu nundine cum certis libertatum prero- 
gativis a diu celebrari consvevissent, hora vesperarum, dum ipsi domini 
de dicto capitulo cum clero ipsius ecclesie vespertinum officium decan- 
tassent, predicti cives et hospites et signanter in platea sutorum in 
suburbio dicte civitatis commorantes, coadunatis sibi nonnullis homi- 
nibus servientibus, qui ad huiusmodi nundinas seu forum annuale ipso 
die festi beate Margarethe virginis in dicta civitate celebrari solitas, 
fuissent congregati, ex preconcepta a diu contra ecclesiam zagra- 
biensem ac capitulum et clerum eiusdem ecclesie rancoris malicia, 
manibus armatis et potenciaris ad predictum capitulum contra liber- 
tates eorum et cetera pacta pacis et concordie inter ipsum capitulum 
et cives, temporibus diu retroactis innita et facta, vigorosisque litteris 
sub certis penis in eisdem expressis firmata, per ipsos cives jam se- 
pius et signanter tempore combustionis domorum canonicalium de 
dicto capitulo per eosdem cives pridem facte, ausu temerario, violen- 
taque manu hostiliter descendendo, curiasque et domos eorumdem  ca- 
nonicorum et signanter dominorum Ladislai de Dawoth, predicti, Jo- 
hannis Farkasii archidiaconi de Bexen, magistri Michaelis doctoris artis 
medicine et Johannis cantoris eiusdem ecclesie inmaniter invadendo 
et subintrando serasque et clausuras, nec non hostia domorum et ce- 
lariorum confrangendo, lectisternia, pulvinaria ac laridos et pares et 
bona in eisdem domibus eorum repertas et inventa auferrendo et 
asportando; duos familiares magistri Jacobi de Zerdahel videlicet : Ma- 
thyam et Gregorium, item quatuor familiares magistri Nicolai Almani, 
scilicet: Lucam, Stephanum, Paulum et Petrum, item Jaxe familiarem 
domini Thome prepositi ecclesie bachyensis, canonicorum ecclesie za- 
grabiensis, gravibus sagittarum (ictibus) letaliter vulnerassent; et Gyurak 
villicum domini Petri dubicensis et Demetrium jobagionem magistri 
Georgii de Marocha, similiter canonicorum eiusdem ecclesie miserabili 
nece interemissent ; Anthoniumque dictum Chunek, jobagionem memorati 
domini Mathye prepositi prope Ebres commorantem, diris et letalibus 
ictibus sagittarum affecissent et per predictum capitulum discursus fa- 
ciendo, replicatis clamoribus vociferando: sacerdotes, sacerdotes interfi- 
cite, plures ex ipsis civibus usque ad ipsam ecclesiam kathedralem cuccur- 
rissent et nonnulas sagittas seu ictus sagittarum in ipsam ecclesiam et eius 
turres ac quosdam dominos de capitulo predicto, qui ibi fuge presidio 


Doc. 68. — An. 1433. 83 
afugissent emittendo, et nisi ipsi domini et canonici de predicto capi- 
tulo rumore perterriti de ipso vesperarum officio, ad quod fuissent 
congregati ad sacristiam fugiendo se reclusissent et certorum hominum 
ac familiarium condam Dionisii bani ac reverendi in Christo patris, 
domini Johannis episopi zagrabiensis, regie et reginalis maiestatum 
sumpmi cancellarii aliorumque nonnulorum proborum et nobilium 
virorum, qui ad ipsum forum annuale convenissent, furibundo dic- 
torum civium occursu se viriliter opponencium presidio et auxilio 
fuissent defensati, omnes in eadem ecclesia pariter extitissent jugulati. 
Eo non contenti predicti cives et hospites, et presertim, ut prefertur, 
in platea sutorum residentes, sequenti die videlicet feria tercia pro- 
xima post predictum festum beate Margarethe virginis ad sonum cam- 
pane, ut consvevissent, ad consilium congregati extitissent, nisi per ali- 
quos probos et bonos homines, quibus mala huiusmodi displicuissent, 
ab eorum propositu fuissent prohibiti, unanimiter ad dictum capitulum 
irruendo, domos et edificia canonicorum immo et ipsam ecclesiam 
furioso impetu invadere, resque et bona ac litteras et privilegia tam 
dicte ecclesie quam nobilium et aliorum hominum inibi reposita, sacri- 
lega manu auferre et asportare et totum clerum interimere voluissent 
potencia eorum mediante, in preiudicium ipsius capituli et dampnum 
satis grande. Facta huiusmodi inquisicione ipsi eadem die prefatos 
Stephanum, filium Michaelis modernum, Michaelem, filium Sebastiani, 
Briccium, filium Benedicti; Anthonium italicum, Petrum Hungarum, 
Nicolaum et Georgium sartorem, alias judices, Fabianum litteratum, 
Fryche, Georgium, filium Francisci et Blasium, filium Wythezych, 
juratos ac alios universos et quoslibet cives et hospites ac totam com- 
munitatem prescripte civitatis montis Grechensis in eadem civitate mon- 
tis Grechensis contra annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad oc- 
tavas festi beati Georgii martiris tunc venturas in regie serenitatis evo- 
cassent presenciam, racionem de premissis reddituros. Ad quasquidem 
Octavas festi beati Michaelis archangeli, (sc) prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capiiuli in persona eiusdem con- 
gruis diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in 
presenciam non venerant neque miserant, se mediantibus aliis litteris 
nostris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permittentes; . 
postulans prefatus procurator dicti capituli, eidem ex parte memo- 
ratorum in causam attractorum per nos in premissis juris equitatem 
inpertiri. Et quia prefati in causam attracti ad premissa vice secun- 
daria evocandi fore visi fuerant, pro eo vestram amiciciam litteratorie 
pecieramus diligenter, quatenus vestrum mitteretis hominem pro testi- 


monio fidedignum, quo presente homo regius infra declarandus, me- 
* 


84 Doc. 68, — An. 1433. 

moratos in causam attractos in premissis peremptorie responsuros, 
racionemque efficacem reddituros contra annotatum capitulum ecclesie 
zagrabiensis ad octavas festi Epiphaniarum domini tunc venturas re- 
giam evocaret in presenciam, et post hec ipsius evocacionis seriem 
cum nominibus evocatorum ad easdem octavas dicto domino meo 
fideliter rescriberetis. A quibusquidem octavis, dum causa parcium 
prescripta partes inter easdem seriebus litterarum nostrarum prorogatori- 
arum ex commissione prelatorum et baronum regni ventillanda, ad pre- 
sentes octavas festi beati Jacobi apostoli prorogative devenisset, tandem 
ipsis octavis festi beati Jacobi apostoli instantibus, Ladamer de Ada- 
nooch pro dicto capitulo ecclesie zagrabiensis cum procuratoriis litteris 
eiusdem in nostram veniens presenciam, litteras vestras super premissa 
evocacione dicto domino meo regi rescripcionales rursus presentavit, 
in quibus per Michaelem de Kysgora regium, et Jacobum presbiterum 
chori ecclesie vestre predicte prebendarium vestrum, homines, feria 
quinta proxima post festum Concepcionis virginis gloriose, proxime 
preteritum prelibatos Stephanum, filium Michaelis, modernum, Mi- 
chaelem, filium Sebastiani, Petrum Hungarum, Anthonium italicum, 
Briccium, filium Benedicti et Nicolaum alias judices, Fabianum lite- 
ratum, Fryche, Georgium, filium Francisci et Blasium, filium Wythe- 
zych ac alios universos et singulos juratos, consiliarios, cives, hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grechensis de juxta Zagrabiam 
in eadem civitate montis' Grechensis contra annotatum capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad dictas octavas festi Epiphaniarum domini regiam 
in presenciam legittime evocatos fore comperimus manifeste. Ad quas- 
quidem octavas festi beati Jacobi apostoli (sx) prefati in causam attracti 
per annotatum procuratorem dicti capituli in persona eiusdem congruis 
diebus ipsarum octavarum coram nobis expectati, nostram in presen- 
ciam non venerunt neque miserunt, sed mediantibus aliis litteris nos- 
tris judiciariis exinde confectis in judicio aggravari permitentes, 
postulans prefatus procurator dicti capituli eidem ex parte predic- 
torum in causam attractorum, per nos in premissis juris equitatem 
elargiri. Et quia prelibati in causam attracti ad premissa vice terci- 
aria evocandi fore videbantur, pro eo vestram amiciciam presentibus 
petimus diligenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente: Valentinus, filius Stephani, vel Nicolaus 
aut Demetrius de Drenoua sin Dionisius, filius Emerici de Adanouch 
seu Lucas sive Michael de Kysgara, neve Ladomer de dicta Adanoouch 
aliis absentibus, homo vester, prefatos in causam attractos in premissis 
peremptorie responsuros, racionemque efficacem reddituros ac de 
sexaginta sex marcarum nobis et parti adverse satisfacturos contra 


Doc. 69. — An. 1433. 85 





annotatum capitulum ecclesie zagrabiensis ad octavas festi beati Mi- 
chaelis archangeli nunc venturas regiam evocaret in presenciam; et 
post hec ipsius evocacionis seriem cum nominibus evocatorum ad 
easdem octavas dicto domino meo regi fideliter rescribatis. Datum 
Bude tricesimo septimo die termini prenotati. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo tercio. 

(4 tergo). Amicis suis reverendis capitulo ecclesie chasmensis, 
pro honorabili capitulo ecclesie zagrabiensis, contra Stephanum, filium 
Michaelis, modernum judicem civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam et alios intrascriptos ac octavas festi beati Michaelis archan- 
geli, evocatoria. 


Originale satis lacerum in cbarta. Vestigium unius sigili a tergo. In arch. 
ven. capit. zagrab. Act. capit. ant. fasc. 6. nr. 22. 


69. 


Anno 1433, 22. decembris. 


Sigismundus Hungariae etc. rex, communitati montis Grecensis imperat, ne 
impediat, quominus Turcorum invasionis metu, capitulum zagrabiense turrim 
»Popov turen“ vocatam sitamque in communitate reficiat atque muniat. 
Commissio propria domini imperatoris, 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
providis, judici, juratis, ceterisque civibus et toti communitati nostre 
civitatis montis Grecensis de Zagrabia salutem et graciam. Gravem 
querelam per fideles nostros venerabiles decretorum doctores, dominos 
Johannem Bachensteyn camarcensem et alterum Johannem de Wrbowcz, 
archidiaconos, canonicos ecclesie zagrabiensis, pro parte honorabilis 
capituli eiusdem ecclesie zagrabiensis nobis allatam, recepimus con- 
tinentem, quod cum ipsi nuper metu et formidine sevissimorum Tur- 
corum partes illas sepenumero vastancium ac cuiusdam Rottar, qui 
ipsum capitulum tirannice et hostiliter invadere velle famabatur per- 
territi, turrim eorum angularem, quam intra muros prefate civitatis 
nostre montis Grecensis ex donacione et institucione divorum nostro- 
rum predecessorum regum Hungarie tenent et possident, in suis tec- 
turis, muris et edificiis collapsam ac defectus et ruinam pacientem, 
reformare, in ipsaque pro tuciori preservacione et conservacione cle- 
nodiorum, ornamentorum ac rerum et bonorum prefate ecclesie za- 
grabiensis certas testudines et woltas construere et edificare voluissent, 
tunc vos, nescitur qua ducti presumpcione, eos ab huiusmodi reforma- 
cione et tectura prefate turris ac structura et edificacione huiusmodi 


86 Doc. 69. — An. 1433. 
woltarum et testudinum intra ipsam turrim causis ex premissis fa- 
cienda inhibuissetis et nec ad huiusmodi reformacionem tecture ante- 
fate turris, construccionem et edificacionem woltarum et testudinum 
predictarum admisissetis, gravem iniuriam ipsi capitulo per hoc in- 
ferendo. Verum quia nobis nuper in urbe Romana existentibus, 
quidam vestri concives, nostre celsitudinis accedentes conspectum, de 
prefato capitulo in eo conquerebantur, quod idem capitulum antefatam 
turrim eorum cum suo situ et cum acie et area ad ipsam turrim 
pertinentibus a prefata civitate per elevatum et ex lapidibus edifi- 
catum murum vellent recludere, obstruere et separare, nosque eisdem 
concivibus vestris per expressum tale recordamur ex ore nostro pro- 
prio eotunc dedisse responsum: quod huiusmodi edificacionem et 
elevacionem muri, per quem ipsam turrim cum suo situ et area a 
prefata civitate nostra separaretur et obstrueretur, nullomodo admit- 
temus; in tecturis tamen et omnibus aliis reformacionibus et repara- 
cionibus defectuum, rupturarum et ruinarum eiusdem turris ipsi capi- 
tulo plenam dedimus facultatem, prout iidem concives vestri, vos si 
voluerunt, clare super hoc informare potuerunt. Ideo fidelitati vestre 
firmissime precipimus et omnino volentes mandamus, quatenus habita 
presencium noticia, memoratas woltas et testudines ac alia edificia 
per memoratum capitulum pro tuciori preservacione et conservacione 
clenodiorum, ornamentorum ac rerum et bonorum antefate ecclesie 
zagrabiensis infra ipsam turrim edificare et facere, ipsamque turrim 
in sua tectura sub tali forma et disposicione sicut nunc existit et in 
omnibus aliis suis rupturis ac defectibus reformare permittatis, demptis 
tantum altis et notabilibus extensis meniis et propugnaculis vulgo 
erkel dictis in ipsa turri de novo faciendis, que nolumus fieri in pre- 
iudicium nostre civitatis supradicte. Preterea prefati uterque domini 
Johannes, doctores, nominibus quibus supra, nostre querulose dete- 
xerunt maiestati, quod post reversionem de pretacta urbe Romana, 
dictorum vestrorum concivium vos multimode, ipsos dominos de dicto 
capitulo in propriis ipsorum territoriis impedivissetis, perturbassetis 
et molestassetis, impedireque, perturbare ac molestare non cessaretis 
de presenti in grande preiudicium ipsorum dominorum de capitulo 
prenotato. Et quia uti exinde manifeste recordamur, eotunc spectabili 
et magnifico Hermanno Cilie, Zagorieque comiti ac regni nostri Scla- 
uonie bano, socero nostro carissimo ac fideli, dilecto, in eo districte 
mandaveramus, ut omnes differencias, contenciones atque controversias 
inter pretactum capitulum ab una, et vos ab altera partibus exortas 
et suscitatas sopire, complanare ac fine debito terminare deberet. 
Qui tamen, uti ex pretactorum conquerencium significacione intelle- 


Doc. 70. — An. 1434. 87 


ximus nil in hiis usque in presenciarum facere curavisset; ideo fide- 
litati vestre simili nostro sub precepto firmiter iniungimus, quatenus 
interim, donec videlicet et quousque prefate differencie, contenciones 
et controversie inter dictos dominos et vos per prefatum comitem 
Cilie, aut aliquem alium per nos ad id deputandum seu propriam 
nostram maiestatem complanabuntur, seu forma juris sedabuntur et 
eciam expost prefatos dominos in eorum territoriis, in quorum do- 
minio iidem de presenti existunt, et pro tunc dum prefati vestri con- 
cives in dicta urbe Romana in presencia nostre maiestatis fuerunt, extite- 
runt, sed et aliis ipsorum possessionibus ac juribus possessionariis atque 
tenutis nullatenus impedire, molestare et perturbare presumatis nec 
sitis ausi modo aliquali. Qui si contrarium feceritis, extunc commi- 
simus et serie presencium committimus fideli nostro magnifico comiti 
Matkoni, inter cetera episcopatus zagrabiensis et antefate civitatis 
nostre gubernatori et suas vices ibidem gerentibus, ut ipsi vos ad 
observacionem prefatorum nostrorum mandatorum arcius compellant 
et astringant. Secus ergo facere non ausuri nostre gracie sub obtentu. 
Presentes autem post earum lecturam reddi jubemus presentanti. 
Datum Basilee feria tercia proxima ante festum nativitatis Domini. 
Anno eiusdem MCCCCXXX tercio. Regnorum nostrorum, anno Hun- 
garie etc. XLVIL. Romanorum XXIII. Bohemie XIII. Imperii vero 
primo. 

Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
archiepisc. zagrab. Politica fasc. I. nr. 2. 


7O. 
Anno 1434, 16. martii. Basileae. 

Siıgismundus Hungariae etc. rex, Georgto archiepiscopo strigontensi mandat, 
ut in ius vocet Rudolphum Albenum, qui legatum ab Johanne Albeno 
episcopo ecclesiae. cathedrali sagrabtensi relictum adhuc non solvit. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fideli nostro devoto 
et sincere dilecto reverendissimo in Christo patri, domino Georgio 
archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti perpetuo ac primati 
et apostolice sedis legato nato salutem et graciam. Nuper pro parte 
honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis contra et adversus egregium 
Rodolfum de Alben et de Medwe, fratrem scilicet carnalem. condam 
reverendi patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, proposita nobis 
gravi querela continente in effectu, quomodo ipse Rodolfus contra 


88 Doc. 70. — An. 1434. 


disposicionem et legacionem testamentariam, prefati condam domini 
Johannis episcopi de medietate castri Kuwar et oppidi Kaproncza 
per nos dudum ipsi condam domino Johanni episcopo pro septem 
millibus florenis auri impignoratorum , iamfato capitulo zagrabiensi 
ex eo factam, ut proventus eorumdem tamdiu, donec per nos 
redimerentur, et post ipsorum redempcionem medietatem prenomi- 
natorum septem millium florenorum auri per dictum capitulum 
zagrabiense et executores sui testamenti ad fabricam dicte ecclesie 
zagrabiensis dispensarentur, ad huiusmodi medietatem iam dictorum 
castri et oppidi dictum capitulum zagrabiense et testamenti ipsius 
condam domini Johannis episcopi executores nullatenus admisisset 
neque admittere vellet, eandem apud manus suas potencialiter reti- 
nendo, dicens et subinferens idem Rodolfus, prout ipse eciam coram 
nobis hoc idem asserebat huiusmodi testamentariam disposicionem 
prelibati condam domini Johannis episcopi, fratris sui, frivolam esse 
et nullis posse aut debere viribus subsistere, cum de eisdem ipse 
nullam testandi habuerit facultatem; et quod insuper idem Rodolfus 
quandam villam Cralyoucz et tributum in Czerye exigi solitum, que et 
quod per condam reverendum patrem dominum Eberhardum epis- 
copum zagrabiensem pro celebrandis in perpetuum missis in quodam 
altari in ipsa ecclesia per ipsum instituto, capitulo predicto et recto- 
ribus ipsius altaris donate extitissent, et quorum dominium atque 
pacificam possessionem idem capitulum et rectores ipsius altaris per 
totum tempus ipsius condam domini Johannis episcopi habuissent, ab 
eisdem auferre et ad castrum Medwe applicare et annectere conaretur, 
allegans ipse Rodolfus, prout et coram nobis personaliter allegavit, 
dictam villam ac tributum ad ipsum castrum Medwe semper et ab 
antiquo pertinuisse, et ipsum condam dominum Eberhardum epis- 
copum in preiudicium sui juris huiusmodi disposicionem de dictis 
vila et tributo facere non potuisse, mandaveramus per nostras lit- 
teras spectabili et magnifico Hermanno Cilie et Zagorie comiti, 
nostrique regni Sclauonie bano, socero nostro, ut causam huiusmodi 
testamentarie disposicionis et eciam ordinacionis prefati condam do- 
mini Eberhardi episcopi super premissis rebus inter iamfatum capi- 
tulum zagrabiense et rectores altaris prenotati ex una ac sepefatum 
Rodolfum ex altera partibus habitam, evocatis eisdem sui in presen- 
ciam et revisa littera testamenti dicti condam domini Johannis epis- 
copi, ceterisque juribus nec non proposicionibus et allegacionibus 
earumdem parcium cum sibi per nos adiunctis, visis, auditis, intel- 
lectis, examinatis, ruminatis et discussis judicaret ac fine debito et 
decisivo terminaret, partesque inter easdem in ipsa causa jure dictante 


Doc. 71. — An. 1434. 89 


judicialiter sentenciam ferret, non advertente illo tunc, quod huius- 
modi cause, que mere ecclesiastice sunt, non debeant in judicio se- 
culari tractari et judicari, quod nunc considerantes animo deliberato 
in contrarium mandati superioris, mandavimus prefato comiti Cilie, 
ut de judicio huiusmodi cause se nullatenus impedire aut intromit- 
tere presumat, sed eandem per prefatas partes libere et sine omni 
contradiccione ad tui presenciam deduci permittat judicandam. Et 
quia auctoritate prescripte natelegacionis apostolice, qua instar prede- 
cessorum tuorum archipresulum ecclesie strigoniensis fungeris huius- 
modi et alias quascumque causas ecclesiasticas, que ad te et tuam 
sedem judiciariam deducuntur, plenam servans juridicis processibus 
judicandi et fine debito terminandi nec non tuo judicio reluctantes 
per censuras ecclesiasticas coercendi habes facultatem. Hanc itaque causam 
pretactam inter iamfatos capitulum zagrabiense et rectorem altaris, nec 
non Rudolfom de Medve habitam, tuo judicio duximus committendam et 
committimus presencium per tenorem, te affectuose exhortantes et nichi- 
lominus tibi iniungentes, ut partibus prenarratis, quibus ut coram te 
compareant, precipimus in tui presenciam legittime ordine processuum 
juris ecclesiastici observato evocatis, dictam causam super rebus pre- 
missis, ut prelibatum est, inter antefatas partes habitam, cum om- 
nibus incidentibus, connexis et dependentibus partes inter easdem ser- 
vatis debite juridicis terminis judicare ac fine debito et decisivo juris 
ordine dictante terminare et prout opus fuerit et justicia svadebit 
super tuo judicio sentenciam diffinitivam ferre debeas et pronunciare 
recusa et subterfugio quibuslibet relegatis. Datum Basilee feria tercia 
proxima post festum beati Gregorii pape. Anno domini MCCCCXXX 
quarto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. XLVII. Romanorum 
XXIII. Bohemie XIII. Imperii vero primo. 


Originale in charte. In margine inferiori vestigium impressi sigilli. In arch. 
ven. capit. zagrab. Act. cap, ant. fasc. 2. nr. 30. 


71. 
Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. 


Mathaeus Talovac, episcopatus zagrab. gubernator, indicit, ne sola quaedam 
litigiosa, quae post Johannis Albeni episcopi mortem inter capitulum et 
communilatem civitatis relicta sunt, colantur, prius quam permiserit, 


Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis ac judex Comano- 
rum et gubernator episcopatus zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festum Visita- 
cionis virginis gloriose (Zagrabie) existentibus, honorabiles viri, do- 


90 Doc. 71. — An 1434. 


mini Johannes cantor et canonicus, vicariusque de capitulo ecclesie 
zagrabiensis sede vacante in spiritualibus generalis, ceterique canonici 
eiusdem ecclesie zagrabiensis, nostram adeuntes presenciam, presentibus 
et audientibus Johanne, filio Peronis judice et Anthonya ithalico, 
Petro Hungaro, Stephano, alias similiter judicibus, necnon Thoma, 
filio Cholny, Georgio sartore ac Benedicto similiter sartore et Fabyano 
litterato, juratis et civibus civitatis montis Grecensis de Zagrabia, contra 
et adversus eosdem, qui pro seipsis personaliter et pro ceteris omnibus 
et singulis civibus et hospitibus ipsius civitatis montis Grecensis cum 
sufficienti procuracionis mandato nostri in presentia adhebant, necnon 
universos juratos et cives civitatis antedicte proposuerunt et conquesti 
sunt gravi cum querella in hunc modum: quod licet alias reverendus 
in Christo pater dominus Johannes episcopus zagrabiensis ac sacri 
romani imperii et regni Hungarie summus cancellarius, felicis remi- 
niscencie, dominus et prelatus eorumdem dominorum canonicorum, 
gubernatorque ipsius civitatis in causa seu controversia inter ipsos 
dominos de dicto capituto zagrabiensi ac annotatos cives et hospites 
racione et pretextu cuiusdam magne quantitatis terre, necnon certi 
rubeti et nonnullorum fenilium ac pratorum dictorum dominorum 
canonicorum et ecclesie zagrabiensis predicte exorta et suscitata, de 
commissione et mandato serenissimi domini nostri imperatoris Sigis- 
mundi et regni Hungarie regis, unacum reverendo in Christo patre, 
domino Johanne episcopo, tunc electo thiniensi ac prepositure de 
Byenyko gubernatore et Petro, filio Ade de Zenthlewlek, alias vicario 
in temporalibus eiusdem episcopatus Zagrabiensis, necnon magistro 
Michaele prothonotario sedis crisiensis et magistro Johanne condam 
de Rakonok dicto ac aliis quampluribus probis et nobilibus viris 
iuxta continenciam litterarum eiusdem condam domini Johannis epi- 
scopi obligatoriarum ad fassiones earumdem utrarumque parcium 
confectarum et emanatarum, pro carum arbitris clectis inter dictum 
capitulum et annotatos cives civitatis predicte metas earumdem par- 
cium iuxta continencias privilegiorum et jurium tam ipsius capituli 
quam eciam annotate civitatis reambulassent et revisissent, revisisque 
eisdem metis pro eo, quod ipse eotunc realem earumdem metharum 
distinccionem inter partes predictas faccre non voluissent, eisdem 
partibus auctoritate superarbitrii in eisdem litteris suis obligatoriis 
contentis, id commisisset sub certis penis et obligaminibus, quod 
neutra parcium predictarum, ultra ea, in quarum terrarum, nemorum 
ct pratorum ipse partes tempore rcvisionis predictarum metharum 
dominio extitissent, nihil penitus sub eisdem obligaminibus de eisdem 
terris occupare et innovare vel extirpare debuissent; tamen ipsi cives 


Doc. 71. — An. 1434. 91 


dicte civitatis nihil omnino huiusmodi commissionem predicti domini 
episcopi curantes seu advertentes mox et in continenti, mortuo anno- 
tato condam domino Johanne episcopo zagrabiensi, sepissimis vicibus 
magnam partem terrarum, nemorum, fenilium et pratorum annotati 
capituli contra ipsius capituli inhibiciones occupassent in eisdemque 
multas extirpaciones faciendo easdem seminassent, feniliaque depasci 
ac conculcari et annichilari fecissent, eisdemque terris, fenilibus, ne- 
moribus et rubetis ad ipsorum libitum uterentur eciam de presenti 
potencia mediante, in preiudicium juris dicte ecclesie et annotatorum 
dominorum canonicorum satis grande. Quo audito, prefati Johannes; 
filius Peronis, judex ac Anthonya ithalicus, Petrus Hungarus, Ste- 
phanus alias similiter judices, nec non Thomas, Georgius, Benedictus, 
sartores, et Fabyanus litteratus, jurati et cives predicte civitatis, ut 
premittitur, pro se ipsis personaliter et pro aliis predictis civibus 
cum pleno mandato in nostram exurgendo presenciam responderunt 
ex adverso: quod ipsi post prescriptam revisionem metharum pre- 
dictarum nichil penitus de eisdem terris, nemoribus et pratis occu- 
passent et hoc revisione oculata proborum et nobilium virorum pos- 
sent comprobare, petentes nos, ut easdem methas revidcri facere 
dignaremur. Nos igitur auctoritate ipsius domini nostri imperatoris ct 
regni Hungarie regis in hac parte nobis attributa, partes inter easdem 
volentes super premissis certo cercius experiri et edoceri, egregios et 
nobiles viros Stephanum Bychkele de Zelnawar, Georgium de Byk- 
zaad, Andream, filium Vithecz de Kamarcha, Stephanum, filium 
Farkasii de Ebres et prefatum magistrum Michaelem ac alios quam- 
plures nobiles et probos viros ad revisionem dictarum occupancium 
duxissemus destinandos. Qui tandem exinde ad nos reversi et per 
nos requisiti diligenter, presentibus eisdem partibus, nobis uniformiter 
retulerunt eo modo: quod pretacti cives post preallegatam revisionem 
metharum et terrarum predictarum magnam partem prescriptarum 
terrarum arabilium, fenilium et rubetorum seu nemorum ultra con- 
signacionem per eundem dominum episcopum tempore annotate revi- 
sionis factam, occupassent et easdem terras extirpari, seminari, feni- 
liaque depasci et annichilari fecissent. Et licet dicti cives pro huius- 
modi accionis ipsorum potenciarie segetes in eisdem terris seminatas 
omnino perdere debuissent, tamen nos eisdem rigorem iusticie levi- 
tate misericordie temperare volentes, easdem segetes ipsis pro hac 
vice metendi et recipiendi annuimus. Sed quia nos, aliis arduis factis 
ipsius domini nostri imperatoris occupati ad presens finem et conclu- 
sionem facto in eodem inter partes predictas facere non valemus, ideo 
nos ipsam causam racione dicte occupacionis predictarum terrarum 


92 Doc. 72. — An. 1434. 


coram nobis modo prehabito vertentem, taliter duximus prorogandam: 
quod neutra parcium predictarum de dictis terris litigiosis, per ipsos 
cives, ut prefertur, occupatis et extirpatis, necnon fenilibus et rubetis 
usque dum nos personaliter ad faciem dicte (terre) litigiose procedere 
poterimus, uti, frui presummant modo aliquali, sed easdem terras, 
fenilia et rubeta ab omni usu et cultura intacta preservare et con- 
servari facere teneantur, excepto tamen fenili, condam domini Nicolai 
archidyaconi, nunc erga dominum Thomam archydiaconum de Warasd 
habito, in cuius dominio dictum capitulum ad presens existere dinos- 
citur, salvo remanente; quod si qua parcium predictarum ab usu 
earumdem terrarum se inhibere non curaverit et contra huiusmodi 
nostram inhibicionem ac usum earumdem et culturam qualitercumque 
se ingresserit, extunc talis pars contra partem alteram in ducentis 
marcis denariorum pro tempore currencium judici et parti adverse 
irremissibiliter persolvendarum convincatur ipso facto, testimonio pre- 
sencium mediante. Datum Zagrabie predicta, secundo die termini pre- 
notati. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 


Originale in charta. In margine inferiori impressum est sigillum. In arch. 
ven capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr. 23. 


72. 
Anno 1434, 6. Julii. Zagrabiae. 


A Mathaco Talovac, episcopatus sagrabiensis gubernatore, communitas 
civilalis zagrab., quae hortum cathedralis. ecclesiae s. Emerici devastavit, 
centum marcis denariorum. mulctatur. 

Nos Mathko de Talloucz comes Kouiniensis et judex Comanorum, 
gubernatorque episcopatus zagrabiensis etc. Memorie commendamus 
per presentes, quod nobis feria secunda proxima post festum visita- 
cionis beate Marie virginis Zagrabie existentibus, honorabiles viri, 
domini, Johannes cantor et canonicus in ecclesia zagrabiensi, locique 
eiusdem sede vacante vicarius in spiritualibus generalis, ceterique 
domini canonici de capitulo eiusdem ecclesie zagrabiensis, nostram 
adeuntes presenciam, presentibus et audientibus Jobanne, filio Perouicz, 
judice, Anthonya italico, Petro Hungaro et Stephano, alias judicibus, 
item Benedicto sartore, Fabiano litterato, Thoma filio Chun, Georgio 
sartore et Leonardo italico, juratis civibus, pro se ipsis personaliter 
et pro aliis civibus civitatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam 
cum sufficienti procuracionis mandato, coram nobis astantibus, contra 
eosdem judicem, juratos, cives et totam communitatem civitatis pre- 
dicte proposuerunt et conquesti sunt eo modo: quomodo iidem judex 
et universitas civium civitatis predicte hiis diebus noviter transactis, 


Doc. 72. — An. 1434. 93 


malo freti consilio ortum plebani ecclesie sancti Emerici ducis et 
confessoris ante fores dicte ecclesie zagrabiensis constructe, ex utraque 
fluvii Cyrkwenyk adiacentem, irruendo, caules et alias seminaturas in 
eodem orto seminatas contra legittimas prohibiciones nobilis viri Pauli 
provisoris curie episcopalis zagrabiensis, familiaris nostri, pedibus con- 
culcari et destrui, ac terram de eodem orto effodi et quasdam clau- 
suras eiusdem fluvii Cyrkuenik obstrui fecissent, eundemque ortum 
pro se ipsis minus juste et indebite occupassent potencia mediante in 
preiudicium juris dicte ecclesie sancti Emerici et per consequens pre- 
scriptorum dominorum canonicorum satis grande, ex parte quorum per 
nos in premissis judicium et justiciam pecierunt impertiri. Quo audito 
prefati Johannes, filius Perouicz, judex, Anthonya italicus, Petrus Hun- 
garus et Stephanus alias judices, item Benedictus sartor, Fabianus 
litteratus ac Thomas, filius Chun, Georgius sartor et Leonardus ita- 
licus, jurati cives, pro se ipsis, ut premittitur, personaliter et pro 
aliis predictis civibus cum sufficienti procuracionis mandato, in nostram 
exurgentes presenciam responderunt ex adverso: quod hoc verum 
esset, quod una pars dicti orti a parte occidentis dicti fluvii Cyr- 
kuenyk adiacens intra metas dicte civitatis habetur et ob hoc eandem 
partem dicti orti non minus iuste, sed uti eorum jus occupassent. 
In quorum contrarium prefati domini canonici hoc, quod ipse ortus 
plebani ecclesie sancti Emerici ducis ex utraque parte dicti fluvii 
Cyrkwenik adiacet et eidem ecclesie de jure pertinere debeat, exhi- 
bicione litterarum composicionalium prefate civitatis sub sigillo pro- 
prio dicte civitatis, die dominico proximo post festum apparicionis 
beati Michaelis archangeli anno domini millesimo trecentesimo nona- 
gesimo secundo privilegialiter emanatarum manifeste declarabant; 
iidem judex et cives tenori et forme dictarum litterarum composicio- 
nalium in nullo obicere et contradicere valuerunt. Quibusquidem lit- 
teris exhibitis eisdem partibus in premissis per nos judicium et justi- 
ciam impertiri postulantibus, quamvis prefati cives eandem partem 
dicti orti a dicta plaga occidentis adiacentem pro se ipsis occupaverint, 
tamen dicta pars eiusdem orti ex virtute prescripte composicionis 
annotate ecclesie sancti Emerici ducis de jure pertinere debere, nobis 
et nobilibus regni nobiscum in sede judiciaria sedentibus perspicue 
agnoscebatur, pro eo nos auctoritate imperialis maiestatis et regni 
Hungarie regis nobis in hac parte attributa, nolentesque dictorum 
judicis, juratorum et ceterorum civium dicte civitatis montis Grecensis 
huiusmodi actus potencionarios simpliciter et impune pertransire, ne 
alii ab ipsis exemplati ad similia facta potencionaria se apponere 
presummant sed pocius ipsorum penalis contricio aliis transeat in 


4 


94 Doc. 73. — An. 1434. 


exemplum, eosdem judicem ac juratos et ceteros cives pro premissis 
eorum actibus potenciariis, per ipsos, modo quo supra, commissis, in 
factis potencie, ex eoque in centum marcis denariorum in duabus 
partibus nobis, et tercia parte, parti adverse persolvendis, convictos 
fore committimus atque aggravatos auctoritate nostra judiciaria me- 
diante. Datum Zagrabie, secundo die termini prenotati. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 


Originale in charta, In margine inferiori impressum est; sigillum. In arch, 
ven. Capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc, IO. nr. II. 


78. 
Anno 1434, 8. Julii. Zagrabiae. 
Johannes, Cistercensium zagrab. abbas, Kudoiphum Albenum a se in jus 


esse vocatum, quia Johannis Albeni episcopi legatum | ecclesiae zagrabiensi 
non solverit, Georgio archiepiscopo nuntiat. 


Reverendissimo in Christo patri et domino, domino Georgio 
miseracione divina archiepiscopo strigoniensi, locique eiusdem comiti 
perpetuo, primati et apostolice sedis legato nato, domino et patri sibi 


" plurimum honorando, frater Johannes, divina favente clemencia abbas: 


monasterii beate Marie virginis de Zagrabia, executor ad infrascripta 
unicus electus et deputatus, oracionibus devotis in Christo Jhesu ju- 
giter preoblatis, Litteras vestre R. P. citatorias pro parte honorabilis 
capituli ecclesie zagrabiensis contra nobilem Rodolfum de Alben alias 
de Medwewar confectas et emanatas vestre R. P. sigillo minori con- 
signatas, michique per egregium virum dominum Johannem decre- 
torum doctorem, archidiaconum de Vrbowch et canonicum dicte za- 
grabiensis ecclesie, nominibus et in personis dominorum de dicto 
capitulo zagrabiensi exhibitas et presentatas cum omni qua decuit 
reverencia et obediencia recepi, quas vestre R. P. in presentibus 
in specie duxi transmittendas; quarum tenor sic incipit: Georgius 
miseracione divina archiepiscopus strigoniensis, locique eiusdem 
comes perpetuus, primas et apostolice sedis legatus natus. Dilecto 
nobis in Christo venerabili et religioso viro domino fratri abbati 
monasterii beate virginis de Zagrabia salutem (et obedienciam nos- 
tris) immo verius sacratissimi basiliensis concilii mandatis. Litteras 
eiusdem basiliensis (concilii per honorabilem) virum dominum Georgium 
de Moravcha, canonicum ecclesie zagrabiensis, procuratorem legit- 
timum venerabilis capituli zagrabiensis tempore et loco infrascriptis 
presentatas nos (omni ea qua) decuit reverencia noveritis recepisse 
(in hec verba): Sacrosancta generalis synodus Basiliensis, in spiritu 


.-—— | o m 4 


Doc. 73. — An. 1434. 95 


sancto legitime congregata universalem ecclesiam representans. Vene- 
rabili archiepiscopo strigoniensi, salutem et omnipotentis dei benedic- 
tionem. Exhibita nobis pro parte dilectorum ecclesie filiorum capituli 
ecclesie zagrabiensis nec non executorum testamenti seu ultime volun- 
tatis bone memorie Johannis olim episcopi zagrabiensis peticio conti- 
nebat, quod dilectus ecclesie filius Rodolphus de Alben, armiger in 
diocesi zagrabiensi moram trahens, eosdem capitulum et executores 
in nonnullis bonis mobilibus et immobilibus ex obitu ipsius episcopi 
seu voluntatis predicte etc. et sic finit: Datum Strigonii in castro 
nostro, die sabbati vigesima sexta die mensis Juni. Anno domini 
millesimo quadringentesimo tricesimo octavo, indicione duodecima, hora 
vesperarum vel quasi illius diei. Pontificatus autem sanctissimi in 
Christo patris et domini nostri, domini Ewgenii pape quarti, anno 
quarto. — Post quarumquidem ipsius vestre R. P. litterarum exhibici- 
onem et presentacionem per eundem dominum Johannem doctorem 
fui requisitus debita cum instancia, ut ad execucionem dicti vestri, 
immo verius prefati sacrosancti concilii basiliensis, mandati procedere 
deberem. Ego vero frater Johannes abbas, executor ut supra, tamquam 
obediencie filius mandatis vestre R. P. immo verius dicti sacrosancti 
concilii basiliensis humiliter parere cupiens, ut teneor, die Jovis, que 
est octava mensis Julii, hora terciarum vel quasi, unacum notario et 
testibus infrascriptis ad dictum Rodolphum, ipso in castro suo Med- 
wewar nuncupato personaliter existente, ubi eciam suam continuam 
facit residenciam, personaliter accessi, ibique, quia ad suam perso- 
nalem presenciam me admittere noluit, convocatis nonnullis probis et 
idoneis eiusdem Rodolphi familiaribus, ipsum dominum Rodolfum 
vigore dictarum vestre R P. litterárum publice et manifeste sic citavi 
perhemptorie vestre R. P. in presenciam, ut ipse tricesimo die a die 
citacionis (presencium) sibi per me facte computando, si audita fuerit 
et vestre R. P. vel vestrum in hac causa subdelegatum, quem con- 
stituerit . . . reddendum jure, pro tribunali sedere contigerit, alioquin 
dicta die juridice . .. .......... llle coram 
vestra R. P. vel subdelegato predicto compareat, dicto capitulo za- 
grabiensi vel suo procuratori legittimo, constituto responsurus ac ju- 
sticie complementum in premissis recepturus, procedique visurus in 
premissis usque ad diffinitivam sentenciam . . certificantes eundem, 
quod si coram vestra R. P. vel dicto subdelegato comparuerit, bene 
quidem, alioquin vero ulterius non hic in partibus sed in foribus 
ecclesie vestre R. P. strigoniensis citato ad partis coram vestra R. P. 
vel dicto subdelegato comparentis instanciam, prout justicia svadebit, 
juxta preceptum sacratissimi concilii in ipsis causis et causa usque 





96 Doc. 74. — An. 1434. 


ad diffinitivam sentenciam inclusive vestra R. P. vel prefatus subde- 
legatus procedet alterius partis absencia vel contumacia non obstante. 
In quorum omnium fidem et testimonium huiuscemodi nostras litteras 
seu (nostrum) instrumentum huiusmodi citacionis relacionem in se 
continentes seu continens . . . per notarium . . . . cum subscripcione 
eiusdem notarii, mei sigilli Jussi appensione muniri. Datum et actum in 
predicto castro Medwewar, sub anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto, indiccione duodecima, ac pontificatu et hora, quibus 
supra. Presentibus ibidem nobilibus et providis viris: Stephano notario 
predicti Rodolphi, Leonardo castellano dicti castri Medwewar nun- 
cupati, Nicolao de Marowcza et Paulo filio Mathie de Gora testibus 
fide dignis ad premissa specialiter vocatis et rogatis. 

(f Signum notarii Gregorii filii Nicolai de Marocha clerici za- 
grabiensis et subscriptio eiusdem, sed illegibilis). 

Originale in membrana, in medio valde lacerum et attritum. In margine infe- 


riori fragmen membranae, quod pro vinculo sigilli inserviebat. In archiv. ven. Cap. 
zagrab. 


74. 
Anno 1434, 25. Julii. Časmae. 


Coram capitulo časmensi Rudolphus Albenus, nobilis de Medved, Johannis 
Albeni episcopi legatum capitulo zagrab. perfecte expendit. 


Nos capitulum ecclesie chasmensis, notum facimus tenore pre- 
scncium quibus expedit universis. Quod egregius Rodolfus de Medwe 
alias de Alben coram nobis personaliter constitutus onus et gravamen 
Leonardi, filii sui, in se sponte assumendo, dixit et confessus est ora- 
culo vive vocis: quod quamvis ipse per executores testamenti condam 
reverendi in Christo patris domini Johannis episcopi zagrabiensis, 
fratris sui carnalis, et capitulum ecclesie zagrabiensis, racione et pre- 
textu recte et equalis medietatis civitatis Kaproncze necnon castri 
Kwkaproncza vocati et suarum pertinenciarum alias per invictissimum 
et serenissimum principem dominum Sigismundum Romanorum impe- 
ratorem, semper augustum, ac Hungarie etc. regem, dominum nostrum 
naturalem, prefato condam domino episcopo et ipsi Rodolfo pro 
septem millibus necnon centum sexaginta sex florenis auri ac trecentis 
jobagionibus impignoratorum per eundem condam dominum episcopum 
ad fabricam ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis kathedralis le- 
gatorum et deputatorum in causam attractus et ad sacrum basiliense 
concilium citatus, cum eisdem in ipso sacro concilio et eciam coram 
ipso domino nostro imperatore aliquamdiu in lite processerit et se 
contra disposicionem in dicto testamento expressam defendere conatus 


. Doc. 74. — An. 1434. 97 


fuerit ; tamen ipse postmodum matura in se deliberacione prehabita 
et usus consilio saniore, nolens eciam ultimam ipsius condam domini 
episcopi fratris sui voluntatem et ea, que per ipsum ad pios usus 
sunt salubriter disposita infringere vel aliquomodo impedire, mediante 
nichilominus composicione reverendi in Christo patris domini Johannis 
episcopi tyniensis et gubernatoris prepositure de Byenyko, nobiliumque 
et egregiorum Georgii de Bykzaad et Johannis Thot de Zwmzedwar 
ac aliorum nobilium et proborum virorum per ipsas partes com- 
muniter electorum, unacum honorabili viro domino Johanne cantore et 
canonico vicarioque sede vacante dicte zagrabiensis ecclesie in spiri- 
tualibus generali, executore scilicet testamenti predicti condam domini 
Johannis episcopi, omnium aliorum . .. . . . virtute dicti testamenti 
representante, necnon prefatis dominis de capitulo zagrabiensi sanatis 
penitus et sedatis ac depositis omnibus controversiis et litibus hu- 
cusque inter se habitis ad talem pacis et concordie devenissent uni- 
onem: quod ipse Rodolfus rectam et equalem medietatem dicte civi- 
tatis Kaproncza et castri Kwkaproncza vocatarum, omniumque posses- 
sionum, villarum, tributorum, vinearum, silvarum, nemorum, terrarum 
arabilium, moncium et terragiorum, fenetorum, pratorum, aquarum 
et fluviorum, molendinorum et piscaturarum, cunctorumque et singu- 
lorum aliorum proventuum, emolumentorum . et utilitatum quomodo- 
cumque ex eisdem et de eisdem proveniencium et provenire deben- 
cium, realemque et corporalem possessionem ipsius medietatis civi- 
tatis Kaproncza necnon castri, possessionumque et villarum, illam vide- 
licet partem, quam prefatus condam dominus Johannes episcopus 
post divisionem dicti castri et possessionum inter ipsos alias factam 
habuisset et tenuisset, prefato domino cantori, tamquam executori, ac 
annotatis dominis de capitulo zagrabiensi tamquam  coadiutoribus 
huius saluberime execucionis testamentarie disposicionis ipsius condam 
domini episcopi pure et simpliciter remisisset, relaxasset et reliquisset, 
immo coram nobis remisit, relaxavit et reliquit, secundum vigorem 
dicti testamenti et disposicionem prefati condam domini Johannis epi- « 
scopi ad fabricam dicte ecclesie sancti regis Stephani zagrabiensis, 
per eosdem dispensanda, annectenda et convertenda, hoc specialiter 
declarato, quod in eventu, quo prefatus dominus noster imperator, 
vita sibi comite, aut aliquis regum Hungarie, successor suus, prescrip- 
tam civitatem Kaproncza necnon predictum castrum Kwkaproncza 
appellatum pro premissis sex millibus centum sexaginta sex florenis 
auri ac trecentis jobagionibus vellet redimere vel redimerit de facto, 
extunc similiter recta et equalis medietas tam predicte summe  flore- 
norum quam dictorum trecentorum jobagionum ad predictam zagra- 
7 


98 Doc. 75. — An. 1434. 





biensem ecclesiam et capitulum ad fabricam scilicet eiusdem perpe- 
tuis temporibus devolvatur et condescendat, ipsi Rodolfo et prefato 
filio suo aut eorum successoribus contradicere non valentibus in hac 
parte. Ad que omnia et singula supradicta prenominatus Rodolfus 
coram nobis existens assistencia personali suo et dicti filii sui suorum- 
que successorum nominibus et in personis bona fide et sinc fraude 
servanda et cffectu mancipanda se obligavit vigore ct testimonio pre- 
sencium mediante. In cuius rei memoriam ct perpetuam firmitatem 
presentes litteras nostras concessimus nostri sigilli autentici munimine 
et appensione roboratas. Datum in festo sancti Jacobi apostoli Anno 
domini millesimo quadringentesimo tricesimo quarto. 


Originale in membrana. Zona sericea violacei coloris dependet absque sigillo 
In archivio ven. capituli zagrabiensis 


75. 


Anno 1434, 25. Julii. Casmae, 


Coram capitulo časmensi, Rudolphus Albenus, nobilis de Medved, posses- 

sionibus Kraljevec, Cerje, Kobiljak, Sviblje et Nart, quas Eberhardus 

episcopus cathedrali ecclesiae. zagrabiensi in perpetuam. altariam reliquit, 
se abdicat easque capitulo administrandas tradit. 


Nos capitulum ecclesie chasmensis. Memorie commendamus te- 
nore presencium significantes quibus expedit universis. Quod egregius 
et nobilis vir Rodolphus, filius Rodolphi de Medwe alias de Alben, 
nostra constitutus in presencia in sua ac Leonardi, filii sui, personis, 
onus ct gravamen ciusdem Leonardi filii sui in se assumendo dixit et 
est confessus vive vocis sue oraculo: quomodo ipse sedula medita- 
cione in sui cordis armario rcvolvens et matura deliberacione ani- 
madvertens, sue, heredumque et fratrum suorum saluti intendens, potis- 
sime condam reverendi in Christo patris domini Eberhardi episcopi 
zagrabiensis, felicis recordacionis consanguinei sui, a quo quamplu- 
rime possessiones et nonnulla temporalia bona in ipsum suosque he- 
redes condescendissent, eademque haberet et possideret, pro quorum 
beneficiorum donis ab ipso condam domino Eberhardo episcopo, ut 
prefertur, perceptis, nolens vicio ingratitudinis notari, quin pocius 
memor ct gratus reperiri, ad laudem dei omnipotentis et gloriose vir- 
ginis Marie, matris dei, honorem ac tocius celestis curie gloriam pro 
uberiori fundacione et firmiori perpetua stabilitate duarum missarum, 
unius in cantu, alterius in lectura in ara sancte crucis in ecclesia 
sancti regis Stephani zagrabiensi kathedrali, per ipsum condam do- 
minum Eberhardum episcopum pro anime sue salute cottidie cele- 


Doc: 75. — An. 1434. * 96 


brari commissarum et dispositarum, certas possessiones Kralyowcz, 
Cherye ad eandem Kralyowcz pertinentem, cum tributo in ćađein 
Cherye exigi solito, nec non Kobylyak, Zwyblye et Narth vocatas in 
comitatu zagrabiensi existentes, quas ipse condam dominus Eberhardus 
episcopus inter alias possessiones a serenissimo domino, domino Sigis- 
mundo Romanorum imperatore, semper augusto, ac Hungarie etc. rege, 
domino nostro gracioso, labores maximos, fatigas et expensarum 
sumptus innumerabiles non sine sui corporis tediosa inquietudine sub- 
eundo et sufferendo, sibi ac condam reverendo in Christo patri, do- 
mino Johanni similiter episcopo zagrabiensi, nec non Petro ct Johanni 
banis Dalmacie et Chroacie, fratribus carnalibus ipsius Rodolphi, 
ipsique Rodolpho et suis heredibus in perpetuum impetrasset,' cum 
universis earumdem possessionum Kralyowcz, Cherye, tributi, Kobilyak, 
Zwyblye et Narth, vocatis utilitatibus, terris vidclicet arabilibus, cultis 
et incultis, silvis, pratis, nemoribus, aquis, aquarumque decursibus, 
molendinis et locis molendinorum, piscaturis ac cunctis earumdem 
utilitafibus, emolumentis, fructuositatibus quovis nomine vocitatis ad 
easdem et idem ab antiquo spectantibus cum omni eo jure, quo pre- 
dicte possessiones et tributum ad ipsum Rodolphum suosque heredes 
ex collacione et donacione prefati domini nostri imperatoris vel quo- 
cumque alio modo pertinerent et dinoscerentur pertinere pro ipsórum 
condam dominorum Eberhardi et Johannis episcoporum ac sue proprie, 
heredumque, nec non prefatorum Petri et Johannis banorum, aliorum 
eciam fratrum suorum salute et remedio anime, in signum elemosine 
et perpetue donacionis dicti altaris. sancte crucis ac ipsarum duarum 
missarum continuacione, honorabilibus viris, dominis canonicis de ca- 
pitulo dicte ecclesie zagrabiensis et per consequens predicto altari 
sancte crucis, nec non rectori ejusdem altaris, juxta limitacionem 
eorumdem dominorum canonicorum predicte ecclesie zagrabiensis pro 
tempore constituendis et disponendis, dedisset, donasset et contulisset, 
immo coram nobis dedit, donavit et contulit jure perpetuo et irre- 
vacabiliter tenendas, possidendas pariter et habendas, nil juris, nilque 
proprietatis in eisdem possessionibus et tributo sibi et suis heredibus 
ac posteris ulterius reservando, sed totum jus omnemque proprietatem 
carumdem possessionum et tributi in prescriptos dominos canonicos 
capituli dicte ecclesie zagrabiensis ac altare sancte crucis prenotatum, 
nec non rectorem ejusdem altaris, sic, ut premittitur, per eosdem 
dominos instituendi penitus transferendo; omniaque eciam jura et 
quevis litteralia instrumenta sub quacumque forma verborum in facto 
ipsarum possessionum et tributi pro parte sua ac suorum heredum 


confecta et emanata in jus et proprietatem dictorum dominorum ca- 
* 


43941 


100 Doc. 75. — An. 1434. 


nonicorum ac altaris sancte crucis ascribendo et transferendo, sibique 
et suis heredibus ac posteris per amplius nullius vigoris aut firma- 
menti esse, sed dictis dominis canonicis ac altari sancte crucis amodo 
profectura et in perpetuum valitura committendo. Hoc eciam expresso 
et specialiter declarato, quod quia prefatus condam dominus Johannes 
episcopus frater ipsius Rodolphi, quandam possessionem Bathina vo- 
catam per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum eidem 
altari sancte crucis pro continuacione dictarum missarum datam et 
deputatam precio vendidisset, et ab eodem altari ac eius rectore 
alienasset, certas eciam pecunias ad magnam sumpmam se exten- 
dentes, similiter per ipsum condam dominum Eberhardum episcopum 
pro continuacione dictarum missarum de certis possessionum sibi 
impignoratarum proventibus dari debendas prefatus condam dominus 
Johannes episcopus, ipse eciam Rodolphus, ad nutum suum dispo- 
suissent, quorum scilicet dominorum episcoporum res et bona ac 
possessiones per ipsos acquisite ad eundem Rodolphum post eorum 
obitum condescenderunt, ideo idem Rodolphus cupiens in hac parte 
saluti proprie consulere et ipsius fratris sui condam domini Johannis 
episcopi animam a penis alleviare, voluit et sponte coram nobis 
assumpsit, quod si in processu temporum ipse vel filius suus pre- 
dictus aut eorum posteri nitterentur donacionem dictarum  possessio- 
num et tributi per ipsum, ut premittitur, factam, et eciam in sup- 
plementum pecuniarum predictarum depositam infringere et eidem 
resistendo contraire, hoc attemptare minime valeant, neque pretactos 
dominos canonicos de capitulo predicto aut eorum alterum seu quem- 
piam ex ipsis vel observatorem missarum predictarum, per eosdem 
dominos canonicos statuendum, in causam ac litem atrahere possint, 
nisi prius depositis sex millibus florenis auri pretactis dominis cano- 
nicis ac annotato altari pro continuacione ipsarum missarum annec- 
tendis, prius et absque qualibet prorogacione ac difficultate aliquali 
per talem seu tales integraliter persolutis. Ad que omnia premissa et 
premissorum singula firmiter observanda et bona fide et sine fraude 
et dolo effectui mancipanda prenominatus Rodolphus suo et dicti filii 
sui ac successorum suorum nominibus se obligavit coram nobis sua 
spontanea voluntate. In quorum fidem et testimonium presentes lit- 
teras nostras concessimus nostri sigilli munimine roboratas. Datum in 
festo sancti Jacobi apostoli. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto. 


Originale in membrana, Sericea zona flavi et caerulei coloris dependet absque 
sigillo. In arch. ven. capit. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 2. nr. 31. 


Doc. 76. — An. 1434. 101 





76. 


Anno 1434, 7. septembris. Zagrabiae. 


Hermannus, Cileae comes et Croatiae banus, mandat capitulo časmensi, ut 
capitulum sagrab. in legitimam possessionem Kraljevec statuatur. 


Amicis suis reverendis, capitulo ecclesie chasmensis, Hermanus 
Cilie, Zagorieque comes etc. regni Sclauonie banus, amiciciam paratam 
cum honore. Dicitur nobis in personis honorabilium virorum domi- 
norum canonicorum de capitulo ecclesie zagrabiensis ac rectoris al- 
taris sancte crucis in eadem ecclesia kathedrali zagrabiensi fundati, 
quomodo ipsi in dominium possessionum Kralyowch ac Cherye ad 
ipsam Kralyowch spectantis, nec non tributi in eadem Cherye exigi 
soliti, item Kobylak, Zywblye et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existencium et habitarum, ipsos juridice concernencium, legit- 
time vellent introire, super quo vestram amiciciam presentibus pe- 
limus reverenter, quatenus vestrum mittatis hominem pro testimonio 
fidedignum, quo presente Nicolaus vel Georgius, filii Ladislai, filii 
Ladomerii de Radomerch, aut Marcus, filius Johannis de Chawa, sin 
Michael, filius Nicolai de Kisgora, sive Johannes, filius Emerici de 
Nezpesa, aliis absentibus, homo noster, ad facies prescriptarum pos- 
sessionum et tributi vicinis et commetaneis earumdem et eiusdem 
universis inibi legittime convocatis et presentibus accedendo, introducat 
prefatos dominos canonicos ecclesie zagrabiensis et rectorem dicti 
altaris sancte crucis in dominium earumdem et eiusdem, statuatque 
easdem et idem eisdem jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, 
si non fuerit contradictum; contradictores vero, si qui fuerint, citet 
eos contra annotatos dominos canonicos zagrabienses et rectorem 
altaris predicti nostram in presenciam in sedem zagrabiensem ad ter- 
minum competentem, racionem contradiccionis eorum reddituros; et 
post hec ipsarum possessionarie introduccionis et statucionis seriem 
cum nominibus contradictorum et citatorum, si qui fucrint, terminoque 
assignato nobis amicabiliter rescribatis. Presentes sigillo Stephani 
Kwhinger de Bathyna, comitis nostri zagrabiensis, fecimus consignari. 
Datum Zagrabie in vigilia festi nativitatis beate Marie virginis. Anno 
domini millesimp quadringentesimo tricesimo quarto. 


E transumpto capituli chasmensis, ut inferius. Doc. 78. 





102 Doc. 77. 78. — An. 1434. 


T1. 


Anno 1434, I4. septembris. Posonii. 


Evocata autem saepius civitate ad curiam regiam absente Sigis- 
mundo, et iam per ternam proclamationem ratione occupatarum ter- 
rarum, aliarum violentiarum, semper tamen contumaciter se absentante, 
causa finiri non potuit; ideo Sigismundus ad parcendum expensis, ab- 
rupto longo processu, prima in praesentia causam concludere volens, 
mandat civitati, ut Albam rcgalem compareat octavo die Epiphaniae. 


Georgii Marcelovié: Regesta ut supra. 


78. 
Anno 1434, 23. septembris. Časmae. 


Capitulum casmense nuntiat capitulum zagrabiense in possessionem Kraljevec 
sine contradictione esse statutum. 


Capitulum ecclesie chasmensis. Omnibus Christi fidelibus tam 
presentibus quam futuris presencium noticiam habituris salutem in 
omnium salvatore. Ad universorum noticiam harum serie volumus 
pervenire, quod nos litteras spectabilis et magnifici domini Hermani, 
Cilie, Zagorieque comitis etc. regni Sclauonie bani, introductorias et 
statutorias nobis directas, honore quo decuit, recepimus in hec verba: 
(vide Doc. 76. de anno 1434. die 7. septembris). Nos itaque amica- 
bilibus peticionibus ipsius domini Hermani bani annuentes, unacum 
prefato Nicolao, filio Ladislai, filii Ladomerii de Radomerch, homine 
ipsius domini bani, nostrum hominem fidedignum, discretum virum 
Georgium presbiterum chori ipsius ecclesie nostre prebendarium ad 
premissam possessionariam statucionem faciendam nostro pro testi- 
monio duximus destinandum. Qui tandem exinde ad nos reversi, nobis 
voce consona retulerunt isto modo: quod predictus homo dicti domini 
bani presente eodem nostro testimonio feria quinta proxima post 
predictum festum nativitatis beate Marie virginis, nunc preteritum, 
ad facies predictarum possessionum Kralyouch ac Cherye, ad ipsam 
Kralyouch spectantis, necnon tributi in predicta Cherye exigi con- 
sveti, item Kobylak, Zywblie et Naarth vocatarum, in comitatu za- 
grabiensi existencium, vicinis et commetaneis ipsarum et eiusdem 
universis inibi legittimc convocatis et presentibus accedendo intro- 
duxisset prefatos dominos canonicos dicte ecclesie zagrabiensis necnon 
rectorem dicti altaris sancte crucis in eadem ecclesia fundati in do- 
minium earumdem et eiusdem, statuissctque easdem et idem eisdem 
jure ipsis incumbente perpetuo possidendas, nullo penitus contradic- 


Doc. 79. — An. 1434. 103 


tore apparente, diebus legittimis et congruis juxta regni consvetudinem 
in faciebus earumdem permanens. In cuius rei memoriam, firmita- 
temque perpetuam presentes litteras nostras privilegiales pendentis 
autentici sigilli nostri munimine roboratas, alphabeto intercisas, eisdem 
dominis canonicis et rectori dicti altaris duximus concedendas. Datum 
quintodecimo die possessionarie statucionis prenotate. Anno domini 
supradicto. 


Originale in membrana. A zona sericea violacei coloris appendet sigillum. 
In arch. ven. capit. zagrab. Act. cap. ant. fasc. 2. nr. 32. 


79. 


Anno 1434, 23. septembris. Casmae. 


Capitulum časmense Mathaeo Paloch, curiae judice cogente, communitatem 
civitalis zagrab. a se in jus vocatam esse Sigismundo regi refert. 


Serenissimo principi domino Sigismundo dei gracia Romanorum 
imperatori, semper augusto, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regi, domino ipsorum naturali, capitulum ecclesie chasmensis ora- 
cionum suffragia devotarum cum perpetua fidelitate. Noverit ipsa 
vestra serenitas, quod nos honore quo decuit receptis litteris magnifici 
domini comitis Mathyus de Paloch judicis curie ipsius vestre serenitatis 
evocatoriis, nobis amicabiliter directis, quas capite nostri sigilli consig- 
nantes vobis in specie duximus transmittendas et iuxta earumdem 
continenciam unacum Demetrio de Drenowa, homine eiusdem vestre 
serenitatis in eisdem litteris ipsius domini comitis Mathyus evocatoriis 
inter alios homines ipsius vestre serenitatis nominatim  conscripto, 
nostrum hominem videlicet discretum virum Georgium clericum de 
Zwsycza, chori ecclesie nostre predicte prebendarium, ad infrascriptam 
evocacionem faciendam nostro pro testimonio transmisimus fide dignum. 
. Qui tandem exinde ad nos reversi nobis uniformiter retulerunt, quod 
prefatus homo ipsius vestre serenitatis, presente dicto nostro testimonio, 
sabbato proximo ante festum beati Mathei apostoli et ewangeliste 
proxime preteritum, Stephanum, filium Michaelis, modernum, Mi- 
chaclem, filium Sebastiani, Gregorium Hodosthyh, Briccium, fratrem 
ciusdem, Anthonium de Florencia, Petrum  Hungarum, Nicolaum 
Illenky; Georgium sartorem, alias judices; Fabianum litteratum, Fryche 
Thewtunicum, Blasium, filium Wytezycz et alios juratos, cives, hospites 
et totam communitatem civitatis montis Grecensis in eadem civitate 
montis Grecensis ad contenta dictarum litterarum evocatoriarum ipsius 
domini comitis Mathyus in premissis perhemptorie responsuros, racio- 
nemque efficacem reddituros ac de judiciis triginta trium marcarum 


104 Doc. 80. — An. 1434. 


vobis et parti adverse satisfacturos contra honorabile capitulum ec- 
clesie zagrabiensis ad octavas festi beati Michaelis archangeli nunc 
venturas, vestre serenitatis evocasset in presenciam. Datum sexto die 
diei evocacionis antedicte. Anno domini millesimo quadringentesimo 
tricesimo quarto. 

(A tergo). Domino regi, pro honorabili capitulo ecclesie zagra- 
biensis, contra Stephanum, filium Michaelis modernum judicem civi- 
tatis montis Grecensis de juxta Zagrabiam et alios intrascriptos ad» 
octavas festi beati Michaelis archangeli evocacionis relatio. 


Originale in charta. A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. ven. Capit. 
eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6, nr. 25. 


80. 
Anno 1434. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus sllatae, referuntur. 


Item, in anno domini millesimo CCCCXXX quarto, tempore iudi- 
catus viri providi et circumspecti Johannis, filii Pero, honorabilis vir 
dominus Petrus archidiaconus dubicensis ex scitu et voluntate tocius 
capituli ecclesie zagrabiensis, quemdam civem civitatis prefate, nomine 
Johannem Plusar, absque omni culpa sua crudelibus et enormibus 
vulnerum plagis affecisset, ipsum semivivum relinquendo ; qui tandem 
post paululum temporis ex eadem plagacione vulnerum vitam suam 
finivit temporalem. Lite tamen inter cives predictos et capitulum 
pendente. 

Item, eodem anno et iudicatu, discretus vir dominus Nicolaus 
prebendarius, capellanus honorabilis viri domini Jacobi de Zerdahel 
canonici ecclesie zagrabiensis prenotate, ex scitu et voluntate prefati 
domini Jacobi ac ipsius tocius capituli, quemdam civem civitatis pre- 
dicte, nomine Martinum, sutorem, in territorio capituli repertum, 
absque omni culpa sua dire et crudeliter verberavit et plagavit usque 
ad sanguinis effusionem, potencia mediante. Lite tamen inter cives 
et capitulum pendente. 

Item, in anno domini milleimo CCCCXXX quarto, nunc pro- 
xime elapso, tempore iudicatus judicis Johannis, filii Pero, homines 
et familiares domini Gregorii custodis ct canonici ecclesie zagrabiensis, 
circa festum sancti Michaelis archangeli cum aliis familiaribus aliorum 
dominorum capituli prenotati, clara diei luce, quosdam certos concives 
et cohabitatores nostros, videlicet: Benedictum Dudinych cum certis 
sociis suis in campo et territorio civitatis in pascuis eiusdem civitatis 
communibus repertos, absque omni culpa eorum, diris verberum et 





Doc. 81. — 1435. 105 





vulnerum plagis affecerunt et semivivos ibidem reliquerunt, et insuper 
boves eorum octo magnos, una cum aliis eorum rebus ab ipsis rece- 
perunt ex consensu et admissione atque voluntate predictorum domi- 
norum capituli prenotati, potencia mediante, in preiudicium et viola- 
cionem iurium et libertatum ac territorii civitatis prenotate; quod 
eciam factum domino Mathkoni et domino Perkoni, fratri suo, bene 
notum est. Et dum superinde ab ipsis dominis capituli sepefati iusti- 
ciam nobis impertiri postulassemus, in sacristia eorum postulassemus 
et satisfaccionem, tunc in presencia hominis dominorum Mathkonis et 
Perkonis fratris sui, curiensis videlicet curie episcopalis zagrabiensis, 
coram eodem curiense nullam nobis justiciam nec aliquam  satisfac- 
cionem impendere voluerunt domini capituli sepefati, in contemptum 
et derogamen ac oppressionem jurium et libertatum civitatis sepefate. 

Documentum transactionale, In archiv. ven, Capit. zagrab. Act. Capit. ant. 


fasc. 10. nr. 16. 


81. 


Anno 1435, I. januarii. Zagrabiae. 


Johannes, Cistercit. zagrab. abbas, communitati civitatis zagrab, exemplar 
regis Sigismundi litterarum, quibus. communitas civesque in tutelam. assu- 
muntur, defert. 


Nos frater Johannes, abbas monasterii beate Marie semper vir- 
ginis de Zagrabia, ordinis fratrum Cisterciensium, totusque conventus 
fratrum loci eiusdem. Significamus tenore presencium, quibus expedit 


universis, quod Johannes, filius Pero, iudex et Anthonius ac Fryche, 


iurati cives civitatis montis Grecensis, pro se et pro universis civibus 
ac pro tota communitate eiusdem civitatis, ad nostram personaliter 
venientes presenciam, exhibuerunt nobis quasdam litteras patentes 
excellentissimi principis domini Sigismundi, dei gracia Romanorum 
imperatoris, semper augusti, ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie 
etc. regis, domini nostri et eorum naturalis, plurimum metuendi atque 
generosi, sigillo sue serenitatis regie dudum consignatas, petentes nos 
debita precum cum instancia, ut tenorem earumdem litterarum ipsius 
domini nostri regis presentibus litteris nostris patentibus inseri et 
sigillo nostro et conventuali consignari facientes, eisdem ex eo dare 
dignaremur, ne per discrimina viarum ipsas litteras eiusdem domini 
nostri regis, eosdem cives dicte civitatis quoquomodo amittere con- 
tingat. Quarumquidem litterarum tenor talis est: (vid. Vol. I. Doc. 404. 
de anno 1397. 21. martii). Nos itaque peticionibus memoratorum iudicis 
et iuratorum civium civitatis prenotate, iustis. utputa et iuriconsonis 


1060 Doc. 82. — An. 1435. 
annuentes, predictas litteras pretitulati domini nostri regis, non ab- 
Tasas, non cancrllatas, nec in aliqua ipsorum parte viciatas, sed 
prorsus omni vicio ct suspicione carentes, presentibus litteris. nostris 
patentibus de verbo ad verbum sine diminucione et additamento ali- 
quali inscri et sizilli nostri conventualis appensione communiri faci- 
entes, cisdem judici et iuratis civibus civitatis sepefate, uberiorem ip- 
sorum racioncm ct cautelam ob premissam duximus concedendas. 
Datum Zagrabie prenotata, in festo Circumcissionis domini. Anno 
ciusdem millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. 

Originale in membrana, a duabus zonis sericeis pendebant duo, nunc avulsa, 
sigilla, In arch, lib. reg. civit. zagrab. 


Anno 1435, 14. januarii. Albae. 


Conventus Cruciferorum de Alba, legatos quidem. civitatis montis Gre- 
censis contra nobiles de Sused die pracstituta advenisse, nobiles autem de 
Sused frustra esse exspectatos, confirmat. 


Nos conventus Cruciferorum domus hospitalis ecclesie beati 
regis Stephani de Alba. Memorie commendamus, quod Jacobus, filius 
Johannis, dicti Bolya, civis civitatis de monte Grecensi iuxta Zagrabiam 
existente, in sua ac judicis, juratorumque civium ct tocius commu- 
nitatis de cadem personis in nostram veniens presenciam, nobis per 
modum protcstacionis significare curavit in hunc modum: quomodo 
Ladislaus, filius Nicolai ct Johannes, filius Laurencii dicti Thot de 
Zomzedwar in causam attracti per prefatos judicem, juratosque cives 
et totam communitatem actores, mediantibus litteris excellentissimi | 
principis domini Sigismundi imperatoris in presenciam ciusdem ad 
octavum diem festi Epiphaniarum domini proxime preteritum in ci- 
vitatem Albensem evocati extitissent; ipsoque termino adveniente, idem 
Jacobus, filius Johannis, pro cisden? judice, juratisque civibus et pro 
tota communitate cum procuratoriis litteris eorumdem in eadem civi- 
tate Albensi comparuissct; unde facta huiusmodi protcstacione, idem 
Jacobus, filius Johannis, litteras nostras super predicta protestacione 
postulasset, quas nos eidem concessimus communi justicia svadente. 
Datum feria sexta proxima post octavum diem prescripti festi Epipha- 
niarum domini. Anno ciusdem millesimo quadringentesimo tricesimo 
quinto. 


Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli. In arch. lib. reg. 
viv. zagrab, 


Doc, 83. 84. — An. 1435. 107 


83. 


Anno 1435, post dominicam Laetare, Posonii. 


Sigismundus causam capituli contra civitatem, quam ex curia 
regia absentantibus se civibus ab ejus curiae judicio, in suam prae- 
sentiam in suo ad regnum reditu revocaverat, ubi etiam a Thoma et 
Georgio canonicis zagrabiensibus, procuratoribus capituli, plures in- 
quisitiones et protestationes capitulorum et judicum nobilium prae- 
sentaverant contra civitatem ; nihilominus imperator impeditus aliis 
negotiis, rursus ad Hermannum banum Sclavoniae vel vicebanum seu 
vicecomitem ct judices nobilium zagrabiensis comitatus remittit ad 
octavas s. Georgii finiendam, ne ulla pars ad eum amplius recurrat. 


Georgii Marcelović; Regesta ut supra. 


84. 
Anno 1435, 29. martii. Posonii. 


Sipismundus Hungariae etc. rex, Hermanno bano praectpit, ut in causa, 
quae inter communitatem civitatis et nobiles de Sused de possessionibus 
Petrovina Hrašća et Siljakovina agebatur, rem judicet. 

Commissio propria domini imperatoris ex 
deliberacione baronum in judicio facta. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etg. rex. Fideli nostro spec- 
tabili et magnifico Hermanno, Cilie et Zagorie comiti, rggni nostri 
Sclauonie bano, socero nostro carissimo, salutem et graciam. Nostram 
venientes in presenciam fideles nostri providi viri: Petrus, dictus 
Magyar, alias judex et Nicolaus litteratus, cives civitatis nostre . montis 
Grecensis de Zagrabia, nobis in suis ac ceterorum universorum conci- 
vium, hospitum et populorum eiusdem civitatis nostre personis expo- 
suerunt querulose, quomodo alias condam Nicolaus ac Laurencius, 
filii Nicolai dicti Toth de Zomzedwar, quasdam tres possessiones pre- 
fate nostre civitatis et consequenter ipsorum civium: Petrowyna ac 
Hrastya et Syllyakowyna vocatas in comitatu zagrabiensi habitas ab 
ipsa civitate nostra ct cisdem civibus indebite ac minus iuste pro 
seipsis occupassent et occupatas, dum vixissent, tenuissent et conser- 
vassent. Nunc autem ipsis Nicolao ac Laurencio defunctis, Ladislaus, 
prefati Nicolai ac Johannes, antefati Laurencii filii, detinerent similiter 
indebite, immo potencia mediante, in ipsorum civium dampnum et 
preiudicium valde magnum; super quo supplicarunt ipsi Petrus ac 
Nicolaus litteratus, cives nostre civitatis zagrabiensis predicte, sibi et 


108 Doc. 85. — An. 1435. 


4 





dictis ceteris eorum concivibus per nos de condigno juris remedio 
provideri. Unde cum noš quemquam regnicolarum nostrorum suo justo 
jure indebite destitui nolentes, inter eosdem cives nostros ac prefatos 
Ladislaum et Johannem judicium fieri et debitam justiciam ministrari 
velimus, igitur fidelitati tue firmiter precipientes mandamus, quatenus 
habitis presentibus prefatis ambabus partibus simulcum earumdem 
universis litteris et litteralibus munimentis factum annotatarum posses- 
sionum tangentibus tui vocatis ct accersitis in presenciam, auditisque 
ipsarum parcium proposicionibus, allegacionibus et obieccionibus ac 
revisis et diligenter examinatis huiusmodi eorum litteralibus instrumentis 
inter easdem partes super facto predictarunr possessionum apud manus 
ipsorum Ladislai et Johannis occupative, ut dicitur, habitarum, merum 
judicium ac debitam justiciam recusa et dissimulacione absque ali- 
quali, regni nostri consvctudine dictante adeo, ut pro defectu justicie 
neutra ipsarum parcium nostre exinde per amplius cogatur querulari 
maiestati, facere et impendere modis omnibus debeas et secus in 
premissis non facturus. Datum Posonii feria tercia proxima post 
dominicam Lctare. Anno domini millesimo quadringentesimo tricesimo 
quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc. quadragesimo octavo. 
Romanorum vigesimo quinto. Bohemie quintodecimo. Imperii vero 
secundo. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum sigillum maius. In archiv. 
incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


85. 
Anno 1435. 


Injuriae a capitulo sagrab. civibus Grecensibus illatae, referuntur. 


Item, in presenti registro notantur et continentur multe iniuric 
et obprobria ac dampna et nocumenta, quasque honorabiles viri do- 
mini de capitulo ecclesie zagrabiensis in anno domini millesimo qua- 
dringentesimo XXX quinto, nunc presenti, post recessum magnifici 
domini Mathkonis de Thallowcz etc. gubernatoris prioratus Aurane et 
episcopatus zagrabiensis ac civitatis montis Grechensis de iuxta Za- 
grabiam, per eundem dominum Mathkonem circa serenissimum prin- 
cipem dominum Sigismundum, dei gracia Romanorum imperatorem 
etc. factum "diebus infrascriptis, super cives, incolas et inhabitatores 
dicte civitatis montis Grechensis contra mandata, prohibiciones et 
obligamina ipsius domini Mathkonis literatoria inter eosdem cives et 


Doc. 85. — An. 1435. 109 





inter ipsos dominos dicti capituli zagrabiensis per ipsum dominum 
Mathkonem facta. 

Item, primo in die seu circa diem medie Quadragesime prefati 
domini de capitulo zagrabiensi, quendam civem predicte civitatis, no- 
mine Stephanum, sutorem, per iudicem eorum specialem et per quem- 
dam capellanum ipsorum, absque omni culpa ipsius Stephani sutoris, 
detineri fecerunt bina vice et tamdiu in cippone sedere fecerunt, 
quousque ipsorum placuit voluntati, nulla tamen ex parte eiusdem 
Stephani sutoris et iudice civitatis prenotate iusticia postulata, in 
preiudicium et derogamen prefatorum civium civitatis prenotate, 


Item, feria quinta proxima ante dominicam Ramispalmarum do- 
minus Jacobus de Zerdahel, canonicus ecclesie zagrabiensis, missis 
hominibus et pastoribus suis cum bobus et peccoribus suis ad campum 
et territorium civitatis prenotate, segetes et fruges ipsorum civium 
in campo et territorio eiusdem civitatis habitas per eosdem homines 
et pastores suos cum ipsis bobus et peccoribus suis depasci et destrui 
ac devastari fecit in dampnum et nocumentum eorumdem civium 
valde magnum; et dum ipsos boves dicti domini Jacobi iidem cives 
pro ipso dampno et nocumento eorum de more alias consveto esti- 
mando ad judicem civitatis depullissent seu depelli fecissent, tunc 
adhuc ipse dominus Jacobus ipsis civibus minas mortis inposuit et 
nequaquam ab ipso judice civitatis predicte ipsos suos boves redimere 
voluit, nisi iudex curie episcopatus zagrabiensis, pro serviciis suis per 
peticiones et per preces suas ab eisdem civibus ipsos boves obti- 
nuisset. 


Item, in die Ramispalmarum dominus Mathias Kelkedii, similiter 
canonicus predicte ecclesie zagrabiensis, in libero foro in civitate 
montis Grecensis supradicta habito, piscatores forenses in eodem foro 
pisces vendentes verberavit usque ad sanguinis effusionem, absque 
omni culpa eorum. Et tandem dum iidem piscatores sibi ex parte 
ipsius domini Mathie iusticiam per iudicem dicte civitatis impertiri 
postulassent, tunc adhuc idem dominus Mathias canonicus ibidem in 
eodem foro in presencia ipsius judicis astans omni reverencia tam 
ipsius judicis quam sua postposita, eundem judicem ipsius civitatis 
verbis turpibus et enormibus enormiter vituperavit in preiudicium et 
derogamen ac oppressionem civitatis predicte. 


Item, feria quinta proxima post festum apparicionis beati Mi- 
chaelis archangeli, seu post festum sancti Stanizlai, prenotatus dominus 
Jacobus de Zerdahel canonicus, ut prefertur, ipsius ecclesie zagra- 
biensts per certos homines et familiares suos ex consensu et volun- 


110 Doc. 85. — An. 1435 





>. SL 





tatc ac commissione omnium dominorum de prefato capitulo zagra- 
biensi concanonicorum videlicct et consociorum suorum sex cives et 
habitatorcs civitatis sepedicte in campo et territorio eiusdem civitatis 
in pascuis boves suos tempore nocturno pascentes repertos, vestibus 
et ceteris rebus eorum extunc apud ipsos habitis spoliari et spoli- 
atos dire verberari et crudeliter colligari fccit, et tandem spoliatos, 
verberatos ct crudeliter colligatos penes equos eorum, super quos 
pro tunc equitarunt, iidem famuli per campum ipsius civitatis trahi 
fecerunt omni sine culpa eorum ac misericordia dei penitus postergata 
in preiudicium et derogamen et oppressionem libertatum et territorii 
civitatis sepedicte. Ex quibusquidem sex hominibus, quatuor eorum 
secundo aut tercio dic vix sunt reperti, duo autem corum usque in 
hodiernum diem adhuc non sunt inventi neque reperti, quos prcfati 
jpsius domini Jacobi famuli illuc fecerunt et reposucrunt, quo ipsorum 
placuit . voluntati, de quibus adhuc nescitur ubi sint, potencia me- 
diante. Lite tamen inter capitulum et cives pendentc. 

- .Jtem, insuper prefati domini de capitulo prenotato missis fa- 
miliaribus-.ct ceteris armatis hominibus et pastoribus ' eorum cum 
bobus, cquis et ceteris animalibus ipsorum segetes et fruges ac fc- 
nilia et cetera pascua communia civitatis sepcdicte in territorio et 
campo civitatis predicte penitus et per omnia depasci et destrui ac 
devastari fecerunt impune in preiudicium similiter et dcrogamen ac 
oppressionem. libertatum ct territorii civitatis sepedicte, minas mortis 
civibus ipsius civitatis semper imponentes. 

Item, eciam hiis malis non contenti sed peiora peioribus accu- 
mulantes, feria quarta proxima antc festum Penthecostes, iidcm do- 
mini de capitulo, missis certis corum familiaribus armatis ad campum 
ct territorium civitatis sepedicte, cuiusdam habitatoris ct civis .dicte 
civitatis nominc Petri, cultoris terram suam arabilem, in predicto 
campo ct territorio ipsius civitatis, rastro ferreo vulgo brana vocato, 
pro seminando milio cum duobus bobus suis rastrantis, preter quos 
plures non habebat, cum quibus eciam bobus sibi ct pueris suis 
victum acquircbat, unum bovem ex cisdem bobus duobus ad tcrram 
crudeliter demactari fecerunt usque ad mortem absque omni culpa 
ipsius Petri, in dampnum et nocumentum ciusdem Petri valde magnum, 
potencia ipsorum mediante. Lite tamen pendente inter ipsos, contra 
libertatem civitatis scpcfatc. 

Item, feria secunda proxima post festum Penthecostes in anno 
presenti honorabilis vir dominus Grcgorius custos et canonicus ecclesie 
zagrabiensis, cum quodam Gregorio dicto Bogathychitch, iobagione suo, 
ct aliis familiaribus et jobagionibus suis gladiis ct aliis armis ipsorum 


Doc. 86. — An. 1435. 111 





evanginatis - et exemptis in territorium civitatis predicte prope ecclesiam 
sancte ‚Margarethe virginis ex consensu et voluntate tocius capituli 
predicte. ecclesie zagrabiensis potencialiter irruendo in horto Tome 
iurati, filii Choni, iudicis, in suburbio et territorio ipsius civitatis 
habito, palos seu valla, vulgo preztecze dicta, potencialiter extrahehdo 
in ipsum hortum potenti et armata manu irruendo, quemdam servum 
suum Gregorium Churman, prenominatum, sub nomine furis arripere 
ct capere ac detineri fecit, potencia mediante, in preiudicium et op- 
pressionem ac violacionem libertatum, territoriique civitatis prénotate 
valde magnum. Lite inter capitulum ct cives predictos pendente. 

“Item, sabbato proximo post festum beati Johannis baptiste, anno 
similiter in presenti, honorabilis vir dominus Jacobus de Zerdahel 
canonicus ecclesie zagrabiensis, per certos homines et familiares suos 
in territorio et in campo civitatis predicte, Franciscum sutorem cum 
uno servitore seu pastore suo unum equum et boves suos pascentem 
ex scitu, consensu et voluntate tocius capituli predicti depredari et 
predictum equum suum recipi et abduci ac ab ipso pastore suo vesti- 
menta et cingulum cum pera et pecuniis depredative recipi et aspor- 
tari ac auferri fecit potencia mediante, in preiudicium et dampnum 
ac oppressionem libertatis civitatis prenotate et territorii eiusdem. 
Lite tamcn inter ipsum capitulum et predictos cives pendente. 


Documentum transactionale. In arch. ven. Capit. zagrab. Act cap. Ant. 
fasc. 10. nr. I6. | 


86. 
Anno 1435, 10. Augusti. Brunae. 


Sigismundus Hungariae etc. rex, Mathaeo Talovac, episcopatus zagrab. guber- 
natori, eiusque fratri mandat, ut capitulum in fructum agrorum a com- 
munilafe civitatis ei ereptorum restituat. 

Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, scmper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
magnifico Mathkoni de Talloucz inter cetera comiti kouinensi ct cape- 
tanco nandoralbensi ac gubernatori episcopatus zagrabiensis ct egregio 
Perkoni de dicta Talloucz, fratri ciusdem, salutem ct graciam. Pro 
parte et in persona honorabilis capituli ecclesie zagrabiensis nostre 
exponitur maiestati gravi cum quercla, quomodo temporibus proxime 
preteritis judex, jurati, ceterique cives et populi civitatis nostre montis 
Grecensis de Zagrabia quasdam terras arabiles ct fenilia predicti capi- 
tuli Krog vocatas, in quarum dominio idem capitulum a tempore 


TT = 





112 Doc. 86. — An. 1435. 


cuius contrarium memoria hominum non comprehenderit perstitisset, ab 
eodem capitulo anno in presenti indebite, immo potencialiter, occupas- 
sent et occupatis uterentur etiam de presenti, potencia eorum medi- 
ante, in preiudicium et dampnum, jurisque derogamen ipsius capituli 
valde magnum. Et quia nos ipsum capitulum huiusmodi suis justis 
juribus minus juste et indebite per quempiam destitui nolumus et 
privari, ideo fidelitati vestre firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus statim receptis presentibus premissas terras ct fenilia Krog 
appellatas, de quarum scilicet dominio ipsum capitulum per antefatos 
judicem et cives nostros de mone Grecensi modo premisso exclusos 
fore comperietis, rursus et iterum eidem capitulo restatuere debeatis, 
prefatos judicem et cives de dominio earumdem excludendo; ipsum 
eciam capitulum in eisdem contra quosvis illegitimos impetitores et 
signanter adversus iamfatos judicem et cives nostros in persona et 
auctoritate nostre maiestatis presentibus vobis in hac parte attributa 
mediante conservare, protegere et indempniter manutenere debeatis, 
committentes prefatis judici et civibus nostris, ut si iidem in facto huius- 
modi terrarum et fenilium Krog nuncupatarum quitquam juris se 
habere pretendunt, id coram nostra maiestate aut alio judice eorum 
ordinario juridice et secundum legem ac consvetudinem regni nostri 
legittime prosequantur super capitulum prenotatum, ex parte quorum 
nos aut alter judex eorum ordinarius omnino contra eos querelam, 
judicium et justiciam impendemus aut impendet prout dictaverit ordo 
juris. Secus ergo non facturi gracie nostre sub obtentu. Presentibus 
perlectis, exhibenti restitutis. Datum Brunne parcium Morauie in festo 
beati Laurencii martiris. Anno domini millesimo quadringentesimo trice- 
simo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie etc XLIX. Roma- 
norum XXV. Bohemie XVI. Imperii vero tercio. 


Originale in charta. In margine infer. impressum est sigillum. In arch. ven. 
Capit. eccl. zagrab. Act. Cap. ant. fasc. 6. nr 24. 


In regestis Georgii Marcelović post mentionem huius regii mandati, additur: 
Litteras suprascriptas Sigismundi remissionales, Hermano bano praesentavit procurator 
capituli Fabianus de Streza canonicus zagrabiensis, simulque alias Mathiae de Paloch, 
judicis curiae, proclamatas anno 1433. in octavis s. Jacobi, informando eum, uti olim 
Paloch a Georgio canonico zagrabiensi informabatur de crudelitate civium an. 1422. 
exercita, idque probavit inquisicione chasmensis, posegani et judicum nobilium comi- 
tatus zagrabiensis; insuper ad communem inquisicionem rem offerens, cives com- 
munem inquisitionem non acceptantes, reponunt, inquisitorum productas non valere 
praesentantes litteras Sigismundi an. 7405. VII. kalendas maii, in quibus e.at: decre- 
vimus, quod nullus publicus notarius in causis, quae inter duos laicos vertuntur, 
sive coram judice ecclesiastico sive saeculari procurare audeat vel ullatenus advocari, 
sed nec extraneum testimonium inter cives locum habeat, nec nobiles seu viri 


Doc. 87. — An. 1435. 113 


ecclesiastici inquisitiones possint facere contra eos. — Judex licet existimaret juxta 
morem regni, utilitate allegata, juramentum ad capita civium adjudicandum, tamen 
judicium causae et executionem litterarum productarum ad octavas s. Michaelis in 
personalem praesentiam transmisit, obligando cives ad earum litterarum productionem 
tunc, ut representent ad octavas Epiphaniae judicii seriem, Zagrabie 24. die 
octavarum s. Jacobi. 


87. 
Anno 1435, 7. octobris. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, communitate civilalis rogante antiquum 
Belae IV. privilegium de libertatibus ei concessis confirmat. 


Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie, Rame, Seruie, Gallicie, Lodo- 
merie, Comanie, Bulgarieque rex. Omnibus Christi fidelibus presen- 
tibus pariter et futuris presens scriptum inspecturis salutem in eo, 
qui est omnium vera salus. Dum fideles regii per donum principis 
libertatis beneficio et exempcionis solacio pociuntur, tunc regalis celsi- 
tudo laudem et augmentacionem honoris adipiscitur in presenti, in 
futuro autem gloriam consequi poterat sempiternam, et tanto in su- 
orum subiectorum multitudine uberius gloriatur, quanto ipsos directis 
circiter oculorum conspectibus ad sue maiestatis excellenciam vidit 
copiosius ampliari. Proinde ad universorum tam presencium quam 
futurorum noticiam harum serie volumus pervenire: quod fidelis 
noster Jacobus, filius Johannis Bolye et Frycz jurati cives civitatis 
nostre montis Grecensis de Zagrabia in ipsorum ac judicis, universo- 
rumque et singulorum civium, incolarum et hospitum eiusdem civi- 
tatis nostre personis, exhibuerunt et presentaverunt nobis quasdam 
litteras nostras privilegiales priori novo dupplici autentico sigillo nostro, 
quo ut rex Hungarie utebamur, et pridem propter augmentum tituli 
nostri imperialis susceptis coronis imperialibus rupto et in partes 
dissecato, loco videlicet cuius aliud similiter autenticum dupplex sigil- 
lum pro nostra celsitudine sculpi fecimus et fabricari in pendenti 
consignatas, tenores quarumdam litterarum condam incliti principis 
domini Karoli regis Hungarie predecessoris nostri laudande memorie 
postremi sui dupplicis autentici sigilli appensione munitarum, confir- 
mancium tenorem cuiusdam privilegii eiusdem condam domini Karoli 
regis, veteri suo sigillo autentico consignati confirmative in se habentes 
privilegium condam domini Bele, similiter regis Hungarie, proavi 
ipsius condam domini Karoli regis et predecessoris sui, pie recorda- 
cionis, super libertatibus eorumdem judicis, civium, hospitum et inco- 
larum eiusdem civitatis montis Grecensis de Zagrabia eisdem conces- 
sis ac collacione cuiusdam terre circa montem Grech sub distinccio- 

. 8 


114 Doc. 87. — An. 1435. 





nibus et limitacionibus certarum metarum in eodem privilegio expres- 
satis, per eundem condam dominum Belam regem, pro ipsis judice, 
. Gvibus, incolis et hospitibus pretacte civitatis nostre rite factis con- 
fectum in se confirmative habentes tenoris infrascripti, supplicantes 
annotati Jacobus, filius Johannis Bolye et Frycz, iurati cives predicte 
nostre civitatis, suis ac aliorum, quorum supra nominibus et in per- 
sonis nostro culmini prece subiectiva, ut easdem litteras nostras privi- 
legiales ratas, gratas et acceptas habendo nostris litteris similiter privi- 
legialibus sub presenti novo dupplici autentico sigillo nostro, quo nunc 
ut rex Hungarie utimur, emanandis, verbotenus inseri facientes pro 
eisdem judice, civibus, incolis et hospitibus civitatis nostre predicte 
ipsorumque heredibus et posteris universis innovandas perpetue vali- 
turas confirmare dignaremur. Quarumquidem litterarum nostrarum 
tenor talis est: (vid. Doc. 10. an. 1406. 10. januarii). Nos igitur humi- 
limis et devotis supplicacionibus pretactorum Jacobi et Frycz iura- 
torum civium, per eos suis ac aliorum, quorum supra, nominibüs 
nostre exinde porrectis maiestati imperiali atque regali benignitate 
exauditis clementer et admissis, pretactas litteras nostras privilegiales 
non abrasas, non cancellatas nec in aliqua sui parte viciatas immo 
mere et sincere veritatis integritate prepollentes, presentibus de verbo 
ad verbum insertas, quoad omnes ipsarum continencias, clausulas et 
articulos acceptamus, approbamus et ratificamus, easque nichilominus 
consideratis fidelitatibus et fidelium serviciorum meritis annotatorum 
iudicis, civium, incolarum et hospitum pretacte civitatis per eos maie- 
stati nostre iuxta ipsorum possibilitatis exigenciam exhibitis simul 
cum ratificacionibus et confirmacionibus prelibatis necnon libertatibus 
et prerogativis ac collacione predicte terre prope montem Grech necnon 
limitacionibus et distinccionibus metarum aliisque omnibus et singulis 
superius in tenoribus predictarum litterarum limpidius specificatis 
et contentis mera auctoritate ct potestatis plenitudine et ex certa 
Sciencia nostre maiestatis pro ipsis iudice, civibus, incolis et hospi- 
tibus pretacte nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia ac eorum 
posteris universis innovantes perpctuo valituras confirmamus pre- 
sentis scripti nostri patrocinio mediante, salvis juribus alienis. In 
cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam presentes concessimus 
litteras nostras privilegiales pendentis autentici sigilli nostri novi 
dupplicis, quo pro nunc uti rex Hungarie utimur, munimine robo- 
ratas. Datum per manus venerabilis domini Mathie do Gathaloucz 
prepositi ecclesie quinqueecclesiensis, aule nostre summi cancellarii, 
fidelis nostri dilecti. Anno domini millesimo quadringentesimo trice- 
simo quinto, nono idus octobris. Regnorum nostrorum anno Hungarie 


ou ———— 


Doc. 88. — An. 1435. 115 


etc. quadragesimo nono, Romanorum vigesimo sexto, Bohemie sedecimo, 
imperii vero tercio. Venerabilibus in Christo patribus, dominis Ge- 


.orgio archiepiscopo strigoniensi, colocensi sede vocante, Dwymo archie- 


piscopo spalatensi, jadrensi sede vacante, Petro de Rozgon, agriensi, 
waradinensi sede vacante, Georgio Lapes, transilvanensi, zagrabiensi 
sede vacante, Henrico quinqueeclesiensi, Simone de antedicta Rozgon 
wesprimiensi, Clemente jauriensi, vaciensi sede vacante, Georgio ni- 
triensi, chanadiensi sede vacante, Jacobo sirmiensi, Joseph bosnensi, 
Johanne tiniensi, Vito corbauiensi, Johanne de Dominis segniensi, 
ecclesiarum episcopis, ecclesias dei feliciter gubernantibus, sibinicensi, 
novensi, scardoniensi, traguriensi, makariensi et pharensi sedibus 
vacantibus. Item magnificis Mathius de Palowcz prenominati regni 
nostri Hungarie palatino, comite Stephano de Bathor iudice curie 
nostre, Ladislao de Chaak waywoda nostro transilvanensi, Johanne et 


Stephano Wegle, Segnie et Modrusse comitibus regnorum nostrorum 


Dalmacie et Croacie predictorum, Mathkone de Taloucz tocius regni 
Sclauonie, Desew et Ladislao de Gara machouiensi, banis ; Johanne 
de predicta Rozgon tavarnicorum, Emerico et Johanne de Marczali 
janitorum, Johanne et Stephano de Peren dapiferorum , Paulo et 
Johanne Kompolt de Naua pincernarum, Laurencio de Hedrehwar, 
agazonum nostrorum magistris, ac Stephano et Georgio de antelata 


Rozgon comitibus nostris posoniensibus, aliisque quam pluribus regni 


nostri comitatus tenentibus et honores. 


E transumpto Wladislai regis anno 1493. In archivio lib. reg. civit. za- 


grabiensis. 


Anno 1435, 7. novembris. Basileae. 


Coram synodo Basiliensi capitulum et episcopus zagrabiensis 
questi sunt, eorum bona et proventus a variis occupari, eosque varie 
a pluribus vexari, petentes, ut cum difficile sit pro singulis Romam 
recurrere, eis de remedio providerent; comittit itaque synodus epi- 
Scopo quinqueecclesiensi, abbati beatae Virginis de Zagrabia et... 
Viennae, dioecesis Pataviensis, ut illi judicium impendendo eos pro- 
tegant. 


Georgii Marcelovié: Regesta Diplomat. aliorumque Document. MSC. in 
bibliotheca archidioecesis zagrab. 
* 


116 Doc. 89. 90. — An. 1435. 


89. 


Anno 1435, 8. novembris. Posonii. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, omnibus. tribularzis et vicetribulariis 
mandat, ne a civibus montis Grecensis ullum tributum petant neve. exigant. 
Commissio propria domini imperatoris. 

Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
universis et singulis tributamüs et vicetributariis, tam nostris quam 
aliorum quorumcumque in regno nostro Hungarie et partibus eidem 
subiectis, ubilibet constitutis, presentibus scilicet et futuris presencium 
noticiam habituris, salutem et graciam. Quia fideles nostri iudex, 
iurati, ceterique cives et incole civitatis nostre montis Grecensis de 
Zagrabia iuxta eorum antiquas libertates et prerogativas per divos 
reges Hungarie, nostros scilicet predecessores, eisdem graciose con- 
cessas et per nos nunc confirmatas, ab omni tributaria solucione de 
personis ac rebus et bonis eorum facienda exempti sunt penitus et 
emancipati; ideo volumus et vestre et cuilibet vestrum fidelitati 
firmissime precipimus et mandamus, quatenus amodo in antea a pre- 
tactis iudice, civibus et hospitibus et incolis pretacte civitatis nostre 
montis Grecensis de Zagrabia. ac rebus et bonis eorum quibuscumque, 
contra predictas eorum libertates, nullum tributum, nullamque tribu- 
tariam solucionem petere et exigere, petiqui et exigi facere presu- 
matis, nec sitis ausi modo aliquali, gracie nostre sub obtentu. Presentes 
quoque perlectas reddi iubemus presentanti. Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nos- 
trorum, anno Hungarie etc. XLVIIII. Romanorum vigesimo quinto, 
Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 

Originale in membrana, in margine inferiori impressum est sigillum. In 
archiv. lib. reg. civ. zagrab. 


90. 


Anno 1435, 8. novembris. Posonii, 
Sigismundus, Hungariae etc. rex, communilatem civitatis montis Grecensts, 
si contra quoscunque ordine judiciario convicta erit, in omnibus mulctis sol- 
vendis a portione judiciaria relaxat. 


Nos Sigismundus dci gracia Romanorum imperator, semper au- 
gustus, ac Hungaric, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Memorie 
commendamus per presentes, quod nos tum ad humillime supplica- 
cionis instanciam nonnullorum fidelium nostrorum per eos pro parte 


Doc. Qr. — An. 1435. 117 


judicis, juratorum, ceterorumque universorum civium et hospitum 
nostre civitatis montis Grecensis de Zagrabia maiestati nostre por- 
rectam, tum eciam ex gracia speciali universa birsagia et quevis 
judiciorum gravamina in quibus ipsi in presenciis quorumcumque 
judicum et justiciariorum regni nostri quandocumque et contra 
quoscumque ordine judiciario convicti fuissent et agravati, porcionem 
judiciariam concernentem eisdem judici, juratis et universis civibus et 
hospitibus duximus relaxanda et remittenda, immo relaxamus et re- 
mittimus presencium per vigorem. Quocirca vobis fidelibus nostris 
magnificis palatino et judici curie nostre, item regni nostri Sclauonie 
bano, vestrasque in judicatu vices gerentibus nec non comitibus vel 
vicecomitibus ac judicibus nobilium comitatus zagrabiensis, item uni- 
versis birsagiorum exactoribus tam nostris quam aliorum quorucumque 
presentibus et futuris harum serie firmissime precipimus et mandamus, 
quatenus memoratos judicem, juratos et universos cives et hospites 
(predicte civitatis nostre) racione premissorum birsagiorum per nos 
ipsis, ut premittitur graciose relaxatorum, intra et extra judicium, 
tam in personis, hereditatibus, rebusque et bonis ipsorum quorum- 
cumque impedire et molestare, impedirique et molestari facere nulla- 
tenus presumatis nec sitis ausi modo aliquali. Presentes eciam post 
lecturam, semper reddi jubemus presentanti. Datum Posonii feria tercia 
proxima ante festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno do- 
mini millesimo quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostro- 
rum anno Hungarie etc. XLIX. Romanorum XXV. Bohemie sedecimo, 
impcrio vero tercio. 


Originale in charta, exesum. In margine inferiori impressum est sigillum. In 
archiv. lib, reg. civit. zagrabiensis. 


91. 
Anno 1435, 9. novembris. Posonii. 


Sigismundus, Hungariae etc. rex, capitulo ecclesiae Albae regalis mandat, 
ul virum mattat, qui cum ipsius legato communitatis civitatis montis Gre- 
censis possessiones reambulet earumque melas renovel. 


Sigismundus dei gracia Romanorum imperator, semper augustus, 
ac Hungarie, Bohemie, Dalmacie, Croacie etc. rex. Fidelibus nostris 
capitulo ecclesie Albe regalis, salutem et graciam. Dicitur nobis in 
personis fidelium nostrorum judicis, juratorum, ceterorumque civium 
et incolarum civitatis nostre montis Grecensis de Zagrabia, quomodo 
eadem civitas nostra legittima reambulacione et metarum ereccione 
et renovacione plurimum indigeret, super quo fidelitati vestre firmiter 


118 Doc. 92. — An 1435. 


precipientes mandamus, quatenus vestrum mittatis hominem pro 
testimonio fidedignnm, quo presente Ladislaus Thoot de Zwm- 
zedwar, vel Nicolaus, filius Nicolai de Greben, aut Jacobus, filius 
Johannis de eadem, ceu Georgius et Johannes, filii alterius Johannis 
de dicta Greben, sin Johannes, filius Johannis de Brezouicza, sin 
Georgius, filius Iwan de eadem, neve Stephanus, filius Nicolai 
de eadem, ceu Ladislaus Zaloych de Egidowcz, alis absentibus, 
homo noster, ad faciem predicte civitatis montis Grecensis et 
suarum pertinenciarum vicinis et commetaneis suis universis inibi 
legittime convocatis et presentibus accedendo, reambulet, easdem per 
suas veras metas antiquas, novas iuxta veteres in locis necessariis 
erigendo, reambulatasque et ab aliorum juribus possessionariis meta- 
liter separatas et distinctas relinquat eisdem judici, juratis ceterisque 
civibus et incolis pretacte civitatis nostre jure ipsis incumbente per- 
petue possidendas, si non fuerit contradictum ; contradictores vero, 
si qui fuerint, evocet ipsos contra ipsos judicem, juratos, cives ac 
universos hospites in presenciam regni nostri Sclauonie bani in sedem 
zagrabiensem ad terminum competentem racionem contradiccionis eorum 
reddituros, Et post hec huiusmodi reambulacionis et metarum erecci- 
onis seriem cum cursibus metarum inibi erigendarum, contradictorum 
et evocatorum, si qui fuerint, ac vicinorum et commetaneorum, qui 
premisse reambulacioni intererunt nominibus, terminoque assignato, 
nobis fideliter rescribatis. Datum Posonii feria quarta proxima ante 
festum beati Martini episcopi et confessoris. Anno domini millesimo 
quadringentesimo tricesimo quinto. Regnorum nostrorum anno Hungarie 
etc. XLVIIII. Romanorum XXVI, Bohemie sedecimo, imperii vero tercio. 

(A tergo). Fidelibus nostris capitulo ecclesie Albe regalis, pro 
judice ac juratis ceterisque civibus civitatis nostre montis Grecensis 
de Zagrabia. Reambulatoria. 

Originale in charta, A tergo vestigium impressi sigilli maioris. In archiv. 
lib, reg. civit. zagrab. 


92. 

Anno 1435, 16. Decembris, In Prodavic. 
Mathaeus Talovac banus, omnibus hominibus possessionatis, qui tributa 
fenent, mandat, ne Sigismundi regis jussu a civibus zagrabiensibus ullum 
tributum exigant. | 
Mathko de Tallowcz regni Sclauonie banus. Universis et singulis 
nobilibus et alterius cuiusvis status dicti regni Sclauonie possessionatis 
hominibus tributa ubilibet tenentibus et habentibus presencium no- 
ticiam habituris salutem cum dileccione. Ex litteris domini nostri 





Doc. 93. — An. 1435. 119 





Sigismundi dei gracia Romanorum imperatoris et regis Hungarie. etc. 
domini nostri graciosissimi, pro parte civium et hospitum civitatis 
montis Grecensis de iuxta Zagrabiam emanatis, vobis et cuilibet 
vestrum loquentibus, coram nobis productis, vidimus contineri, quod 
sua maiestas, ex juribus ipsorum civium coram sua serenitate pro- 
ductis, ipsos et res eorum quaslibet mercimoniales a cuiuslibet 
tributi solucione exemptos fore reperiendo, vobis et cuilibet vestrum 
mandasset, ut ipsos cives et hospites racione alicuius solucionis tribu- 
tarie in locis tributorum vestrorum non auderetis quoquomodo impe- 
dire. Super quo et nos in persona prefati domini nostri imperatoris 
vos et quemlibet vestrum requirimus et hortamur auctoritateque 
nostri officii committimus . ............. presencium notitia, 
amodo et in posterum a prefatis civibus et hospitibus, rebusque et 
bonis ipsorum quibuslibet in locis dictorum tributorum vestrorum, 
contra mandatum dicti domini nostri imperatoris nullum tributum, 
nullamve solucionem tributariam recipere et exigere presumpmatis 
nec sitis ausi modo aliquali; et aliud, prouti transgressores dictorum 
mandatorum imperialium effici formidatis, facere non ausuri in pre- 
missis. Presentes eciam post earum lecturam ubique reddi jubemus 
presentanti. Datum in Prodauiz feria sexta proxima post festum beate 
Lucie virginis. Anno domini millesimo quadringentesimo XXX quinto. 


Originale in charta, in margine inferiori impressum est sigiilum. In .archiv. 
incl. Acad. Scient. Slav. merid. 


93. 
Anno 1436, 8. februarii, In Draželc. 


Mathaeus Talovac banus, ut communitali civitatis victualia per fratrem 
suum hominesque suos comsumpta restituat, residuitatem pecuniariae taxae 
regio mandato impositae relaxat communitati. 


Relacio domini Perkonis. 


Nos Mathko de Talloucz regni Sclauonie banus. Damus pro 
memoria, quod nos ad peticionis instanciam in personis providorum 
virorum civium videlicet et hospitum civitatis montis Grecensis de 
promontorio Zagrabiensi nobis allatam, paupertatis inopie eorumdem 
compacientes, residuitatem taxe pecuniarie per egregium Perkonem, 
fratrem nostrum, de imperiali mandato super ipsos imposite, nondum 
exactam, in satisfaccionem victualium per ipsum fratrem nostrum et 
homines suos post suum recessum consumptorum, eisdem civibus et 
hospitibus, per ipsos exigendam, duximus relaxandam immo rela- 
xamus presencium litterarum nostrarum (testimonio) et vigore medi- 


130 Doc. 94. — An. 1430. 





ante, Quocirca vobis nobilibus Pelbardo de Vergnoucz ac Blasio lite- 
fato de Thesa et Paulo de Azthalnok serie presencium firmiter preci- 
pimus, quantenus nullum ex civibus et hospitibus civitatis predicte 
racione residuitatis dicte taxe pecuniarie per ipsos nondum, ut pre- 
fertur exsolute, impedire, aut vero solucionem eiusdem astringere et 
compellere audeatis neque presummatis modo aliquali. Secus non 
facturi de premissis. Presentibus perlectis exhibenti restitutis. Datum 
in Draselcz feria quinta proxima post festum beate Dorothee virginis. 
Anno domini milleimo CCCCXXXVI 


Originale in charta, Sigillum impressum. In arhiv. incl. Acad. Scient. Blav. 
merid. 


94. 


Anno 1436, 12. februarii, Zagrabiae. 


Exactores taxae imperialis residuitatem taxae praedictae (1, e. 54 flor. 

communitati civitatis montis Grecencis exigendam et debita. victualtum, 

quae Petrus Talovac cum sua familia in cadem civitate fecisset, commu- 
nitati exsolvendam sese commisisse in publico profitentur. 


Nos capitulum ecclesie zagrabiensis. Memorie commendamus 
per presentes, quod cum nos ad instantem et legittimam peticionem 
judicis, juratorum ac tocius communitatis civitatis montis Grechensis, 
honorabiles viros, magistros Franciscum et Vrbanum, duos ex nobis 
socios et concanonicos nostros ad infracriptam fassionem audiendam 
et ad ipsam civitatem montis Grechensis legittime destinassemus, 
tandem iidem exinde ad nos reversi